POJAVIO SE METEŽ NA KOPNU I MORU

Zbog onoga što ljudi rade pojavio se metež na kopnu i moru, da im On da da iskuse nešto od kazne zbog onoga što rade, ne bi li se povratili.

U navedenom ajetu pojam, fesad - metež, komentatori Kur’ana razumijevaju na približno sličan način. Metež se ogleda u određenim poremećajima u društvu i prirodi, kao što su: pomanjkanje kiše, vremenske nepogode, oskudni poljoprivredni prinosi, nestanak bereketa, pojava različitih bolesti - posebno zaraznih, učestalost ratova, i slično. Navedenom Vehbe Zuhajli, u svome tefsiru, dodaje i vlast neprijatelja islama nad muslimanima.

Mufessiri se slažu da je pojava meteža rezultat arogantnog odnosa ljudi spram Allahovih odredbi, odnosno njihovog griješenja na zemlji. U tom smislu Ebu Alije je kazao: “Ko je Allahu neposlušan na zemlji, taj je na njoj metež napravio, jer je ispravnost Zemlje i neba u pokornosti Allahu, dž.š.

U djelu Tenvirul-ezhan min tefsiri Ruhil-bejan, analitički se, na osnovu vjerodostojnih predaja, iznose pojave u društvu čije su posljedice određeni poremećaji, npr. metež. Tako se kaže da:

- posljedice pojave razvrata su raširenost kuge i druge zarazne bolesti,

- zakidanje na vagi i litri prouzrokuje suše, neimaštinu i diktatorsku vlast,

- nedavanje zekata odbija kišu i, da nije životinja, Allah Uzvišeni bi je u potpunosti uskratio ljudima,

- neizvršavanje obaveza prema Allahu i Poslaniku, s.a.v.s, nameće nemuslimansku vlast nad muslimanima,

- uzurpiranje tuđeg imetka i suđenje mimo Allahove knjige uzrokuje međusobne borbe i ubijanja ljudi, i

- uzimanje kamate izaziva učestale zemljotrese i ovosvjetska poniženja. 

Sankcije propisane šerijatom izvanredna su preventivna mjera protiv svih anomalija. Njihovo sprovođenje zaslužuje Allahovu naklonost i blagoslov. Izvršenje šerijatskih kazni dobrano suzbija i reducira ljudsko griješenje. Sve to, u konačnici, efikasno doprinosi normalizaciji odnosa u društvu. S druge strane, ignoriranje tih sankcija pogoduje raskalašenosti, vladavini jačeg i svemu što karakterizira nezdrave ljudske odnose. Stoga je Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao: “Primjena šerijatske kazne na Zemlji bolja je za njeno stanovništvo nego da četrdeset jutara pada kiša.”

Sila kao osnovno sredstvo komuniciranja

Nažalost, primjena univerzalnih kur’anskih principa s kojima se uređuje život pojedinca, porodice i društva u cjelini daleko je od naše stvarnosti, pa čak i u onim zemljama koje sebi pripisuju epitet, islamski. Umjesto sistematske borbe protiv griješenja, grijeh se, u nekim društvima, izdiže na razinu vrijednosti. Moralni senzori vlastodržaca sve su slabiji, što za posljedicu ima moralnu anarhiju koja savremeno društvo vodi u neizbježni sunovrat. Davno je rečeno, ako se ne stidiš, radi šta hoćeš. Ako nestane straha od Allaha, dž.š, i stida, ljudi onda postaju beskrupulozni, arogantni i nasilni. 

