mr. Abdurreuf Muhammed Usman
Pod posljedicama novotarstva u općenitom smislu misli se na pojašnjenje štete proizašle od novotaije. U ovom pogledu ćemo govoriti o najvažnijim štetama kao posljedicama novotarija i načinu odupiranja njima. Posebnu pažnju zaslužuje činjenica da posljedice novotarstva nisu ograničene samo na ličnost novotara ili onoga ko novotariju uzima kao ibadet. Te posljedice se reflektiraju na samu Vjeru dodavanjem, oduzimanjem i izmjenema, a na kraju i na samo muslimansko društvo u kojem se pojavljuje frakcionaštvo i razilaženje.
Uistinu je bolno i žalosno da vidimo mnoge koji se pripisuju znanju, a svakako i obične ljude, kako potcjenjuju opasnost novotarije, smatrajući vjerovatno da zaokupiranje time nije korisno ili da vodi u razjedinjavanje Ummeta. Ovo umanjuje opasnost novotarije i novotarima otvara put ostanka i širenja njihovih novotarija.
Oni ne znaju da su muslimani došli do ovih granica dekadencije i poraza samo iz razloga zastranjivanja od ispravnog shvatanja i prakticira-nja Islama. Novotarstvo je, uz ostale faktore, imalo najveći utjecaj na ovo zastranjivanje, a za primjer ćemo uzeti sufije koji predstavljaju najveću grupaciju novotara u okviru islamskog svijeta.
Kakav je bio uticaj sufizma na muslimane ?
Ukratko rečeno, u njima je ubijen duh džihada pod izgovorima posvećivanja džihadu nefsom. Dokinuto je naređivanje dobra i zabranji-vanje zla pod izgovorom zaokupiranja duševnim mahanama od mahana drugih. Među ljudima se pojavilo pretjerivanje prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i dobrim ljudima pod tvrdnjama ljubavi prema njima, davanja njihovih prava i drugih vrsta štete.
Vratimo se na pojašnjenje posljedica novotarstva kada kažemo da su posljedice novotarstva mnogobrojne zbog mnoštva novotarija i njihove proširenosti. Međutim, u ovom aspektu ograničit ću se na pojašnjenje važnih činjenica.
Posljedice novotarija na novotara
Posljedice na novotara se ogledaju u njegovom zapadanju pod prije-tnju i opisu njegovog pravca zabludjelim. Njegovo djelo koje je izmislio se odbacuje, a grijeh od te novotarije i onih koji postupaju po njoj trajno ostaje.
Imam Eš-Šatibi, navodeći posljedice novotarstva, kaže: „ Znaj da se sa novotarijom ne prima ibadet, ni u vidu namaza, ni posta, ni sadake, niti u obliku drugih vrsta približavanja. Onaj ko se druži s novotarom, gubi čistotu i biva prepušten sam sebi. Onaj ko ide kod novotara i respektuje ga, pomaže rušenje Islama. Šta tek reći za samog novotara? On je proklet jezikom Šerijata. Svojim ibadetom još se više udaljava od Allaha, što može biti velikim razlogom za nastanak neprijateljstva i uskraćivanje Muhammedovog, sallallahu alejhi ve sellem, šefa’ata. Novotarije otklanjaju paralelne Sunnete, a onaj ko ih je uveo nosi grijehe onih koji po njima postupaju. Za njega nema pokajanja. Na njega se bacaju poniženje i srdžba od Allaha. Bit će udaljen od Izvora (Havda) Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Postoji bojazan da će biti uvršten u nevjernike koji su izašli iz Islama (zbog svojih novotarija) i da će loše završiti na ovome svijetu, a njegovo lice pocrniti na Ahiretu. Bit će kažnjen vatrom Džehennema. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao ga se, a i muslimani. Postoji bojazan da će biti bačen u smutnju na dunjaluku uz patnju na Ahiretu.” (El-I’tisam, Imam Eš-Šatibi, 1/106-107)
Neke od ovih posljedica ću podrobnije pojasniti:
1. Djelo novotara se ne prima
Pošto novotar čini ibadet Allahu onim što On nije propisao od govo-ra, djela ili uvjerenja, a primljenost djela ovisi o dva uslova: Iskrenosti pre-ma Allahu, Gospodaru svjetova, i slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, novotar krši uslov slijeđenja, pa je zbog svoje novotarije lišen primljenosti djela. Pod neprimanjem djela se misli na dvije stvari:
- ili da se pod njim misli na apsolutno neprimanje djela novotara, svejedno da li neka od njih bila u suprotnosti sa Sunnetom ili u saglasnosti sa njim
- ili se pod tim misli posebno na ono što je uveo kao novotariju, bez drugih djela.
