Sasvim je jasno da je žena muslimanka, koja je obasjana uputom svoje vjere, veličanstvena, odgojena, samosvjesna, inteligentna, produktivna, djelotvorna, pročišćena i uzvišena. Ona je putem svoje svijeti i razboritosti razumjela i shvatila svoje obaveze (vadžibat) prema svom Gospodaru, prema samoj sebi, prema svojim roditeljima, prema svome mužu i svojoj djeci, prema svojoj bližoj rodbini i rođacima, prema svojim komšijama, prema svojim sestrama i prijateljicama i prema sveukupnom društvu, sa svim onim što ga prožima i prati, poput ljudi, događaja i međuljudskih odnosa.
Ona vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Ona je obazriva i oprezna kod svih dunjalučkim iskušenja i šejtanskih spletki. Ona robuje svome Gospopdaru, pokorava se Njegovoj naredbi, kloni se onoga što je zabranio, zadovoljna je Njegovom odredbom i određenjem i traži zaštitu i oprost grijeha od svoga Gospodara - ako posrne ili ako je zadesi kakva nesreća poput nemarnosti, bjede ili neke manjkavosti. Ona osjeća odgovornost pred svojim Gospodarem za članove svoje porodice, vodi brigu o Allahovom, dželle we `ala, zadovoljstvu u svakom poslu koji obavlja, povodi se za smislom robovanja Allahu i pomaganja njegove istinite vjere i naređuje činjenje dobra i odvraća od zla u granicama svojih mogućnosti i sposobnosti.
Ona je svjesna obaveza prema samoj sebi. Ona shvata da je ljudsko biće koje je stvoreno od tijela, razuma i duše, da njeno tijelo ima svoje komponente i potrebe, da razum i duša, takođe, imaju svoje komponente i potrebe, te, stoga, vodi brigu o savršenom skladu između njenog tijela, razuma i duše. Ona ne posvećuje pažnju samo jednom aspektu svoga bića na račun ostala dva aspekta, nego se brine o svim ovim aspektima i poklanja im potrebnu pažnju, za ostvarenje uranotežene i skladne ljudske ličnosti, povodeći se u svemu tome za uputom njene savršene vjere - Allahovom, dželle we `ala, Knjigom, sunnetom Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i biografijom selefi-saliha koji su slijedili plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem u njegovom dobročinstvu.
Ona se brine o svojoj spoljašnosti, bez pretjerivanja, neumjerenosti, oholosti i nastranosti. Ona brine i o svojoj unutrašnjosti, o sebi kao ljudskom biću kojeg je Allah počastio, koji je učinio da mu meleki učine sedždu, koji mu je podredio sve što je na nebesima i na Zemlji, kako bi njena ličnost bila uravnotežena, umjerena, omiljena i prijatna u svom izgledu i svojoj pojavi i po svom intelektu, razmišljanju, ponašanju, postupcima i rekacijama.
Njena briga o tijelu i intelektu ne sprječava je da razmišlja i o duši. Naprotiv, ona svom tjelesnom intelektualnom odgoju pridodaje i duhovni odgoj. Ona svoju dušu oplemenjuje ibadetom, zikrom i učenjem Kur`ana, a cilje svega toga je savršena i precizna skladnost u svim aspektima njene ličnosti.
Ona je poslušna svojim roditeljima, zna njihovu vrijednost i šta je obavezna prema njima. Ona je veoma osjetljiva i boji se neposlušnosti prema njima. Ne ostavlja ni jednu mogućnost u izboru najljepšeg puta i najboljeg metoda u činjenju dobročinstva prema njima, u njihovom okruživanju svim vrstama brige i pažnje i u ukazivanju poštovanja i veličanja.
Sa svojm mužem, ona je primjer inteligentne, mudre, poslušne, pokorne, velikodušne i drage žene koja vodi brigu o njegovom zadovoljstvu, o poštivanju njegove porodice i o njihovom ugošćavanju. Ona skriva njegovu tajnu i pomaže ga u činjenju dobročinstva, u bogobojaznosti i činjenju dobrih djela. Ona ispunjava njegovu dušu i čini da osjeća sreću, smiraj i lagodnost.
