Saffova hutba
Allahova milost prema ljudima se ogleda i u tome što je u određenom vremenskom periodu propisao određene obaveze i ibadete, a jedna od njih je i hadž koji se obavlja u prvih deset dana mjeseca zu-l-hidždže. To su dani za koje je Poslanik, s.a.v.s., potvrdio da su odabrani dani. U njima je Muhammed, a.s., podsticao ashabe na pojačani ibadet, a i sam je to činio dajući najbolji primjer Ummetu do Sudnjeg dana
Piše: Nezim Halilović Muderris |
Ibrahim, a.s., vahjom od Gospodara svjetova dolazi sa svojom porodicom u "neplodnu zemlju" i gradi Ka'bu, o čemu govori ajet sure Ibrahim: "Naš Gospodaru! Zaista sam neke potomke svoje nastanio u neplodnoj dolini, kod Tvoga Svetog Hrama, da bismo, naš Gospodaru, obavljali namaz; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih nekim plodovima, da bi zahvalni bili!" (Prijevod značenja - El-Ibrahim, 37.)
Ka'ba je prvi mesdžid
U toj dolini, koju Kur'an naziva blagoslovljenom, Ibrahim, a.s., sagrađuje Ka'bu, radi obavljanja namaza. Nakon toga on upućuje dovu svome Gospodaru da učini da srca vjernička čeznu za Ka'bom, odnosno da namazom i hadžom svjedoče svoje vjerovanje. Ibrahim, a.s., ne moli Allaha, dž.š., samo za čisto duhovne stvari, nego se obraća dovom da one koji budu hrlili prema Ka'bi opskrbi nafakom, na kojoj će oni biti zahvalni.
Ova dova Ibrahimova, a.s., primljena je, kao i druga dova u kojoj moli za primanje djela koja je učinio sa svojim sinom Ismailom:
"Naš Gospodaru, primi od nas, Jer ti, uistinu, sve čuješ i znaš!" (Prijevod značenja - El-Bekare, 127.)
Ka'ba je prva kibla svih ljudi, pa govoreći o tome Allah, dž.š., kaže:
"Prvi Hram sagrađen za ljude jeste onaj u Mekki, mubarek je on i putokaz svjetovima."(96) "U njemu su znamenja očevidna - mjesto na kojem je stajao Ibrahim. I onaj ko uđe u njega, bezbjedan je. Posjetiti Kabu dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj ko neće da vjeruje - pa, zaista, Allah nije ovisan o svjetovima."(97) (Prijevod značenja - Ali Imran, 96-97.)
Na osnovu kur'anskih ajeta, hadisa Muhammeda, s.a.v.s., kao i idžmaa uleme, hadž spada u red farzova, tj. strogih obaveza za svakog: zdravog, punoljetnog, slobodnog i imućnog muslimana i muslimanku i to jedanput u životu.
Muhammed, s.a.v.s., u hadisu, definirajući Islam, kaže: "Islam je da svjedočiš da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov poslanik, da obavljaš namaz, daješ zekat, da postiš ramazan i da kada budeš u mogućnosti obaviš hadž." (Muslim)
Odgađanje hadža
Hadž spada u ibadete koji u odnosu na druge ibadete zahtijeva veći fizički, materijalni i psihički napor, te se ovaj ibadet smatra onim koji objedinjuje sve druge ibadete.
Bošnjaci su, u proteklim decenijama, na hadž išli isključivo u svojim poznim godinama. Međutim, obaveza je svakog muslimana da čim stekne uslove za obavljanje hadža to i učini, jer postoji mogućnost da već naredne godine, iz nekih razloga, isti neće moći obaviti hadž. Odlaganje obavljanja ovog propisa za poznije godine je zbog pogrešnog shvatanja islamskih propisa, jer ti ljudi smatraju da nakon hadža hadžija ne smije ništa griješiti, pa da ne bi dolazili u iskušenje u tom pogledu, odlagali su hadž za kasnije godine, kako bi lakše "sačuvali hadž." Po toj logici, musliman prije hadža smije griješiti koliko hoće, a poslije hadža ne. To je pogrešna teorija i nakaradno shvatanje Islama, jer musliman ne smije griješiti ni prije ni poslije. Uostalom, ko kome može garantirati da će doživjeti tu starost u kojoj se namjerava pokajati? Možda to vrijeme neće doći. Ili se može desiti, kao što se desilo mnogim Bošnjacima, da usljed agresije na njih i njihovu zemlju od bogataša postanu siromasi, koji čekaju u redovima za sadaku. Zar se ne može desiti da čovjeka zdravlje napusti ili da se duša odvoji od tijela? Zar se svakoga časa ne može čovjek pretvoriti u nepomično i beskorisno biće? Zar imetak ne može u trenucima postati pepeo? Mnogo je pitanja na koja ćemo dobiti potvrdan odgovor. Pa kada je tako, zašto onda odlagati hadž u pozne godine i zašto se zavaravati da za Islam ima vremena?! Ovom logikom moramo razumijevati i ostale propise i ne smijemo se igrati sa Islamom.