Što se tiče prvog, dokaz se navodi u Sunnetu iz hadisa o ovoj tematici, a od njih je hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o haridžijama. Prenose se mnogobrojne predaje, a od njih je predaja kod imama Muslima od Zejda b. Vehba el-Džuhenija, da je bio u vojsci koja je bila sa Alijjom, radijallahu anhu, koja je krenula ka haridžijama, pa je Alijja, radijallahu anhu, rekao: „O ljudi, čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: „Pojavit će se ljudi iz moga Ummeta koji će učiti Kur’an. Vaše učenje u odnosu na njihovo neće biti ništa, a ni vaš namaz u odnosu na njihov, a ni vaš post u odnosu na njihov post. Učit će Kur’an misleći da je on dokaz za njih, a ustvari je dokaz protiv njih. Njihov namaz neće prelaziti njihove ključne kosti. Izlazit će iz Islama kao što strijela brzo prođe kroz ulov (a na njoj nikakva traga ne ostane).“ (Muslim, Kitabul-iman, 1/36)
Ovaj hadis ukazuje na neprimanje njihovih djela iako su ulagali veliki trud u ibadete, a to je samo zbog njihovog neispravnog uvjerenja i zalutale novotarije.
Od njih je i hadis od Ibn Omera koji govori o kaderijama. Ibn Omer je, onima koji su ga o njima upitali, rekao: „Kada susretneš te ljude, obavijesti ih da ih se ja odričem i da su oni čisti od mene. Ono što Abdullah ibn Omer iza sebe ostavlja je: ‘Kada bi jedan od njih imao zlata koliko je brdo Uhud i podijelio ga, Allah od njega to ne bi primio sve dok ne bude vjerovao u određenje.“ Potom je kao dokaz naveo hadis Džibrila. (Sahihu Muslim, Kitabul-iman, 1/36-38)
Od njih je i hadis Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se kaže da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Medina je neprikosnovena, pa ko u njoj uvede kakvu novotariju ili dadne utočište novotaru neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi. Allah od njega na Sudnjem danu neće primiti ni obavezno ni dobrovoljno djelo.“ (Muslim, Kitabul-hadždž, 2/999)
Ovi hadisi, iako se navode o pojedinim kategorijama novotara, sa njihovim opisima, postoji bojazan da ne obuhvate ostale sljedbenike novotarija. To se može pojasniti sljedećim navodom: Ako je novotarija temelj od kojeg se granaju ostala djela, sve što se na njoj gradi smatra se novotarijom koja se odbacuje i vraća onome ko ju je izmislio. Primjer za to je apsolutno negiranje postupanja po hadisima ‘ahad’ (koji potječu od jednog primarnog prenosioca) i postavljanje razuma kao suca, te Šerijata kao drugorazrednog izvora, te druge slične novotarije.
Znači, ove novotarije nisu specifično vezane za samo jedan aspekt, nego prelaze i na druge. Sve što se sazda na ovim novotarijama, koje su novotari postavili kao temelj, smatra se novotarijom koja se odbacuje i vraća onome ko ju je izmislio.
Imam Eš-Šatibi podrobnije analizira i uviđa da je jedan od razloga neprimanja djela novotara slabost njegovog oslanjanja na Šerijat i uvjerenje da se bez njegove novotarije ne upotpunjava približavanje Allahu. Tako bi riječi Uzvišenog: ‘Danas sam vam Vjeru vašu usavršio...’ (El-Maide, 3) ostale bez značenja iz kojeg bi ovi uzimali pouke. Na to ih je navela činjenica da su sljedbenici novotarija uzeli tekstove Šerijata za tumačenje tvrdeći da ovi tekstovi ne donose sigurno uvjerenje, te da njihova Vjera nije ispravna osim sa tumačenjem. Zbog toga je njihovo oslanjanje i uvjerenje u Šerijatu oslabilo, a u isto vrijeme su imali lijepo mišljenje o vlastitim razumima i užicima.“ (El-I’tisam, Imam Eš-Šatibi, 1/111)
Ibn Tejmijje kaže:„Ovdje se želi reći da su se ispravni prethodnici (selefu salih), čvrsto držali Kur’ana i imana, a kada su se u Ummetu desila razilaženja, oni koji su se razišli u svojim unutrašnjim uvjerenjima nisu se oslanjali na Kur’an i iman, već na temelje koje su izumili njihovi predvodni-ci. Na te temelje su se oslanjali u pogledu tevhida, sifata, kadera, vjerovanja u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sl.. Ono što su smatrali da je u saglasno-sti sa Kur’anom, uzimali bi za dokaz, a što bi smatrali da je suprotno, tumači-li su ga. Zato ćeš ih naći da, kada argumentiraju Kur’anom i hadisom, ne vode brigu o onome na što ova dva izvora ukazuju ne uzimajući u obzir njihovo značenje, jer se oslanjaju na sasvim nešto drugo. Ajete koji im se suprostavljaju počinju tumačiti s namjerom njihovog odbacivanja na bilo koji način. Nije im cilj da shvate ono što želi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reći, nego da protivnika odgovore od dokazivanja s njima.“ (Medžmu’ul-fetava, Ibn Tejmijje, 13/58)
Drugo: Da se pod neprimanjem njihovih djela misli samo na djelo koje su uveli kao novotariju. Na to ukazuju Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: „Ko uradi kakvo djelo koje nije u skladu sa onim na čemu smo mi, odbacuje mu se.“
Ovaj hadis pojašnjava da se djelo onoga koji se suprostavlja Šerijatu odbacuje, upravo zato što mu je suprotno. Ako ostala djela dođu u formi suglasnosti sa Šerijatom, imaju veći izgled da budu primljena. Nije uslovljeno da se odbacivanjem novotarskog djela odbace i ostala djela koja su u suglasnosti sa Šerijatom sve dok novotarija ne preraste u širk.
