Uzvišeni kaže:
" O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani ! "
Bogobojaznost se na arapskom jeziku kaže "takva". Ona ima više značenja od kojih su dva osnovna:
1. bogobojaznost, i
2. klonjenje od grijeha.
Jedna od odlika arapskog jezika je postojanje mnoštva riječi sa više značenja, kao i obrnuto, tj. da za jednu stvar ima više riječi i izraza koji mogu dostići čak i nekoliko stotina. Zbog te višeznačnosti islamska ulema se i razišla po pitanju definicije bogobojaznosti.
Međutim, jedna od najljepših definicija je ta da je bogobojaznost "klonjenje od grijeha iz straha od Allahove kazne i činjenje dobra iz nade u Allahovu milost", ili drugim rječima "klonjenje svega onoga što nam je vjerom zabranjeno iz straha od Allahove kazne i izvršavanje svega onoga što nam je vjerom naređeno iz nade u Allahovu milost i nagradu."
Allah nam na mnogim mjestima u Kur'anu naređuje bogobojaznost, pa kaže:
"I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni."
"I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati."
"Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte."
Brojna su mjesta u Kur'anu gdje nam Uzvišeni Allah naređuje bogobojaznost. Na nekim mjestima spomen bogobojaznosti dolazi u obliku imperativa (naredbe), kao u malo prije navedenim ajetima, dok na nekim mjestima Allah spominje da je Kur'an uputa bogobojaznima:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali."
Time se na neposredan (indirektan) način daje na znanje da treba biti bogobojazan. Primjer takvog načina obraćanja bio bi poput nastavnikovog obraćanja učenicima u kojem kaže: "…da je dobra ocjena samo za marljive učenike", što znači: "Budite marljivi, pa ćete imati dobre ocjene." A Allahu pripada najsavršeniji primjer.
Allah daje i opise bogobojaznih. Od opisa bogobojaznih Allah, subhanehu ve te'ala, na početku sure El-Bekare spominje:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali."
Iz tih ajeta se mogu izdvojiti sljedeće osobine:
- vjerovanje u nevidljivi svijet,
- obavljanje namaza,
- davanje zekata,
- vjerovanje u ono što je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno,
- čvrsto uvjerenje u budući svijet, Sudnji dan i sve što slijedi nakon toga.
Da je svako dužan biti bogobojazan dovoljno nam govori to što Allah, subhanehu, bogobojaznost naređuje i Svome Poslaniku, pa kaže:
"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je."
Čovjek je uvjek i na svakom mjestu dužan da bude bogobojazan kao što se može vidjeti iz hadisa u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se Ebu Zerru, radijallahu anhu, rekao: "Boj se Allaha, gdje god budeš, i loše djelo poprati dobrim koje će ga poništiti."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam kao primjer bogobojaznosti i čvrstog pridržavanja vjere navodi patnje prijašnjih naroda. Tako Habbab ibn Eret, radijallahu anhu, spominje:
"Mi smo se požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, zar nam nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu na dva djela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'e do Hadramevta, nikog se ne plašeći, osim Allaha i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete (nestrpljivi ste).'"
Napuštanje ovog svijeta sa vjerom u Allaha
Allah, subhanehu, nam naređuje i da umremo kao muslimani. On nas je stvorio i On nam šalje Meleka smrt da nam duše naše uzme. Dao nam je dovoljno vremena da razmislimo o dokazima koji upućuju na Njega, poslao nam poslanike da nas pozivaju uputi i pravom putu, propisao nam stvari od kojih ćemo imati korist i na ovom i na budućem svijetu, a zabranio stvari koje su štetne po nas na ovom i na budućem svijetu. Odredio nam je i čas smrti.
Od onoga momenta kada dolazimo na ovaj svijet pa do časa smrti, za koji samo Allah zna kada će nastupiti, nalazi se dovoljno dug period da se čovjek čvrsto prihvati vjere i izvršava ono što mu je njegov Gospodar naredio, a kloni se onoga što mu je njegov Gospodar zabranio. Govoreći o tome Uzvišeni Allah kaže:
"A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!"
Taj period između rođenja i smrti čovjek treba što bolje da iskoristi, jer će na Sudnjem danu biti upitan za pet stvari, a jedna od njih je - za život, u šta ga je proveo?
Smrt je svakome blizu. Allah je taj koji određuje kada će nekome smrtni čas doći. Uzvišeni kaže:
"Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti."