Sa svojom djecom, ona je nježna i osjećajna majka. Ona je svjesna i razumije ogromnost svoje pedagoške zadaće. Svjesna je i svoje majčinske odgovornosti. Ona čini da oni osjećaju njenu ljubav, nježnost i milost. Pravilno ih usmjerava i ne zanemaruje da otkloni eventulane propuste, ako za njih ima potrebe, kako bi se razvijalii na najbolji islamski način koji u njihovim dušama zasađuje plemeniti moral i ljubav prema najuzvišenijim odredbama.
Sa svojim snahama i zetovima, ona je dobronamjerna, pravedna, mudra i savjetnica je. Ona ne zalazi u njihove lične stvari, lijepo se prema njima ophodi, nastoji da ojača i učvrsti ljubav i da spriječi duh zla i svađa.
Sa svojom bližom i daljom rodbinom, ona održava rodbinske veze. Ona ne zanemaruje održavanje rodbinskh veza s njima, kao ni činjenje dobročinstva prema njima. Ona vodi brigu o tome da ih neprestano obilazi, čak i ako je oni ne obilaze, postupajući tako na osnovu upute čistog islama po pitanju učvršćivanja rodbinskih spona i razbuktavanja izvora ljubavi i prijateljstva.
Ona čini dobročinstvo prema svojim komšijama, vodi brigu o njihovoj situaciji i poznaje njihovo veliko pravo koje je Džibrilir-Ruh El-Emin prenio Allahovom poslanku sallallahu `alejhi we sellem, tako da je mislio da će komšiju učiniti njihovim nasljednikom. Stoga, ona njima voli ono što voli samoj sebi, lijepo se ponaša prema njima, brine se o njihovim osjećajima, podnosi njihovo uznemiravanje, pretvara se da ne vidi njihove pakosti i pogreške i čuva se da im ne napakosti ili da ih uskrati u ophođenju i dobročinstvu prema njima.
Sa svojim setrama i prijateljicama, ona se ističe među drugim žennama po svojoj izgradnji veza i spona s njima, na temeljima ljubavi u ime Allaha. A to je najvrjednija, najčistija i najspecifičnija ljubav u životu čovječanstva. To je ljubav koja nema interesa, koja nema nikakvog cilja, čista je od bilo kakve dvosmislenosti koja svoju čistotu, jasnost i otvorenost crpi iz svjetiljke objave i Poslanikove sallallahu `alejhi we sellem upute. Zato je žena muslimanka u svojoj ljubavi i prijateljstvu prema svojim sestrama iskrena, savjetodavna i velikodušna. Ona brine o opstanku spone bratstva (sestrinstva) i ljubavi koja ih spaja, a nikako razdvaja. Ona ih ne vrijeđa, ne ogovara, ne vrijeđa njihove osjećaje svađom, raspravom ili mržnjom. Ne prezire ih, niti svoju ruku usteže u činjenju dobročnstva prema njima i uvijek ih susreće vedra, nasmijana i razdragana lica.
U svojim društvenm vezama i sponama, ona je društvena žena prvoklasnog tipa zbog naučavanja njene vjere i njenih velikodušnih i obilatih propisa koje je usvojila iz zakona o ophođenju, iz uznositosti međuljudskih odnosa i visokog morala. Iz ovog bogatog i velikog izvora žena muslimanka uzima svoja saznanja, običaje, ponašanje i odnos prema ljudima. Iz ovog čistog izvora i pitkog izvorišta, ona crpi vrijednosti i moral koji je pročišćava i formira njenu istaknutu društvenu ličnost.