2. Poniženje i udaljenost novotara
Pod tim se misli da novotar biva lišen čistote i biva prepušten sam sebi. Ovo se pojašnjava činjenicom da je Allah, u onome onome što je objavio Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, od Kur’ana i Sunneta, dao nepogrješivost i spas.
Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„A ko je čvrsto uz Allaha, taj je već upućen na pravi put.“(Ali Imran, 101)
-„Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!“ (Ali Imran, 103)
Allahovo uže su Kur’an, Sunnet i džema’at. Uzvišeni Allah je u ovome ajetu naradio pridržavanje za Njegovu Knjigu i Sunnet Njegovog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te povrat na njih prilikom razilaženja, te pridržavanje uz zajednicu muslimana (džemat ehlis-sunneta). Ko se za to čvrsto uhvati, spašen je, a ko se udalji, propao je.
Novotar daje prednost svojoj strasti i novotariji nad Šerijatom ko-jem Allah garantuje nepogrješivost u slijeđenju, pa je zato zaslužio ka-znu da se ta neporočnost i čistota od njega oduzmu, i da bude prepušten sam sebi. Ovo je krajnje udaljavanje i vrhunac svake lišenosti i uskraćeno-sti, osim da Allah Svoga roba uputi i obaspe Svojom milošću. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.“(Nur, 63)
Ovo je smutnja na danjaluku, a bolna patnja na Ahiretu kao kazna svakome onome ko se suprotstavlja naredbi i Uputi Allahovog Poslani-ka, sallallahu alejhi ve sellem. Novotar je u suprotnosti sa Sunnetom svojim mišljenjem i strašću. Njegova kazna je kazna onih koji se suprotstavlja-ju, osim ako se pokaje.
Novotarije i zablude će neprestano biti sa onima koji ih čine sve dok ih ne odvedu u propast, ne dovedu ih do prepreka i ne bace u doline sumnji i strasti. To je odgovarajuća kazna, jer su Uputu tražili u onome što Allah nije objavio i nisu se predali Allahu u onome što je obavijestio, naredio i zabranio.
Ehlul-kelam (apologetičati) su imali najviše sumnji. Nisu od nečega pobjegli a da nisu u još gore zapali. Sljebenici asketizma i tesavvufa iz njihovih redova su najmanje poznavali ciljeve Šerijata i najviše su slijedili zablude. Šije (rafidije) su ljudi s najmanje razuma i najviše lažu u predajama. Većina njih živi u pomućenosti i zbunjenosti.
Zbog toga su ispravni prethodnici (selefu salih), svojim sljedbenicima zabranili sjedenje i druženje sa novotarima kako zbog njih ljudi ne bi zapali u smutnju. Time se sljedbenici zabluda i novotarija odbijaju.
Sufjan Es-Sevri kaže: „Ko bude sjedio sa sljedbenikom novotarije, neće biti spašen jedne od tri stvari: ili će biti smutnja za druge, ili će u njegovo srce ući nešto na čemu će se podskliznuti i ući u Vatru, ili će reći: ‘Tako mi Allaha, ne posvećujem pažnju onome što govore. Ja imam povjerenja u sebe.’. Onaj ko bude siguran u očuvanje svoje Vjere bez Allahove pomoći koliko je treptaj oka, Allah će mu tu Vjeru oduzeti.“ (El-I’tisam, Imam Eš-Šatibi, 1/130)
3. Udaljavanje od Allaha
Jedna od posljedica novotarstva je da se novotar sve većim ulaganjem truda u svojoj novotariji više udaljava od Allaha. Ovo se može pojasniti činjenicom da je Allah ono što je propisao od obaveznih i pohvalnih djela, učinio sredstvom približavanja ka Njemu. Shodno veličini ulaganja truda, u činjenju pokornosti i izbjegavanju zabrana, biva i bliskost roba njegovom Gospodaru.
