Ovaj dunjaluk na kojem živimo je prepun misterija koje nekad uspijevamo da riješimo, nekada se one same od sebe riješe, a nekada kada ostanemo nemoćni da iznađemo ispravan odgovor samo nudimo prepostavke i hipoteze koje nemaju nikakve naučne vrijednosti niti prihvatljivog objašnjenja.
Pitanje postojanja izvanzemaljskog života bio on u inteligentnoj formi ili ne, je zaokupljalo maštu ljudi još od davnina, pa su se stalno zapitkivali da li smo mi zaista sami, tj. da li smo mi jedina razumna bića koja žive u kosmosu ili možda negdje na nekoj udaljenoj planeti sličnoj Zemlji imamo neku razvijenu civilizaciju koja s vremena na vrijeme putujući specijalno dizajniranim svemirskim letjelicama posjećuje Zemlju. Oni koji su makar malo zavirili u polje naučne fantastike vidjeće koliko je ta ideja zaživljela među njenim pobornicima tako da su napisane na hiljade knjiga, snimljen veliki broj filmova, da bi na kraju kada se pomno prouče svi ti dokazi i sav prikupljeni materijal vidjeli da to nije ništa drugo do li čista fikcija.
Izraz “Leteći tanjiri” je prvi put upotrijebljen 1948. godine kada je jedan američki biznismen letio svojim avionom tražeći ostatke jednog slupanog aviona ugledao nepoznate i čudne leteće objekte u njegovoj blizini. Gledao ih je kako lete iznad vrhova planina, poredani u red koji je bio dug oko pet milja, kao da su bili zalijepljeni jedni za druge. Bilo ih je ukupno devet, ličili su na tanjire, veoma velikom brzinom su izbjegavali vrhove planine da bi se ponovo spuštali u nizine s velikom vještinom.
On je opisao novinama šta je doživio, a novine željne senzacije su počele da pretjeruju u tome dajući ovoj pojavi naziv “Leteći tanjiri”, zatim su se umnožila pitanja, različite priče su se prenosile kao neke čudne legende, međutim da je proučena ova pojava kako treba došli bi do zaključka da to nije bilo ništa drugo do li optička varka.
Ova optička varka se zove toplotna refleksija koja se dešava pod određenim okolnostima koje potpomažu u stvaranju blještave optičke varke, a ovo su potvrdile i američke zračne snage, navodeći da je to jedna vrsta fatamorgane koja se pojavljuje u gornjim slojevima sfere, a nastaje zbog povećanja sunčeve toplote koja utiče na nepomične slojeve vazduha koji usljed zagrijavanja počinju da se kreću u obliku toplotnih lopti, zatim dolazi do prelamanja svjetlosti ili do refleksije kroz te slojeve tako da vidimo sliku tih toplotnih lopti u obliku predmeta koji lete. Ova pojava se desila i u toku drugog svjetskog rata kada je radar koji se nalazio na jednom brodu razaraču opazio prisustvo nepoznatog objekta u njihovoj blizini, međutim kada su ispalili nekoliko projektila na taj cilj ništa se nije dogodilo, taj objekat je ostao na svome mjestu ne ispalivši na njih ni jednog projektila. Kada su se približili tom cilju nisu našli ništa, ali se taj cilj sada pojavio na drugom mjestu. Na kraju su ustanovili da je to bilo ostrvo Malta, a što se tiče prvog cilja to je bila refleksija ostrva Malte čiji su odraz vidjeli na vodi, a čudno je da su vremenski uvjeti zavarali ne samo ljudske oči nego i sam radar.
Ostavićemo po strani nagađanja i hipoteze koje su zasnovane na zapadnjačkim prepostavkama, pa ćemo pokušati doći do stava islama po ovom pitanju.
U Kur’anu se spominje da je Allah subhanehu ve te'ala, stvorio mnogo svjetova.
