Uzvišeni Allah je zabranio varanje: "O vjernici, Allaha i Poslanika ne varajte i svjesno međusobno povjerenje ne poigravajte."[1]
Prevara je osobina munafika, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Tri su znaka munafika: kada govori laže, kada obeća ne ispuni i kada mu se povjeri iznevjeri."[2] U svemu što se da čovjeku na povjerenje nije dozvoljena prevara, kao što je pronevjera privatnog imetka, naročito imetka jetima, koji se u islamu smatra zulumom, a onom ko to uradi islam prijeti žestokom kaznom, jer Uzvišeni veli: "Oni koji bez ikakva prava jedu imetke siročadi, doista jedu ono što će ih u vatru dovesti i oni će u ognju gorjeti."[3]
Sa iskrenošću i emanetom se učvršćuje veza među poslovnim partnerima, a kvari se sa prevarom. Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: "Uzvišeni Allah kaže: 'Ja sam treći sa dvojicom partnera sve dok jedan ne iznevjeri drugog, a kada jedan od njih iznevjeri drugog, ja odem od njih."[4]
Velik je grijeh iznevjeriti prilikom iznošenja mišljenja, davanja fetve i savjeta, zbog toga nas Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, podstiče da govorimo istinu, a ko skrene od toga, on je iznevjerio Allaha i Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem.
Od primjera ove vrste varanja je davanje fetve bez znanja, jer Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko da fetvu bez znanja, grijeh onog koji radi po njoj pada na onog koji je dao fetvu. Ko posavjetuje svoga brata nekim savjetom znajući da mu je bolje nešto drugo, prevario ga je."[5]
Uzvraćanje prevare prevarom nije od upute islama, zato musliman ne treba varati onog ko ga je iznevjerio, niti da bude glupak (da dozvoli da ga varaju), jer Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Čuvaj emanet onom ko ti ga je povjerio i nemoj iznevjeriti onog ko te je iznevjerio."[6]Pogrešno je uzvraćati grešku istom greškom.
[1] El-Enfal 27.
[2] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Znak munafika, broj 33.
[3] En-Nisa 10.
[4] Hakim, Knjiga o trgovini, broj 2322, i kaže: "Sened ovog hadisa je sahih, a Buharija i Muslim ga nisu zabilježili."
[5] Ebu Davud, Knjiga o znanju, poglavlje: Opreznost u davanju fetvi, broj 3657, a šejh Albani ja hadis ocijenio kao hasen.
[6] Ebu-Davud, Knjiga o najamništvu, poglavlje: Čovjek koji uzima svoje pravo iz tuđeg imetka koji je pod njegovom upravom, broj 3535, kaže El-Munziri: "U senedu hadisa je nepoznat čovjek", a kaže šejh Albani: "Hadis je sahih."
