Olakšava a ne otežava
Žena, koja je svjesna upute svoje vjere, olašava a ne otežava, jer je olakšavanje jedno od najboljih moralnih svojstava s kojim je Allah, dželle we `ala, zadovoljan da se nađe kod Njegovih robova vjernika:
“...Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -,...”[64]
Otud i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem podstrekava muslimane i muslimanke na olakšavanje, zabranjujući im da otežavaju:
“ Podučavajte, olakšavajte, a ne otežavajte, a kada se neko od vas naljuti neka ušuti.”[65]
Ona koja pribjegava otežavanju i kompliciranju stvari, nakon što joj se islamska uputa jasno ukazala, nije bogobojazna niti pravedna žena. Otežavanju pribjegava samo ona žena u čijem moralu se nalazi neki nedostatak, a čisti zakonik joj je dragim učinio olakšavanje, u njenoj duši se nalazi kompliciranost, u njenoj ličnosti je neki nedostatak, u njenom odgoju je propust i u njenoj prirodi je krutost. Što se tiče pravedne žene muslimanke, koja je pokorna svome Gospodaru, koja se pridržava upute svoje vjere, ona ne zna za otežavanje, niti kompliciranje, niti ona pribjegava ometanju stvar, niti njihovom otežavanju. Ona se u tome povodi za moralom plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem o kojem nas obavještava majka vjernika Aiša, radijellahu anha, govoreći:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije nikada birao između dvije stvari, a da nije odabrao onu koja je lakša, a u kojim nije bio grijeh, a ako bi bio grijeh, on je bio najudaljeniji čovjek od njega. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije se nikad svetio (ili nekoga kažnjavao) zbog nečega radi samog sebe, osim kada bi se oskrnavila Allahova svetinja, te bi se tada svetio (kažnjavao druge) radi Allaha.”[66]
Svjesna i bogobojazna žena muslimanka zastaje kod upute Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, Ne krši njegovu uputu, niti se suprotstavlja njegovoj naredbi.
Nije zavidna
Najviše zbog čega obična žena zapada u zavidnost je kada pored sebe vidi mnoge lijepe, obrazovane i pametne žene koje su utonule u bogatstvo, blagostanje i komfor, a ona nema sreće da ima imalo od onoga što one posjeduju i što imaju u životu. Ali, prosvijećena, mudra žena muslimanka sigurna je od ove teške moralne situacije, zato što je razumjela propise svoje istinite vjere koja ju je naučila da se sve na ovome svijetu odvija po Allahovoj volji i određenju, da su ovosvjetski užici, ma koliki oni bili, uistinu mali u odnosu na ono što je Allah, dželle we `ala, pripremio za pokorne vjernice koje su zadovoljne s onom što im je Allah dodijelio. Ona je svjesna da je istinska vrijednost žene u prevazi njenog udjeljivanja, na vazi bogobojaznosti i dobrih djela, a ne u onome što je sakupila od ovosvjetskih prolaznih i privremenih dobara. Svaki put kada se u duši žene pojave ove vrijednosti, njena duša postaje čistija, smirenija i ona postaje jednom od stanovnika Dženneta, jednom od onih koje su zadobile zadovoljstvo svoga Gospodara, makar ona i ne bila jedna od onih koje mnogo ibadet čine. Imami Ahmed bilježi hadis s dobrim (hasenun) senedom od Enesa bin Malik radijellahu anhu, u kojem se kaže:
“ Sjedili smo s Allhovim poslanikom sallallahu `alejhi we sellem, pa je rekao:” Sada će pred vas izaći čovjek džennetlija”, pa je izašao jedan Ensarija. Njegova brada je bila čista - od abdesta, a u desnoj ruci je držao papuče. Kada je osvanuo sutrašnji dan, Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao isto, te je izašao isti taj čovjek, kao i prvi put. Kada je došao treći dan Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je, takođe, isto rekao, te je taj čovjek izašao u istom stanju u kakvom je i ranije bio. Pošto je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ustao, slijedio ga je [67] Abdullah bin `Amr bin El-`As radijellahu anhu, pa je rekao:” Ja sam se posvađao sa svojim ocem, pa sam se zakleo da neću unići kod njega tri dana. Pa, šta veliš da me primiš na konak dok ne prođe to vrijeme?” Rekao je:”Da (primam te).” Enes je rekao:” Abdullah je pričao da je s njim prespavao tri noći i nije ga vidio da ikako ustaje klanjati, osim što bi kada bi se probudio, okrenuo se u svojoj postelji, spomenuo Allaha i proučio tekbir i sve tako dok ne ustane na sabah namaz.” Abdullah je pričao:” Od njega sam čuo samo dobro. Pošto su prošle tri noći, a umalo sam potcjenio njegovo djelo, rekao sam:” O Abdullah, između mene i mog oca nije postojala nikakva svađa niti razdvajanje, ali sam čuo Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kad je tri puta rekao:” Sada će pred vas izaći čovjek džennetlija”, pa si ti izašao sva tri puta. Htio sam da me primiš kod sebe kako bih vidio šta radiš, pa da se ugledam u tebe. Nisam vidio da ti radiš nešto veliko, pa šta je to zbog čega te je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem spomenuo?” Rekao je:” Nije ništa drugo do ono što si vidio.” Pošto sam se okrenuo od njega pozvao me je, te je rekao:” Nije ništa drugo do ono što si vidio, osim što ja u svojoj duši ne nalazim ni prema kojem muslimanu bilo kakvu prevaru, niti bilo kome zavidim na dobru koje mu je Allah darovao.” Na to je Abdullah rekao:” To je ono što ti imaš i to je ono što mi ne možemo.”[68]
Ovaj hadis ukazuje na tragove pročišćenosti duše od mržnje i zavidnosti. On ukazuje na spasenje duše od mržnje i izdajstva u ljudskom samoopredjeljenju na onome svijetu, kao što ukazuje na podizanje njegovog mjesta kod Allaha, na primanje njegovih djela, makar ona bila i malobrojna. Ovaj trag je veoma jasan u uporedbi ovog čovjeka, koji malo čini ibadet, a ušao je u Džennet zbog svoje čistote duše i zbog sigurnosti ljudi od njegovog zla, i žene o kojoj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio upitan, a to je žena koja je noću klanjala a danju postila, ali je zlo nanosila svojim komšijama, te je on rekao:
“ U njoj nema dobra. Ona je stanovnik Džehennema.”[69]
Čovjek, čije dobročinstvo neprestano prevagnjuje na vagi islama, uistinu je čovjek čije srce je pročišćeno, a duša očišćena od prevare, mržnje, prjezira i zavidnosti, makar njegov ibadet bio sasvim mali.
A što se tiče čovjeka koji mnogo čini ibadet, a njegova duša je ispunjena osjećajima mržnje, zavidnosti i izdajstva, doista se njegov naizgled veliki ibadet ne temelji na čvrstim temeljima imana, te stoga ne dolazi do tragova pročišćenja njegove duše od zavidnosti o čemu Poslanik sallallahu `alejhi we sellem obavještava da se ne može zajedno naći s imanom u čovjekovom srcu:
“ U dubini (duše) roba ne mogu se zajedno naći iman i zavidnost.”[70]
Od Damureta bin S`alebe radijellahu anhu prenosi se da je rekao:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:
“ Ljudi će biti dobro, sve dok međusobno ne budu zavidjeli jedni drugima.”[71]
Razborita i svjesna žena muslimanka ne spaja lijep ibadet i čistotu duše s tamom zavidnosti, gomilom mržnje i talogom pakosti. Ona teži ka visočijim stepenima bogobojaznosti i na taj način dolazi do najvišeg stupnja kod svoga Gospopdara. Ona na ovome svijetu zadobija ljubav ljudi, njihovo poštovanje i uzdizanje. Na ta taj način ona biva jednom od čistih i čvrstih cigli u izgradnji čistog, povezanog i naprednog islamskog društva, dostojnog poslanice njegovog Gospodara koju je poslao ljudima.
Udaljena je od hvalisavosti i gramzivosti
Jedno od svojstava žene muslimanke, koja je svjesna upute svoje vjere, koja se kiti njenim lijepim moralom, jeste i to da je ona skromna, realna i iskrena, da ne zna za superiornost, iluzije niti laž. Ona se ne bogati onim što joj ne pripada, niti traži ono što joj ne pripada, niti se srdi zbog onog što ne valja pred svojim prijateljicama i vršnjakinjama. Ona se kloni ovog ružnog i lošeg moralnog svojstva, jer ona ne prilagođava svoju ličnost, koju su formirale islamske vrijednosti i njegova načela. Jednom je neka žena došla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, pitajući ga da li da kaže da joj je čovjek, doista, dao ono što joj nije dao, želeći time hvalospjeve, povjerenje i hvalisavost, te joj je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Onaj ko je uobražen zbog onoga što mu nije dato, poput je onoga ko obuče dva odijela koja obmanjuju.”[72]
Islam je vjera koja se temelji na iskrenosti, čistoti, skromnosti i realnosti. Islam prezire laž, varanje, umšiljenost, oholost, uobraženost i reklamu onoga što je loše. Nakon toga islam prezire da se kod njegovih sinova i kćeri nađe moralno svojstvo hvalisavosti s nečim što je loše, umišljenosti nad drugim Allahovim robovima, kao što prezre da se kod njh nađe oholost, uzdizanje i gramzivost. Islam pojačava propast čovjeka koji se okiti ovim moralom, kao što će propasti i onaj ko obuče dva odijela koja obmanjuju.
Kloni se hirovitosti i izvještačenosti
Mudra žena muslimanka prirodna je u svom moralu, svojim postupcima i djelima. Ona ne govori grleno, niti usiljeno i izvještačeno, izazivajući pažnju i želeći da se istakne. Izvještačenost je nepodnošljiva u svemu, a hirovitost je neprihvatljiva kod onih koji imaju zdravu i ispravnu prirodu. Žena koja je hirovita u svom govoru, koja je usiljena i izvještačena u svojim postupcima, u svojoj prirodi ima neki nedostatak, u njenoj naravi je neki gubitak a u njenom moralnom i duševnom formiranju neka je manjkavost. Stoga je i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem strog prema hirovitim i izvještačenim ljudima, a u toj strogosti ga slijede njegova dva prijatelja, časna ashaba - Ebu Bekr i Omer, radijellahu anhu. Čak i Abdullah bin Mes`ud kaže:
“ Tako mi Onoga, a nema drugog boga osim Njega, nisam nikog vidio da je strožiji prema hirovitim ljudima od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, niti sam vidio nakon njega strožijeg čovjeka od Ebu Bekra, a ja, doista, smatram da se Omer najviše bojao za njih.”[73]
Njena ličnost je omiljena kod ljudi
Žena muslimanka vodi brigu o tome da bude omiljena kod ljudi, time što će činiti dobra djela koja će u njihovim sferama ostavljati koristan trag i što će u njihovim zajednicama širiti lijep ugled.
Ljubav ljudi prema njoj dokaz je Allahove ljubavi, jer joj je podario na Zemlji prihvatanje, te srca ljudi otvaraju svoje otvore prema njoj, jer je ona draga svakom ko je zna ili ko je čuo za nju od ljudi. O tome Poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Doista Allah kad zavoli nekog roba pozove Džibrila i kaže: ” Ja volim tog i tog, pa ga i ti zavoli”, te ga i Džibril zavoli. Potom on pozove nebesa i kaže:” Doista Allah voli tog i tog, pa i vi ga zavolite”, pa ga zavole stanovnici nebesa, te mu se potom spusti prihvatanje na Zemlji. A kada (Allah) zamrzi nekog roba pozove Džibrila i kaže:” Ja, doista, mrzim tog i tog, pa ga i ti zamrzi”, te ga i Džibril zamrzi, a potom pozove stanovnike nebesa:” Doista Allah mrzi tog i tog, pa i vi ga zamrzite.” Rekao je:” Pa ga i oni zamrze, a potom mu se spusti mržnja na Zemlji.”[74]
Ovo je skrivena božanska tajna putem koje neki muslimani i muslimanke uživaju ljubav ljudi prema njima. To je, doista, Allahova ljubav koju je raširio među stanovnicima nebesa i Zemlje, te im je spustio prihvatanje na Zemlji. Ili je to Njegova mržnja, te im je spustio mržnju na Zemlji.
Allahovu ljubav zadobija samo onaj ko Mu se približi želeći Njegovo zadovoljstvo, a Njegov gnjev na sebe navlači samo onaj ko se odmetne od Njegove upute i ko mu je nepokoran.