Ona je, uistinu, divnog morala, iskrena je i postojana u odnosu prema svim ljudima. Ona ne vara, ne zakida, ne spletkari, nije licemjerna i lažno ne svjedoči. Ona savjetuje, upućuje na dobro i ispunjava svoje obećanje. Odlikuje se stidom, čistotom duše, ne zalazi u ono što je se ne tiče, udaljava se od omalovažavanja i iznošenja tuđih nedostataka. Ona je udaljena od pretvaranja (licemjerstva), pravedna je u svom prosuđivanju i ne zlostavlja. Ona je umjerena prema osobama koje ne voli, nije ni prema kome zlonamjerna, kloni se ružnog mišljenja, čuva svoj jezik od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, kloni se psovke i vulgarnog govora i nikoga ne ismijava. Ona je prijatna prema ljudima, milostiva je, želi korist ljudima i otklanja od njih zlo, pomaže ženi u nevolji, plemenita je i velikodušna. Ona ne ističe svoju dobronamjernost prema onome kome udijeli, blaga je, prašta a ne prezire niti vrjeđa, olakšava a ne otežava i ne zavidi. Udaljena je od samoisticanja i želje za eksponiranjem, kloni se sitničavosti i detaljisanja. Njena ličnost je draga ljudima, omiljena je i voljena, čuva tajnu, vedrog je lica, gotovo da je neprimjetna i unosi sreću u ljudska srca. Ona nije dosadna, ohola, skromna je, umjerena je u svojoj odjeći i svom izgledu. Ona pridaje važnost uznositim stvarima, brine se o pitanjima muslimana, ugošćuje gosta, vodi računa o sebi, svoje običaje podređuje islamskim normama i pridržava se islamskog pozdrava. Ona ne ulazi u tuđu kuću bez dozvole, sjeda na mjesto koje je slobodno na sijelu, ne sašaptava se s drugom ženom u prisustvu treće, uvažava i poštuje starije, a milostiva je prema mlađima. Svoj pogled ne pušta u (unutrašnjost) tuđu kuću, izabire posao koji odgovara njenoj ženstvenosti, ne oponaša muškarce, poziva istini i naređuje činjenje dobra, a odvraća od zla. Ona je snalažljva i mudra u svom misionarstvu, prijateljuje s čestitim ženama, teži ka izmirenju među muslimanima, druži se sa ženama i strpljiva je kod njihovog uznemiravanja, vrjednuje učinjeno dobro i zahvaljuje na njemu, obilazi bolesnike i ne slijedi dženazu.
Ovo je ličnost žene muslimanke koju je islam formirao svojom savršenom uputom, koji je njeno srce i biće osvijetlio svojom blistavom svjetlošću.
Tako mi Allaha, ona je uistinu, najuzvišeniji model žene za koju su ikada znala ljudska društva. u tom modelu su sabrana plemenita moralna svojstva, koja smo već spomenuli, poput razboritosti, čistote i uznositosti duše, ispravnog poimanja svemira, života i čovjeka, kao i dubina svijesti o njenoj opasnoj zadaći u životu.
Nema sumnje da je ženino postizanje ovog veličanstvenog stepena moralnog, duhovnog, duševnog i misaonog formiranja, zapravo velika ljudska blagodat kojoj nije ravna
ni jedna druga blagodat za kojom ljudi tragaju. To je najveće civilizacijsko dostignuće do kojeg je čovječanstvo ikada moglo doći. Dosezanje žene do tog visokog stepena formiranja, znači razvoj njene ljudskosti, unapređenje njene ličnosti i potpunost njene sposobnosti za ispunjenje njene najveće zadaće u životu.
Danas smo svjedoci zaostalosti žene muslimanke, u mnogim dijelovima islamskog svijeta, u odnosu na ovaj visoki stepen koji joj islam želi. Razlog tome je u udaljavanju muslimana općenito od ishodišta njihove čiste vjere, kao i njihovo slijeganje pod udarom neznaja ili intelektualno i psihološko slijeđenje drugih. Svega ovoga ne bi bilo da su se muslimani općenito, a žena muslimanka posebno, okrenuli svojim izvorima misli i duhovnosti, da su muškarci i žene iz njih počeli crpiti i povećavati čisti potencijal koji bi im dao čvrstinu, superiornost i specifičnost.
Ako je napad na islamski svijet imao za cilj ličnost muslimana općenito, bilo da se radi o muškarcu ilii ženi, uzdrmao je tu ličnost, udaljio je od njenog korijena i zagadio njene misaone izvore. Nema sumnje da je taj napad imao za cilj ličnost žene muslimanke posebno, u mnogim kampanjama za njeno otkrivanje i ostavljanje odjeće čednosti po kojoj je poznata kroz svoju dugotrajnu istoriju, kao i kampanje da obuče izazovnu, usku i prozirnu odjeću, koja će od nje u njenom liku, mišljenju i ponašanju načiniti sliku strankinje.
Ogromni napori su uloženi na polju širenja europejizacije žene muslimanke, kroz razna udruženja, klubove i pokrete. Svi oni, hlava Allahu nestaju pred buđenjem obrazovane žene muslimanke koja je svjesna upute svoje vjere. Mnogi zagovornici europejizacije u svojim izvješćima počeli su uzmicati od muškaraca i žena i počeli su priznavati dubinu vjerovanja žene muslimanke, kao i čvrstinu islama u njenom razmišljanju, njenoj biti i njenim osjećajima.
