Živimo u vremenu kada se mnogi ljudi i mladići hvale svojom muškošću i govore da su oni ti koji imaju osobine pravog muškarca, kao razvijenost tijela, dobra frizura, najnovija auta itd. ili pak biti grub, bez stida i srama. Da li su ove navedene osobine i one koje su slične njima zaista odlike pravog muškarca ? Kakvo je poimanje islama o muškarcu ? Kakve su to zaista osobine muškarca ? Na samom početku, moram naglasiti na to da mnogi danas ne prave razliku između čovjeka i muškarca, a na šta Allah dželleša'nuhu jasno ukazuje i obraća pažnju, a što je samo dokaz više o preciznosti izražavanja u Kur'anu. Trebamo također znati da Allah dželleša'nuhu kafire nije nikada nazvao muškarcima, niti ih je opisao osobinama muškarca, nego se one u Kur’anu spominju specifično samo za vjernike. Tako u poznatom kazivanju o Musa alejhi selamu i Faraonu spominje jedna od prvih osobina muškarca, a to je:
1. Da oni pomažu istinu i rade na njenom širenju, bore se i suprostavljaju se zabludi. U pomenutom kazivanju u kojem Musa alejhi selam poziva Faraona u vjeru, sam Faraon predstavlja zlo i zabludu. Nakon što ga je Musa alejhi selam pozivao u vjeru i sa njim raspravljao, Faraon odluči da ga ubije: “Pustite vi meni” - reče Faraon -“da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svog, jer se bojim da vam vašu vjeru ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove” Mu’min 26, i nakon što je Faraon bio u vrhuncu ove svoje prljave odluke ustade jedan vjernik da brani Musa alejhi selama, i istinu koju je on nosio sa sobom. “A jedan čovjek (redžulun- muškarac) vjernik, iz porodice faraonove, koji je svoje vjerovanje krio, reče: “Zar da ubijate čovjeka što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’…” Mu’min 28-30 Ovaj vjernik iz Faraonove porodice kojeg je Allah dželleša'nuhu nazvao muškarcem (redžulun), nije se zadovoljio samo sa ovim već i dalje staje u odbranu Musa alejhi selam, a sve zbog toga što je nosio istinu u prsima i nije htio da je sakrije. Također, Allah dželleša'nuhu nam u suri Jasin 20-27 navodi sličan primjer drugog vjernika muškarca, ali iz drugog doba. Riječ je o trojici poslanika koji su pozivali svoj narod u Allahovu vjeru, ali su bili odbijeni, čak ih je narod htio bičevati. Zatim Allah dželleša'nuhu navodi primjer jednog vjernika kojeg naziva muškarcem i opisuje ga sa trima osobinama muškarca:
a) Iz daleka je došao, “I s kraja grada dođe čovjek (redžulun)…”,
b) išao je brzo, “…žureći…”,
c) došao je reći istinu, “… i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu!”
On nije žurio zbog nekakve zabave ili svog ličnog interesa već je žurio da bi stao u odbranu istine i suprostavio se svom narodu koji je nijekao ono na što su ih trojica poslanika upozoravala. I ako je ovaj vjernik bio običan čovjek Allah dželleša'nuhu mu je dao da shvati najbitnije stvari pa kaže: slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu i one koji su upućeni. Zatim nastavlja dalje sa govorom, pa kaže: “ Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti ?” Jasin 22 Vidimo da ovaj vjernik kojeg Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem nije iz straha od ljudi pokleknuo i nije im počeo govoriti: “Ma takvi smo mi… nemože se tu ništa izmijeniti… naši preci su ovako radili… i mi trebamo ovako raditi.” Niti im se je dodvoravao niti se prepustio njihovim mišljenjima. Dalje u svom govoru kaže: “Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega ? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi.” Jasin 23-24 Čitajući riječi ovog vjernika vidimo da se on samom sebi obraća. Ulema, međutim, kaže da ovaj monolog, ustvari, predstavlja obraćanje svome narodu. Pogledajmo hrabrost ovog vjernika koga Allah dželleša'nuhu opisuje osobinama muškarca, kako se suprostavlja jednom čitavom narodu ne misleći na posljedice. Kako kaže Ibn Kesir on biva kamenovan od strane svoga naroda, a zatim su stali na njega dok mu nisu drob istjerali. Zatim Allah dželleša'nuhu u sljedećem ajetu navodi svršetak ovog čovjeka: “ I reći će se: “Uđi u džennet !”, u ovim ajetima se ističe još jedna osobina ovog vjernika kojeg Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem, a to je da je želio dobro narodu i ako su ga prethodno na surov način ubili, pa kaže: “Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio !” Jasin 26-27 Ovo je prva i najvažnija osobina muškarca, tj. da pomažu istinu.
2. Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem (redžulun) onu osobu koja spominje Allaha dželleša'nuhu i onoga koji je stalno u Allahovim kućama, džamijama, i sjeća se dana kada će se srce i pogledi ka Njemu okretati. Kaže Allah dželleša'nuhu tom prilikom: “U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime-hvale Njega, ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, i da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” Nur 36-38 Uistinu takvog muškarca ništa ne može odvratiti od Allahovog puta i zato se pravi muškarac mora sjećati Allaha dželleša'nuhu i Sudnjeg dana i šta god da uradi prethodno se zapita da li će tim djelom njegov Gospodar biti zadovoljan ili će se, pak, rasrditi.
3. Muškarac je iskren i čvrst u svojim uvjerenjima, pa makar bio izlagan velikim i preteškim iskušenjima on će i dalje biti ustrajan na istini i na vjerovanju u Allaha dželleša'nuhu, pa se kaže za njih u Kur'anu: “ Ima vjernika (muškaraca-ridžalun) koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju-nisu ništa izmijenili, da Allah nagradi iskrene za njihovu korist, a da, ako hoće, stavi na muku licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.” Ahzab 23-24 Ovakve ljude neće ništa pokolebati, skrenuti sa pravoga puta. Ovakvi ljudi koji nose osobine muškarca neće žaliti truda niti napora na pomoći Allahovoj vjeri. I na kraju molimo Uzvišenog Allaha dželleša'nuhu da nas okiti osobinama pravog muškarca, i da nas učini od onih koji će njegovu vjeru potpomagati i od onih koji će živjeti i umirati kao muslimani. Amin!
1. Da oni pomažu istinu i rade na njenom širenju, bore se i suprostavljaju se zabludi. U pomenutom kazivanju u kojem Musa alejhi selam poziva Faraona u vjeru, sam Faraon predstavlja zlo i zabludu. Nakon što ga je Musa alejhi selam pozivao u vjeru i sa njim raspravljao, Faraon odluči da ga ubije: “Pustite vi meni” - reče Faraon -“da ubijem Musaa, a on neka traži pomoć od Gospodara svog, jer se bojim da vam vašu vjeru ne izmijeni ili da u zemlji nered ne izazove” Mu’min 26, i nakon što je Faraon bio u vrhuncu ove svoje prljave odluke ustade jedan vjernik da brani Musa alejhi selama, i istinu koju je on nosio sa sobom. “A jedan čovjek (redžulun- muškarac) vjernik, iz porodice faraonove, koji je svoje vjerovanje krio, reče: “Zar da ubijate čovjeka što govori: ‘Gospodar moj je Allah!’…” Mu’min 28-30 Ovaj vjernik iz Faraonove porodice kojeg je Allah dželleša'nuhu nazvao muškarcem (redžulun), nije se zadovoljio samo sa ovim već i dalje staje u odbranu Musa alejhi selam, a sve zbog toga što je nosio istinu u prsima i nije htio da je sakrije. Također, Allah dželleša'nuhu nam u suri Jasin 20-27 navodi sličan primjer drugog vjernika muškarca, ali iz drugog doba. Riječ je o trojici poslanika koji su pozivali svoj narod u Allahovu vjeru, ali su bili odbijeni, čak ih je narod htio bičevati. Zatim Allah dželleša'nuhu navodi primjer jednog vjernika kojeg naziva muškarcem i opisuje ga sa trima osobinama muškarca:
a) Iz daleka je došao, “I s kraja grada dođe čovjek (redžulun)…”,
b) išao je brzo, “…žureći…”,
c) došao je reći istinu, “… i reče: “O narode moj, slijedi one koji su poslani, slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu, a na pravom su putu!”