Ljudi se, često, zavaravaju ovim prolaznim životom i smatraju da je smrt daleko od njih. Većina mladića i ljudi srednje dobi gledaju da svoju mladost protraće po kafanama, kafićima, činjenju harama kako bi "iskorstili" svoju mladost, a onda kad ostare oni će se pokajati, početi klanjati, postiti, ići na hadždž i biti pokorni Allahu.
Drugi pak, kad im se kaže da klanju i budu pokorni Allahu, odgovaraju: "Eh, da mi je dočekat vakat da klanjam pet vakata. Nemam sad vremena da klanjam. Ako ja budem klanjao ko će mi se brinuti za djecu." Takvi se zavaravaju ovim prolaznim životom i neće da vide da smrt ne bira i kosi sve redom, mlade i stare, muškarce i žene, bogate i siromašene, nasilnike i potlačene, zdrave i bolesne, djecu i starce!! Pa kako čovjek može biti siguran, ako je vidio sunčev zalazak danas da će vidjeti i njegov izlazak sutra?!!
Ljudi se zavaravaju ovim prolaznim životom i neće da vide da sate i sate, pa čak i dane provode u onome što im je Gospodar njihov zabranio, a časa jednog ne mogu da odvoje za izvršenje onoga što im je On naredio?!! Tako čovjek kad ode u kafanu može sjediti satima, u njoj provesti pola dana, a u džamiju ne može doći na deset minuta!! Zašto? Zato što nema vremena? Ne!! Tako mi Allah koji je Sunce i Mjesec stvorio i Zemlju prostranom učinio, njih je šejtan zaveo i s pravog puta skrenuo!! On traži sebi društvo u Džehennemu, a oni mu se objeručke odazivaju!! Kada se na pravi put pozivaju, oni glave okreću i haramu se predaju!! Ako ih smrt u takvom stanju zatekne, a oni se nisu pokajali, zar se nadaju da će nakon toga ući u Džennet!?
"To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo biće kažnjen za to, i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača; a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda."
Smrt je svakome bliska i kako je neko rekao: "Svi smo mi mrtvaci, samo se redom kopamo." Zbog toga čovjek treba da što bolje iskoristi vrijeme koje mu je dato na ovom kratkotrajnom i prolaznom dunjaluku i gleda da svoj život okonča kao musliman. U jednom od vjerodostojnih hadisa se prenosi da će u Džennet ući onaj čije posljednje riječi na ovome dunjaluku budu "la ilahe illellah" - nema Boga osim Allaha! Sama veličina nagrade upućuje na to koliko je teško umrijeti kao musliman, koliko je teško na samrti izgvoriti te riječi!!
Sufjan Es-Sevri kaže:
"Vidio sam nekog čovjeka kako se uhvatio za pokrivač Ka'be i govori: "O Allahu, spasi me, spasi!", pa sam ga upitao: "U čemu je problem?", te me mi on odgovori: "Bilo nas je četvero braće i svi smo bili muslimani. Troje od nas je umrlo tako da je svaki bio iskušan prilikom smrti (i nije umro kao musliman). Samo sam ja ostao, pa ne znam kako ću završiti svoj život."
Čovjek uvjek treba da razmišlja o smrti i onome što ona nosi sa sobom. Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, je jednom prilikom rekao onima koji su oko njega sjedili: "Sinoć sam legao i nisam nikako mogao zaspati." "Šta te je to toliko uznemirilo?" - upitaše prisutni. "Taman kad sam legao u postelju i stavio glavu na jastuk sjetio sam se smrti. Pred očima sam vidio sliku mrtvaca nekoliko dana nakon njegove smrti, kada ga ostavi njegova porodica i prijatelji. Vidio sam kako mu se promjenio miris, kako su mu se ćefini poderali i kako crvi načinju njegovo tijelo." - zatim zaplaka i reče: "La ilahe illellah - Nema boga osim Allaha."
Priredio: Zahirović Munir
" O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani ! "
Bogobojaznost se na arapskom jeziku kaže "takva". Ona ima više značenja od kojih su dva osnovna:
1. bogobojaznost, i
2. klonjenje od grijeha.
Jedna od odlika arapskog jezika je postojanje mnoštva riječi sa više značenja, kao i obrnuto, tj. da za jednu stvar ima više riječi i izraza koji mogu dostići čak i nekoliko stotina. Zbog te višeznačnosti islamska ulema se i razišla po pitanju definicije bogobojaznosti.