Novotar čini ibadet Allahu onim što Allah nije propisao i to u vidu različitih novotarija koje Šerijat zabranjuje. On je uvjeren da se približava Allahu ovim novotarijama, pa što više uloži truda u svojoj novotariji više se i udalji od Allaha. To je poput onoga koji želi otići u Mekku, a ode u sasvim suprotnom pravcu. Što god više ulaže truda na putovanju više se udaljava od Mekke, pa makar i pomislio da joj se približio!
Ejjub Es-Sihtijani kaže: „Što više sljedbenik novotarije ulaže truda, više se i udaljava od Allaha.“ (El bide’ ven-nehju anha, Imam Ibn Veddah, 27)
U vjerodostojnim hadisima o haridžijama se prenosi ono što podržava ovaj navod, jer su se oni trudili, činili ibadet, klanjali i postili, a i pored toga izašli su iz Vjere kao što strijela prođe kroz ulov ne ostavljajući na strijeli nikakvog traga. Jedini razlog tome je njihova novotarija.
4. Na novotara se baca poniženje na dunjaluku i Allahova srdžba na Ahiretu
Allah Uzvišeni dao je da ponos i snaga pripadaju Njemu, Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i vjernicima. -„A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.“(El-Munafikun, 8)
Koliko se musliman pridržava svoje Vjere i ne prelazi granice Šerijata utoliko će imati ponosa, snage i dostojanstva. Novotar je nešto dodao ili oduzeo od Vjere, pa je tako prešao granice onoga što je Allah propisao. To iziskuje poniženje i srdžbu od Uzvišenog Allaha. Uzvišeni kaže:
-„ Onoga ko se suprostavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernika, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem, - a užasno je on boravište!“ (En-Nisa, 115)
Svaki onaj koji uvede novotariju u Vjeru ponižen je i prezren shodno svojoj novotariji, pa makar ljudima drugačije pokazivao. Ovo se posebno potvrđuje kada se Sunnet jasno ispoljava i kada ga se njegovi sljedbenici pridržavaju, u njega pozivaju, brane ga i strpljivo podnose uznemiravanja na tom putu.
Ko promotri stanje i okolnosti novotara u prvim vremenima Islama, pokazat će mu se poniženje i prezrenost u kojima su bili. Zato su pribjegavali vlastima i našli utočište kod dunjalučara. Ko to nije mogao, pobjegao je i sakrio se. U našem vremenu sljedbenici novotarija su zadobili vlast zbog pomanjkanja znanja i poticaja kolonizatora u okolnostima slabosti islamskih država, te zbog neosvrtanja muslimanskih vladara na obavezu uspostavljanja Allahovog Šerijata, njegove odbrane, pozivanja u njega, pridržavanje za njega riječju i djelom, osim onih kojima se Allah smilovao. Zbog toga su novotari jasvno iznijeli svoju novotariju i ljudima pomutili Vjeru tvrdeći da su na Istini. Kada se podigne zastava Sunneta i među muslimanima se pojavi duh islamskog buđenja, oni se sakriju. Što je Istina istaknutija, oni su skriveniji i obrnuto.
5. Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, odricanje od novotara
Jedna od posljedica novotarstva i nesreće za novotara jeste da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odrekao onoga ko ostavlja njegov Sunnet i zastranjuje od njegove Upute. On kaže: „Ko ne želi moj Sunnet, nije od mene.“
Novotar ne želi Sunnet i teži onome što su mu njegova strast i šejtan uljepšali od novotarija. Novotar potpada pod ovu prijetnju. Ibn Omer se odrekao kaderija kada je onome koji ga je za njih pitao rekao: „Kada takve susretneš, obavijesti ih da ih se ja odričem i da su oni čisti od mene!“
6. Onaj koji uvede novotariju snosit će grijeh za nju i grijeh onih
koji budu po njoj postupali sve do Sudnjeg dana
Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„...da bi na Sudnjem danu nosili čitavo breme svoje i dio bremena onih koje su, a da oni nisu bili svjesni, u zabludu doveli.“ (En-Nahl, 25)
15 2
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko u Islam uvede ružan običaj, snosit će teret za njega i terete onih koji budu po tom običaju postupali poslije njega, a od njihovih tereta se neće oduzimati ništa.“
Također je rekao: „Prvi Ademov sin će nositi teret za svaka osoba koja bude nepravedno ubijena, jer je on prvi ustanovio ubistvo.“
Rekao je, također: „Ko bude pozivao u moju Uputu, imat će nagradu poput nagrada onih koji ga budu slijedili, a od njihovih se nagrada neće ništa oduzimati. Ko bude pozivao u zabludu, imat će grijeh poput grijeha onih koji ga budu slijedili, ali to im od njihovih grijeha ništa neće oduzimati.“ (Muslim, Kitabul- ilm, 4/2060)
7. Neupućenost novotara na pokajanje
Jedna od nesrećnih posljedica novotarije je da za novotara nema pokajanja, tj., veoma rijetko se pokaju, jer im je šejtan uljepšao novotariju i oni je gledaju kao pokornost i vid približavanja Allahu. Ne gledaju je kao nepokornost. Ko bude u ovakvom stanju, postoji mala mogućnost da se pokaje, osim da ga Allah obaspe svojom milošću. U ovom značenju se i tumače hadisi i navedene predaje o ovoj tematici.
