Gibet je spominjanje brata muslimana po onome što ne voli da se spominje, svejedno bilo to njegovo tijelo, vjera, duša, ahlak, imetak, otac, dijete, supruga, sluga, odjeća ili nešto drugo što je vezano za njeg. Kaže Uzvišeni: "I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, a vama je to odvratno, zato se Allaha bojte. Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je."[1]
Muslimanu nije dozvoljeno da spominje svoga brata po onome što ne voli pa makar bila spomenuta mahana prisutna kod njega. Mnogi ljudi se pravdaju govoreći: mi smo samo spomenuli ono što se nalazi kod njega (tj. rekli smo istinu) a ne ono što nije kod njega (što je laž), i ubijeđeni su da to nije gibet, a, u stvari, to je pravi gibet, jer njegovo spominjanje po onome što se ne nalazi pri njemu je potvora.
Prenešeno je u vjerodostojnoj predaji od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zabranio gibet, a zatim rekao: " Znate li šta je gibet?" Kažu: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." Kaže: "Da spomeneš svoga brata po onom što ne voli." "A šta ako je istina ono što kažem o mom bratu?", neko reče. Kaže: "Ako je istina to što kažeš, ogibetio si ga, a ako nije istina, potvorio si ga."[2]
Nemimet je prenošenje riječi među ljudima s ciljem sijanja nereda. On je uzrok izazivanja Allahove srdžbe i kazne, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: "Zar nećete da vas obavijestim šta je 'iddatu (ujed)? To je nemimet, govorkanje među ljudima."[3] A u hadisu od Ibn-Abbasa, radijallahu anhuma, Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je prolazio pored dva kabura, pa je rekao: "Njih dvojica se kažnjavaju, a ne kažnjavaju se zbog velike stvari. Što se tiče prvog, nije se čuvao od mokraće, a što se tiče drugog, činio je nemimet... ."[4]
Islam je vjera koja poziva u međusobno zbližavanje, mađusobnu ljubav i potpomaganje, a upozarava na mržnju i prepiranje. Zaista, od srvari koje najviše ruše temelje društva i prekidaju veze međusobne ljubavi, između ostalog, je nemimet. Nemimet razjaruje neprijateljstvo i rađa međusobnu netrpeljivost. Često nemimet i laž učine toliko nereda u jednom satu koji se ne učini dugim radom. Zato musliman treba da dobro provjerava ono što čuje i da ne prihvata sumnjive i neprovjerene riječi. U ovom smislu su riječi Uzvišenog: "O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pa da se zbog onoga što ste učinili pokajete."[5] A ovo je važno pravilo, kada bi muslimani po njemu radili, bili bi srećni i odbacivali bi mnoge govorancije i tlapnje tako da za njih ne bi bilo mjesta.
Učenjaci su izuzeli iz gibeta neke osobe koje spominju druge u njihovom odsustvu (po onom što one ne vole) zbog opravdanih šerijatskih razloga, a to su:
- Onaj koji predstavlja nekog (u njegovom odsustvu), npr. da kaže da je slijep, nijem i slično.
- Onaj koji traži fetvu a prinuđen spomenuti drugu osobu.
- Koji upozorava muslimane od nečijeg zla.
- Koji spominje onog koji javno čini grijehe.
- Onaj ko traži pomoć da se zabrani neko zlo.
- Svjedok prilikom svedočenja.
- Mazlum koji podiže tužbu vlastima.
[1] El-Hudžurat 12.
[2] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana gibeta, broj 2589.
[3] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinske veze, Poglavlje o zabrani nemimeta, broj 2606.
[4] Buharija, i Muslim, Knjiga o čistoći, poglavlje: Dokaz da je mokraća nečista, broj 292.
[5] El-Hudžurat, 6.
