"Nema imana (vjerovanja) onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridržava datog obećanja." (Ahmed)
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nešto povjeri, on ne iznevjeri, već izvršava povjereno, drži se ugovora i onoga čega se obavezao.
Inače, ugovor koji se sklapa između ljudi znači pridržavanje onoga što on sadrži, dok u šerijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dželle šanuhu, a u te obaveze spada poslušnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome što vjera naređuje.
U ugovore kojih se musliman mora pridržavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju među sobom, tržišni ugovori i bračni ugovori, a obaveza je svakog čovjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvišenome.
Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne učini neposlušnost prema Allahu, dželle šanuhu. Kada Kur'an traži ispunjenje ugovora, on zahtijeva da se time ne naruši Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alejhi we sellem. Zato kaže ulema: "Ne spada u ispunjenje obećanja slaganje sa bratom u onome što je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slučaju izvršavanje datog obećanja postaje protuzakonito."
Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogućnosti i da ne obećaje osim ono što je u mogućnosti da izvrši. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obećanja, a zatim da ne ispuni dato obećanje. To biva kršenje obećanja i jedan od znakova munafikluka (dvoličnjaštva). Muslimanu je bolje da prilikom obećanja kaze: "Inšaallah" i da čvrsto odluči ispunjenje datog obećanja. Ukoliko bi neko obećao nešto smatrajući da je u mogućnosti ispuniti obećanje, a nakon toga ga nešto spriječi u tome, on se ne ubraja u munafike.
Kaže Uzvišeni Allah:
Jedna od osobina pravog vjernika je povjerenje i ispunjavanje ugovora. Kada se vjerniku nešto povjeri, on ne iznevjeri, već izvršava povjereno, drži se ugovora i onoga čega se obavezao.
Inače, ugovor koji se sklapa između ljudi znači pridržavanje onoga što on sadrži, dok u šerijatu on obuhvata obaveze vjernika prema Allahu, dželle šanuhu, a u te obaveze spada poslušnost, potpuna poniznost i pokornost u svemu onome što vjera naređuje.
U ugovore kojih se musliman mora pridržavati spadaju svi ugovori koje muslimani sklapaju među sobom, tržišni ugovori i bračni ugovori, a obaveza je svakog čovjeka da ispunjava i date zavjete prema Allahu Uzvišenome.
Uslov za ispunjavanje ugovora jeste da se time ne učini neposlušnost prema Allahu, dželle šanuhu. Kada Kur'an traži ispunjenje ugovora, on zahtijeva da se time ne naruši Allahova odredba i odredba Njegova Resula, sallallahu 'alejhi we sellem. Zato kaže ulema: "Ne spada u ispunjenje obećanja slaganje sa bratom u onome što je u suprotnosti sa istinom u stvarima vjere i u tom slučaju izvršavanje datog obećanja postaje protuzakonito."
Zato iskreni vjernik treba da poznaje svoje mogućnosti i da ne obećaje osim ono što je u mogućnosti da izvrši. Njegov jezik ne smije biti brz u davanju obećanja, a zatim da ne ispuni dato obećanje. To biva kršenje obećanja i jedan od znakova munafikluka (dvoličnjaštva). Muslimanu je bolje da prilikom obećanja kaze: "Inšaallah" i da čvrsto odluči ispunjenje datog obećanja. Ukoliko bi neko obećao nešto smatrajući da je u mogućnosti ispuniti obećanje, a nakon toga ga nešto spriječi u tome, on se ne ubraja u munafike.
Kaže Uzvišeni Allah:
"Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek - a on je zaista prema sebi nepravedan i lakomislen."
(Kur'an, 33:72)
(Kur'an, 33:72)
Značenje emaneta u spomenutom ajetu je kako kažu učenjaci sve ono što je dato na povjerenje po pitanju vjere i dunjaluka. Šerijat je dat ljudima na povjerenje, on je emanet, i vjernik je dužan da nosi emanet vjere, da ga čuva i brani makar ga to i života koštalo. Čuvanje vjere je preče od čuvanja života, a ispunjenje datog obećanja Allahu, dželle šanuhu, zahtijeva požrtvovanje radi očuvanja vjere i šerijata.