Od njih je i hadis kojeg prenosi Ibn Ebi Asim od Enesa, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah je svakome novotaru stavio pregradu prema pokajanju.“(Kitabus-Sunneh, Eš-Šejbani 1/12)
Ebu Davud od Muavije b. Ebi Sufjana prenosi da je rekao: „Između nas je ustao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: „Oni koji su bili prije vas od sljedbenika Knjige razišli su se na sedamdeset i dvije grupacije. Ova Vjera će se razići na sedamdeset i tri. Sedamdeset i dvije će u Džehennem, a jedna će u Džennet. Ona je zajednica (džema’at ehlis-sunneta).“
Ibn Jahja i Amr u svojim predajama su dodali: „U mom Ummetu će se pojaviti ljudi oko kojih će kružiti zablude kao što bjesnilo kruži po tijelu bolesnoga.“ Amr je rekao: „Bjesnilo ne ostavi nijednu žilu, niti zglob, kod bolesnoga a da u njega i ne uđe.“
U ovom hadisu strasti su uspoređene sa bolešću bjesnila koja zadesi bolesnika, a na njemu ne ostavi nijednu žilu niti zglob a da u njega ne uđe. Ko zapadne u ovakvo stanje teško se može izliječiti od ove bolesti. Isto tako, strasti koje ispune srce onoga koji ih slijedi postanu kao uništavajuća bolest od koje se rijetko ko spasi. Onaj ko dođe u ovakvo stanje rijetko se otrgne ili pokaje.
Sufjan Es-Sevri kaže: „Novotarija je draža Iblisu od grijeha, jer se od novotarije ljudi ne kaju, a od grijeha se mogu pokajati.“
Ibn Tejmijje podrobnije pojašnjava ovaj govor, pa kaže: „To znači da je novotaru, koji uzme za svoju vjeru ono što mu Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nisu propisali, uljepšano njegovo ružno djelo i on ga smatra dobrim. On se od njega neće kajati sve dok ga smatra dobrim. Jedan od prvih uslova pokajanja je znanje da je određeni postupak loš kako bi se od njega pokajalo, ili znanje da je ostavio dobro i naređeno djelo, obavezno i pohvlano, kako bi se pokajao i činio ga. Sve dok svoj postupak smatra dobrim, a on je ustvari loš, neće se pokajati.“ (Medžmu fetava,Ibn Tejmijje, 9/10)
Od nekih ispravnih prethodnika prenose se predaje u ovom značenju, a se tumače u kontekstu onoga što je prethodno pojašnjeno. Pokajanje novotara je moguće, tako da ga Allah uputi na Istinu. Ako se pokaje, Allah će mu oprostiti, jer su vrata pokajanja otvorena za svakog griješnika, nepokornog i zalutalog. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.“ (Ez-Zumer, 53)
-„Gospodar tvoj ljudima prašta i uprkos zulumu njihovu,“ (Er-Rad, 6)
Ova dva ajeta, kao i ostali ajeti o pokajanju u Kur’anu jasno ukazuju da su vrata pokajanja otvorena za svakoga onoga koji pretjera prema sa-mom sebi ili počini nepravdu, ako se povrati, pokaje i bude slijedio Istinu.Nema sumnje da novotar potpada pod kategoriju onih koji su pretjerali prema samim sebi i koji sami sebi čine nepravdu. Takve obuhvataju ajeti o pokajanju. U Sunnetu se navode predaje koje to potvrđuju, a sve su u kontekstu sveobuhvatnosti pokajanja.
Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko se pokaje prije nego što sunce izađe sa zapada, Allah će mu oprostiti.“ (Muslim, 4/2076) Odavde se očituje da je pokajanje novotara moguće i da su vrata pokajanja otvorena. Mnogi novotari su se povratili i počeli slijediti Sunnet, pa ih je Allah uputio. Ibn Abbas je raspravljao sa haridžijama, pa su se mnogi od njih povratili.