Međutim, jedna od najljepših definicija je ta da je bogobojaznost "klonjenje od grijeha iz straha od Allahove kazne i činjenje dobra iz nade u Allahovu milost", ili drugim rječima "klonjenje svega onoga što nam je vjerom zabranjeno iz straha od Allahove kazne i izvršavanje svega onoga što nam je vjerom naređeno iz nade u Allahovu milost i nagradu."
Allah nam na mnogim mjestima u Kur'anu naređuje bogobojaznost, pa kaže:
"I bojte se Allaha i znajte da ćete svi biti pred Njim sakupljeni."
"I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati."
"Allaha se bojte i da Allah sve zna - na umu imajte."
Brojna su mjesta u Kur'anu gdje nam Uzvišeni Allah naređuje bogobojaznost. Na nekim mjestima spomen bogobojaznosti dolazi u obliku imperativa (naredbe), kao u malo prije navedenim ajetima, dok na nekim mjestima Allah spominje da je Kur'an uputa bogobojaznima:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali."
Time se na neposredan (indirektan) način daje na znanje da treba biti bogobojazan. Primjer takvog načina obraćanja bio bi poput nastavnikovog obraćanja učenicima u kojem kaže: "…da je dobra ocjena samo za marljive učenike", što znači: "Budite marljivi, pa ćete imati dobre ocjene." A Allahu pripada najsavršeniji primjer.
Allah daje i opise bogobojaznih. Od opisa bogobojaznih Allah, subhanehu ve te'ala, na početku sure El-Bekare spominje:
"Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im mi budemo davali; i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali."
Iz tih ajeta se mogu izdvojiti sljedeće osobine:
- vjerovanje u nevidljivi svijet,
- obavljanje namaza,
- davanje zekata,
- vjerovanje u ono što je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno,
- čvrsto uvjerenje u budući svijet, Sudnji dan i sve što slijedi nakon toga.
Da je svako dužan biti bogobojazan dovoljno nam govori to što Allah, subhanehu, bogobojaznost naređuje i Svome Poslaniku, pa kaže:
"O Vjerovjesniče, Allaha se boj, a nevjernike i licemjere ne slušaj - Allah, uistinu, sve zna i mudar je."
Čovjek je uvjek i na svakom mjestu dužan da bude bogobojazan kao što se može vidjeti iz hadisa u kojem je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obraćajući se Ebu Zerru, radijallahu anhu, rekao: "Boj se Allaha, gdje god budeš, i loše djelo poprati dobrim koje će ga poništiti."
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam kao primjer bogobojaznosti i čvrstog pridržavanja vjere navodi patnje prijašnjih naroda. Tako Habbab ibn Eret, radijallahu anhu, spominje:
"Mi smo se požalili Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na progone idolopoklonika, a on bijaše u hladu Ka'be, naslonjen na svoj ogrtač, pa mu rekosmo: 'Zar nam nećeš tražiti pomoć od Allaha, zar nam nećeš učiti dovu?' On nam na to odgovori: 'Znajte da je među narodima prije vas bilo ljudi kojima bi iskopali rupu u zemlji, zatim ga stavili u nju i donijeli pilu kojom bi prepilili njegovu glavu na dva djela, ili bi mu željeznim bodljama meso i kožu od kostiju odvajali, ali sve to ga ne bi natjeralo da ostavi svoju vjeru. Tako mi Allaha, uistinu će Allah upotpuniti ovu vjeru dotle da će konjanik putovati sam iz San'e do Hadramevta, nikog se ne plašeći, osim Allaha i od vuka za svoje stado, međutim, vi to požurujete (nestrpljivi ste).'"
Napuštanje ovog svijeta sa vjerom u Allaha
Allah, subhanehu, nam naređuje i da umremo kao muslimani. On nas je stvorio i On nam šalje Meleka smrt da nam duše naše uzme. Dao nam je dovoljno vremena da razmislimo o dokazima koji upućuju na Njega, poslao nam poslanike da nas pozivaju uputi i pravom putu, propisao nam stvari od kojih ćemo imati korist i na ovom i na budućem svijetu, a zabranio stvari koje su štetne po nas na ovom i na budućem svijetu. Odredio nam je i čas smrti.
Od onoga momenta kada dolazimo na ovaj svijet pa do časa smrti, za koji samo Allah zna kada će nastupiti, nalazi se dovoljno dug period da se čovjek čvrsto prihvati vjere i izvršava ono što mu je njegov Gospodar naredio, a kloni se onoga što mu je njegov Gospodar zabranio. Govoreći o tome Uzvišeni Allah kaže:
"A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam je došao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!"