Ti svjetovi su različiti, međutim ne navodi se da li ti svjetovi posjeduju inteligenciju, tj. razum ili ne.
Pod postojanjem tih svjetova se podrazumijeva svijet ljudi, džina, meleka, šejtana, svijet životinja, biljaka i dr. vrsta koje samo Allah zna. U ajetima koji govore o postojanju više svjetova kao što je to u riječima Uzvišenog: “Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova”. Imamo različitih tefsira, pa ćemo navesti neke od njih.
Kaže Katade da su svjetovi sve ono što je prisutno mimo Allaha. Ibn Abbas smatra da su to džinni i ljudi. El-Fura’ drži da se pod pojmom svjetovi misli na sve one koji imaju razum, a to su ljudi, džinni, šejtani i meleci. Dok na drugom mjestu Ibn Abbas kaže da je to sve ono što ima dušu. Vehb ibn Munebih kaže: “Allah ima 18 000 svjetova, a dunjaluk je dio tog svijeta”. Dok Seid El-Hudri prenosi da Allah ima 40 000 svjetova, a Zemlja od istoka do zapada je jedan svijet. Mukatil navodi da Allah ima 80 000 svjetova, 40 000 se nalazi na moru,a drugih 40 000 se nalazi na kopnu. Prenosi Rebia ibn Enes od Ebi Alija da je rekao: “Džinni su svijet i ljudi su svijet, Zemlja ima svoja četiri ugla i na svakom uglu 1500 svjetova koje je Allah stvorio radi ibadeta”.
Navodeći ova mišljenja Kurtubi na kraju kaže: “Prvo mišljenje je najispravnije (sve ono što je prisutno i stvoreno mimo Allaha) zbog riječi Uzvišenog: “I reče faraon: 'Ko je gospodar svjetova.' Reče: 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što se nalazi između njih”.
Allah kada govori da će se obračunati sa onima kojima su dolazili poslanici nam spominje samo dvije skupine razumnih bića, to su ljudi i džinni, tako da se na taj način isključuje postojanje bilo kakvih drugih inteligentnih bića kojima je dolazila Objava. Uzvišeni Allah kaže: “I džinne i ljude nisam stvorio ni zašto drugo nego da me obožavaju”. Zarijat 56
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije nigdje u svojim hadisima spomenuo takvo nešto niti bilo čime nagovjestio iako njegovi hadisi govore o onome što je bilo i što će biti do kijametskog dana, da takvo nešto zaista postoji i da ima bilo kakvog uticaja na ljudski rod Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi nam to zasigurno dostavio. Zatim ne nalazimo tome spomena ni kod jedne generacije selefa, niti je išta od toga zabilježeno u njihovim vrijednim knjigama.
Sve priče, viđenja, navodi i dokazi koji potvrđuju tezu postajanja jedne inteligentne nacije koja je sposobna da sagradi svemirske letjelice su veoma slabe i nedostaje im naučna autentičnost.
Mnogi slučajevi za koje se tvrdilo da su istiniti i da su zaista viđene takve letjelice kasnije se ispostavilo da je to bila ili optička varka ili vještački satelit koji je skrenuo sa svoje putanje, ili metereološki baloni ili neki drugi prirodni i natprirodni slučajevi. Kao što imamo dva slična slučaja koji o ovome govore, jedan od njih se desio u Rusiji, a drugi u Americi.
20. septembra 1977. stanovnici grada Petrovostoka su ugledali jedan ogroman leteći objekat koji je letio iznad njih, ličio je na morsku meduzu samo što je bio daleko veći. Lebdio je tako između neba i zemlje oko par sati, a vidjeli su ga i stanovnici Lenjingrada kao i Helsinkija. Zvanični vladini dužnosnici se nisu odmah oglasili kako bi razjasnili ovaj fenomen, tako da su ostavili medijima i ljudskoj mašti otvoren prostor. Kasnije kada su izdali saopštenje rekli su da se radilo o meteoru. Ovom događaju koji se desio u Rusiji je prethodio jedan sličan događaj koji se desio u Americi, međutim u ovom slučaju vladine naučne institucije su se pobrinule da prikupe sav materijal vezan za tu pojavu koji je na kraju dostigao oko 400 stranica. Ovaj događaj koji se desio u Americi je odmah razjašnjen dok događaj u Rusiji nije. Zašto? Zašto su Rusi krili od očiju javnosti ovaj događaj?