Za primljen hadž nagrada je Džennet
Omer, r. a., kaže: "Onaj ko umre, a ne obavi hadž, a imao je za to mogućnost, umire kao kršćanin ili jevrej!" U drugoj predaji stoji da je Omer, r.a., rekao: "Bavio sam se mišlju da onima koji neće da obave hadž, a u mogućnosti su, da im odredim plaćanje džizje (koju plaćaju nemuslimani!") Prema tome, drugi halifa hulefair-rašidina smatra da oni koji izbjegavaju obavljanje hadža, bez opravdanog razloga, ne spadaju u muslimane.
U vrijeme kada se obavlja hadž, nema dražeg djela Allahu, dž.š., od hadža, kao što stoji u sljedećoj predaji:
Neko od ashaba je upitao Poslanika, s.a.v.s., koje je djelo najbolje, a on odgovori: "Vjerovanje u Allaha i Njegova Poslanika!" Reče: "A koje je djelo poslije njega?" Odgovori: "Džihad na Allahovu putu!" Reče: "A onda?" Odgovori: "Hadž mebrur (ispravno obavljen hadž)." (Buharija i Muslim)
Onaj ko ispravno obavi hadž, nadajući se pri tome samo Allahovom zadovoljstvu, nagrada će mu biti Džennet, kao što stoji u hadisu:
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Za hadž mebrur nema druge nagrade osim Džennet!" (Buharija)
Da bi bilo koje djelo bilo primljeno, a u njih spada i hadž, potrebno je da se ispune dva uslova za to:
a) Da se djelo obavi isključivo u Allahovo ime.
b) Da bude po propisu obavljeno.
Allah, dž.š., u suri Bekare, govoreći o hadžu, kaže:
"Hadž je u određenim mjesecima; onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati, nema snošaja sa ženama i nema ružnih riječi, i nema svađe u danima hadža. A za dobro koje učinite, Allah zna. I onim što vam je potrebno za put, snabdijte se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se bojte, o razumom obdareni!" (Prijevod značenja - El-Bekare, 197.)
Hadž je, kao što citirani ajet navodi, u određeno vrijeme, u kojem, dok se hadžija nalazi u ihramu, nije dozvoljeno da se "sastaje" sa svojom ženom, da ružno govori i da se svađa sa drugim hadžijama. Na ove zabrane je nužno istinski ukazati svakom našem hadžiji, jer ponašanje naših hadžija uveliko odudara od ovih zabrana. Mnoge hadžije vrijeme dok se nalaze u ihramima smatraju uobičajenim stanjem u kojem se može raditi sve što inače rade, a kada su u pitanju međusobne svađe i ogovaranja, to je sastavni dio života mnogih od njih.
Hadž predstavlja ibadet koji iziskuje određeni fizički i psihički napor. Za taj put je potrebna opskrba, a najbolja opskrba je takvaluk. Oni koji su bili na hadžu znaju da je ovo uistinu najznačajnija stvar koja se mora ponijeti na hadž, ko želi da mu hadž bude primljen. Takvaluk predstavlja ono što se ne može izgubiti i što će učiniti izvršavanje ove obaveze potpunom kabul.
Na hadžu se ne smije ružno govoriti, niti prepirati. Oni koji se budu klonili ovih zabrana, bivaju potpuno očišćeni od grijeha, kao što kaže Muhammed, s.a.v.s., u hadisu:
Ebu Hurejre prenosi da je čuo Poslanika, s.a.v.s., kada je rekao: "Ko obavi hadž, a ne bude nepristojne i ružne riječi govorio, i ne bude kršio Allahove propise, vraća se kao na dan kada je rođen (čist od grijeha)."