On nije žurio zbog nekakve zabave ili svog ličnog interesa već je žurio da bi stao u odbranu istine i suprostavio se svom narodu koji je nijekao ono na što su ih trojica poslanika upozoravala. I ako je ovaj vjernik bio običan čovjek Allah dželleša'nuhu mu je dao da shvati najbitnije stvari pa kaže: slijedite one koji od vas ne traže nikakvu nagradu i one koji su upućeni. Zatim nastavlja dalje sa govorom, pa kaže: “ Zašto da se ne klanjam Onome koji me je stvorio, a Njemu ćete se vratiti ?” Jasin 22 Vidimo da ovaj vjernik kojeg Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem nije iz straha od ljudi pokleknuo i nije im počeo govoriti: “Ma takvi smo mi… nemože se tu ništa izmijeniti… naši preci su ovako radili… i mi trebamo ovako raditi.” Niti im se je dodvoravao niti se prepustio njihovim mišljenjima. Dalje u svom govoru kaže: “Zašto da prihvatim druge bogove mimo Njega ? Ako Milostivi hoće da me snađe neko zlo, njihovo posredovanje neće mi biti ni od kakve koristi i oni me neće moći spasiti, a ja bih tada bio u pravoj zabludi.” Jasin 23-24 Čitajući riječi ovog vjernika vidimo da se on samom sebi obraća. Ulema, međutim, kaže da ovaj monolog, ustvari, predstavlja obraćanje svome narodu. Pogledajmo hrabrost ovog vjernika koga Allah dželleša'nuhu opisuje osobinama muškarca, kako se suprostavlja jednom čitavom narodu ne misleći na posljedice. Kako kaže Ibn Kesir on biva kamenovan od strane svoga naroda, a zatim su stali na njega dok mu nisu drob istjerali. Zatim Allah dželleša'nuhu u sljedećem ajetu navodi svršetak ovog čovjeka: “ I reći će se: “Uđi u džennet !”, u ovim ajetima se ističe još jedna osobina ovog vjernika kojeg Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem, a to je da je želio dobro narodu i ako su ga prethodno na surov način ubili, pa kaže: “Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio !” Jasin 26-27 Ovo je prva i najvažnija osobina muškarca, tj. da pomažu istinu.
2. Allah dželleša'nuhu naziva muškarcem (redžulun) onu osobu koja spominje Allaha dželleša'nuhu i onoga koji je stalno u Allahovim kućama, džamijama, i sjeća se dana kada će se srce i pogledi ka Njemu okretati. Kaže Allah dželleša'nuhu tom prilikom: “U džamijama koje se voljom Njegovom podižu i u kojima se spominje Njegovo ime-hvale Njega, ujutro i naveče, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji molitvu obavljaju i milostinju udjeljuju, i koji strepe od Dana u kom će srca i pogledi biti uznemireni, i da bi ih Allah lijepom nagradom za djela njihova nagradio i da bi im od dobrote Svoje i više dao. A Allah daje kome hoće, bez računa.” Nur 36-38 Uistinu takvog muškarca ništa ne može odvratiti od Allahovog puta i zato se pravi muškarac mora sjećati Allaha dželleša'nuhu i Sudnjeg dana i šta god da uradi prethodno se zapita da li će tim djelom njegov Gospodar biti zadovoljan ili će se, pak, rasrditi.
3. Muškarac je iskren i čvrst u svojim uvjerenjima, pa makar bio izlagan velikim i preteškim iskušenjima on će i dalje biti ustrajan na istini i na vjerovanju u Allaha dželleša'nuhu, pa se kaže za njih u Kur'anu: “ Ima vjernika (muškaraca-ridžalun) koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji su poginuli, i ima ih koji to očekuju-nisu ništa izmijenili, da Allah nagradi iskrene za njihovu korist, a da, ako hoće, stavi na muku licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.” Ahzab 23-24 Ovakve ljude neće ništa pokolebati, skrenuti sa pravoga puta. Ovakvi ljudi koji nose osobine muškarca neće žaliti truda niti napora na pomoći Allahovoj vjeri. I na kraju molimo Uzvišenog Allaha dželleša'nuhu da nas okiti osobinama pravog muškarca, i da nas učini od onih koji će njegovu vjeru potpomagati i od onih koji će živjeti i umirati kao muslimani. Amin!
islambih.org
__________________________________________________________________