Trebamo primjetiti da postoji razlika između poglavara i sljedbeni-ka, između pozivača u novotariju i onih koji je samo slijede. Oni u pogledu pokajanja nisu isti gledati mjerilom čvrstine novotarije u srcu. I pored toga, ko se pokaje, Allah će mu oprostiti. Međutim, postavlja se pitanje:
Kako će se novotar pokajati ?
Pokajanje novotara se realizuje slijeđenjem Sunneta, znanjem, djelom, uvjerenjem i zadržavanjem na njegovim granicama. To neće biti dovoljno sve dok ne pojasni ljudima neispravnost svoje novotari-je svojim djelima i riječima, jer pokajanje od grijeha biva činjenjem onoga što mu je suprotno. Allah Uzvišeni uslovio je pokajanje onih koji skrivaju ono što je On objavio od jasnih dokaza i Upute pojašnjavanjem onoga što su skrivali i popravkom onoga što su pokvarili. Pošto im je grijeh bio skrivanje, pokajanje se ogleda u javnom iznošenju ispravnih vjerskih činjenica. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
Pokajanje novotara se realizuje slijeđenjem Sunneta, znanjem, djelom, uvjerenjem i zadržavanjem na njegovim granicama. To neće biti dovoljno sve dok ne pojasni ljudima neispravnost svoje novotari-je svojim djelima i riječima, jer pokajanje od grijeha biva činjenjem onoga što mu je suprotno. Allah Uzvišeni uslovio je pokajanje onih koji skrivaju ono što je On objavio od jasnih dokaza i Upute pojašnjavanjem onoga što su skrivali i popravkom onoga što su pokvarili. Pošto im je grijeh bio skrivanje, pokajanje se ogleda u javnom iznošenju ispravnih vjerskih činjenica. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta:
-„One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i Pravi put, koji smo u Knjizi ljudima označili, njih će Allah prokleti, a prokleće ih i oni koji imaju pravo da proklinju,“ (El-Bekare, 159)
-„...oprostiću samo onima koji se pokaju i poprave i to javno ispolje, a Ja primam pokajanje i Ja sam milostiv.“ (El-Bekare, 160)
Grijeh novotara nije kao grijeh onoga koji skriva znanje, jer je to skrivanje Istine. Skrivanje znanja znači pozivanje u ono što je suprotno. Stoga je neophodno da novotar prvo zna da ono što čini je novotarija, te da mu je dužnost znati Sunnet i po njemu postupati. Zatim, dužnost mu je da pojasni ljudima neispravnost novotarije koje se pridržavao, shodno mogućnostima, te da ustraje u pridržavanju za Sunnet i slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegove Upute, sve dok od njega ne ode zastor novotarije i ne zasja mu sunce Sunneta.“ (Medaridžus-salikin, 1/363)
Ibnul-Kajjim kaže: „Sunnet, sam po sebi, uništava novotariju, a ne podržava je. Kada se pojavi svjetlo Sunneta u srcu roba, iz njega nestane crnila novotarije i ukloni se tama svake zablude, jer tama nema vlasti kada postoji vlast svjetlosti. Rob neće uočiti razliku između Sunneta i novotarije, nit će biti pomognut izlaskom iz njene tame ka svjetlosti Sunneta, osim putem slijeđenja i predanosti u svakom vremenu svojim srcem Allahu, Azze ve Dželle, tražeći od Njega pomoći, bivajući iskren prema Njemu, činjenjem hidžre ka Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nastojanjem dolaska do njegovih izreka, djela, Upute i Sunneta. „Čija je hidžra radi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegova je hidžra, uistinu, radi Allaha i Poslanika.“ Ko bude činio hidžru ka nečemu drugom, to će i zadobiti na dunjaluku i Ahiretu. Neka je Allah na pomoći.“ (Medaridžus-salikin, 1/374)
8. Bojazan da će novotar loše završiti na ovome svijetu
Nesreća novotarije se ogleda i u bojazni za njenog sljedbenika da loše ne završi, a loš završetak, Allahu se utječemo od njega, je da insana na njegovoj samrti obuzme sumnja, negiranje ili protivljenje Allahu. Tako rob zamrzi susret sa Allahom i Allah zamrzi susret sa njim. Tako mu se zapečati onim što iziskuje ulazak u Vatru na određeno vrijeme ili vječno.