Radosna vijest o Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu će biti samo za vjernike i vjernice koji vjeruju i čine dobra djela, al judi im zahvaljuju na tim njihovim djelima. Oni su ti kojima Allah, dželle we `ala, ubrzava radosnu vijest o dobru koje će ih zadesiti u njihovom životu, te će im ljudi zahvaljivati i voljeti ih, kao što se to nalazi u vjerodostojnom hadisu koji bilježi Muslim od Ebu Zerra koji kaže: ”Rečeno je Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem:” Zar nisi vidio čovjeka koji čini dobro djelo, a ljudi mu na njemu zahvaljuju?” Rekao je:
“ To je ubrzana radosna vjest vjerniku”, a u drugoj Muslimovoj predaji stoji:” I ljudi ga vole zbog toga (djela).”[75]
Žena muslimanka koju kite lijepe moralne osobine, zastaje kod Allahovih granica. Ona slijedi ono što je naređeno, a kloni se onoga što je zabranjeno. Ona je žena koja je dostojna ove ubrzane radosne vijesti i ona je draga onome ko je zna ili ko je čuo za njena dobra djela, kao što su: praštanje, izbjegavanje žena neznalica, uzvraćanje zla dobrim, nježnost prema nesretnim i siromašnim ženama, ljubav prema dobru učinjenom ljudima, davanje prednosti, lijep govor, davanje prednosti u govoru, pravednost u presuđivanju, pravičnost u ophođenju, udaljavanje od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i klevetanja ljudi, kao i druga djela koja se ubrajaju u kreposne moralne osobine koje islam preporučuje. Islam ih je učinio vrijednom ogrlicom kojom se uljepšava vrat svake žene muslimanke koja je razumjela propise svoje vjere, koja je svjesna njene veličanstvene upute, te je tako zaslužila ljubav ljudi na ovome svijetu i Allahovo zadovoljstvo i Njegove džennetske bašče na Ahiretu.
Prisna je prijateljica
Razborita, inteligentna, žena muslimanka, koja je prisna prijateljica, prijazna je prema ženama, druži se s njima i voli ih, pa su i one prisne s njome, druže se s njom i vole je zbog dobrodušnosti, privlačnosti, nježnosti i lijepog suživota kojim obiluje njena ličnost. Ovo su najviša društvena svojstva do kojih može doći žena, koja joj omogućavaju pristup ženskim društvima kao i sticanje njihovog povjerenja i uticaja na njih. Ova društva slušaju samo onu ženu koja je prijazna, u koju imaju povjerenja i od koje su sigurna. Zadovoljavaju se samo s govorom koji dolazi od žene prema kojoj ova društva imaju povjerenja, koju vole, poštuju i cijene.
Otud se i navode tekstovi koji uzvisuju ovu odabranu i dobrodušnu skupinu koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, bez obzira da li to bila skupina muškaraca ili žena. Ti tekstovi ih čine Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem najdražim skupinama i njemu najbližim koje će kraj njega sjediti na Sudnjem danu:
“ Hoćete li da vas obavijestim o onim koji su mi najdraži i koji će mi najbliže sjediti na Sudnjem danu? Ponovio je to triput ili dvaput. Rekli su:” Hoćemo, Allahov poslaniče.” Rekao je: ”Oni koji su najljepšeg morala.”[76] U nekim predajama se dodaje:” Plemeniti koji su prijazni i prema kojiim se prijazno.”
Jedno od najvažnijih svojstava žene muslimanke je da bude omiljena, prijazna i da se prema njoj prijazno, da voli žene i da je vole, da joj prilaze svaki put kad god im se pruži prilika da čuju njen ugodan govor, njena krasna usmjerenja i njeno korisno djelo. Ovakva blistava žena muslimanka u stanju je da dostavi svoju poslanicu, da učini korist, da se nada usponu i da se bavi osvješćivanjem. Ovim se bavi svjesna žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, a ona žena koja nije takva, u njoj nema nikakva dobra, kao što se to navodi u hadisu časnome:
“ Vjernik je prijazan i prema njemu se prijazno, a nema dobra u onome ko nije prijazan i prema kome se nije prijazno.”[77]
Plemeniti poslanik sallallahu `alejhi we sellem svome ummetu predstavlja najuzvišeniji primjer u svom lijepom ponašanju i ophođenju s ljudima i u svojoj brizi o formiranju ljudskih srca. On poziva svoj ummet da ga oponaša u riječima, djelu i ponašanju. On mu je zacrtao najkraći put u načinu prodiranja do srca ljudi, kao i način dolaska do njihove ljubavi, oduševljenja i prijateljstva. Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je uvjek bio vedar (nasmijan), popustljiv, blag a ne grub. Kada bi se pridružio nekom društvu, sjeo bi na kraju tog društva, a to je naređivao i drugima, i puštao bi da svako sjedi na svom mjestu, tako da niko, ko je sjedio na tom sijelu, nije osjećao da je neko plemenitiji od njega. Ko god bi nešto tražio od njega nije ga odbio a da mu nije udovoljio ili da mu se nije lijepim riječima obratio. Ljude je obogatila njegova jednostavnost i njegov moral, te im je postao ocem, a oni su kod njega u pravima bili isti. U njegovom sijelu, ljudi su bili ravnopravni, razlikovali su se jedni od drugih jedino po bogobojaznosti, bili su skromni, poštovali su starije a bili milostivi prema mlađima, činili su dobročinstvo prema siromasima i brinuli su se o strancu.
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio je takav da onaj ko od njega nešto očekuje nije očajavao, niti se u njega razočarao. Sebi nije dopustio troje: uživanje, pretjerivanje i ono što ga se ne tiče, a ljude je poštedio troga: nije nikoga kritikovao, niti osramotio i nije istraživao nečiji nedostatak. Govorio je samo o onome u čemu je tražio nagradu (kod Allaha). Kada bi govorio, oni koji su sjedili s njime pogeli bi glave kao da su im na glavama ptice, a kada bi on zašutio oni bi govorili i nisu se kod njega svađali. Smijao bi se onome čemu bi se oni smijali i čudio bi se onome čemu su se i oni čudili. Bio je strpljiv prema strancu koji bi grubo s njime govorio i pitao, čak i onda kada bi mu njegovi ashabi pomagali u govoru. Govorio bi:” Kada vidite siromaha, pomozite mu.” Nije prihvatao pohvalu osim od onoga kome nešto učini. Nije nikoga prekidao u njegovom govoru sve dok ne bi prešao ono što je započeo, te bi prekinuo svoj govor time što bi završio ili ustao.[78]
Aiša, radijellahu anha, priča nam da se on čuvao od neuljudnosti loših ljudi, pa je pridobijao njihovu naklonost blagim govorom i lijepim ophođenjem. Neki čovjek je tražio dozvolu od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da uđe kod njega, pa je rekao:
“ Dozvolite mu. Loš li je on sin plemena” ili “ loš li je on brat plemena”. Pošto je ušao kod njega bio je blag u razgovoru s njim, te je Aiša rekla:” Allahov poslaniče, rekao si ono što si rekao, a zatim si bio blag u razgovoru s njime!” Odgovorio je:” Ah, Aiša! Najgori čovjek kod Allaha je onaj kojeg ljudi ostave - ili koga ljudi isprate - čuvajući se njegove neuljudnosti .”[79]
Nema sumnje da zrela žena muslimanka koja je otvorena prema Poslanikovoj uputi, slijedi tragove svoga Poslanika sallallahu `alejhi we sellem u njegovom ophođenju prema ljudima, dobrim i lošim, te tako biva omiljenom, prihvatljivom i predodređenom za ženska društva koja ju poznaju ili su čula za nju.
Čuva tajnu
Zrela i svjesna žena muslimanka ne zaboravlja da je čuvanje tajne jedno od najljepših moralnih osobina i karakteristika kojim se čovjek može okititi, bilo da je muškarac ili žena. Čuvanje tajne ukazuje na zrelost ličnosti, čvrstinu karaktera, dostojanstvenost ponašanja i razboritost. Otud i žena muslimanka, koja ispija napitak islamske upute, pomno čuva tajnu. Islam poziva čuvanju tajne i njenom utjelovljenju kod najodabranijih ličnosti islama, kao njihovom istaknutom moralu i jednoj od njihovih najljepših osobina.
Jedan od najistaknutijh dokaza o tome da su se prvi ashabi kitili vrlinom čuvanja tajne i da su bili uporni u pridržavanju te vrline, jeste i situacija između Ebu Bekra i Osmana naspram Omera kada im je predložio da ožene njegovu kćer Hafsu, nakon što joj je muž umro, kao i njihovo čuvanje tajne Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.
Imam El-Buhari bilježi od Abdullaha bin Omer radijellahu anhu da je Omer bin El-Hattab radijellahu anhu, nakon što je umro muž njegove kćeri Hafse, pričao:
“ Sreo sam Osmana bin `Affan radijellahu anhu te sam mu ponudio (da oženi) Hafsu, te sam rekao:” Ako želiš udat ću za tebe Hafsu bintu Omer.” Rekao je:” Vidjet ću.” Prošlo je nekoliko noći te me je susreo i rekao:” Ja danas nemam potrebe da se oženim”, pa sam susreo Ebu Bekra Es-Siddik radijellahu anhu i rekao mu:” Ako želiš udat ću za tebe Hafsu bintu Omer.” Ebu Bekr radijellahu anhu je šutio i nije mi ništa odvratio, te sam se na njega više naljutio nego na Osmana. Prošlo je nekoliko noći, a potom ju je zaprosio Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem i ja sam je udao za njega. Susreo me je Ebu Bekr i rekao mi:” Mora da si se naljutio na mene kada si mi ponudio Hafsu, pa ti ništa nisam odgovorio?” Rekao sam:” Da, jesam.” Rekao je:” Ništa mi nije branilo da ti odgovorim na ono što si mi ponudio osim što sam znao da ju je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem spomenuo, te nisam mogao razglasiti tajnu Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. A da ju je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ostavio, ja bih prihvatio (da je oženim).”[80]
Vrlina čuvanja tajne nije se ograničavala samo na muškarce, nego je, naprotiv, obuhvatala i žene i djecu koji su u sebe crpili islamsku uputu koja je prosvijetlila njihova srca i njihove umove svojom blistavom svjetlošću. To nalazimo u predaji koju bilježi imami Muslim od Enesa radijellahu anhu koji kaže:
“ Došao je kod mene Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem a ja sam se igrao s dječacima, te nas je poselamio i poslao me da nešto obavim, pa sam zakasnio svojoj majci. Pošto sam došao do nje, upitala me je:” Šta te je zadržalo?” Odgovorio sam joj:” Poslao me je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem da nešto obavim.” Rekla je:” A šta je to bilo?” Rekao sam:” To je tajna.” Rekla je:” Nemoj nikoga obavijestiti o tajni Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.” Pričao je Enes:” Tako mi Allaha, da sam bilo koga obavijestio o njoj, obavjetio bih tebe, o Sabite.”[81]
Enesova majka je vidjela koliko njen sin vodi brigu o čuvanju tajne Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te je učvrstila u njemu tu brigu, jer je tražila od njega da nikoga ne obavijesti o tajni Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te on o njoj nije nikome govorio, čak ni tabi`inu Sabitu El-Bunanijj koji je prenosio hadis od njega. Ni ljubav prema uvidu u stvari nije je natjerala da prevari svoga malog sina, kako bi saznala tajnu koju je sakrio od nje. Ovo je islamski odgoj i ovo je visoki stepen do kojeg se čovjek može uspeti bilo da je muškarac, žena ili dijete.
Ako je razotkrivanje tajni jedno od najgorih navika kojim se čovjek stavlja na kušnju, onda je najgora vrsta razotkrivanja tajni ona koja je vezana za bračni život. A onaj ko bude iskušan ovom ružnom navikom spada među ljude koji će imati najgori stepen na Sudnjem danu, kao što je to obznanio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Najgoreg stepena na Sudnjem danu kod Allaha će biti onaj čovjek koji konzumira bračni život sa ženom a i ona s njime, pa potom proširi njenu tajnu.”[82]
Lične stvari treba da ostanu brižljivo i dobro čuvane, skrivene, za koje neće niko znati osim onih čije su. Svoje lične stvari širi među ljudima samo onaj čovjek koji je tupoglav, u čijem moralu se nalazi lakomislenost i u čijoj ličnosti se nalazi neka vrsta neodrživosti, ljubomore i beznačajnosti. A muslimani i muslimanke su daleko od svega ovoga i zaštićeni su onim što uče iz upute svoje vjere, kao što se kite njenim čistim i besprijekornim moralnim osobinama.
Vedrog je lica
Prosvijećena žena muslimanka ne zaboravlja da je jedan od najvažnijih faktora njenog uspjeha u privatnom životu s njenim mužem, kao što je jedan od najvažnijih faktora i njenog društvenog života uopće - da bude vedrog lica, da bude nasmijana, da njeno lice blista osmjehom i da njene usne preplavljuje radost. Sve ovo je čini omiljenom među ljudima i bliskom njihovim srcima. Vedriina lica se, takođe, ubraja i u ljepotu morala, ljepotu karaktera, privlačnost ćudi, kao i u dobro na koje islam podstrekava.
