nedjelja, 10. veljače 2013.

PAROLA "MI SMO MUSLIMANI" NIJE DOVOLJNA

Danas se mnogi ljudi ubrajaju među muslimane samo preko svojih dokumenata ili zato što su rođeni od roditelja muslimana. Ni jedni ni drugi nemaju znanja i shvatanja o istinskom značenju njihove pripadnosti Islamu, niti poznaju obaveze koje proizilaze iz te pripadnosti. Zato takve ljude vidimo na jednoj strani, a Islam na drugoj strani. Ti ljudi nisu krivi zbog neznanja koje nose sa sobom, jer su živjeli u vremenu kada nisi smio reći da si musliman. Pa zašto sada, kada se istrgnuo korijen komunizma, ti ljudi neće da slušaju o svojoj vjeri, a kamoli da se čvrsto za nju prihvate? Možda su već zaboravili ove posljednje ratne godine, ili u sebi imaju još neku lažnu nadu da se ovo neće više nikad ponoviti ?

Dragi moj brate i draga moja sestro do sada se ponovilo deset puta, a oštre svoje noževe jedanaesti genocid. Zar poslije deset genocida ovaj narod sebe nije nimalo izmijenio, i zar nije više shvatio da je na meti svih svjetskih sila koje nastoje da unište Islam? Jesu li neprijatelji napali Bosnu samo zato što je neko imao dobar imetak ili što smo bili ekonomski bogati, itd.? Nije, već samo zato što smo muslimani. Pa da li se ovaj narod poslije deset poraza imalo otrijeznio? Da li su ga probudile žestine udaraca i nemilosrdnosti iskustva. Da li je ovaj narod shvatio da su se sve "svjetske sile" okomile na njega. Da li je spoznao da su Istok i Zapad, i Lijevi i Desni njegovi nemilosrdni neprijatelji koji ga samo vrebaju. 
 
Velika je to zabluda, ako se misli da se ovaj ummet mora prikloniti ovoj ili onoj strani, ako ne desničarskoj onda ljevičarskoj, a ni jedna ni druga strana nije uspjela donijeti sreću ljudima, čak su doveli do nesreće i propasti čovjeka, do rušenja porodične i društvene veze. 
 
Ako ovaj narod shvati istinu u koju pozivaju ovi mladići koje mediji pogrdno nazivaju "fundamentalistima", "sektašima", doživjeće uspjeh u svakom pogledu kao što je doživio Poslanik sallallahu alejhi ve sellem sa svojim narodom, a pretežno mladićima. Nemojmo samo izreći: "La ilahe illallah", a ne pridržavati se onog što ove riječi nalažu. Kada se budemo pridržavali onog što one nalažu, ni jedna svjetska sila ne bi smjela pogledati na nas, a kamoli da pokuša novi genocid. 
 
Ove velike riječi nisu samo parola koja se izgovara jezikom i ništa više od toga.Da su bile samo parola na jeziku onda bi mušrici Mekke izgovorili ove riječi kada su Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem obećali sve samo da se odrekne pozivanja u islam koji će ih uzdići, i Arape i nearape pa su mu rekli: " Da tako nam oca tvoga, i hiljadu ćemo riječi izgovoriti." Izgovaranje šehadeta je lahak i jednostavan način. Mogu ga izgovoriti kako Arapi tako i nearapi. Međutim smisao je sasvim drugačiji, jer ove riječi sa sobom povlače ono što je naredio naš Gospodar da se praktikuje. Tek onda možemo reći da smo muslimani, i tek tada će se naša parola dignuti iznad svih sistema, a drugačije nikako. 
 
No, nama i dalje ostaje da opominjemo, da pozivamo i da objašnjavamo ljudima, jer nam to nalaže naša vjera i to je naša zadaća na ovom dunjaluku.
 
islambih.org
__________________________________________________________________