Ona vjeruje u Allaha i Sudnji dan. Ona je obazriva i oprezna kod svih dunjalučkim iskušenja i šejtanskih spletki. Ona robuje svome Gospopdaru, pokorava se Njegovoj naredbi, kloni se onoga što je zabranio, zadovoljna je Njegovom odredbom i određenjem i traži zaštitu i oprost grijeha od svoga Gospodara - ako posrne ili ako je zadesi kakva nesreća poput nemarnosti, bjede ili neke manjkavosti. Ona osjeća odgovornost pred svojim Gospodarem za članove svoje porodice, vodi brigu o Allahovom, dželle we `ala, zadovoljstvu u svakom poslu koji obavlja, povodi se za smislom robovanja Allahu i pomaganja njegove istinite vjere i naređuje činjenje dobra i odvraća od zla u granicama svojih mogućnosti i sposobnosti.
Ona je svjesna obaveza prema samoj sebi. Ona shvata da je ljudsko biće koje je stvoreno od tijela, razuma i duše, da njeno tijelo ima svoje komponente i potrebe, da razum i duša, takođe, imaju svoje komponente i potrebe, te, stoga, vodi brigu o savršenom skladu između njenog tijela, razuma i duše. Ona ne posvećuje pažnju samo jednom aspektu svoga bića na račun ostala dva aspekta, nego se brine o svim ovim aspektima i poklanja im potrebnu pažnju, za ostvarenje uranotežene i skladne ljudske ličnosti, povodeći se u svemu tome za uputom njene savršene vjere - Allahovom, dželle we `ala, Knjigom, sunnetom Njegovog poslanika sallallahu `alejhi we sellem i biografijom selefi-saliha koji su slijedili plemenitog Poslanika sallallahu `alejhi we sellem u njegovom dobročinstvu.
Ona se brine o svojoj spoljašnosti, bez pretjerivanja, neumjerenosti, oholosti i nastranosti. Ona brine i o svojoj unutrašnjosti, o sebi kao ljudskom biću kojeg je Allah počastio, koji je učinio da mu meleki učine sedždu, koji mu je podredio sve što je na nebesima i na Zemlji, kako bi njena ličnost bila uravnotežena, umjerena, omiljena i prijatna u svom izgledu i svojoj pojavi i po svom intelektu, razmišljanju, ponašanju, postupcima i rekacijama.
Njena briga o tijelu i intelektu ne sprječava je da razmišlja i o duši. Naprotiv, ona svom tjelesnom intelektualnom odgoju pridodaje i duhovni odgoj. Ona svoju dušu oplemenjuje ibadetom, zikrom i učenjem Kur`ana, a cilje svega toga je savršena i precizna skladnost u svim aspektima njene ličnosti.
Ona je poslušna svojim roditeljima, zna njihovu vrijednost i šta je obavezna prema njima. Ona je veoma osjetljiva i boji se neposlušnosti prema njima. Ne ostavlja ni jednu mogućnost u izboru najljepšeg puta i najboljeg metoda u činjenju dobročinstva prema njima, u njihovom okruživanju svim vrstama brige i pažnje i u ukazivanju poštovanja i veličanja.
Sa svojm mužem, ona je primjer inteligentne, mudre, poslušne, pokorne, velikodušne i drage žene koja vodi brigu o njegovom zadovoljstvu, o poštivanju njegove porodice i o njihovom ugošćavanju. Ona skriva njegovu tajnu i pomaže ga u činjenju dobročinstva, u bogobojaznosti i činjenju dobrih djela. Ona ispunjava njegovu dušu i čini da osjeća sreću, smiraj i lagodnost.
Sa svojom djecom, ona je nježna i osjećajna majka. Ona je svjesna i razumije ogromnost svoje pedagoške zadaće. Svjesna je i svoje majčinske odgovornosti. Ona čini da oni osjećaju njenu ljubav, nježnost i milost. Pravilno ih usmjerava i ne zanemaruje da otkloni eventulane propuste, ako za njih ima potrebe, kako bi se razvijalii na najbolji islamski način koji u njihovim dušama zasađuje plemeniti moral i ljubav prema najuzvišenijim odredbama.
Sa svojim snahama i zetovima, ona je dobronamjerna, pravedna, mudra i savjetnica je. Ona ne zalazi u njihove lične stvari, lijepo se prema njima ophodi, nastoji da ojača i učvrsti ljubav i da spriječi duh zla i svađa.