U Muslimovom “ Sahihu “navodi se da Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Nemoj ništa omalovažavati od dobrih djela, makar da susretneš svoga brata (muslimana) vedrog lica.”[83]
U praksu plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem spada i da se čovjek musliman osmjehne svome bratu (muslimanu). Alahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije nikog od svojih ashaba susreo, a da nije bio nasmijan i vedrog lica, kao što se to navodi u hadisu koji bilježe El-Buhari i Muslim od časnog ashaba Džerira bin Abdullah, koji je rekao:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem me nije sprečavao da uđem otkako sam primio islam i nikad me nije vidio, a da mi se nije osmjehnuo.”[84]
Nasmijana i prijazna žena unosi radost u srce svoga muža svaki put kad je pogleda, te tako kod njega povećava ljubav i poštovanje prema njoj. Isto tako, ona se ovako ponaša i u ženskom društvu u kojem živi, jer ljubav, poštovanje i prijateljstvo u društvu ne širi ništa kao prijazno lice, radosna i otvorena duša i visoka moralnost. To su, doista, svojstva, karakteristike i osobne koje dolikuju dobrodušnoj ženi muslimanki misionaru, koja joj omogućavaju da prodre do ljudskih srca, da prodre u najskrivenije dijelove duša.
Prijatna je i simpatična
Prosvijećena žena muslimanka je prijatna, osjećajna i slatkorječiva. Ona ne odbija da se našali sa svojim sestrama i prijateljicama u vrijeme koje odgovara za to. Ona se nježno šali i voli da se duše oraspolože.
Šala žene muslimanke ističe se po islamskoj formi koja je šeri`atom dozvoljena, koja ne prelazi u beznačajnost, apsurdnost I vulgarnost.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem šalio se sa svojim ashabima, ali svojom šalom i igrom nije prelazio granice istine. Od ashaba se prenose njihove riječi upućene plemenitom Poslaniku sallallahu `alejhi we sellem:” Ti se, doista šališ s nama”, na što je on rekao:
“ Ja ne govorim ništa drugo osim istine.”[85]
Isto tako i o plemenitim ashabima se prenose zanimljive i prijatne vijest o njihovoj šali i igri koja se odvjala između njih i Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.
Jedna od ovakvih vijesti se navodi i u hadiskim i biografskim knjigama, u kojoj se kaže da se Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem šalio s jednim malim djetetom, jednim od sinova njegovih ashaba, kojeg su zvali Ebu `Umejr. To djete je imalo ptičicu s kojom se igralo. Jednog dana vidio ga je tužnog, pa je rekao:” Šta ja to vidim da je Ebu `Umejr tužan?” odgovorili su:” Uginula je njegova pričica kojom se igrao, Allahov poslaniče.” Vjerovjesnik se našalio s djetetom govoreći:” Eba `Umejr, ma fe`alen-nufejr? (Ebu`Umejre, šta je uradila ptičica?”[86]
Jednom prilikom je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem tražeći da ga ponese, te mu je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem šaleći se rekao:
“ Ponijet ću te na devinom djetetu.” Čovjek je rekao: ”Allahov poslaniče, šta ću s devinim djetetom?” Odgovorio mu je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem: ”A šta drugo deva rađa osim deve?”[87]
Imami Ahmed bilježi od Enesa radijellahu anhu da je neki čovjek, beduin kojem je bilo ime Zahir, poklonio Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem neki poklon sa sela. Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem bi ga pripremio kada bi želio izaći, te bi rekao:
“ Zahir je naše selo, a mi smo njegov grad” , a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ga je veoma volio. On je bio omalen čovjek, te je jednom prilikom Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem došao do njega, a on je prodavao svoju robu, te ga je s leđa pritisnuo na svoje grudi i čovjek ga nije mogao vidjeti, te je rekao:” Pošalji me!“ “ Ko je ovo?” - okrenuo se i poznao Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te nije oklijevao da svoja leđa nasloni na Vjerovjesnikova sallallahu `alejhi we sellem prsa, nakon što ga je prepoznao. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je govorio:” Ko će kupiti roba?” On je rekao:” Allahov poslaniče, onda, tako mi Allaha, ti me nalaziš bezvrijednim.” Na to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Ali ti kod Allaha nisi bezvrijedan” - ili je rekao:” Ali ti si kod Allaha dragocjen.”[88]
Došla je neka starica kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem i rekla:” Allahov poslaniče! Moli Allaha da me uvede u Džennet.” Rekao je šaleći se:” O majko tog i tog, u Džennet ne ulaze starice (i starci).” Starica je počela plakati, te je rekao:” Obavijestite je da u njeg neće ući kao starica. Uzvišeni Allah, doista, kaže:” Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti i djevicama ih učiniti.”[89][90]
Među hadise koji ukazuju na razdraganost duše i ljubav prema šali i igri, ubraja se i hadis koji bilježi imami Ahmed od Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Izašala sam s Vjerovjesnikom sallallahu `alejhi we sellem na jedno od njegovih putovanja, a ja sam bila mršavi djevojčurak. Rekao je ljudima: ”Priđite”, pa su oni prišli. Zatim mi je rekao:” Hodi ovamo da se utrkujem s tobom”, pa sam se utrkivala s njim i pobijedila ga. Nije to spominjao sve dok se nisam udebljala i dok to nisam zaboravila. Izašala sam s njim prilikom njegovog putovanja, te je rekao ljudima: ”Priđite”, pa su oni prišli. Zatim mi je rekao:” Hodi ovamo da se utrkujem s tobom”, pa sam se utrkivala s njim i pobijedio me je. Smijao se govoreći:” Ovo ti je za ono.”[91]
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ponekad se šalio, a bio je imam (predvodnik) muslimanima, njihov vođa i učitelj, a drugi put bi bio ozbiljan. Nije ga zaokupljala odgovornost upravljanja kako bi se formirao islamski ummet i kako bi se uspostavila islamska država, kao ni usmjeravanje borbenih odreda, niti drugi uzvišeni poslovi. Sve ovo ga nije odvraćalo od ugodne igre i šale, koja bi jednom unosila radost u duše njegovih ashaba, a drugi put u duše njihovih žena.
Nešto od toga nam Aiša, radijellahu anha, prenosi, pa kaže:
“ Došla sam Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem sa supom od brašna i mlijeka koju sam mu skuhala. Rekla sam Sevdi, radijellahu anha, a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je bio između mene i nje:” Jedi”, pa je ona odbila. Rekla sam:” Ješćeš, ili ću ti lice umazati”, pa je odbila, te sam ja stavila svoju ruku u supu i umazala joj lice, a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem se smijao. Svoju ruku stavio je u njenu odbranu i rekao joj:” Umaži i ti njeno lice...” A u drugoj predaji stoji:” Izašao joj je u susret postavljajući svoj lakat pred nju tražeći da mi se osveti, te je malo uzela s lica i time zamazala moje lice, a Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se smijao.”[92]
Ovi dokazi i predaje predstavljaju blistavi dokaz čistote islama i njegovih pripadnika, kao što ukazuju na prijaznost koju islam traži od svojih sinova i kćeri, kao i razdraganost i ugodnost duha. Ovo su svojstva koja su poželjna kod savremene i plemenite žene muslimanke koja svojoj ličnosti pridodaje veću privlačnost, ljepotu i djelotvornost.
Unosi radost u srca
Svjesna žena muslimanka u razgovoru i dijalogu s drugim ženama svesrdno nastoji da među njih unese živost, radost, veselje i aktivnost, tako što im donosi i priča radosne vjesti i ugodne i prijatne šale. Unošenje radosti u srca, u granicama onoga što je Allah, dželle we `ala, dozvolio, predstavlja zahtjev islama na kojem insistira ispravni šeri`at koji podstiče na njegovo prakticiranje. To je stoga kako bi atmosfera među vjernicima i vjernicama bila ispunjena ljubavlju, namirisana mirisima sreće, preplavljena radošću i optimizmom i kako bi bila spremna da prihvati svaki ozbiljan posao s obavezama i odricanjima (žrtvama) koje zahtijavaju.
Iz tog razloga islam nagrađuje onoga ko unosi radost u srca muslimana i muslimanki, tako što će postići najveću radost koju će mu Allah, dželle we `ala, dati u njegovom srcu na Sudnjem danu:
“ Ko sretne svog brata muslimana s onim što voli Allah, kako b ga obradovao time, Allah će ga obradovat na Sudnjem danu.”[93]
Razborita i inteligentna žena muslimanka nalazi razne načine dozvoljenog razveseljavanja, koje može unijeti u srca njenih sestara muslimanki, kao što su: topao pozdrav (selam), lijepa riječ, oštroumna primjedba (zapažanje), vješta dosjetka, radosna vijest, umiljat osmjeh, iskrena (dobronamjerna) posjeta, poklon koji raduje, neprekidno održavanje rodbinskh veza, iskrena potpora i usluga i tješenje koje umiruje, a sve to otvara zasune na srcima, sije klicu ljubavi, spaja veze prijateljstva i učvršćuje bratske i sestrinske veze.
Nije stroga
Jedna od odlika žene muslimanke, koja razumije uputu svoje vjere, jeste i to da ona nije stroga i ne pretjeruje u stvarima koje je dozvolio šeri`at i koje je dopustio u posebnim prilikama, kao što je dopuštena vrsta pjevanja (muzike) uz bajrame, vjenčanja i veselja i prisustvovanje nekim rekreacionim igrama koje su sačuvane od fesada (nereda, nemorala) i iz kojih ne proizilazi fitneluk.
Međutim, i kada učestvuje u igri i zabavama u određenim prilikama, ona tu zabavu ne pretvara u svoju naviku i preokupaciju, nego slijedi uputu svoje vjere koja dopušta zabavu s vremena na vrijeme, a o tome govore mnogobrojni vjerodostojni hadisi.
U Buharijinom “ Sahihu “ navodi se da je majka vjernika Aiša, radijellahu anha, jednu djevojku siroticu koja je bila pod njenim skrbništvom, spremala za udaju za jednog čovjeka Ensariju, pa joj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ O Aiša, zar niste spremile zabavu, pa Ensarije, doista, vole zabavu.”[94]
Imam El-Buhari, takođe od Aiše, radijellahu anha, prenosi da je rekla:”Ušao je kod mene Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, a kod mene su bile dvije robinje koje su pjevale pjesme Bu`asa[95]. On je legao na postelju i okrenuo svoje lice (od nas). Potom je ušao Ebu Bekr, prekorio me i rekao:” Zar pjesma šejtanska kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem?” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem utom se okrenuo prema njemu i rekao:“ Pusti ih.” “Kada Ebu Bekr nije vidio ja sam im namignula da izađu i one su izašle.”[96]
U drugoj predaji El-Buhari bilježi: “ Pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ O Ebu Bekre, zaista svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan.”[97]
El-Buhari, takođe, bilježi riječi Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Na bajram su se crnci (Abesinci) igrali s kopljima i štitovima, a ja ili sam pitala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem ili mi je sam rekao:” Uživaš i gledaš?” Odgovorila sam:” Da”, pa me je postavio iza sebe, a njegov obraz je bio prislonjen uz moj i govorio je:” Nastavite, o Benu Erfide (nadimak za Abesince).” Kada sam se zasitila gledanja, on me je uputao:” Je li ti dosta?” Odgovorila sam mu:” Da, jeste.” Rekao je:” Idi, onda.”[98]
Ibnu Hadžer navodi više predaja ovog hadisa od Aiše, radijellahu anha Jedna od tih predaja je i ova koju bilježi Ez-Zuhri:
“ Čak sam ja bila ta kojoj je dosadilo.”[99]
U predaji kod Muslima, putem Zuhrija stoji:
“ ...Zatim je stajao radi mene sve dok nisam ja bila ta koja je (prva) otišla.”[100]
U te predaje spada i predaja Jezida bin Ruman koju bilježi En-Nesai:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi govorio:” Zar se nisi zadovoljila?” Ja sam govorila:” Nisam”, kako bih vidjela svoj položaj (vrijednost) kod njega.”[101]
En-Nesai bilježi predaju Ebu Seleme od Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Rekla sam:” O Allahov poslaniče! Nemoj žuriti”, pa je ustao prema meni i rekao:” Je li ti dovoljno?” Odgovorila sam:” Nemoj me požurivati!” Aiša, radijellahu anha, dalje priča:” Ja nisam imala želju da ih gledam, nego sam htjela da žene doznaju njegov položaj kod mene i moje mjesto kod njega.”