Stvarnost je da je ono što su vidjeli Rusi nije bio leteći tanjir nego je to bila ruska raketa “Sojuz” koja je nosila satelit za špijuniranje “Kosmos 955”, a koji je bio lansiran iz tajne baze koja se zove “Plistesk” iz koje se godišnje lansira više od pola satelita što ih lansira čitav svijet, zato Rusi nisu htjeli da se otkriju i da svijet sazna za ovu bazu. A ono što su vidjeli Amerikanci nije bilo ništa drugo do li jedan od bezbroj ruskih vjestačkih satelita koje su Rusi lansirali radi istraživanja svemira koji je skrenuo sa svoje putanje te ušao u Zemljinu atmosferu ponovo i odjednom velikom brzinom se vinuo ka nebu što je prouzrokovalo da se usljed velikog ubrzanja zapali i počne prelivati kroz različite nijanse boja tako da su njegovi osvijetljeni dijelovi ličili onima koji su ga gledali sa zemlje na prozore svemirskog broda.
Vidimo da su nekada takvi slučajevi razjašnjavani i naučnim činjenicama utvrđeni dok je veliki broj tih slučajeva bio prepušten medijima koji su od takvih vijesti pravili senzacije kako bi imali što bolju prodaju stavljajući te vijesti na naslovne stranice svojih časopisa.
Ima tu još jedan faktor kojeg zapadni naučnici zanemaruju, a to je postojanje još jedne ineligentne civilizacije koja živi uporedo sa našom, a to je svijet džinna. Allah ih je obdario nekim sposobnostima koje ljudi ne posjeduju kao što imamo džinne koji žive u moru, džinne koji žive pod zemljom i džinne koji mogu da lete. Ako mi imamo ovakvu razvijenu civilizaciju onda je zasigurno da i naša braća džinne imaju istu, ako možda ne i napredniju u nekim domenima imajući u vidu njihove sposobnosti kojima ih je Allah obdario. Zato nije isključena i prepostavka da ono što vidimo od čudnih i natprirodnih pojava može biti džinnskog posla. I N.A.S.A. je istraživajući ovaj problem ustanovila da oko 90% takvih viđenja se može razjasniti kao prirodne pojave ili optičke varke, međutim za ostalih deset posto nemaju nikakvog prihvatljivog objašnjenja.
Čovjek je uložio do sada milijarde i milijarde dolara i rubalja u svemirska istraživanja i sve do sada nije otkriveno da postoji ni na jednoj planeti ikakva mogućnost postojanja života, čak i u najprimitivnijem obliku, pa kako onda neko može da izjavi da vanzemaljci postoje. Što se tiče Sunčevog sistema sa sigurnošću je utvrđeno da ni na jednoj od planeta ne postoji život, pa čak ni uslovi za razvoj života, jer na mnogim planetama niti ima oksigena, niti vode, temperature su ili tako visoke kao što je na Venera 462 °C, ili suviše niske kao na Marsu 100 °C ispod nule.
Kao zaključak nameće nam se činjenica da vanzemaljci onakvi kakvim ih predstavlja i zamišlja zapad ne postoje nego da su nastali kao produkt ljudske mašte kojeg su mediji, štampa, a ponajviše kinematografija iskoristili radi ovodunjalučkog profita.