Razlog tome su bolest i mahane u srcu, makar ljudima drugačije izgledalo. U Sahihul-Buhariju od Sehla b. Sa’da es-Saidija, radijallahu anhu, prenosi se ono što to pojašnjava. On kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, susreo se sa mušricima u jednoj od bitaka, pa je došlo do okršaja. Svi ljudi su pribjegli svojoj vojsci. Među muslimanima je bio čovjek koji nije ništa propuštao, a da ga nije udario svojom sabljom. Rečeno je: „Allahov Poslaniče, niko se nije svojski borio kao taj i taj.“ Rekao je: „On je stanovnik Vatre!“ Rekli su: „Ko je onda stanovnik Dženneta, ako je ovaj stanovnik Vatre?“ Neki čovjek reče: „Ja ću ga slijediti. Kada bude ubrzavao ili usporavao ići ću sa njim.“ Tako je ovaj (hrabri) ranjen, pa je ubrzao svoju smrt. Mač je držačem zabio u zemlju, a oštricu postavio na svoje grudi. Zatim se navalio na mač i izvršio samoubistvo. Čovjek dođe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reče: „Svjedočim da si Allahov Poslanik!“ On reče: „Šta je bilo?“ Tada ga je obavijestio o svemu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Čovjek čini djela stanovnika Dženneta, kako to izgleda ljudima, a stanovnik je Vatre. Čovjek čini djela stanovnika Vatre, kako to izgleda ljudima, a on je stanovnik Dženneta.“ (El-Buhari, 5/170)
Imam Ahmed od Enesa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne trebate se nikome diviti sve dok ne vidite kako će završiti, jer osoba određeno vrijeme radi dobra djela i kada bi ih radeći umrla, ušla bi u Džennet. Zatim se promijeni i radi loša djela. Rob uistinu radi loša djela određeno vrijeme i kada bi umro radeći ih, ušao bi u Vatru. A zatim se promijeni i radi dobra djela. Kada Allah želi robu dobro, dadne mu da čini dobra djela prije smrti.“ Rekoše: „Allahov Poslaniče, a kakao mu to dadne?“ Odgovorio je: „Uputi ga na činjenje dobrog djela, a zatim ga usmrti dok ga čini.“ (Ahmed, El-Musned, 3/120 ; Es-Silsiletus-sahiha, 3/323)
Ova dva hadisa, a i svi ostali u tom značenju, ukazuju da je status roba vezan za njegov završetak kojeg poznaje samo Allah. Zato su se dobri ljudi uveliko pribojavali lošeg završetka. Njihove suze su obilno tekle boje-ći se da njihova srca ne potskliznu kada budu na izdisaju i da im se njihovo djelovanje ne zapečati lošim ili da poslije pokornosti pređu u nepokornost i umru u tome, osim ako ih Allah ne pomogne Svojim učvršćenjem.
Ovo je bio razlog da se boje znajući da su srca robova između dva Prsta Milostivoga, pa koga želi On će ga i uputiti, a koga že,li On će ga odvesti u zabludu. U svakom dobu su molili Allaha da ih učvrsti u vjerovanju i da lijepo završe ovaj svijet. Molimo Allaha za Njegovu blagodat i počast!
Loš završetak na ovom svijetu ima povode koji mu prethode, a od njih su širk, licemjersrtvo, vezanost za druge mimo Allaha, oholost, te druge slične pokuđene osobine Može se raditi i o novotariji, o kojoj sada govorimo, a njen sljedbenik je u velikoj opasnosti. Rijetko kada će novotar završiti ovaj svijet sa selametom, osim da ga Allah uzme u Svoju milost. Bojazan za novotara od njegovog lošeg završetka je zbog činjenice da je stanje smrti stanje otkrovenja Istine i suštine, pa možda mu se tada otkriju sramote njegove novotarije i zablude na kojima je bio i šejtan mu tada predoči da je sva njegova vjera ustvari zabluda. Tada ga obuzme sumnja ili negiranje istinite Vjere i djela mu budu zapečačena, onako kako je to već prethodno određeno u Knjizi.
Zato ćemo naći da su poglavari sljedbenika zablude i novotarija otvoreno na samrti govorili o zabludi u kojoj su bili. Njihova srca su prepu-kla od tragedije i žalosti zbog protraćenih života jer su uvidjeli zabludu u kojoj su bili. Tada nema drugog spasa osim učvršćivanja od Allaha. Niko se mimo Njega ne može spasiti. Allahu, molimo Te za postojanost u imanu sve dok se u njemu ne susretnemo s Tobom!