Rijetko kad u ljudskoj povijesti je do te mjere bila izražena želja za dominacijom nad ostalima kao danas. Sila je postala glavno sredstvo komuniciranja među državama, narodima i ljudima uopće. Raspoloživi tehnološki potencijali uglavnom su u funkciji demonstriranja sile i porobljavanja slabijeg. Prirodni i privredni resursi, umjesto da budu u funkciji rješavanja objektivnih problema s kojima se čovječanstvo susreće, pretežno su u funkciji proizvodnje razornih oružja i oruđa. Upravo je proizvodnja oružja postala najunosniji biznis. Prema statističkim podacima, danas u svijetu postoji toliki arsenal naoružanja s kojim bi se čovječanstvo moglo uništiti preko dvije hiljade puta. Razarajuću moć tog naoružanja gledali smo često upravo u destrukciji muslimanskih država i njenog naroda.

Čovjek je čovjeku neprijatelj

Rat kao povijesna kategorija bio je i ostaće jedna od osnovnih odrednica čovjekovog uređenja svijeta. Iako je Adem, a.s, sa svojom suprugom hazreti Havvom bio smješten u uslovima pripremljenim za uživanje, šejtan ga je ipak namamio na zabranjeno stablo govoreći mu: “O Ademe, hoćeš li da ti pokažem drvo besmrtnosti i carstvo koje neće nestati?” Okusivši zabranjeno voće Adem prekrši naredbu Gospodara svoga, što bi razlogom njegovog izgnanstva iz Dženneta. “Izlazite iz njega svi, - reče On – jedni drugima ćete neprijatelji biti!” 

U Ademu, a.s, kao predstavniku ljudske vrste krije se iskonska želja čovjeka da bude besmrtan i da gospodari nad nekim, odnosno da ima vlast. Udovoljavajući toj neutaženoj žeđi za vlašću, duboko usađenoj u srži njegova bića, čovjek će, neminovno, koristiti silu i sva raspoloživa sredstva kako bi je ostvario. Na tom putu neizbježni su ratovi i neprijateljstva o kojima nam Uzvišeni govori. 

Ništa se ne događa slučajno

Ukoliko distanciranost od kur’anskih načela uzme maha, a griješenje nadvlada moralnost, muslimani ostaju bez Allahove zaštite, prepušteni okrutnosti svojih neprijatelja. U hadisu koji prenosi hazreti Omer, r.a, stoji da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Allah zaista sa ovom Knjigom neke narode uzdiže a druge ponižava.” Allah, subhanehu ve teala, toleriše do određene granice ljudske grijehe, a kada ti grijesi prevrše mjeru, On onda mijenja svoj plemeniti i velikodušni odnos prema njima. U Kur’ani kerimu rečeno je: “Allah neće lišiti blagostanja narod kome ga je podario – sve dok se on sam ne promijeni, - a Allah sve čuje i sve zna.”

Razjedinjenost muslimana

Allah, dž.š, posredstvom svoje Knjige i Poslanika, s.a.v.s, muslimanima je stavio u obavezu izgradnju čvrste i jedinstvene zajednice kao preduslov za ostvarenje univerzalnih principa islama i skladnog života na zamlji. Uzvišeni kaže: “Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” On je zajednici muslimana naložio bratske odnose rekavši: “ Vjernici su braća. Zato, pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha da bi vam milost bila ukazana.” Uzvišeni je takođe rekao: “Pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali…” 

Allahov poslanik, s.a.v.s, rekao je: “Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi odazovu se i pridruže u bolu s nesanicom i temperaturom.” 

Na vrlo slikovit način Allahov poslanik, s.a.v.s, opisuje saosjećajnost i upućenost ljudi jednih na druge. Kao što svi organi tijela sačinjavaju neraskidivi dio ljudskog bića, isto tako bi muslimanski narodi trebalo da sačinjavaju neraskidivi dio islamskog ummeta. Kao što svi dijelovi ljudskog organizma pružaju otpor kada čovjeka napadnu virusi, ćelije raka ili neki drugi uzročnici različitih bolesti, na isti način bi svi pripadnici ummeta trebalo da pružaju otpor napadačima, ma kakvi bili. 