Dodaje u poglavlju “ En-nikahu” u predaji putem Zuhrija:
“ Poštujte položaj mlade djevojke koja voli zabavu.”[102]
U djelu “ Fethul-bari” Es-Siradž prenosi putem Ebu Ez-Zinada, on od `Urveh, a on od Aiše, radijellahu anha, da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem tada rekao:
“ Neka znaju Židovi da u našoj vjeri postoji širina. Ja sam, uistinu, poslan s čistom i tolerantnom vjerom.”
Et-Tirmizi u svom “ Sunenu “ od Aiše, radijellahu anha, prenosi njene riječi:
“Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je sjedio, te smo čuli galamu i glasove djece. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ustao, kad Abesinka pleše, a oko nje su bila djeca, te je rekao:” O Aiša, dođi, pogledaj!” Došla sam i stavila svoju bradu na rame Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem , te sam je promatrala između ramena i njegove glave. Potom mi je rekao:” Zar se nisi zasitila?” A ja sam mu odgovorila:” Nisam”, kako bih vidjela moj položaj kod njega. Tada se pojavi Omer radijellahu anhu i svijet se raziđe od nje, a Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem reče:” Ja gledam u šejtane, džinske i ljudske, kako pobjegoše od Omera.” Pričala je:” Te sam se vratila.”[103]
Ovi i njima slični tekstovi koji su sadržani u hadiskm zbirkama, doista su jasni svjedoci lijepog morala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem kao muža, njegove nježnosti prema supruzi i njegove želje za njenom srećom i radošću. Ovi tekstovi, takođe svjedoče o širini, toleranciji i lahkoći islama, kao i o njegovoj toplini prema ženi, jer joj je dozvolio uživanje u jednom vidu zabave, što neki današnji ljudi, strogih stavova, smatraju gnusnim zločinom zbog kojeg se žena kažnjava okrutnom izolacijom.
Žena muslimanka koja je uviđavna i razumije uputu svoje vjere, u većini slučajeva treba da bude ozbiljna i okrenuta vrijednim stvarima, a da ostavlja bezvrijedne stvari. Međutim, ovo je ne sprječava da se zabavi u prilikama koje je šeri`at dozvolio i u kojim je muslimanima i muslimankama učinio određenu širinu i prostranstvo. To je stoga što Mudri Zakonodavac zna prirodu duše koja je sklona ka opuštanju, odmoru, razonodi i rekreaciji s vremena na vrijeme, kako bi se poslije toga čovjek okrenuo marljivosti i kako bi s više elana, odlučnije i spremnije podnosio teškoće i odgovornosti. To je ono što je islam ostvario za čovjeka kroz svoj ravnomjerni, umjereni, potpuni i mudri program.
Nije ohola
Iskrena i svjesna muslimanka nije ohola i ne diže nos smatrajući se većom od drugih žena koje su od nje na nižoj razini ljepote, imetka, porijekla ili položaja (ugleda), jer žena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, uistinu zna da oholost, uzdizanje i uznositost (uobraženost) na ovome svijetu zabranjuju uživanje blagaodati na Ahiretu, čije uživanje je Allah zabranio muškarcima i ženama koji se ohole. A učinio ih je za one koji ne žele oholost, kočopernost i uznošenje na Zemlji:
“ Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.”[104]
On, takođe, zna da Allah, dželle we `ala, ne voli ni gordog ni hvalisavog:
“ I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog, ni hvalisavog.”[105]
Ko dobro razmotri tekstove”čistog Sunneta”, biće zapanjen koliko pažnje Poslanik sallallahu `alejhi we sellem daje iskorjenjivanju oholosti iz ljudskih duša, tako što ga zabranjuje, udaljava ljude od njega i upozorava muškarce i žene koji su iskušani tom bolešću, kako ne bi u potpunopsti izgubili Ahiret, ako se u njihove duše uvuče trunka oholosti koju u njih ubaci šejtan i kako ne bi postali oholi ljudi kojim je Allah, dželle we `ala, zabranio ulazak u Džennet, kao što to stoji u hadisu kojeg bilježi Muslim:
“ Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu ima i koliko trunka oholosti”. Jedan čovjek na to reče:” Čovjek, zaista, voli da mu odjeća bude ljepa, a i obuća da mu je lijepa.” Rekao je (Poslanik sallallahu `alejhi we sellem):” Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odstranjivanje istine i omalovažavanje ljudi.”[106]
Od Harisa bin Vehb radijellahu anhu prenosi se da je rekao:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da je rekao:
“ Hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima Vatre: svaki osori, oholi i u hodu gordi čovjek.”[107]
Oholim, uznositim i gordim ženama dovoljno je poniženje koje im je Allah, dželle we `ala, pripremio na Ahiretu, time što će im zabraniti da Ga vide, da On s njima govori i da ih On očisti od grijeha. To je, doista, poniženje poslije kojeg nema poniženja.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Allah neće na Sudnjem danu pogledati onoga ko iz oholosti pusti (po zemlji) svoj ogrtač.”[108]
“ Trojici se Allah na Sudnjem danu neće obratiti (s njima govoriti), niti će ih očistiti (od grijeha), a nit će ih pogledati i njima pripada bolna kazna: starac bludnik, vladar lažac i oholi siromah.”[109]
Ovo je stoga što je gordost (kibrija`) jedna od osobenosti Allaha, dželle we `ala, a ne slabašnih , stvorenih robova, a svaki čovjek kome je njegova duša ohlost i gordost učinila lijepim, time zadire u uluhijjet i pokušava sebi prisvojiti jedno od uzvišenih svojstava Stvoritelja i tako zaslužuje poniženje, sramotu i žestoku kaznu na Sudnjem danu, kao što se to navodi u hadisi-kudsijji koju bilježi Muslim:
“ Uzvišeni Allah kaže:” Moć je Moj plašt, a gordost (uzvišenost) je moj ogrtač. Ko pokuša da Mi otme nešto od toga, Ja ću ga kazniti.”[110]
Otud tekstovi “ čisatog Sunneta” dolaze jedni za drugim, upozoravajući vjernike i vjernice da ih ne obuzima napad oholosti u bilo kojem momentu nehajnosti i ljudske slabosti, kako bi bili spašeni od toga da ih zahvati ova prezrena osobenost i kako bi bili zaštićeni od zapadanja u nju.
Jedan od tih upozoravajućih tekstova je i sljedeći: “ Ko sebe veliča i smatra velikim i ko hoda nadmeno, srešće Allaha srditog na njega.”[111]
____________________________________________________
[64] El-Bekare 185.
[65] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/342, poglavlje “ El-`afvu ves-safhu `anin-nasi “.
[66] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 13/260, knjiga “ El-fedailu“, poglavlje “Ihtijaruhu ejserul-emrejni “.
[67] Tj. slijedio je tog čovjeka.
[68] Ahmedov “ El-musned “ 3/166.
[69] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/210, poglavlje “ La ju`zi džarehu “.
[70] Bilježi ga Ibnu Hiban u svom “ Es-sahihu “ (10) 466, knjiga “ Es-sijeru “, poglavlje “ Fadlul-džihadi“.
[71] Bilježi ga Et-Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid“ 8/78, poglavlje “ Ma džae fil-hasedi vez-zanni “.
[72] “ Sahihu Muslim “ 14/110, knjiga “ El-libasu vez-zinetu “, poglavlje “ En-nehju `anit-tezviri fil-libasi ve gajrihi “.
[73] Bilježe ga Ebu Ja`la i Et-Taberani, a njihovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 10/251, poglavlje “ Ma džae fil-mutene`imin vel-mutenetti`in “.
[74] “ Sahihu Muslim “ 16/184, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Iza ehabbellahu`abden “.
[75] “ Sahihu Muslim “ 16/189, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Iza usnije `ales-salihi fe hije bušra “.
[76] Bilježi ga Ahmed sa senedom koji je dobar (džejjid), 2/185.
[77] Bilježe ga Ahmed i El-Bezzar, a prenosioci kod Ahmeda su ridžalus-sahih. Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 8/87, poglavlje “ El-mužminu je`lefu ve ju`lefu
[78] Pogledaj “ Hajatus-sahabeti “ 1/22,23.
[79] “ Fethul-bari “ 10/471, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Ma jedžuzu min igtijabi ehlil-fesadi ver-rijebi “ i “ Sahihu Muslim “ 16/144, “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ El-mudaratu men jutteka fuhšehu“.
[80] “ Fethul-bari “ 9/175, knjiga “ En-nikahu “ i 7/317 knjiga “ El-megazi “, poglavlje “ `Ardul-insan ibnetehu `ala ehlil-hajri “.
[81] " Sahihu Muslim “ 16/41, “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu Enes “. A Sabit je tabi`in koji je prenosio hadis od Enesa.
[82] “ Sahihu Muslim “ 10/8, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ Tahrimu ifšai sirril-mer`eti “.
[83] Ibid, 16/177, “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Istihbabu talakatil-vedžhi “.
[84] “ Fethul-bari “ 10/504, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Et-tebessumu ved-dahiku “ i “ Sahihu Muslim “ 16/41, “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu Džerir bin Abdullah “.
[85] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/365, poglavlje “ El-mizahu “.
[86] “ Hajatus-sahabeti “ 3/149.
[87] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/366, poglavlje “ El-mizahu “.
[88] Bilježi ga Ahmed i njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahih “. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “ 9/368, poglavlje “ Ma džae fi Zahir bin Hazam “.
[89] El-Waqi`a 35,26.
[90] Bilježi ga Et-Tirmizi “ Eš-Šemailu “, str.111. Hadis je “ hasenun bi ševahidihi “.
[91] Hadis je vjerodostojan i bilježe ga Ahmed 6/264 i Ebu Davud 3/41, knjiga “ El-džihadu “, poglavlje “ Fis-sebki `aler-redžuli “.
[92] Bilježi ga Ebu Ja`la. Njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahih “, osim Muhammeda bin `Amr bin `Alkame. Njegov hadis je hasenun. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 4/316.
[93] Bilježi ga Et-Taberani u djelu “ Es-Sagir “, sa senedom koji je hasenun. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/193, poglavlje “ Fadlu kadail-havaidž “.
[94] “ Fethul-bari “ 9/225, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ En-nisvetul-lati jehdinel-mer`ete ila zevdžiha “.
[95] Bu`as je područje, dio Medine u kojem se prije islama vodio rat između Evsa i Hazredža i taj dan je nazvan “Jevmu Bu`as “. Pjesnici su o tome opjevali mnoge pjesme koje se pjevaju.
[96] “ Fethul-bari “ 2/440, knjiga “ El-`idejni “, poglavlje “ El-hirabu ved-dereku jevmel-`idi “.
[97] Ibid, 2/445, poglavlje “ Sunnetul-`idejni li ehlil-islami “.
[98] Ibid, 2/440.
[99] Ibid, 2/444.
[100] Ibid.
[101] Ibid.
[102] Pogledaj predaje u djelu “ Fethul-bari “ 2/444.
[103] Bilježi ga Et-Tirmizi , 5/621, knjiga “ El-menakibu “, poglavlje “ Menakibu Omer “, str. 18. On kaže da je hadis hasenun-sahihun-garibun u ovom obliku.
[104] El-Kasas 83.
[105] Lukman 18.
[106] “ Sahihu Muslim “ 2/89, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Tahrimul-kibri “.
[107] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.334, poglavlje “ Tahrimul-kibri vel-i`džabi".
[108] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 12/9, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ Taksirus-sijabi “.
[109] “ Sahihu Muslim “ 2/115, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanus-selasetil-lezine la jukellimuhumullahu jevmel-kjameti “.
[110] Isto, 16/173, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Tahrimul-kibri “ i “ Edebul-mufred “ 2/9, poglavlje “ El-kibru “.
Žena, koja je svjesna upute svoje vjere, olašava a ne otežava, jer je olakšavanje jedno od najboljih moralnih svojstava s kojim je Allah, dželle we `ala, zadovoljan da se nađe kod Njegovih robova vjernika:
“...Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate -,...”[64]
Otud i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem podstrekava muslimane i muslimanke na olakšavanje, zabranjujući im da otežavaju:
“ Podučavajte, olakšavajte, a ne otežavajte, a kada se neko od vas naljuti neka ušuti.”[65]
Ona koja pribjegava otežavanju i kompliciranju stvari, nakon što joj se islamska uputa jasno ukazala, nije bogobojazna niti pravedna žena. Otežavanju pribjegava samo ona žena u čijem moralu se nalazi neki nedostatak, a čisti zakonik joj je dragim učinio olakšavanje, u njenoj duši se nalazi kompliciranost, u njenoj ličnosti je neki nedostatak, u njenom odgoju je propust i u njenoj prirodi je krutost. Što se tiče pravedne žene muslimanke, koja je pokorna svome Gospodaru, koja se pridržava upute svoje vjere, ona ne zna za otežavanje, niti kompliciranje, niti ona pribjegava ometanju stvar, niti njihovom otežavanju. Ona se u tome povodi za moralom plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem o kojem nas obavještava majka vjernika Aiša, radijellahu anha, govoreći:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije nikada birao između dvije stvari, a da nije odabrao onu koja je lakša, a u kojim nije bio grijeh, a ako bi bio grijeh, on je bio najudaljeniji čovjek od njega. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije se nikad svetio (ili nekoga kažnjavao) zbog nečega radi samog sebe, osim kada bi se oskrnavila Allahova svetinja, te bi se tada svetio (kažnjavao druge) radi Allaha.”[66]
Svjesna i bogobojazna žena muslimanka zastaje kod upute Poslanika sallallahu `alejhi we sellem, Ne krši njegovu uputu, niti se suprotstavlja njegovoj naredbi.