Taj period između rođenja i smrti čovjek treba što bolje da iskoristi, jer će na Sudnjem danu biti upitan za pet stvari, a jedna od njih je - za život, u šta ga je proveo?
Smrt je svakome blizu. Allah je taj koji određuje kada će nekome smrtni čas doći. Uzvišeni kaže:
"Mi određujemo kada će ko od vas umrijeti."
Ljudi se, često, zavaravaju ovim prolaznim životom i smatraju da je smrt daleko od njih. Većina mladića i ljudi srednje dobi gledaju da svoju mladost protraće po kafanama, kafićima, činjenju harama kako bi "iskorstili" svoju mladost, a onda kad ostare oni će se pokajati, početi klanjati, postiti, ići na hadždž i biti pokorni Allahu.
Drugi pak, kad im se kaže da klanju i budu pokorni Allahu, odgovaraju: "Eh, da mi je dočekat vakat da klanjam pet vakata. Nemam sad vremena da klanjam. Ako ja budem klanjao ko će mi se brinuti za djecu." Takvi se zavaravaju ovim prolaznim životom i neće da vide da smrt ne bira i kosi sve redom, mlade i stare, muškarce i žene, bogate i siromašene, nasilnike i potlačene, zdrave i bolesne, djecu i starce!! Pa kako čovjek može biti siguran, ako je vidio sunčev zalazak danas da će vidjeti i njegov izlazak sutra?!!
Ljudi se zavaravaju ovim prolaznim životom i neće da vide da sate i sate, pa čak i dane provode u onome što im je Gospodar njihov zabranio, a časa jednog ne mogu da odvoje za izvršenje onoga što im je On naredio?!! Tako čovjek kad ode u kafanu može sjediti satima, u njoj provesti pola dana, a u džamiju ne može doći na deset minuta!! Zašto? Zato što nema vremena? Ne!! Tako mi Allah koji je Sunce i Mjesec stvorio i Zemlju prostranom učinio, njih je šejtan zaveo i s pravog puta skrenuo!! On traži sebi društvo u Džehennemu, a oni mu se objeručke odazivaju!! Kada se na pravi put pozivaju, oni glave okreću i haramu se predaju!! Ako ih smrt u takvom stanju zatekne, a oni se nisu pokajali, zar se nadaju da će nakon toga ući u Džennet!?
"To neće biti ni po vašim željama ni po željama sljedbenika Knjige; onaj ko radi zlo biće kažnjen za to, i neće naći, osim Allaha, ni zaštitnika ni pomagača; a onaj ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, - ući će u Džennet i neće mu se učiniti ni koliko trun jedan nepravda."
Smrt je svakome bliska i kako je neko rekao: "Svi smo mi mrtvaci, samo se redom kopamo." Zbog toga čovjek treba da što bolje iskoristi vrijeme koje mu je dato na ovom kratkotrajnom i prolaznom dunjaluku i gleda da svoj život okonča kao musliman. U jednom od vjerodostojnih hadisa se prenosi da će u Džennet ući onaj čije posljednje riječi na ovome dunjaluku budu "la ilahe illellah" - nema Boga osim Allaha! Sama veličina nagrade upućuje na to koliko je teško umrijeti kao musliman, koliko je teško na samrti izgvoriti te riječi!!
Sufjan Es-Sevri kaže:
"Vidio sam nekog čovjeka kako se uhvatio za pokrivač Ka'be i govori: "O Allahu, spasi me, spasi!", pa sam ga upitao: "U čemu je problem?", te me mi on odgovori: "Bilo nas je četvero braće i svi smo bili muslimani. Troje od nas je umrlo tako da je svaki bio iskušan prilikom smrti (i nije umro kao musliman). Samo sam ja ostao, pa ne znam kako ću završiti svoj život."
Čovjek uvjek treba da razmišlja o smrti i onome što ona nosi sa sobom. Omer ibn Abdu-l-Aziz, rahimehullah, je jednom prilikom rekao onima koji su oko njega sjedili: "Sinoć sam legao i nisam nikako mogao zaspati." "Šta te je to toliko uznemirilo?" - upitaše prisutni. "Taman kad sam legao u postelju i stavio glavu na jastuk sjetio sam se smrti. Pred očima sam vidio sliku mrtvaca nekoliko dana nakon njegove smrti, kada ga ostavi njegova porodica i prijatelji. Vidio sam kako mu se promjenio miris, kako su mu se ćefini poderali i kako crvi načinju njegovo tijelo." - zatim zaplaka i reče: "La ilahe illellah - Nema boga osim Allaha."
Priredio: Zahirović Munir