Sa svojom bližom i daljom rodbinom, ona održava rodbinske veze. Ona ne zanemaruje održavanje rodbinskh veza s njima, kao ni činjenje dobročinstva prema njima. Ona vodi brigu o tome da ih neprestano obilazi, čak i ako je oni ne obilaze, postupajući tako na osnovu upute čistog islama po pitanju učvršćivanja rodbinskih spona i razbuktavanja izvora ljubavi i prijateljstva.
Ona čini dobročinstvo prema svojim komšijama, vodi brigu o njihovoj situaciji i poznaje njihovo veliko pravo koje je Džibrilir-Ruh El-Emin prenio Allahovom poslanku sallallahu `alejhi we sellem, tako da je mislio da će komšiju učiniti njihovim nasljednikom. Stoga, ona njima voli ono što voli samoj sebi, lijepo se ponaša prema njima, brine se o njihovim osjećajima, podnosi njihovo uznemiravanje, pretvara se da ne vidi njihove pakosti i pogreške i čuva se da im ne napakosti ili da ih uskrati u ophođenju i dobročinstvu prema njima.
Sa svojim setrama i prijateljicama, ona se ističe među drugim žennama po svojoj izgradnji veza i spona s njima, na temeljima ljubavi u ime Allaha. A to je najvrjednija, najčistija i najspecifičnija ljubav u životu čovječanstva. To je ljubav koja nema interesa, koja nema nikakvog cilja, čista je od bilo kakve dvosmislenosti koja svoju čistotu, jasnost i otvorenost crpi iz svjetiljke objave i Poslanikove sallallahu `alejhi we sellem upute. Zato je žena muslimanka u svojoj ljubavi i prijateljstvu prema svojim sestrama iskrena, savjetodavna i velikodušna. Ona brine o opstanku spone bratstva (sestrinstva) i ljubavi koja ih spaja, a nikako razdvaja. Ona ih ne vrijeđa, ne ogovara, ne vrijeđa njihove osjećaje svađom, raspravom ili mržnjom. Ne prezire ih, niti svoju ruku usteže u činjenju dobročnstva prema njima i uvijek ih susreće vedra, nasmijana i razdragana lica.
U svojim društvenm vezama i sponama, ona je društvena žena prvoklasnog tipa zbog naučavanja njene vjere i njenih velikodušnih i obilatih propisa koje je usvojila iz zakona o ophođenju, iz uznositosti međuljudskih odnosa i visokog morala. Iz ovog bogatog i velikog izvora žena muslimanka uzima svoja saznanja, običaje, ponašanje i odnos prema ljudima. Iz ovog čistog izvora i pitkog izvorišta, ona crpi vrijednosti i moral koji je pročišćava i formira njenu istaknutu društvenu ličnost.
Ona je, uistinu, divnog morala, iskrena je i postojana u odnosu prema svim ljudima. Ona ne vara, ne zakida, ne spletkari, nije licemjerna i lažno ne svjedoči. Ona savjetuje, upućuje na dobro i ispunjava svoje obećanje. Odlikuje se stidom, čistotom duše, ne zalazi u ono što je se ne tiče, udaljava se od omalovažavanja i iznošenja tuđih nedostataka. Ona je udaljena od pretvaranja (licemjerstva), pravedna je u svom prosuđivanju i ne zlostavlja. Ona je umjerena prema osobama koje ne voli, nije ni prema kome zlonamjerna, kloni se ružnog mišljenja, čuva svoj jezik od ogovaranja i prenošenja tuđih riječi, kloni se psovke i vulgarnog govora i nikoga ne ismijava. Ona je prijatna prema ljudima, milostiva je, želi korist ljudima i otklanja od njih zlo, pomaže ženi u nevolji, plemenita je i velikodušna. Ona ne ističe svoju dobronamjernost prema onome kome udijeli, blaga je, prašta a ne prezire niti vrjeđa, olakšava a ne otežava i ne zavidi. Udaljena je od samoisticanja i želje za eksponiranjem, kloni se sitničavosti i detaljisanja. Njena ličnost je draga ljudima, omiljena je i voljena, čuva tajnu, vedrog je lica, gotovo da je neprimjetna i unosi sreću u ljudska srca. Ona nije dosadna, ohola, skromna je, umjerena je u svojoj odjeći i svom izgledu. Ona pridaje važnost uznositim stvarima, brine se o pitanjima muslimana, ugošćuje gosta, vodi računa o sebi, svoje običaje podređuje islamskim normama i pridržava se islamskog pozdrava. Ona ne ulazi u tuđu kuću bez dozvole, sjeda na mjesto koje je slobodno na sijelu, ne sašaptava se s drugom ženom u prisustvu treće, uvažava i poštuje starije, a milostiva je prema mlađima. Svoj pogled ne pušta u (unutrašnjost) tuđu kuću, izabire posao koji odgovara njenoj ženstvenosti, ne oponaša muškarce, poziva istini i naređuje činjenje dobra, a odvraća od zla. Ona je snalažljva i mudra u svom misionarstvu, prijateljuje s čestitim ženama, teži ka izmirenju među muslimanima, druži se sa ženama i strpljiva je kod njihovog uznemiravanja, vrjednuje učinjeno dobro i zahvaljuje na njemu, obilazi bolesnike i ne slijedi dženazu.