Ponuda emaneta čovjeku od Uzvišenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je počast njemu. Nošenje tog emaneta je također počast i velika vrijednost, a njegovo napuštanje je nasilje i prevara.
Allah, dželle šanuhu, opisuje vjernike:
Ponuda emaneta čovjeku od Uzvišenog Gospodara, subhanehu ve te'ala, je počast njemu. Nošenje tog emaneta je također počast i velika vrijednost, a njegovo napuštanje je nasilje i prevara.
Allah, dželle šanuhu, opisuje vjernike:
"I oni koji povjerene emanete budu čuvali i obaveze svoje ispunjavali."
(Kur'an, 70:32 i 23:8)
(Kur'an, 70:32 i 23:8)
Lijepim riječima Allah, dželle šanuhu, opisuje iskrene vjernike i dotični ajet se zbog svoje važnosti dva puta ponavlja u Kur'anu. Ukoliko ljudi postanu iskreni vjernici, tada će ispunjavati povjerene im emanete, bili oni veliki ili mali. Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, naređuju izvršavanje datih obaveza i zabranjuju prevaru, a spas pripada onima koji su iskreni u izvršavanju svojih obaveza.
Jedno od svojstava da'ija (onih koji pozivaju u islam) jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome što im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, opisuje vjernika riječima: "Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj život i imetak." (Et-Tirmizi)
Čuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadžer kaže: "Kršenje emaneta je zločin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji živi u islamskoj državi). Musliman treba da poštuje emanet, pa čak i sa osobom koja je poznata po varanju i kršenju dogovora."
Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji traži savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "...a onaj koji ukaže svome bratu na nešto, a zna da je ispravno u suprotnom od tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudžahidu na Allahovom putu je naređeno da izvršava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da čuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudžahida i uskratio nešto njegovoj porodici, na Sudnjem danu će njemu mudžahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li će mu išta ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste čuvanje tuđih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenošenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove riječi, to ne smijemo činiti bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeća i kaže: "...Nakon vas će biti narod koji će varati i u koje se neće imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji ga zaslužuje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao što stoji u hadisu: "...i reći će se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv čovjek..."" (Buhari)
Međutim, i pored toga što je njihov broj mali, oni će biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta će biti postavljani drugi ljudi i to će biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "Kada nestane povjerenja, čekaj Posljednji čas." pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada će ono nestati, o Resulallah?" Kaže: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda čekaj sahat." (Buhari)
Tumačeći riječi ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." kaže Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su dužni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuće položaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubiće povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumačeći hadis: "Kada nestane povjerenja, čekaj Posljednji čas." Ibn-Hadžer kaže: "...Razlog postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste što davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja, što je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nešto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaže Resulullah, sallallahu 'alêjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridržava datog obećanja." (Ahmed)
Onaj čiji je moral ukrašen povjerljivošću on teži za izvršavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvršava svoje obaveze i pridržava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a teško onome koji vara i koji se ne pridržava dogovora slijepo slijedeći svoje strasti.
Nošenje poruke islama, njegovo širenje i borba na tom putu ne može napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?
Jedno od svojstava da'ija (onih koji pozivaju u islam) jeste iskrenost u ispunjavanju obaveza i u onome što im je povjereno. Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, opisuje vjernika riječima: "Vjernik je onaj od koga su ljudi sigurni za svoj život i imetak." (Et-Tirmizi)
Čuvanje emaneta je obaveza koja se mora ispuniti prema svim ljudima, vjernicima i nevjernicima, a Ibn-Hadžer kaže: "Kršenje emaneta je zločin i u tome je saglasna sva ulema, odnosilo se to na pravo vjernika ili zimijje (sljedbenik knjige koji živi u islamskoj državi). Musliman treba da poštuje emanet, pa čak i sa osobom koja je poznata po varanju i kršenju dogovora."
Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "Ispuni emanet prema onome koji ti je ukazao povjerenje i ne varaj onoga koji je tebe prevario!" (Ebu-Davud)
Jedna od lijepih osobina jeste davanje savjeta onome koji traži savjet i iskrenost prema toj osobi. Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "...a onaj koji ukaže svome bratu na nešto, a zna da je ispravno u suprotnom od tome, prevario ga je." (Ebu-Davud)
Mudžahidu na Allahovom putu je naređeno da izvršava emanet i da se kloni prevare, dok je onome koji je ostao iza njega naredeno da čuva njegovu porodicu. Ukoliko bi on iznevjerio mudžahida i uskratio nešto njegovoj porodici, na Sudnjem danu će njemu mudžahid oduzeti od dobrih djela i pitanje je da li će mu išta ostati.
Jedan od najopasnijih emaneta jeste čuvanje tuđih tajni, prikrivanje sramota drugih i neprenošenje govora. Iako osoba sa kojom razgovaramo ne zahtijeva od nas da ne prenosimo njegove riječi, to ne smijemo činiti bez njegove dozvole i znanja. Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem, je izrazio strahovanje od postojanja prevare nakon najbolja tri stoljeća i kaže: "...Nakon vas će biti narod koji će varati i u koje se neće imati povjerenje." (Buhari)
Nakon tog perioda nastupaju padovi, jedan za drugim, poslovi se daju onima koji ih nisu sposobni obavljati, ukazuje se povjerenje prema varalici, a oduzima se onome koji ga zaslužuje. Na kraju ostaje samo mali broj onih koji su povjerljivi, kao što stoji u hadisu: "...i reći će se: "Kod tih i tih se nalazi povjerljiv čovjek..."" (Buhari)
Međutim, i pored toga što je njihov broj mali, oni će biti izolovani i udaljeni, a na njihova mjesta će biti postavljani drugi ljudi i to će biti dodatni razlog za umanjenjem i nestajanjem ljudi od povjerenja. Kaže Resulullah, sallallahu 'alejhi we sellem: "Kada nestane povjerenja, čekaj Posljednji čas." pa je rekao Ebu-Hurejre, radijallahu 'anhu: "Kada će ono nestati, o Resulallah?" Kaže: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to, onda čekaj sahat." (Buhari)
Tumačeći riječi ovog hadisa: "Kada se stvari daju na upravljanje onima koji nisu sposobni za to..." kaže Ibn-Bettal: "Imamima je Allah dao na povjerenje Svoje robove i naredio im da ih savjetuju i oni su dužni da postavljaju iskrene vjernike na odgovarajuće položaje. Ukoliko budu slijedili druge, izgubiće povjerenje koje im je Allah stavio u obavezu." (Fethu el-Bari)
Tumačeći hadis: "Kada nestane povjerenja, čekaj Posljednji čas." Ibn-Hadžer kaže: "...Razlog postojanje ovog hadisa u poglavlju znanja jeste što davanje stvari na upravljanje onima koji nisu sposobni za to biva zbog neznanja i nestanka znanja, što je od predznaka Sudnjeg dana." (Fethu el-Bari)
Ispunjenje emaneta je jedno od svojstava iskrenih vjernika, a dok je neispunjenje datih emaneta jedno od svojstava munafika kako stoji u hadisu: "...i kada mu se nešto povjeri, on iznevjeri..." (Buhari) i kaže Resulullah, sallallahu 'alêjhi we sellem: "Nema vjerovanja onaj koji nema povjerenja, niti vjere onaj koji se ne pridržava datog obećanja." (Ahmed)
Onaj čiji je moral ukrašen povjerljivošću on teži za izvršavanjem svojih obaveza, daleko je od prevare, spletki i neispunjenja obaveza. Takva osoba izvršava svoje obaveze i pridržava se ugovora.
Blago onome koji ispunjava svoje obaveze i koji je povjerljiv, a teško onome koji vara i koji se ne pridržava dogovora slijepo slijedeći svoje strasti.
Nošenje poruke islama, njegovo širenje i borba na tom putu ne može napredovati osim sa povjerljivima, pa da li sebe ubrajamo u takve...?
_____________________________