Nije zavidna
Najviše zbog čega obična žena zapada u zavidnost je kada pored sebe vidi mnoge lijepe, obrazovane i pametne žene koje su utonule u bogatstvo, blagostanje i komfor, a ona nema sreće da ima imalo od onoga što one posjeduju i što imaju u životu. Ali, prosvijećena, mudra žena muslimanka sigurna je od ove teške moralne situacije, zato što je razumjela propise svoje istinite vjere koja ju je naučila da se sve na ovome svijetu odvija po Allahovoj volji i određenju, da su ovosvjetski užici, ma koliki oni bili, uistinu mali u odnosu na ono što je Allah, dželle we `ala, pripremio za pokorne vjernice koje su zadovoljne s onom što im je Allah dodijelio. Ona je svjesna da je istinska vrijednost žene u prevazi njenog udjeljivanja, na vazi bogobojaznosti i dobrih djela, a ne u onome što je sakupila od ovosvjetskih prolaznih i privremenih dobara. Svaki put kada se u duši žene pojave ove vrijednosti, njena duša postaje čistija, smirenija i ona postaje jednom od stanovnika Dženneta, jednom od onih koje su zadobile zadovoljstvo svoga Gospodara, makar ona i ne bila jedna od onih koje mnogo ibadet čine. Imami Ahmed bilježi hadis s dobrim (hasenun) senedom od Enesa bin Malik radijellahu anhu, u kojem se kaže:
“ Sjedili smo s Allhovim poslanikom sallallahu `alejhi we sellem, pa je rekao:” Sada će pred vas izaći čovjek džennetlija”, pa je izašao jedan Ensarija. Njegova brada je bila čista - od abdesta, a u desnoj ruci je držao papuče. Kada je osvanuo sutrašnji dan, Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je rekao isto, te je izašao isti taj čovjek, kao i prvi put. Kada je došao treći dan Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je, takođe, isto rekao, te je taj čovjek izašao u istom stanju u kakvom je i ranije bio. Pošto je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ustao, slijedio ga je [67] Abdullah bin `Amr bin El-`As radijellahu anhu, pa je rekao:” Ja sam se posvađao sa svojim ocem, pa sam se zakleo da neću unići kod njega tri dana. Pa, šta veliš da me primiš na konak dok ne prođe to vrijeme?” Rekao je:”Da (primam te).” Enes je rekao:” Abdullah je pričao da je s njim prespavao tri noći i nije ga vidio da ikako ustaje klanjati, osim što bi kada bi se probudio, okrenuo se u svojoj postelji, spomenuo Allaha i proučio tekbir i sve tako dok ne ustane na sabah namaz.” Abdullah je pričao:” Od njega sam čuo samo dobro. Pošto su prošle tri noći, a umalo sam potcjenio njegovo djelo, rekao sam:” O Abdullah, između mene i mog oca nije postojala nikakva svađa niti razdvajanje, ali sam čuo Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem kad je tri puta rekao:” Sada će pred vas izaći čovjek džennetlija”, pa si ti izašao sva tri puta. Htio sam da me primiš kod sebe kako bih vidio šta radiš, pa da se ugledam u tebe. Nisam vidio da ti radiš nešto veliko, pa šta je to zbog čega te je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem spomenuo?” Rekao je:” Nije ništa drugo do ono što si vidio.” Pošto sam se okrenuo od njega pozvao me je, te je rekao:” Nije ništa drugo do ono što si vidio, osim što ja u svojoj duši ne nalazim ni prema kojem muslimanu bilo kakvu prevaru, niti bilo kome zavidim na dobru koje mu je Allah darovao.” Na to je Abdullah rekao:” To je ono što ti imaš i to je ono što mi ne možemo.”[68]
Ovaj hadis ukazuje na tragove pročišćenosti duše od mržnje i zavidnosti. On ukazuje na spasenje duše od mržnje i izdajstva u ljudskom samoopredjeljenju na onome svijetu, kao što ukazuje na podizanje njegovog mjesta kod Allaha, na primanje njegovih djela, makar ona bila i malobrojna. Ovaj trag je veoma jasan u uporedbi ovog čovjeka, koji malo čini ibadet, a ušao je u Džennet zbog svoje čistote duše i zbog sigurnosti ljudi od njegovog zla, i žene o kojoj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio upitan, a to je žena koja je noću klanjala a danju postila, ali je zlo nanosila svojim komšijama, te je on rekao:
“ U njoj nema dobra. Ona je stanovnik Džehennema.”[69]
Čovjek, čije dobročinstvo neprestano prevagnjuje na vagi islama, uistinu je čovjek čije srce je pročišćeno, a duša očišćena od prevare, mržnje, prjezira i zavidnosti, makar njegov ibadet bio sasvim mali.
A što se tiče čovjeka koji mnogo čini ibadet, a njegova duša je ispunjena osjećajima mržnje, zavidnosti i izdajstva, doista se njegov naizgled veliki ibadet ne temelji na čvrstim temeljima imana, te stoga ne dolazi do tragova pročišćenja njegove duše od zavidnosti o čemu Poslanik sallallahu `alejhi we sellem obavještava da se ne može zajedno naći s imanom u čovjekovom srcu:
“ U dubini (duše) roba ne mogu se zajedno naći iman i zavidnost.”[70]
Od Damureta bin S`alebe radijellahu anhu prenosi se da je rekao:” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je rekao:
“ Ljudi će biti dobro, sve dok međusobno ne budu zavidjeli jedni drugima.”[71]
Razborita i svjesna žena muslimanka ne spaja lijep ibadet i čistotu duše s tamom zavidnosti, gomilom mržnje i talogom pakosti. Ona teži ka visočijim stepenima bogobojaznosti i na taj način dolazi do najvišeg stupnja kod svoga Gospopdara. Ona na ovome svijetu zadobija ljubav ljudi, njihovo poštovanje i uzdizanje. Na ta taj način ona biva jednom od čistih i čvrstih cigli u izgradnji čistog, povezanog i naprednog islamskog društva, dostojnog poslanice njegovog Gospodara koju je poslao ljudima.
Udaljena je od hvalisavosti i gramzivosti
Jedno od svojstava žene muslimanke, koja je svjesna upute svoje vjere, koja se kiti njenim lijepim moralom, jeste i to da je ona skromna, realna i iskrena, da ne zna za superiornost, iluzije niti laž. Ona se ne bogati onim što joj ne pripada, niti traži ono što joj ne pripada, niti se srdi zbog onog što ne valja pred svojim prijateljicama i vršnjakinjama. Ona se kloni ovog ružnog i lošeg moralnog svojstva, jer ona ne prilagođava svoju ličnost, koju su formirale islamske vrijednosti i njegova načela. Jednom je neka žena došla kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, pitajući ga da li da kaže da joj je čovjek, doista, dao ono što joj nije dao, želeći time hvalospjeve, povjerenje i hvalisavost, te joj je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ Onaj ko je uobražen zbog onoga što mu nije dato, poput je onoga ko obuče dva odijela koja obmanjuju.”[72]
Islam je vjera koja se temelji na iskrenosti, čistoti, skromnosti i realnosti. Islam prezire laž, varanje, umšiljenost, oholost, uobraženost i reklamu onoga što je loše. Nakon toga islam prezire da se kod njegovih sinova i kćeri nađe moralno svojstvo hvalisavosti s nečim što je loše, umišljenosti nad drugim Allahovim robovima, kao što prezre da se kod njh nađe oholost, uzdizanje i gramzivost. Islam pojačava propast čovjeka koji se okiti ovim moralom, kao što će propasti i onaj ko obuče dva odijela koja obmanjuju.
Kloni se hirovitosti i izvještačenosti
Mudra žena muslimanka prirodna je u svom moralu, svojim postupcima i djelima. Ona ne govori grleno, niti usiljeno i izvještačeno, izazivajući pažnju i želeći da se istakne. Izvještačenost je nepodnošljiva u svemu, a hirovitost je neprihvatljiva kod onih koji imaju zdravu i ispravnu prirodu. Žena koja je hirovita u svom govoru, koja je usiljena i izvještačena u svojim postupcima, u svojoj prirodi ima neki nedostatak, u njenoj naravi je neki gubitak a u njenom moralnom i duševnom formiranju neka je manjkavost. Stoga je i Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem strog prema hirovitim i izvještačenim ljudima, a u toj strogosti ga slijede njegova dva prijatelja, časna ashaba - Ebu Bekr i Omer, radijellahu anhu. Čak i Abdullah bin Mes`ud kaže:
“ Tako mi Onoga, a nema drugog boga osim Njega, nisam nikog vidio da je strožiji prema hirovitim ljudima od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, niti sam vidio nakon njega strožijeg čovjeka od Ebu Bekra, a ja, doista, smatram da se Omer najviše bojao za njih.”[73]
Njena ličnost je omiljena kod ljudi
Žena muslimanka vodi brigu o tome da bude omiljena kod ljudi, time što će činiti dobra djela koja će u njihovim sferama ostavljati koristan trag i što će u njihovim zajednicama širiti lijep ugled.
Ljubav ljudi prema njoj dokaz je Allahove ljubavi, jer joj je podario na Zemlji prihvatanje, te srca ljudi otvaraju svoje otvore prema njoj, jer je ona draga svakom ko je zna ili ko je čuo za nju od ljudi. O tome Poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Doista Allah kad zavoli nekog roba pozove Džibrila i kaže: ” Ja volim tog i tog, pa ga i ti zavoli”, te ga i Džibril zavoli. Potom on pozove nebesa i kaže:” Doista Allah voli tog i tog, pa i vi ga zavolite”, pa ga zavole stanovnici nebesa, te mu se potom spusti prihvatanje na Zemlji. A kada (Allah) zamrzi nekog roba pozove Džibrila i kaže:” Ja, doista, mrzim tog i tog, pa ga i ti zamrzi”, te ga i Džibril zamrzi, a potom pozove stanovnike nebesa:” Doista Allah mrzi tog i tog, pa i vi ga zamrzite.” Rekao je:” Pa ga i oni zamrze, a potom mu se spusti mržnja na Zemlji.”[74]
Ovo je skrivena božanska tajna putem koje neki muslimani i muslimanke uživaju ljubav ljudi prema njima. To je, doista, Allahova ljubav koju je raširio među stanovnicima nebesa i Zemlje, te im je spustio prihvatanje na Zemlji. Ili je to Njegova mržnja, te im je spustio mržnju na Zemlji.
Allahovu ljubav zadobija samo onaj ko Mu se približi želeći Njegovo zadovoljstvo, a Njegov gnjev na sebe navlači samo onaj ko se odmetne od Njegove upute i ko mu je nepokoran.
Radosna vijest o Allahovoj ljubavi i Njegovom zadovoljstvu će biti samo za vjernike i vjernice koji vjeruju i čine dobra djela, al judi im zahvaljuju na tim njihovim djelima. Oni su ti kojima Allah, dželle we `ala, ubrzava radosnu vijest o dobru koje će ih zadesiti u njihovom životu, te će im ljudi zahvaljivati i voljeti ih, kao što se to nalazi u vjerodostojnom hadisu koji bilježi Muslim od Ebu Zerra koji kaže: ”Rečeno je Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem:” Zar nisi vidio čovjeka koji čini dobro djelo, a ljudi mu na njemu zahvaljuju?” Rekao je:
“ To je ubrzana radosna vjest vjerniku”, a u drugoj Muslimovoj predaji stoji:” I ljudi ga vole zbog toga (djela).”[75]
Žena muslimanka koju kite lijepe moralne osobine, zastaje kod Allahovih granica. Ona slijedi ono što je naređeno, a kloni se onoga što je zabranjeno. Ona je žena koja je dostojna ove ubrzane radosne vijesti i ona je draga onome ko je zna ili ko je čuo za njena dobra djela, kao što su: praštanje, izbjegavanje žena neznalica, uzvraćanje zla dobrim, nježnost prema nesretnim i siromašnim ženama, ljubav prema dobru učinjenom ljudima, davanje prednosti, lijep govor, davanje prednosti u govoru, pravednost u presuđivanju, pravičnost u ophođenju, udaljavanje od ogovaranja, prenošenja tuđih riječi i klevetanja ljudi, kao i druga djela koja se ubrajaju u kreposne moralne osobine koje islam preporučuje. Islam ih je učinio vrijednom ogrlicom kojom se uljepšava vrat svake žene muslimanke koja je razumjela propise svoje vjere, koja je svjesna njene veličanstvene upute, te je tako zaslužila ljubav ljudi na ovome svijetu i Allahovo zadovoljstvo i Njegove džennetske bašče na Ahiretu.
Prisna je prijateljica
Razborita, inteligentna, žena muslimanka, koja je prisna prijateljica, prijazna je prema ženama, druži se s njima i voli ih, pa su i one prisne s njome, druže se s njom i vole je zbog dobrodušnosti, privlačnosti, nježnosti i lijepog suživota kojim obiluje njena ličnost. Ovo su najviša društvena svojstva do kojih može doći žena, koja joj omogućavaju pristup ženskim društvima kao i sticanje njihovog povjerenja i uticaja na njih. Ova društva slušaju samo onu ženu koja je prijazna, u koju imaju povjerenja i od koje su sigurna. Zadovoljavaju se samo s govorom koji dolazi od žene prema kojoj ova društva imaju povjerenja, koju vole, poštuju i cijene.
Otud se i navode tekstovi koji uzvisuju ovu odabranu i dobrodušnu skupinu koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, bez obzira da li to bila skupina muškaraca ili žena. Ti tekstovi ih čine Allahovom poslaniku sallallahu `alejhi we sellem najdražim skupinama i njemu najbližim koje će kraj njega sjediti na Sudnjem danu:
“ Hoćete li da vas obavijestim o onim koji su mi najdraži i koji će mi najbliže sjediti na Sudnjem danu? Ponovio je to triput ili dvaput. Rekli su:” Hoćemo, Allahov poslaniče.” Rekao je: ”Oni koji su najljepšeg morala.”[76] U nekim predajama se dodaje:” Plemeniti koji su prijazni i prema kojiim se prijazno.”
Jedno od najvažnijih svojstava žene muslimanke je da bude omiljena, prijazna i da se prema njoj prijazno, da voli žene i da je vole, da joj prilaze svaki put kad god im se pruži prilika da čuju njen ugodan govor, njena krasna usmjerenja i njeno korisno djelo. Ovakva blistava žena muslimanka u stanju je da dostavi svoju poslanicu, da učini korist, da se nada usponu i da se bavi osvješćivanjem. Ovim se bavi svjesna žena muslimanka koja je obasjana uputom svoje vjere, koja je prijazna i prema kojoj se prijazno, a ona žena koja nije takva, u njoj nema nikakva dobra, kao što se to navodi u hadisu časnome:
“ Vjernik je prijazan i prema njemu se prijazno, a nema dobra u onome ko nije prijazan i prema kome se nije prijazno.”[77]
Plemeniti poslanik sallallahu `alejhi we sellem svome ummetu predstavlja najuzvišeniji primjer u svom lijepom ponašanju i ophođenju s ljudima i u svojoj brizi o formiranju ljudskih srca. On poziva svoj ummet da ga oponaša u riječima, djelu i ponašanju. On mu je zacrtao najkraći put u načinu prodiranja do srca ljudi, kao i način dolaska do njihove ljubavi, oduševljenja i prijateljstva. Poslanik sallallahu `alejhi we sellem je uvjek bio vedar (nasmijan), popustljiv, blag a ne grub. Kada bi se pridružio nekom društvu, sjeo bi na kraju tog društva, a to je naređivao i drugima, i puštao bi da svako sjedi na svom mjestu, tako da niko, ko je sjedio na tom sijelu, nije osjećao da je neko plemenitiji od njega. Ko god bi nešto tražio od njega nije ga odbio a da mu nije udovoljio ili da mu se nije lijepim riječima obratio. Ljude je obogatila njegova jednostavnost i njegov moral, te im je postao ocem, a oni su kod njega u pravima bili isti. U njegovom sijelu, ljudi su bili ravnopravni, razlikovali su se jedni od drugih jedino po bogobojaznosti, bili su skromni, poštovali su starije a bili milostivi prema mlađima, činili su dobročinstvo prema siromasima i brinuli su se o strancu.
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem bio je takav da onaj ko od njega nešto očekuje nije očajavao, niti se u njega razočarao. Sebi nije dopustio troje: uživanje, pretjerivanje i ono što ga se ne tiče, a ljude je poštedio troga: nije nikoga kritikovao, niti osramotio i nije istraživao nečiji nedostatak. Govorio je samo o onome u čemu je tražio nagradu (kod Allaha). Kada bi govorio, oni koji su sjedili s njime pogeli bi glave kao da su im na glavama ptice, a kada bi on zašutio oni bi govorili i nisu se kod njega svađali. Smijao bi se onome čemu bi se oni smijali i čudio bi se onome čemu su se i oni čudili. Bio je strpljiv prema strancu koji bi grubo s njime govorio i pitao, čak i onda kada bi mu njegovi ashabi pomagali u govoru. Govorio bi:” Kada vidite siromaha, pomozite mu.” Nije prihvatao pohvalu osim od onoga kome nešto učini. Nije nikoga prekidao u njegovom govoru sve dok ne bi prešao ono što je započeo, te bi prekinuo svoj govor time što bi završio ili ustao.[78]
Aiša, radijellahu anha, priča nam da se on čuvao od neuljudnosti loših ljudi, pa je pridobijao njihovu naklonost blagim govorom i lijepim ophođenjem. Neki čovjek je tražio dozvolu od Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da uđe kod njega, pa je rekao:
“ Dozvolite mu. Loš li je on sin plemena” ili “ loš li je on brat plemena”. Pošto je ušao kod njega bio je blag u razgovoru s njim, te je Aiša rekla:” Allahov poslaniče, rekao si ono što si rekao, a zatim si bio blag u razgovoru s njime!” Odgovorio je:” Ah, Aiša! Najgori čovjek kod Allaha je onaj kojeg ljudi ostave - ili koga ljudi isprate - čuvajući se njegove neuljudnosti .”[79]
Nema sumnje da zrela žena muslimanka koja je otvorena prema Poslanikovoj uputi, slijedi tragove svoga Poslanika sallallahu `alejhi we sellem u njegovom ophođenju prema ljudima, dobrim i lošim, te tako biva omiljenom, prihvatljivom i predodređenom za ženska društva koja ju poznaju ili su čula za nju.
Čuva tajnu
Zrela i svjesna žena muslimanka ne zaboravlja da je čuvanje tajne jedno od najljepših moralnih osobina i karakteristika kojim se čovjek može okititi, bilo da je muškarac ili žena. Čuvanje tajne ukazuje na zrelost ličnosti, čvrstinu karaktera, dostojanstvenost ponašanja i razboritost. Otud i žena muslimanka, koja ispija napitak islamske upute, pomno čuva tajnu. Islam poziva čuvanju tajne i njenom utjelovljenju kod najodabranijih ličnosti islama, kao njihovom istaknutom moralu i jednoj od njihovih najljepših osobina.
Jedan od najistaknutijh dokaza o tome da su se prvi ashabi kitili vrlinom čuvanja tajne i da su bili uporni u pridržavanju te vrline, jeste i situacija između Ebu Bekra i Osmana naspram Omera kada im je predložio da ožene njegovu kćer Hafsu, nakon što joj je muž umro, kao i njihovo čuvanje tajne Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.
Imam El-Buhari bilježi od Abdullaha bin Omer radijellahu anhu da je Omer bin El-Hattab radijellahu anhu, nakon što je umro muž njegove kćeri Hafse, pričao:
“ Sreo sam Osmana bin `Affan radijellahu anhu te sam mu ponudio (da oženi) Hafsu, te sam rekao:” Ako želiš udat ću za tebe Hafsu bintu Omer.” Rekao je:” Vidjet ću.” Prošlo je nekoliko noći te me je susreo i rekao:” Ja danas nemam potrebe da se oženim”, pa sam susreo Ebu Bekra Es-Siddik radijellahu anhu i rekao mu:” Ako želiš udat ću za tebe Hafsu bintu Omer.” Ebu Bekr radijellahu anhu je šutio i nije mi ništa odvratio, te sam se na njega više naljutio nego na Osmana. Prošlo je nekoliko noći, a potom ju je zaprosio Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem i ja sam je udao za njega. Susreo me je Ebu Bekr i rekao mi:” Mora da si se naljutio na mene kada si mi ponudio Hafsu, pa ti ništa nisam odgovorio?” Rekao sam:” Da, jesam.” Rekao je:” Ništa mi nije branilo da ti odgovorim na ono što si mi ponudio osim što sam znao da ju je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem spomenuo, te nisam mogao razglasiti tajnu Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem. A da ju je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ostavio, ja bih prihvatio (da je oženim).”[80]
Vrlina čuvanja tajne nije se ograničavala samo na muškarce, nego je, naprotiv, obuhvatala i žene i djecu koji su u sebe crpili islamsku uputu koja je prosvijetlila njihova srca i njihove umove svojom blistavom svjetlošću. To nalazimo u predaji koju bilježi imami Muslim od Enesa radijellahu anhu koji kaže:
“ Došao je kod mene Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem a ja sam se igrao s dječacima, te nas je poselamio i poslao me da nešto obavim, pa sam zakasnio svojoj majci. Pošto sam došao do nje, upitala me je:” Šta te je zadržalo?” Odgovorio sam joj:” Poslao me je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem da nešto obavim.” Rekla je:” A šta je to bilo?” Rekao sam:” To je tajna.” Rekla je:” Nemoj nikoga obavijestiti o tajni Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.” Pričao je Enes:” Tako mi Allaha, da sam bilo koga obavijestio o njoj, obavjetio bih tebe, o Sabite.”[81]
Enesova majka je vidjela koliko njen sin vodi brigu o čuvanju tajne Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te je učvrstila u njemu tu brigu, jer je tražila od njega da nikoga ne obavijesti o tajni Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te on o njoj nije nikome govorio, čak ni tabi`inu Sabitu El-Bunanijj koji je prenosio hadis od njega. Ni ljubav prema uvidu u stvari nije je natjerala da prevari svoga malog sina, kako bi saznala tajnu koju je sakrio od nje. Ovo je islamski odgoj i ovo je visoki stepen do kojeg se čovjek može uspeti bilo da je muškarac, žena ili dijete.
Ako je razotkrivanje tajni jedno od najgorih navika kojim se čovjek stavlja na kušnju, onda je najgora vrsta razotkrivanja tajni ona koja je vezana za bračni život. A onaj ko bude iskušan ovom ružnom navikom spada među ljude koji će imati najgori stepen na Sudnjem danu, kao što je to obznanio Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem riječima:
“ Najgoreg stepena na Sudnjem danu kod Allaha će biti onaj čovjek koji konzumira bračni život sa ženom a i ona s njime, pa potom proširi njenu tajnu.”[82]
Lične stvari treba da ostanu brižljivo i dobro čuvane, skrivene, za koje neće niko znati osim onih čije su. Svoje lične stvari širi među ljudima samo onaj čovjek koji je tupoglav, u čijem moralu se nalazi lakomislenost i u čijoj ličnosti se nalazi neka vrsta neodrživosti, ljubomore i beznačajnosti. A muslimani i muslimanke su daleko od svega ovoga i zaštićeni su onim što uče iz upute svoje vjere, kao što se kite njenim čistim i besprijekornim moralnim osobinama.
Vedrog je lica
Prosvijećena žena muslimanka ne zaboravlja da je jedan od najvažnijih faktora njenog uspjeha u privatnom životu s njenim mužem, kao što je jedan od najvažnijih faktora i njenog društvenog života uopće - da bude vedrog lica, da bude nasmijana, da njeno lice blista osmjehom i da njene usne preplavljuje radost. Sve ovo je čini omiljenom među ljudima i bliskom njihovim srcima. Vedriina lica se, takođe, ubraja i u ljepotu morala, ljepotu karaktera, privlačnost ćudi, kao i u dobro na koje islam podstrekava.
U Muslimovom “ Sahihu “navodi se da Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Nemoj ništa omalovažavati od dobrih djela, makar da susretneš svoga brata (muslimana) vedrog lica.”[83]
U praksu plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem spada i da se čovjek musliman osmjehne svome bratu (muslimanu). Alahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem nije nikog od svojih ashaba susreo, a da nije bio nasmijan i vedrog lica, kao što se to navodi u hadisu koji bilježe El-Buhari i Muslim od časnog ashaba Džerira bin Abdullah, koji je rekao:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem me nije sprečavao da uđem otkako sam primio islam i nikad me nije vidio, a da mi se nije osmjehnuo.”[84]
Nasmijana i prijazna žena unosi radost u srce svoga muža svaki put kad je pogleda, te tako kod njega povećava ljubav i poštovanje prema njoj. Isto tako, ona se ovako ponaša i u ženskom društvu u kojem živi, jer ljubav, poštovanje i prijateljstvo u društvu ne širi ništa kao prijazno lice, radosna i otvorena duša i visoka moralnost. To su, doista, svojstva, karakteristike i osobne koje dolikuju dobrodušnoj ženi muslimanki misionaru, koja joj omogućavaju da prodre do ljudskih srca, da prodre u najskrivenije dijelove duša.
Prijatna je i simpatična
Prosvijećena žena muslimanka je prijatna, osjećajna i slatkorječiva. Ona ne odbija da se našali sa svojim sestrama i prijateljicama u vrijeme koje odgovara za to. Ona se nježno šali i voli da se duše oraspolože.
Šala žene muslimanke ističe se po islamskoj formi koja je šeri`atom dozvoljena, koja ne prelazi u beznačajnost, apsurdnost I vulgarnost.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem šalio se sa svojim ashabima, ali svojom šalom i igrom nije prelazio granice istine. Od ashaba se prenose njihove riječi upućene plemenitom Poslaniku sallallahu `alejhi we sellem:” Ti se, doista šališ s nama”, na što je on rekao:
“ Ja ne govorim ništa drugo osim istine.”[85]
Isto tako i o plemenitim ashabima se prenose zanimljive i prijatne vijest o njihovoj šali i igri koja se odvjala između njih i Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem.
Jedna od ovakvih vijesti se navodi i u hadiskim i biografskim knjigama, u kojoj se kaže da se Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem šalio s jednim malim djetetom, jednim od sinova njegovih ashaba, kojeg su zvali Ebu `Umejr. To djete je imalo ptičicu s kojom se igralo. Jednog dana vidio ga je tužnog, pa je rekao:” Šta ja to vidim da je Ebu `Umejr tužan?” odgovorili su:” Uginula je njegova pričica kojom se igrao, Allahov poslaniče.” Vjerovjesnik se našalio s djetetom govoreći:” Eba `Umejr, ma fe`alen-nufejr? (Ebu`Umejre, šta je uradila ptičica?”[86]
Jednom prilikom je neki čovjek došao kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem tražeći da ga ponese, te mu je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem šaleći se rekao:
“ Ponijet ću te na devinom djetetu.” Čovjek je rekao: ”Allahov poslaniče, šta ću s devinim djetetom?” Odgovorio mu je Poslanik sallallahu `alejhi we sellem: ”A šta drugo deva rađa osim deve?”[87]
Imami Ahmed bilježi od Enesa radijellahu anhu da je neki čovjek, beduin kojem je bilo ime Zahir, poklonio Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem neki poklon sa sela. Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem bi ga pripremio kada bi želio izaći, te bi rekao:
“ Zahir je naše selo, a mi smo njegov grad” , a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem ga je veoma volio. On je bio omalen čovjek, te je jednom prilikom Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem došao do njega, a on je prodavao svoju robu, te ga je s leđa pritisnuo na svoje grudi i čovjek ga nije mogao vidjeti, te je rekao:” Pošalji me!“ “ Ko je ovo?” - okrenuo se i poznao Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem, te nije oklijevao da svoja leđa nasloni na Vjerovjesnikova sallallahu `alejhi we sellem prsa, nakon što ga je prepoznao. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je govorio:” Ko će kupiti roba?” On je rekao:” Allahov poslaniče, onda, tako mi Allaha, ti me nalaziš bezvrijednim.” Na to je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:” Ali ti kod Allaha nisi bezvrijedan” - ili je rekao:” Ali ti si kod Allaha dragocjen.”[88]
Došla je neka starica kod Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem i rekla:” Allahov poslaniče! Moli Allaha da me uvede u Džennet.” Rekao je šaleći se:” O majko tog i tog, u Džennet ne ulaze starice (i starci).” Starica je počela plakati, te je rekao:” Obavijestite je da u njeg neće ući kao starica. Uzvišeni Allah, doista, kaže:” Stvaranjem novim Mi ćemo hurije stvoriti i djevicama ih učiniti.”[89][90]
Među hadise koji ukazuju na razdraganost duše i ljubav prema šali i igri, ubraja se i hadis koji bilježi imami Ahmed od Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Izašala sam s Vjerovjesnikom sallallahu `alejhi we sellem na jedno od njegovih putovanja, a ja sam bila mršavi djevojčurak. Rekao je ljudima: ”Priđite”, pa su oni prišli. Zatim mi je rekao:” Hodi ovamo da se utrkujem s tobom”, pa sam se utrkivala s njim i pobijedila ga. Nije to spominjao sve dok se nisam udebljala i dok to nisam zaboravila. Izašala sam s njim prilikom njegovog putovanja, te je rekao ljudima: ”Priđite”, pa su oni prišli. Zatim mi je rekao:” Hodi ovamo da se utrkujem s tobom”, pa sam se utrkivala s njim i pobijedio me je. Smijao se govoreći:” Ovo ti je za ono.”[91]
Poslanik sallallahu `alejhi we sellem ponekad se šalio, a bio je imam (predvodnik) muslimanima, njihov vođa i učitelj, a drugi put bi bio ozbiljan. Nije ga zaokupljala odgovornost upravljanja kako bi se formirao islamski ummet i kako bi se uspostavila islamska država, kao ni usmjeravanje borbenih odreda, niti drugi uzvišeni poslovi. Sve ovo ga nije odvraćalo od ugodne igre i šale, koja bi jednom unosila radost u duše njegovih ashaba, a drugi put u duše njihovih žena.
Nešto od toga nam Aiša, radijellahu anha, prenosi, pa kaže:
“ Došla sam Vjerovjesniku sallallahu `alejhi we sellem sa supom od brašna i mlijeka koju sam mu skuhala. Rekla sam Sevdi, radijellahu anha, a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem je bio između mene i nje:” Jedi”, pa je ona odbila. Rekla sam:” Ješćeš, ili ću ti lice umazati”, pa je odbila, te sam ja stavila svoju ruku u supu i umazala joj lice, a Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem se smijao. Svoju ruku stavio je u njenu odbranu i rekao joj:” Umaži i ti njeno lice...” A u drugoj predaji stoji:” Izašao joj je u susret postavljajući svoj lakat pred nju tražeći da mi se osveti, te je malo uzela s lica i time zamazala moje lice, a Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem se smijao.”[92]
Ovi dokazi i predaje predstavljaju blistavi dokaz čistote islama i njegovih pripadnika, kao što ukazuju na prijaznost koju islam traži od svojih sinova i kćeri, kao i razdraganost i ugodnost duha. Ovo su svojstva koja su poželjna kod savremene i plemenite žene muslimanke koja svojoj ličnosti pridodaje veću privlačnost, ljepotu i djelotvornost.
Unosi radost u srca
Svjesna žena muslimanka u razgovoru i dijalogu s drugim ženama svesrdno nastoji da među njih unese živost, radost, veselje i aktivnost, tako što im donosi i priča radosne vjesti i ugodne i prijatne šale. Unošenje radosti u srca, u granicama onoga što je Allah, dželle we `ala, dozvolio, predstavlja zahtjev islama na kojem insistira ispravni šeri`at koji podstiče na njegovo prakticiranje. To je stoga kako bi atmosfera među vjernicima i vjernicama bila ispunjena ljubavlju, namirisana mirisima sreće, preplavljena radošću i optimizmom i kako bi bila spremna da prihvati svaki ozbiljan posao s obavezama i odricanjima (žrtvama) koje zahtijavaju.
Iz tog razloga islam nagrađuje onoga ko unosi radost u srca muslimana i muslimanki, tako što će postići najveću radost koju će mu Allah, dželle we `ala, dati u njegovom srcu na Sudnjem danu:
“ Ko sretne svog brata muslimana s onim što voli Allah, kako b ga obradovao time, Allah će ga obradovat na Sudnjem danu.”[93]
Razborita i inteligentna žena muslimanka nalazi razne načine dozvoljenog razveseljavanja, koje može unijeti u srca njenih sestara muslimanki, kao što su: topao pozdrav (selam), lijepa riječ, oštroumna primjedba (zapažanje), vješta dosjetka, radosna vijest, umiljat osmjeh, iskrena (dobronamjerna) posjeta, poklon koji raduje, neprekidno održavanje rodbinskh veza, iskrena potpora i usluga i tješenje koje umiruje, a sve to otvara zasune na srcima, sije klicu ljubavi, spaja veze prijateljstva i učvršćuje bratske i sestrinske veze.
Nije stroga
Jedna od odlika žene muslimanke, koja razumije uputu svoje vjere, jeste i to da ona nije stroga i ne pretjeruje u stvarima koje je dozvolio šeri`at i koje je dopustio u posebnim prilikama, kao što je dopuštena vrsta pjevanja (muzike) uz bajrame, vjenčanja i veselja i prisustvovanje nekim rekreacionim igrama koje su sačuvane od fesada (nereda, nemorala) i iz kojih ne proizilazi fitneluk.
Međutim, i kada učestvuje u igri i zabavama u određenim prilikama, ona tu zabavu ne pretvara u svoju naviku i preokupaciju, nego slijedi uputu svoje vjere koja dopušta zabavu s vremena na vrijeme, a o tome govore mnogobrojni vjerodostojni hadisi.
U Buharijinom “ Sahihu “ navodi se da je majka vjernika Aiša, radijellahu anha, jednu djevojku siroticu koja je bila pod njenim skrbništvom, spremala za udaju za jednog čovjeka Ensariju, pa joj je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ O Aiša, zar niste spremile zabavu, pa Ensarije, doista, vole zabavu.”[94]
Imam El-Buhari, takođe od Aiše, radijellahu anha, prenosi da je rekla:”Ušao je kod mene Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem, a kod mene su bile dvije robinje koje su pjevale pjesme Bu`asa[95]. On je legao na postelju i okrenuo svoje lice (od nas). Potom je ušao Ebu Bekr, prekorio me i rekao:” Zar pjesma šejtanska kod Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem?” Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem utom se okrenuo prema njemu i rekao:“ Pusti ih.” “Kada Ebu Bekr nije vidio ja sam im namignula da izađu i one su izašle.”[96]
U drugoj predaji El-Buhari bilježi: “ Pa je Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem rekao:
“ O Ebu Bekre, zaista svaki narod ima svoj blagdan, a ovo je naš blagdan.”[97]
El-Buhari, takođe, bilježi riječi Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Na bajram su se crnci (Abesinci) igrali s kopljima i štitovima, a ja ili sam pitala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem ili mi je sam rekao:” Uživaš i gledaš?” Odgovorila sam:” Da”, pa me je postavio iza sebe, a njegov obraz je bio prislonjen uz moj i govorio je:” Nastavite, o Benu Erfide (nadimak za Abesince).” Kada sam se zasitila gledanja, on me je uputao:” Je li ti dosta?” Odgovorila sam mu:” Da, jeste.” Rekao je:” Idi, onda.”[98]
Ibnu Hadžer navodi više predaja ovog hadisa od Aiše, radijellahu anha Jedna od tih predaja je i ova koju bilježi Ez-Zuhri:
“ Čak sam ja bila ta kojoj je dosadilo.”[99]
U predaji kod Muslima, putem Zuhrija stoji:
“ ...Zatim je stajao radi mene sve dok nisam ja bila ta koja je (prva) otišla.”[100]
U te predaje spada i predaja Jezida bin Ruman koju bilježi En-Nesai:
“ Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem bi govorio:” Zar se nisi zadovoljila?” Ja sam govorila:” Nisam”, kako bih vidjela svoj položaj (vrijednost) kod njega.”[101]
En-Nesai bilježi predaju Ebu Seleme od Aiše, radijellahu anha, koja kaže:
“ Rekla sam:” O Allahov poslaniče! Nemoj žuriti”, pa je ustao prema meni i rekao:” Je li ti dovoljno?” Odgovorila sam:” Nemoj me požurivati!” Aiša, radijellahu anha, dalje priča:” Ja nisam imala želju da ih gledam, nego sam htjela da žene doznaju njegov položaj kod mene i moje mjesto kod njega.”
Dodaje u poglavlju “ En-nikahu” u predaji putem Zuhrija:
“ Poštujte položaj mlade djevojke koja voli zabavu.”[102]
U djelu “ Fethul-bari” Es-Siradž prenosi putem Ebu Ez-Zinada, on od `Urveh, a on od Aiše, radijellahu anha, da je Vjerovjesnik sallallahu `alejhi we sellem tada rekao:
“ Neka znaju Židovi da u našoj vjeri postoji širina. Ja sam, uistinu, poslan s čistom i tolerantnom vjerom.”