Ovo je ličnost žene muslimanke koju je islam formirao svojom savršenom uputom, koji je njeno srce i biće osvijetlio svojom blistavom svjetlošću.
Tako mi Allaha, ona je uistinu, najuzvišeniji model žene za koju su ikada znala ljudska društva. u tom modelu su sabrana plemenita moralna svojstva, koja smo već spomenuli, poput razboritosti, čistote i uznositosti duše, ispravnog poimanja svemira, života i čovjeka, kao i dubina svijesti o njenoj opasnoj zadaći u životu.
Nema sumnje da je ženino postizanje ovog veličanstvenog stepena moralnog, duhovnog, duševnog i misaonog formiranja, zapravo velika ljudska blagodat kojoj nije ravna
ni jedna druga blagodat za kojom ljudi tragaju. To je najveće civilizacijsko dostignuće do kojeg je čovječanstvo ikada moglo doći. Dosezanje žene do tog visokog stepena formiranja, znači razvoj njene ljudskosti, unapređenje njene ličnosti i potpunost njene sposobnosti za ispunjenje njene najveće zadaće u životu.
Danas smo svjedoci zaostalosti žene muslimanke, u mnogim dijelovima islamskog svijeta, u odnosu na ovaj visoki stepen koji joj islam želi. Razlog tome je u udaljavanju muslimana općenito od ishodišta njihove čiste vjere, kao i njihovo slijeganje pod udarom neznaja ili intelektualno i psihološko slijeđenje drugih. Svega ovoga ne bi bilo da su se muslimani općenito, a žena muslimanka posebno, okrenuli svojim izvorima misli i duhovnosti, da su muškarci i žene iz njih počeli crpiti i povećavati čisti potencijal koji bi im dao čvrstinu, superiornost i specifičnost.
Ako je napad na islamski svijet imao za cilj ličnost muslimana općenito, bilo da se radi o muškarcu ilii ženi, uzdrmao je tu ličnost, udaljio je od njenog korijena i zagadio njene misaone izvore. Nema sumnje da je taj napad imao za cilj ličnost žene muslimanke posebno, u mnogim kampanjama za njeno otkrivanje i ostavljanje odjeće čednosti po kojoj je poznata kroz svoju dugotrajnu istoriju, kao i kampanje da obuče izazovnu, usku i prozirnu odjeću, koja će od nje u njenom liku, mišljenju i ponašanju načiniti sliku strankinje.
Ogromni napori su uloženi na polju širenja europejizacije žene muslimanke, kroz razna udruženja, klubove i pokrete. Svi oni, hlava Allahu nestaju pred buđenjem obrazovane žene muslimanke koja je svjesna upute svoje vjere. Mnogi zagovornici europejizacije u svojim izvješćima počeli su uzmicati od muškaraca i žena i počeli su priznavati dubinu vjerovanja žene muslimanke, kao i čvrstinu islama u njenom razmišljanju, njenoj biti i njenim osjećajima.
Ogromne nade vezane su za ženu muslimanku koja je svjesna ispunjenja njene uzvišene zadaće, koja od nje zahtijeva povećanje postojanosti njene ličnosti, na bilo kojem mjestu ona bila i u ma kojim uvjetima živjela. U učvršćenju ličnosti žene muslimanke nalazi se jasni dokaz njene svijesti, uznositosti, iskrenosti njene pripadnosti vječnom islamu i njegovoj specifičnoj ljudskoj civilizaciji. U tome se, takođe, nalazi i očiti dokaz njenog napretka u ummetu kome ona pripada, kao i veličine domovne u kojoj živi.
