بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
1) Čovjek se priprema za smrt prije nego što ga ona zadesi;
2) Sjećanje na smrt umanjuje duge nade koje su od najvećih razloga čovjekovog nemara na dunjaluku;
3) Sjećanje na smrt čini čovjeka skromnim na dunjaluku, zadovoljnim s malo, što manje ovisnim o dunjaluku;
4) Sjećanje na smrt podsjeća čovjeka na Ahiret, na drugi svijet i podstiče ga na pokornost Uzvišenom Allahu;
5) U koristi od sjećanja na smrt spada i lakše podnošenje svih nedaća i problema na dunjaluku, jer je Uzvišeni Allah rekao u Kur'anu da je smrt najveće iskušenje i nedaća;
6) Sjećanje na smrt podsjeća čovjeka na pokajanje i samoobračun;
7) Sjećanje na smrt čini čovjekovo srce nježnim, njegovo oko plačnim, i uopšte čini čovjeka bogobojaznijim i njegov iman većim;
8) Sjećanje na smrt čini čovjeka smirenim, skromnim, jednostavnim, daleko od svake umišljenosti i oholosti, koja ukoliko se nađe pri čovjeku, taj čovjek neće osjetiti miris dženneta.
Rekao je Hasan el-Basri: " Ništavnost ovog svijeta ne razotkriva ništa toliko kao smrt. Nikome, ko ima imalo zdrava razuma, ona ne ostavlja nikakva prostora da se ovom svijetu raduje. Kad god se rob sjeti smrti, u njegovim očima ovaj svijet i sve što je na njemu postaju bezvrijedni."
Ibn el-Muti' je jednog dana pogledao u svoju kuću pa mu se dopala. Zatim, je zaplakao i rekao: " Tako mi Allaha, da nije smrti ja bih ti se radovao. Da nije tjeskobe kaburova radovali bismo se ovom svijetu."
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika
