Zadovoljstvo Allahom, Islamom i Muhammedom, s.a.v.s.
Ahlak
Ako malo pogledamo i osvrnemo se na naše molbe i dove, vidjet ćemo da u većini slučajeva molimo Allaha, dž.š., da nam podari ono što će nas obradovati i zadovoljiti a da otkloni od nas ono što će nas rastužiti i otežati nam ovosvjetski život. Mislim da je nužno da se zapitamo: šta je sa puno časnijim i uzvišenijim dovama i traženjima ?
Preispitajmo naše postupke i stanja naših srca prije nego dođe Dan u kome će se otkloniti sve sumnje i otkriti sve zavjese i kada će ljudi biti pitani o onome kome su usmjeravali svoje ibadete, o životnom putu, programu i uzoru kojim su bili zadovoljni. Odgovor na ovo pitanje će znati onaj ko istinski bude zadovoljan Allahom, dž.š., kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, pa makar bio nepismen i ne znao ni čitati ni pisati. U suprotnom, čovjek neće moći odgovoriti, pa makar bio i veliki znalac i posjedovao najveće ovosvjetske titule i diplome. Kaže Allah, dž.š.: "Allah će vjernike postojanom riječju učvrstiti i na ovome i na onome svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće." (Prijevod značenja - Ibrahim, 27.)
Kaže šejh Sa'di u komentaru ovoga ajeta:"Allah, dž.š., će učvrstiti Svoje robove vjernike koji su srca ispunili vjerovanjem a zatim udovima potvrdili to vjerovanje, čineći naređena i dobrovoljna djela." (Tefsirus-Sa'di 4/140)
Zadovoljstvo Allahom, dž.š., kao Gospodarom,znači osjećanje zadovoljstva u Njegovom obožavanju, ljubavi prema Njemu, strahu od Njega i strahopoštovanja prema Njemu. Također, zadovoljstvo Njegovim upravljanjem i određivanjem, oslonac samo na Njega, traženje pomoći i potpore samo od Njega, zadovoljstvo svime onim što On radi, mržnja i preziranje svih drugih božanstava i kumira.
Zadovoljstvo Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom,znači: potpuna poslušnost i pokornost njemu i svijest da nam je on preči od nas samih.
Zadovoljstvo Islamom kao vjerom,znači zadovoljstvo njegovim naredbama i zabranama, pa makar se one kosile sa našim prohtjevima i strastima.
Onaj čije zadovoljstvo bude u ovim granicama, izgradio je u svom srcu istinsko i živo vjerovanje koje ima svoj okus i slast, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko bude zadovoljan Allahom, dž.š., kao gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom, osjetio je slast imana." (Muslim)
Nema sumnje da osjećaj slasti imana prouzrokuje bliskost i ljubav prema Allahu, dž.š., i onome što On voli, kao što prouzrokuje mržnju i odbojnost prema svemu onome što udaljava od Allaha, dž.š., i onoga što On voli. Kako je potrebno da se ovo zadovoljstvo stalno obnavlja i potvrđuje, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, savjetuje nas da poslije svakog ezana kažemo: Zadovoljan sam Allahom dž.š., kao Gospodarom, Islamom kao vjerom i Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem, kao poslanikom. (Muslim, Nesai,Tirmizi)
Možda je jedan od najvećih dokaza i pokazatelja zadovoljstva Allahom dž.š., kao Gospodarom, zadovoljstvo Njegovim propisivanjem i sudom bez obzira da li se radilo o šerijatskom (zakonodavnom) ili odredbenom propisivanju i sudu.
Zadovoljstvo Allahovim, dž.š., propisivanjem i Šerijatom je vadžib ili, bolje rečeno, uslov za ispravnost čovjekovog vjerovanja, kao što kaže Allah, dž.š.: "Tako Mi tvoga Gospodara, oni neće vjerovati sve dok za sudiju, u međusobnim sporovima, tebe ne prihvate, zatim zbog toga u svojim prsima nikakvu tegobu ne osjete i dok se potpuno ne pokore." (Prijevod značenja - En-Nisa', 65.)
Zadovoljstvo Allahom - obaveza vjernika
Rekao je Imam Ibnul-Kajjim u komentaru ovog ajeta:"Zadovoljstvo Allahom, dž.š., kao zakonodavcem, obaveza je i smatra se osnovom Islama i njegovim postoljem. Čovjeku je obaveza da bude zadovoljan Allahom, dž.š., bez ikakvog osjećaja neugodnosti, bez pogovora i suprotstavljanja. Allah, dž.š., se kune u ovome ajetu da vjerovanje ljudi neće biti ispravno sve dok Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne uzmu za sudiju u svim međusobnim sporovima i zbog toga ne osjete nikakvu tegobu u prsima i potpuno se ne pokore. Na ovaj način oni iskazuju istinsko zadovoljsvo Allahovom, dž.š., presudom. Uzimanje Allahovog, dž.š., zakona za sudiju na stepenu je Islama, zadovoljstvo tom presudom je na stepenu imana, a potpuna predanost toj presudi je na stepenu ihsana. (Medaridžus-salikin 2/192)
Zadovoljstvo Allahovim, dž.š., određenjem
Ono zahtijeva neka pojašnjenja. Naime, kada posmatramo Allahovu odredbu s ovog aspekta možemo je podijeliti na tri vrste:
- Određivanje onoga što čovjek voli
- Određivanje onoga što čovjek ne voli i što je suprotno njegovoj volji, kao što su: bolest, iskušenje i siromaštvo
- Određivanje postupaka i riječi koje su prezrene i zabranjene po Allahovom, dž.š., Šerijatu, ali je Allah, dž.š., dozvolio njihovo postojanje kaderom (odredbom).
Zadovoljstvo onim što čovjek voli i što odgovara njegovoj volji i stremljenjima kao što je: zdravlje, bogatstvo, blagostanje i slast se potpuno slaže sa ljudskom prirodom, tako da se ne može smatrati Allahovim, dž.š., obožavanjem i pokornošću. Obožavanjem će se smatrati onda kada čovjek uzvrati na te blagodati zahvalnošću i ostavljanjem grijeha.
Zadovoljstvo onim što čovjek ne voli i što je suprotno njegovoj volji je pohvalno i spada u velike stepene imana (vjerovanje), s time da postoji razilaženje među islamskim učenjacima oko obaveznosti zadovoljstva ovakvom vrstom odredbe. Primjeri za ono što čovjek ne voli su: siromaštvo, bolest, neugodnosti koje dolaze od strane ljudi i sl.
Zadovoljstvo onim što Allah, dž.š., prezire, što Ga srdi, što je strogo zabranio i u čemu čovjek ima slobodu izbora, kao što su različiti vidovi nepravde, grijeha i nepokornosti i zbog čega će čovjek biti kažnjen za njega. To je jasno suprotstavljanje Allahu, dž.š., jer On nije zadovoljan spomenutim stvarima i ne voli ih… (Medaridžus-Salikin 2/192)
Dolazimo da zaključka da zadovoljstvo, u osnovi, biva u srcu, zatim se izražava jezikom, a zatim dolaze djela kao jasan dokaz ispravnog usmjerenja srca i iskrenog izgovora. Čovjekovo srce mora imati svoga praktičnog interpretatora koji će dokazati njegovu iskrenost u tvrdnji da je zadovoljan Allahom, dž.š., Njegovom vjerom i Njegovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha, dž.š., da ga uputi na djelo kojim će On biti zadovoljan. (Ahmed)
Također, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio je Ummet kako će i na koji način tražiti Allahovo, dž.š., zadovoljstvo u svim segmentima vjere.
Podučio ih je da će njihovo vjerovanje (akidet) biti zadovoljavajuće ako pri sebi budu imali osnovu koju je obrazložio sljedećim riječima: "Allah, dž.š., je zadovoljan trima stvarima kod vas, a tri stvari prezire; Zadovoljan je ako Ga budete obožavali i ne pripisivali Mu nikoga kao druga, ako se budete čvrsto držali za Njegovo uže i ne dijelili se i ako budete savjetovali onoga koga je Allah, dž.š., učinio vašim pretpostavljenim. Prezire: rekla-kazala, mnoštvo zapitkivanja i upropaštavanje imetka." (Ahmed i Malik)
Podučio ih je da praktični ibadeti moraju imati svoju duhovnu komponentu a ona je oličena u čvrstoj želji (žudnji) za Allahovim, dž.š., zadovoljstvom i Njegovom naklonošću. Kaže za namaz: "U prvom namaskom vremenu leži Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, a u posljednjem vremenu njegov oprost." (Tirmizi) Kaže za post: "Rekao je vaš Gospodar: "Moj rob je ostavio radi Mene svoje prohtjeve (strasti), hranu i piće u nadi da će zaslužiti Moje zadovoljstvo." (Buhari i Muslim)
Podučio ih je da se Allahovo, dž.š., zadovoljstvo postiže srcem onda kada ono bude ispunjeno zahvalnošću na blagodatima, pa makar one bile male i ne zapadne u očaj zbog nedaća (tegoba) pa makar one bile velike. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allah, dž.š., zadovoljan je robom koji ne pojede ni jedan zalogaj, a da Mu ne zahvali na tome, i ne popije ni jedan gutljaj, a da Mu ne zahvali na tome." (Muslim, Ahmed, Tirmizi)
Allahovo zadovoljstvo se stiče lijepom rječju
Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan kada mu je umro sin Ibrahim: "Oči plaču, srce je tužno, a i pored toga nećemo reći osim ono čime je naš Gospodar zadovoljan. O Ibrahime, mi smo tužni zbog tvoje smrti." (Buhari i Muslim)
Podučio ih je da se Allahovo, dž.š., zadovoljstvo postiže lijepom riječju koju vjernik uputi svome bratu vjerniku što, normalno, spada u lijep islamski moral i lijep odnos prema drugima. Rekao je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista čovjek izgovori riječ, u kojoj leži Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, ne pridavajući joj nikakvu pažnju, a Allah dž.š., zbog toga ga uzdigne na stepene i stepene." (Buhari i Muslim)
Osobe kojima je najpreče i najobaveznije uputiti ljijepu riječ su roditelji, jer je Allahovo, dž.š., zadovoljstvo sa njihovim zadovoljstvom, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahovo, dž.š., zadovoljstvo je u zadovoljstvu roditelja, a Allahova srdžba je u srdžbi roditelja." (Tirmizi)
I na kraju ćemo navesti hadis koji nam na lijep i slikovit način opisuje nagradu koju je Allah, dž.š., pripremio onima koji nastoje zadobiti Njegovo zadovoljstvo svojim srcem, riječima i postupcima. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Reći će Allah, dž.š., stanovnicima Dženneta: "O stanovnici Dženneta!". "Odazivamo ti se žurno, Gospodaru naš," - reći će. Upitat će ih: "Da li ste zadovoljni?" "Šta nam je da ne budemo zadovoljni, a dao si nam ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!!!"- začuđeno će. "Dat ću vam nešto što je bolje od toga,"- ponovo će Allah, dž.š. "Gospodaru naš, a šta je to bolje od ovoga što si nam dao?",- upitat će oni. "Odobravam vam Svoje zadovoljstvo poslije kojeg se više nikada neću rasrditi na vas."" (Muslim, Tirmizi i Ahmed)