Ebu Muhammed Abdulhakk el-Išbili kaže: „Znaj, da loš završetak, Allah nas sačuvao od njega, neće biti za onoga ko je vanjštinom i svojom nutrinom bio ispravan. Nego će loš završetak doživjeti onaj čiji je razum bio neispravan, ko je ustrajavao na velikim grijesima i smiono činio nepokornosti. Možda ga to nadvlada kada mu smrt dođe, i to prije pokajanja, te preseli prije nego što se povrati. U tom trenutku i sudaru ga šejtan zgrabi i obuzme. Utječemo se Allahu! Utječemo se Allahu da ne budemo od onih koji su bili na ispravnom putu, a zatim se promijenili i izašli iz okvira Sunneta uzevši drugi pravac, pa to bude razlog za loš završetak i nesrećne posljedice. Utječemo se Allahu od toga! Uzvišeni kaže:„Allah neće izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitinika.“ (Er-Rad, 11).“ (El-Akibetu fi zikril-mevti vel-Ahireh, El-Išbili, 180-181)
9. Tjeranje sa Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Izvora (Havda)
Nesreća novotarije za novotara je i u njegovom tjeranju sa Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, Izvora, jer je dolazak na Izvor počast od Allaha svakom muslimanu koji je slijedio Sunnet i kao takav došao pred Allaha. Pošto se novotar suprostavljao Sunnetu svojom strašću i uveo ono što nije od njega, bit će mu stavljena pregrada i bit će otjeran sa Havda. Za sljedbenika novotarije u potpunosti postoji ovakva bojazan.
Muslim prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Vjerovje-snik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Sigurno će na Izvor doći ljudi koji su bili sa mnom, pa kada ih vidim bit će mi podignuti, a zatim od mene odvojeni. Reći ću: ‘Gospodaru, to su moji drugovi, moji drugovi“ Zatim će se sigurno reći: „Ti ne znaš šta su oni poslije tebe uvodili i izmišljali.““ (Muslim, Kitabul-fedail, 4/1800)
Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prišao mezarju i rekao: „Es-selamu alejkum, stanovnici vjernici u ovoj kući! I mi ćemo se, ako Allah da, vama priključiti. Volio sam da sam vidio našu braću.“ Upitaše: „Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća?“ Rekao je: „Vi ste moji drugovi - ashabi. Naša braća su oni koji još nisu došli.“ Upitaše: „Kako znaš one koji još nisu došli od tvoga Ummeta, Allahov Poslaniče?“ Odgovorio je: „Zar nisi vidio kada čovjek ima krdo konja koji na sebi imaju velike pjege, a među njima ima konja koji su potpuno crni? Zar ne zna svoje konje?“ Rekoše: „Svakako, Allahov Poslaniče.“ Rekao je: „Oni će doći sa velikim svijetlim pjegama od abdesta, a ja ću biti njihov predvodnik do Izvora. Sigurno će neki ljudi biti odvraćeni od Izvora kao što se tjera zalutala deva. Dozivat ću ih: ‘Dođite’ Tada će se reći: „Oni su poslije tebe napravili izmjene, a ja ću reći: ‘Neka su udaljeni, neka su udaljeni’.“ (Muslim, Kitabut-tahare, 1/218)
En-Nevevi kaže: „Učenjaci su se razišli u značenju onoga što se misli pod ovim hadisom na nekoliko mišljenja:
Prvo: Misli se na licemjere i otpadnike, a moguće je da budu proživljeni sa svjetlošću i pjegama od abdesta, pa ih Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozove zbog tih tragova na njima, pa će se reći: ‘Nisu to ti koji su ti obećani. Oni su uveli izmjene poslije tebe’, tj. nisu umrli pridržavajući se Islama.
Drugo: Misli se na one koji su bili u doba Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa su se odmetnuli poslije njega. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, će ih pozvati, pa makar na njima ne bilo tragova abdesta, jer ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poznavao tokom svoga života kao muslimane. Reći će se: ‘Oni su se odmetnuli poslije tebe.’
Treće: Misli se na velike grješnike koji su umrli na tevhidu, tj. na sljedbenike novotarija koji svojim novotarijama nisu izašli iz Islama.
Prema ovom mišljenju ne može se kategorički odrediti da će oni koji budu odbijeni biti u Vatri, nego će njihovo tjeranje sa Havda biti njima kazna, a zatim će im se Allah Uzvišeni smilovati i uvesti ih u Džennet bez kazne. Sljedbenici ovog mišljenja kažu: ‘Nije nemoguće da oni budu imali pjege i svjetlost od abdesta. Moguće je da su bili za vrijeme Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i poslije njega, pa ih je prepoznao po tragovima.’ (Sahihu Muslim, Šerhun- Nevevi, 3/136)
Ibn Abdulberr kaže: „Svako ko u Vjeru uvede ono s čime Allah nije zadoovljan, bit će otjeran sa Havda, a najgori su oni koji su se suprostavili zajednici muslimana, kao što su haridžije, rafidije i sljedbenici strasti. Isto se odnosi na tiranine koji su prelazili svaku mjesru u nasilju i oduzimanju tuđih prava, te one koji su javno činili velike grijehe. Za sve ove postoji bojazan da će biti od onih koji su spomenuti ovom predajom.“ (Šerhuz-Zerkani ala Muvettai Malik, 1/65)
____________________________________________________________________________