Zatim kao što smo već prije spomenuli da to ima ikakve veze sa nama i da ima bilo kakve bitnosti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi nam to zasigurno razjasnili i ne bi nam to bilo skriveno.
Pripremio: BILAL HODŽIĆ
Pitanje postojanja izvanzemaljskog života bio on u inteligentnoj formi ili ne, je zaokupljalo maštu ljudi još od davnina, pa su se stalno zapitkivali da li smo mi zaista sami, tj. da li smo mi jedina razumna bića koja žive u kosmosu ili možda negdje na nekoj udaljenoj planeti sličnoj Zemlji imamo neku razvijenu civilizaciju koja s vremena na vrijeme putujući specijalno dizajniranim svemirskim letjelicama posjećuje Zemlju. Oni koji su makar malo zavirili u polje naučne fantastike vidjeće koliko je ta ideja zaživljela među njenim pobornicima tako da su napisane na hiljade knjiga, snimljen veliki broj filmova, da bi na kraju kada se pomno prouče svi ti dokazi i sav prikupljeni materijal vidjeli da to nije ništa drugo do li čista fikcija.
Izraz “Leteći tanjiri” je prvi put upotrijebljen 1948. godine kada je jedan američki biznismen letio svojim avionom tražeći ostatke jednog slupanog aviona ugledao nepoznate i čudne leteće objekte u njegovoj blizini. Gledao ih je kako lete iznad vrhova planina, poredani u red koji je bio dug oko pet milja, kao da su bili zalijepljeni jedni za druge. Bilo ih je ukupno devet, ličili su na tanjire, veoma velikom brzinom su izbjegavali vrhove planine da bi se ponovo spuštali u nizine s velikom vještinom.
On je opisao novinama šta je doživio, a novine željne senzacije su počele da pretjeruju u tome dajući ovoj pojavi naziv “Leteći tanjiri”, zatim su se umnožila pitanja, različite priče su se prenosile kao neke čudne legende, međutim da je proučena ova pojava kako treba došli bi do zaključka da to nije bilo ništa drugo do li optička varka.
Ova optička varka se zove toplotna refleksija koja se dešava pod određenim okolnostima koje potpomažu u stvaranju blještave optičke varke, a ovo su potvrdile i američke zračne snage, navodeći da je to jedna vrsta fatamorgane koja se pojavljuje u gornjim slojevima sfere, a nastaje zbog povećanja sunčeve toplote koja utiče na nepomične slojeve vazduha koji usljed zagrijavanja počinju da se kreću u obliku toplotnih lopti, zatim dolazi do prelamanja svjetlosti ili do refleksije kroz te slojeve tako da vidimo sliku tih toplotnih lopti u obliku predmeta koji lete. Ova pojava se desila i u toku drugog svjetskog rata kada je radar koji se nalazio na jednom brodu razaraču opazio prisustvo nepoznatog objekta u njihovoj blizini, međutim kada su ispalili nekoliko projektila na taj cilj ništa se nije dogodilo, taj objekat je ostao na svome mjestu ne ispalivši na njih ni jednog projektila. Kada su se približili tom cilju nisu našli ništa, ali se taj cilj sada pojavio na drugom mjestu. Na kraju su ustanovili da je to bilo ostrvo Malta, a što se tiče prvog cilja to je bila refleksija ostrva Malte čiji su odraz vidjeli na vodi, a čudno je da su vremenski uvjeti zavarali ne samo ljudske oči nego i sam radar.
Ostavićemo po strani nagađanja i hipoteze koje su zasnovane na zapadnjačkim prepostavkama, pa ćemo pokušati doći do stava islama po ovom pitanju.
U Kur’anu se spominje da je Allah subhanehu ve te'ala, stvorio mnogo svjetova.
Ti svjetovi su različiti, međutim ne navodi se da li ti svjetovi posjeduju inteligenciju, tj. razum ili ne.