Et-Tirmizi u svom “ Sunenu “ od Aiše, radijellahu anha, prenosi njene riječi:
“Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je sjedio, te smo čuli galamu i glasove djece. Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem je ustao, kad Abesinka pleše, a oko nje su bila djeca, te je rekao:” O Aiša, dođi, pogledaj!” Došla sam i stavila svoju bradu na rame Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem , te sam je promatrala između ramena i njegove glave. Potom mi je rekao:” Zar se nisi zasitila?” A ja sam mu odgovorila:” Nisam”, kako bih vidjela moj položaj kod njega. Tada se pojavi Omer radijellahu anhu i svijet se raziđe od nje, a Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem reče:” Ja gledam u šejtane, džinske i ljudske, kako pobjegoše od Omera.” Pričala je:” Te sam se vratila.”[103]
Ovi i njima slični tekstovi koji su sadržani u hadiskm zbirkama, doista su jasni svjedoci lijepog morala Vjerovjesnika sallallahu `alejhi we sellem kao muža, njegove nježnosti prema supruzi i njegove želje za njenom srećom i radošću. Ovi tekstovi, takođe svjedoče o širini, toleranciji i lahkoći islama, kao i o njegovoj toplini prema ženi, jer joj je dozvolio uživanje u jednom vidu zabave, što neki današnji ljudi, strogih stavova, smatraju gnusnim zločinom zbog kojeg se žena kažnjava okrutnom izolacijom.
Žena muslimanka koja je uviđavna i razumije uputu svoje vjere, u većini slučajeva treba da bude ozbiljna i okrenuta vrijednim stvarima, a da ostavlja bezvrijedne stvari. Međutim, ovo je ne sprječava da se zabavi u prilikama koje je šeri`at dozvolio i u kojim je muslimanima i muslimankama učinio određenu širinu i prostranstvo. To je stoga što Mudri Zakonodavac zna prirodu duše koja je sklona ka opuštanju, odmoru, razonodi i rekreaciji s vremena na vrijeme, kako bi se poslije toga čovjek okrenuo marljivosti i kako bi s više elana, odlučnije i spremnije podnosio teškoće i odgovornosti. To je ono što je islam ostvario za čovjeka kroz svoj ravnomjerni, umjereni, potpuni i mudri program.
Nije ohola
Iskrena i svjesna muslimanka nije ohola i ne diže nos smatrajući se većom od drugih žena koje su od nje na nižoj razini ljepote, imetka, porijekla ili položaja (ugleda), jer žena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, uistinu zna da oholost, uzdizanje i uznositost (uobraženost) na ovome svijetu zabranjuju uživanje blagaodati na Ahiretu, čije uživanje je Allah zabranio muškarcima i ženama koji se ohole. A učinio ih je za one koji ne žele oholost, kočopernost i uznošenje na Zemlji:
“ Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a one koji se Allaha boje čeka srećan kraj.”[104]
On, takođe, zna da Allah, dželle we `ala, ne voli ni gordog ni hvalisavog:
“ I iz oholosti ne okreći od ljudi lice svoje i ne idi Zemljom nadmeno, jer Allah ne voli ni gordog, ni hvalisavog.”[105]
Ko dobro razmotri tekstove”čistog Sunneta”, biće zapanjen koliko pažnje Poslanik sallallahu `alejhi we sellem daje iskorjenjivanju oholosti iz ljudskih duša, tako što ga zabranjuje, udaljava ljude od njega i upozorava muškarce i žene koji su iskušani tom bolešću, kako ne bi u potpunopsti izgubili Ahiret, ako se u njihove duše uvuče trunka oholosti koju u njih ubaci šejtan i kako ne bi postali oholi ljudi kojim je Allah, dželle we `ala, zabranio ulazak u Džennet, kao što to stoji u hadisu kojeg bilježi Muslim:
“ Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu ima i koliko trunka oholosti”. Jedan čovjek na to reče:” Čovjek, zaista, voli da mu odjeća bude ljepa, a i obuća da mu je lijepa.” Rekao je (Poslanik sallallahu `alejhi we sellem):” Doista je Allah lijep i voli ljepotu. Oholost je odstranjivanje istine i omalovažavanje ljudi.”[106]
Od Harisa bin Vehb radijellahu anhu prenosi se da je rekao:” Čuo sam Allahovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem da je rekao:
“ Hoćete li da vas obavijestim o stanovnicima Vatre: svaki osori, oholi i u hodu gordi čovjek.”[107]
Oholim, uznositim i gordim ženama dovoljno je poniženje koje im je Allah, dželle we `ala, pripremio na Ahiretu, time što će im zabraniti da Ga vide, da On s njima govori i da ih On očisti od grijeha. To je, doista, poniženje poslije kojeg nema poniženja.
Allahov poslanik sallallahu `alejhi we sellem kaže:
“ Allah neće na Sudnjem danu pogledati onoga ko iz oholosti pusti (po zemlji) svoj ogrtač.”[108]
“ Trojici se Allah na Sudnjem danu neće obratiti (s njima govoriti), niti će ih očistiti (od grijeha), a nit će ih pogledati i njima pripada bolna kazna: starac bludnik, vladar lažac i oholi siromah.”[109]
Ovo je stoga što je gordost (kibrija`) jedna od osobenosti Allaha, dželle we `ala, a ne slabašnih , stvorenih robova, a svaki čovjek kome je njegova duša ohlost i gordost učinila lijepim, time zadire u uluhijjet i pokušava sebi prisvojiti jedno od uzvišenih svojstava Stvoritelja i tako zaslužuje poniženje, sramotu i žestoku kaznu na Sudnjem danu, kao što se to navodi u hadisi-kudsijji koju bilježi Muslim:
“ Uzvišeni Allah kaže:” Moć je Moj plašt, a gordost (uzvišenost) je moj ogrtač. Ko pokuša da Mi otme nešto od toga, Ja ću ga kazniti.”[110]
Otud tekstovi “ čisatog Sunneta” dolaze jedni za drugim, upozoravajući vjernike i vjernice da ih ne obuzima napad oholosti u bilo kojem momentu nehajnosti i ljudske slabosti, kako bi bili spašeni od toga da ih zahvati ova prezrena osobenost i kako bi bili zaštićeni od zapadanja u nju.
Jedan od tih upozoravajućih tekstova je i sljedeći: “ Ko sebe veliča i smatra velikim i ko hoda nadmeno, srešće Allaha srditog na njega.”[111]
____________________________________________________
[64] El-Bekare 185.
[65] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/342, poglavlje “ El-`afvu ves-safhu `anin-nasi “.
[66] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “ 13/260, knjiga “ El-fedailu“, poglavlje “Ihtijaruhu ejserul-emrejni “.
[67] Tj. slijedio je tog čovjeka.
[68] Ahmedov “ El-musned “ 3/166.
[69] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/210, poglavlje “ La ju`zi džarehu “.
[70] Bilježi ga Ibnu Hiban u svom “ Es-sahihu “ (10) 466, knjiga “ Es-sijeru “, poglavlje “ Fadlul-džihadi“.
[71] Bilježi ga Et-Taberani i njegovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid“ 8/78, poglavlje “ Ma džae fil-hasedi vez-zanni “.
[72] “ Sahihu Muslim “ 14/110, knjiga “ El-libasu vez-zinetu “, poglavlje “ En-nehju `anit-tezviri fil-libasi ve gajrihi “.
[73] Bilježe ga Ebu Ja`la i Et-Taberani, a njihovi prenosioci su pouzdani (sukatun). Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 10/251, poglavlje “ Ma džae fil-mutene`imin vel-mutenetti`in “.
[74] “ Sahihu Muslim “ 16/184, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Iza ehabbellahu`abden “.
[75] “ Sahihu Muslim “ 16/189, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Iza usnije `ales-salihi fe hije bušra “.
[76] Bilježi ga Ahmed sa senedom koji je dobar (džejjid), 2/185.
[77] Bilježe ga Ahmed i El-Bezzar, a prenosioci kod Ahmeda su ridžalus-sahih. Pogledaj “Medžme`uz-zevaid “ 8/87, poglavlje “ El-mužminu je`lefu ve ju`lefu
[78] Pogledaj “ Hajatus-sahabeti “ 1/22,23.
[79] “ Fethul-bari “ 10/471, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Ma jedžuzu min igtijabi ehlil-fesadi ver-rijebi “ i “ Sahihu Muslim “ 16/144, “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ El-mudaratu men jutteka fuhšehu“.
[80] “ Fethul-bari “ 9/175, knjiga “ En-nikahu “ i 7/317 knjiga “ El-megazi “, poglavlje “ `Ardul-insan ibnetehu `ala ehlil-hajri “.
[81] " Sahihu Muslim “ 16/41, “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu Enes “. A Sabit je tabi`in koji je prenosio hadis od Enesa.
[82] “ Sahihu Muslim “ 10/8, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ Tahrimu ifšai sirril-mer`eti “.
[83] Ibid, 16/177, “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Istihbabu talakatil-vedžhi “.
[84] “ Fethul-bari “ 10/504, knjiga “ El-edebu “, poglavlje “ Et-tebessumu ved-dahiku “ i “ Sahihu Muslim “ 16/41, “ Fedailus-sahabeti “, poglavlje “ Fedailu Džerir bin Abdullah “.
[85] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/365, poglavlje “ El-mizahu “.
[86] “ Hajatus-sahabeti “ 3/149.
[87] Bilježi ga El-Buhari u “ El-edebul-mufred “ 1/366, poglavlje “ El-mizahu “.
[88] Bilježi ga Ahmed i njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahih “. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “ 9/368, poglavlje “ Ma džae fi Zahir bin Hazam “.
[89] El-Waqi`a 35,26.
[90] Bilježi ga Et-Tirmizi “ Eš-Šemailu “, str.111. Hadis je “ hasenun bi ševahidihi “.
[91] Hadis je vjerodostojan i bilježe ga Ahmed 6/264 i Ebu Davud 3/41, knjiga “ El-džihadu “, poglavlje “ Fis-sebki `aler-redžuli “.
[92] Bilježi ga Ebu Ja`la. Njegovi prenosioci su “ ridžalus-sahih “, osim Muhammeda bin `Amr bin `Alkame. Njegov hadis je hasenun. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 4/316.
[93] Bilježi ga Et-Taberani u djelu “ Es-Sagir “, sa senedom koji je hasenun. Pogledaj “ Medžme`uz-zevaid “, 8/193, poglavlje “ Fadlu kadail-havaidž “.
[94] “ Fethul-bari “ 9/225, knjiga “ En-nikahu “, poglavlje “ En-nisvetul-lati jehdinel-mer`ete ila zevdžiha “.
[95] Bu`as je područje, dio Medine u kojem se prije islama vodio rat između Evsa i Hazredža i taj dan je nazvan “Jevmu Bu`as “. Pjesnici su o tome opjevali mnoge pjesme koje se pjevaju.
[96] “ Fethul-bari “ 2/440, knjiga “ El-`idejni “, poglavlje “ El-hirabu ved-dereku jevmel-`idi “.
[97] Ibid, 2/445, poglavlje “ Sunnetul-`idejni li ehlil-islami “.
[98] Ibid, 2/440.
[99] Ibid, 2/444.
[100] Ibid.
[101] Ibid.
[102] Pogledaj predaje u djelu “ Fethul-bari “ 2/444.
[103] Bilježi ga Et-Tirmizi , 5/621, knjiga “ El-menakibu “, poglavlje “ Menakibu Omer “, str. 18. On kaže da je hadis hasenun-sahihun-garibun u ovom obliku.
[104] El-Kasas 83.
[105] Lukman 18.
[106] “ Sahihu Muslim “ 2/89, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Tahrimul-kibri “.
[107] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Rijadus-salihin “, str.334, poglavlje “ Tahrimul-kibri vel-i`džabi".
[108] Muttefekun `alejhi. Pogledaj “ Šerhus-sunneti “, 12/9, knjiga “ El-libasu “, poglavlje “ Taksirus-sijabi “.
[109] “ Sahihu Muslim “ 2/115, knjiga “ El-imanu “, poglavlje “ Bejanus-selasetil-lezine la jukellimuhumullahu jevmel-kjameti “.
[110] Isto, 16/173, knjiga “ El-birru ves-siletu vel-adabu “, poglavlje “ Tahrimul-kibri “ i “ Edebul-mufred “ 2/9, poglavlje “ El-kibru “.
[111] “ Edebul-mufred “ 2/7, poglavlje “ El-kibru “.