Poslanik, s.a.v.s, je govoreći o jedinstvu, pored brojnih hadisa, rekao i ovaj: “Musliman je brat muslimanu. On ga ne ugnjetava i ne ostavlja na cjedilu (ne predaje ga drugom). Ko pomogne svome bratu u nevolji, Allah će njemu u nevolji pomoći. Ko otkloni nedaću jednom muslimanu, Allah će njemu otkloniti jednu od njegovih nedaća na Sudnjem danu. A ko prikrije sramote jednog muslimana, Allah će prikriti njegove na Sudnjem danu.” 

I pored tako savršenih uputstava, među muslimanima svijeta očiti su antagonizmi i netrpeljivosti: na nacionalnom, mezhebskom, političkom, ekonomskom i svakom drugom planu. Stoga, ne treba da čudi činjenica što ponovo postaju lahak plijen za protivnike.

Ljubav prema dunjaluku i odvratnost prema smrti 

Pretjerano prepuštanje tjelesnim užicima odlika je ljudi s materijalističkim pogledom na svijet. Islam ne zanemaruje ovaj svijet i njegove ljepote; on traži da se ne zaboravi udio na njemu, ali ipak daje prednost budućem, vječnom svijetu. U sadašnjoj situaciji, muslimani nisu ni previše okrenuti ahiretu niti pretjeruju u korištenju materijalnih dobara ovoga svijeta. Dapače, većina ih živi u oskudici i bijedi. Zbog otuđenosti od izvornog islama i nepravilnog razumijevanja uravnoteženosti između ovog i budućeg svijeta muslimani su gubitnici u oba slučaja. Postali su beznačajan faktor s kojim se neprijatelj poigrava, kad i kako hoće. Takvo stanje muslimana na vrlo slikovit način opisao je Resulullah, s.a.v.s, rekavši: “Na vas samo što nisu navalili narodi kao što navale gladni ljudi na postavljenu sofru. Je li to zbog toga što će nas biti malo, Allahov poslaniče? - upita neko. Naprotiv, biće vas puno ali ćete biti poput pjene i truhleži koju nosi bujica. Tada će Allah iz srca vaših neprijatelja izbaciti respekt prema vama, a u vaša srca će ubaciti vehn. A šta je to vehn, Allahov poslaniče? - ponovo neko upita. To je pretjerana ljubav prema ovom svijetu i preziranje smrti, - odgovori Allahov poslanik.”

Ne smijemo gubiti nadu

Historija, učiteljica života, uči nas da su najmoćnije civilizacije i narodi propadali onda kada su upadali u moralnu anarhiju i razvrat. Na osnovu kur’anskih kazivanja neki narodi su uništavani zato što su bili ogrezli samo u jednom grijehu, dok su u današnjim modernim društvima skoncentrirani grijesi svih prijašnjih naroda. 

Moramo biti svjesni da Allah garantuje trajanje Svoje vjere bez obzira u kakvom stanju se nalazili muslimani. On je “muhavvilul-ahval”, onaj koji mijenja stanja i prilike. Obično to biva kada se ljudi sami promijene i poprave nabolje. Ukoliko ova generacija propusti priliku oživljavanja Allahovih zakona na zemlji, pa On to može uraditi s drugim generacijama, kao što kaže u Kur’anu časnom: “O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne,- pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovom putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome On hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.”

Obaveza svakog pojedinca je da bude svjestan našeg nezavidnog stanja, da nastoji doprinijeti popravljanju tog stanja i svog odnosa prema islamu, kao i odnosa njegove porodice, okoline i šire ljudske zajednice spram tih pitanja. 

Gospodaru naš, pomozi nas islamom i pomozi islam s nama. Omili nam Tvoju vjeru i učini nas njenim dostojnim sljedbenicima. Ne dozvoli da odemo s ovog svijeta dok ne vidimo trijumf tvoje vjere. Amin! 

_________________________________

 

priredio: mr. hfz. Halil Mehtić