Pod postojanjem tih svjetova se podrazumijeva svijet ljudi, džina, meleka, šejtana, svijet životinja, biljaka i dr. vrsta koje samo Allah zna. U ajetima koji govore o postojanju više svjetova kao što je to u riječima Uzvišenog: “Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova”. Imamo različitih tefsira, pa ćemo navesti neke od njih.
Kaže Katade da su svjetovi sve ono što je prisutno mimo Allaha. Ibn Abbas smatra da su to džinni i ljudi. El-Fura’ drži da se pod pojmom svjetovi misli na sve one koji imaju razum, a to su ljudi, džinni, šejtani i meleci. Dok na drugom mjestu Ibn Abbas kaže da je to sve ono što ima dušu. Vehb ibn Munebih kaže: “Allah ima 18 000 svjetova, a dunjaluk je dio tog svijeta”. Dok Seid El-Hudri prenosi da Allah ima 40 000 svjetova, a Zemlja od istoka do zapada je jedan svijet. Mukatil navodi da Allah ima 80 000 svjetova, 40 000 se nalazi na moru,a drugih 40 000 se nalazi na kopnu. Prenosi Rebia ibn Enes od Ebi Alija da je rekao: “Džinni su svijet i ljudi su svijet, Zemlja ima svoja četiri ugla i na svakom uglu 1500 svjetova koje je Allah stvorio radi ibadeta”.
Navodeći ova mišljenja Kurtubi na kraju kaže: “Prvo mišljenje je najispravnije (sve ono što je prisutno i stvoreno mimo Allaha) zbog riječi Uzvišenog: “I reče faraon: 'Ko je gospodar svjetova.' Reče: 'Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što se nalazi između njih”.
Allah kada govori da će se obračunati sa onima kojima su dolazili poslanici nam spominje samo dvije skupine razumnih bića, to su ljudi i džinni, tako da se na taj način isključuje postojanje bilo kakvih drugih inteligentnih bića kojima je dolazila Objava. Uzvišeni Allah kaže: “I džinne i ljude nisam stvorio ni zašto drugo nego da me obožavaju”. Zarijat 56
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, nije nigdje u svojim hadisima spomenuo takvo nešto niti bilo čime nagovjestio iako njegovi hadisi govore o onome što je bilo i što će biti do kijametskog dana, da takvo nešto zaista postoji i da ima bilo kakvog uticaja na ljudski rod Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi nam to zasigurno dostavio. Zatim ne nalazimo tome spomena ni kod jedne generacije selefa, niti je išta od toga zabilježeno u njihovim vrijednim knjigama.
Sve priče, viđenja, navodi i dokazi koji potvrđuju tezu postajanja jedne inteligentne nacije koja je sposobna da sagradi svemirske letjelice su veoma slabe i nedostaje im naučna autentičnost.
Mnogi slučajevi za koje se tvrdilo da su istiniti i da su zaista viđene takve letjelice kasnije se ispostavilo da je to bila ili optička varka ili vještački satelit koji je skrenuo sa svoje putanje, ili metereološki baloni ili neki drugi prirodni i natprirodni slučajevi. Kao što imamo dva slična slučaja koji o ovome govore, jedan od njih se desio u Rusiji, a drugi u Americi.
20. septembra 1977. stanovnici grada Petrovostoka su ugledali jedan ogroman leteći objekat koji je letio iznad njih, ličio je na morsku meduzu samo što je bio daleko veći. Lebdio je tako između neba i zemlje oko par sati, a vidjeli su ga i stanovnici Lenjingrada kao i Helsinkija. Zvanični vladini dužnosnici se nisu odmah oglasili kako bi razjasnili ovaj fenomen, tako da su ostavili medijima i ljudskoj mašti otvoren prostor. Kasnije kada su izdali saopštenje rekli su da se radilo o meteoru. Ovom događaju koji se desio u Rusiji je prethodio jedan sličan događaj koji se desio u Americi, međutim u ovom slučaju vladine naučne institucije su se pobrinule da prikupe sav materijal vezan za tu pojavu koji je na kraju dostigao oko 400 stranica. Ovaj događaj koji se desio u Americi je odmah razjašnjen dok događaj u Rusiji nije. Zašto? Zašto su Rusi krili od očiju javnosti ovaj događaj?