Ibadet a ne šetnja po pijacama
Oni koji obavljaju hadž, pored mnogobrojnih blagodati i Allahove milosti, imaju priliku da obavljaju namaze u džamijama u kojima je namaz vredniji hiljada puta u odnosu na namaz na nekom drugom mjestu, kao što stoji u slijedećoj predaji:
"Namaz u ovom mom mesdžidu je vredniji od namaza u nekom drugom za hiljadu puta, dok je namaz u Mesdžidu-l-haramu, vredniji za stotinu hiljada puta!" (Ahmed)
Ovo je ujedno podsjećanje i podsticaj svim hadžijama da što više namaza obavljaju u dva Harema, kako bi iskoristili klanjanje namaza u njima. U hadisu ne stoji: "Ko šta kupi iz Meke ili Medine i donese na poklon, da će za to biti višestruko nagrađen", osim ako neko ne izda novu fetvu u skladu sa željama pojedinaca.
Ženi nije dozvoljeno da ide na hadž bez mahrema (šerijatskog pratioca).
Prenosi Ibn Abbas da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Neka se čovjek nikako ne osami sa ženom, osim da s njom bude mahrem (šerijatski pratilac) i neka žena ne putuje osim s mahremom." Neko reče: "O Allahov Poslaniče, moja supruga je otišla na hadž, a ja sam se prijavio za tu i tu bitku." Poslanik, s.a.v.s., reče: "Idi i obavi hadž sa svojom suprugom!" (Muslim)
Kada je u pitanju hadž i džihad, daje se prednost hadžu, ako se radi o džihadu koji je fardi-kifaje. Međutim, ako je džihad fardi-ajn, onda je džihad preči od hadža. Za one koji su oslobođeni džihada, kao što su: slijep čovjek, bolesnik i žena, njima je hadž preči od džihada. U tom smislu su i riječi Poslanika, s.a.v.s., upućene Aiši, r.a.: "Vaš džihad je hadž. "
Arefat i Mina
Dan Arefata je dan uoči Bajrama, a bez stajanja na Arefatu, nema hadža.
Stajanje na Arefatu podsjeća na Dan proživljenja, a Poslanik, s.a.v.s., govoreći o Allahovoj milosti na Dan Arefata, u hadisu koji prenosi Aiša, kaže:
"Nema dana u kojem Allah više oslobodi robova od vatre, od Dana Arefata. On se približi Svojim robovima kod meleka i kaže: "Šta žele ovi robovi? (zadovoljan njihovom dovom). " (Muslim)
Bacanje kamenčića na džemretima na Mini simbolizira kamenovanje prokletog šejtana.
Braćo i sestre, dani hadža su dani telbije i istinskog odazivanja Gospodaru. To su dani u kojima se čuju riječi:
"Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ven-ni'mete leke ve-l-mulk, la šerike lek!" ("Odazivam Ti se Stvoritelju i Uzdržavatelju moj, odazivam Ti se! Odazivam Ti se, Ti nemaš druga, odazivam Ti se! Zaista, svaka zahvalnost i blagodat i vlast pripadaju Tebi! Ti nemaš sudruga!")
Za Kurban-bajram je vezano i klanje kurbana, sto je vadžib za imućne muslimane:
"Da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog!" (Prijevod značenja - El-Hadž, 28.)
Ko može biti bedel
Za onoga ko ne može fizički izdržati put i kako treba izvršiti propise hadža, ostavlja se mogućnost da umjesto takve osobe hadž obavi druga osoba, u svojstvu bedela. S tim što je uslov za bedela da je prije toga obavio hadž za sebe. Znači, bedel ne može biti osoba koja predhodno nije obavila hadž za sebe.
Prenosi Ibn Abbas, r.a., da je kod Poslanika, s.a.v.s., došla jedna žena iz plemena Džuhejne, pa mu je kazala:
"O Allahov Poslaniče, moja majka se zavjetovala da će obaviti hadž, pa je smrt zadesila, a to nije ispunila. Mogu li ja obaviti hadž umjesto nje?" Reče Poslanik, s.a.v.s.: "Da, obavi ti hadž za nju. Kada bi ti znala da je tvoja majka nekome dužna, da li bi to izmirila? Ispuni dug prema Allahu, dž.š., jer je On najpreči da se dug prema Njemu ispuni!" (Buharija)
Gospodaru, primi hadž hadžija i primi naša dobra djela, a preko ružnih pređi, jer Tvoja milost nadilazi Tvoju srdžbu i budi nam Milostiv na Obećanom danu !