Stvarnost je da je ono što su vidjeli Rusi nije bio leteći tanjir nego je to bila ruska raketa “Sojuz” koja je nosila satelit za špijuniranje “Kosmos 955”, a koji je bio lansiran iz tajne baze koja se zove “Plistesk” iz koje se godišnje lansira više od pola satelita što ih lansira čitav svijet, zato Rusi nisu htjeli da se otkriju i da svijet sazna za ovu bazu. A ono što su vidjeli Amerikanci nije bilo ništa drugo do li jedan od bezbroj ruskih vjestačkih satelita koje su Rusi lansirali radi istraživanja svemira koji je skrenuo sa svoje putanje te ušao u Zemljinu atmosferu ponovo i odjednom velikom brzinom se vinuo ka nebu što je prouzrokovalo da se usljed velikog ubrzanja zapali i počne prelivati kroz različite nijanse boja tako da su njegovi osvijetljeni dijelovi ličili onima koji su ga gledali sa zemlje na prozore svemirskog broda.
Vidimo da su nekada takvi slučajevi razjašnjavani i naučnim činjenicama utvrđeni dok je veliki broj tih slučajeva bio prepušten medijima koji su od takvih vijesti pravili senzacije kako bi imali što bolju prodaju stavljajući te vijesti na naslovne stranice svojih časopisa.
Ima tu još jedan faktor kojeg zapadni naučnici zanemaruju, a to je postojanje još jedne ineligentne civilizacije koja živi uporedo sa našom, a to je svijet džinna. Allah ih je obdario nekim sposobnostima koje ljudi ne posjeduju kao što imamo džinne koji žive u moru, džinne koji žive pod zemljom i džinne koji mogu da lete. Ako mi imamo ovakvu razvijenu civilizaciju onda je zasigurno da i naša braća džinne imaju istu, ako možda ne i napredniju u nekim domenima imajući u vidu njihove sposobnosti kojima ih je Allah obdario. Zato nije isključena i prepostavka da ono što vidimo od čudnih i natprirodnih pojava može biti džinnskog posla. I N.A.S.A. je istraživajući ovaj problem ustanovila da oko 90% takvih viđenja se može razjasniti kao prirodne pojave ili optičke varke, međutim za ostalih deset posto nemaju nikakvog prihvatljivog objašnjenja.
Čovjek je uložio do sada milijarde i milijarde dolara i rubalja u svemirska istraživanja i sve do sada nije otkriveno da postoji ni na jednoj planeti ikakva mogućnost postojanja života, čak i u najprimitivnijem obliku, pa kako onda neko može da izjavi da vanzemaljci postoje. Što se tiče Sunčevog sistema sa sigurnošću je utvrđeno da ni na jednoj od planeta ne postoji život, pa čak ni uslovi za razvoj života, jer na mnogim planetama niti ima oksigena, niti vode, temperature su ili tako visoke kao što je na Venera 462 °C, ili suviše niske kao na Marsu 100 °C ispod nule.
Kao zaključak nameće nam se činjenica da vanzemaljci onakvi kakvim ih predstavlja i zamišlja zapad ne postoje nego da su nastali kao produkt ljudske mašte kojeg su mediji, štampa, a ponajviše kinematografija iskoristili radi ovodunjalučkog profita.
Zatim kao što smo već prije spomenuli da to ima ikakve veze sa nama i da ima bilo kakve bitnosti Allah subhanehu ve te'ala i Njegov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem bi nam to zasigurno razjasnili i ne bi nam to bilo skriveno.
Pripremio: BILAL HODŽIĆ
