Ovo je apsolutno najveća zabrana, kao što vidimo iz hadisa koji se prenosi od Ebu Bekra radijallahu anhu da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Hoćete li da vas obavjestim o najvećim grijesima?” – ponovivši tri puta. Rekli smo: “Svakako, Allahov Poslaniče.” Rekao je: “Pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga, neposlušnost prema roditeljima”, a bio je naslonjen, pa je uzeo sjedeći stav i dodao: “Lažno govoriti i lažno svjedočiti.”[1]
Svaki drugi grijeh osim pripisivanja Allahu druga moguće je da ga Allah subhanehu ve te'ala oprosti. Ko počini ovaj veliki grijeh neophodno je da učini posebno pokajanje, jer Allah subhanehu ve te'ala u suri Nisa 48 kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće.”
Pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga je jedan od najvećih uzroka izlaska iz islamske zajednice, a njegov počinilac, ako ostane na njemu, vječno boravi u vatri.
Od očevidnosti širka su:
OBOŽAVANJE MEZAROVA
Ovdje spada uvjerenje da mrtve evlije (dobri ljudi) mogu ispuniti potrebe, otkloniti prepreke i traženje pomoći od njih. Zaista Allah subhanehu ve te'ala u suri Isra 23 kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate (tj. da ne “obožavate” nikog drugog osim Njega).”
U ovo spada i dozivanje Vjerovjesnika i dobrih da se zauzimaju za nas ili da nas riješe nekih poteškoća, a Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odazove i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?”
Neki čak spominju šejha ili prijatelja, kao običaj ili naviku, pa čak to čini kada ustaje, sjeda ili padne.
A svaki put kada zapadnu u kritičnu situaciju, nesreću ili teškoću, jedan kaže: “O Muhammede!”, drugi “O Alijj!” itd., a Allah subhanehu ve te'ala u suri A’raf 194 kaže: “One koje, osim Allaha dozivate, zaista, su robovi, kao i vi sami.”
Neki obožavaoci mezara obilaze oko njih, dodiruju njihove dijelove, potiru se od njih, ljube njihove oznake, a lica zagnjuruju u njihovu zemlju. Kada ih vide čine im sedždu, zastaju ispred njih ponizni, potčinjeni, primorani moleći svoje potrebe i molbe od izliječenja bolesti, sticanja djeteta ili olakšavanja u ispunjavanju drugih potreba. Neki dozivaju mrtvaca riječima: “O gospodine! Došao sam ti iz daleke zemlje, a ti mi ne odgovaraš.”
Allah subhanehu ve te'ala u suri Ahkaf 5 kaže: “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.”
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko umre prizivajući nekog drugog osim Allaha subhanehu ve te'ala smatrajući ga Njemu ravnim ući će u vatru.”[2]
Neki od njih kod mezara briju svoje glave, neki posjeduju knjige naslova kao što je “Obredi hadždža svetišta”, Pod svetištima podrazumijevaju grobove i grobnice dobrih ljudi, a ovo zbog njihovog mišljenja da dobri ljudi imaju pravo raspolaganja u svemiru i da mogu donijeti korist ili nanijeti štetu.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Junus 107: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je."
U pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga spada i zavjetni dar kao što to rade oni koji se zavjetuju, pa poklanjaju vosak i svijeće umrlim.
U jedno od najvećih ispoljavanja pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga spada i klanje u nečije drugo ime osim Allaha, a Allah subhanehu ve te'ala u suri Kevser 2 kaže: “zato se Gospodaru svome moli (klanjaj) i kurban kolji,”, odnosno kolji u ime Allaha subhanehu ve te'ala i sa Allahovim subhanehu ve te'ala imenom. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Allah je prokleo onog ko zakolje u nečije drugo ime, a ne u Njegovo ime.”[3]
U zaklanom se mogu naći dvije zabrane, a one su: klanje u nečije drugo ime, a ne u Allahovo subhanehu ve te'ala ime i klanje sa spominjanjem nekog drugog imena, a ne Allahovog imena. Obadvije vrste zaklanog mesa su zabranjene za jelo. Jedno klanje iz džahilijetskog doba koje je danas veoma rašireno je klanje u ime džinna. Ovo se npr. dešava kada neko kupi ili sagradi kuću ili iskopa bunar, pa zakolje žrtvu bojeći se nevolja od strane džinna.
Jedno od najvećih pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga i raširen grijeh jeste dozvoljavanje onog što je Allah subhanehu ve te'ala zabranio i zabranjivanje onoga što je Allah dozvolio ili uvjerenje da neko osim Allaha raspolaže na ovo pravo, ili obraćanje prilikom sporova na sudove i zakone koji su nevjernički, dobrovoljno i svojim izborom dozvoljavajući to uz uvjerenje da je dozvoljeno.
Allah subhanehu ve te'ala je ovo veliko nevjerstvo spomenuo u Svome govoru u suri Tevbe 31 kada kaže: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega.”
Kada je Adijj ibn Hatim radijallahu anhu čuo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kako uči ovaj ajet rekao je: “Rekao sam: ‘Zaista ih oni nisu obožavali.’” Na to je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Svakako, ali oni su im dozvoljavali ono što im je Allah zabranio, pa su ga smatrali dopuštenim, a zabranjivali im ono što im je dozvolio, pa su ga smatrali zabranjenim i to je njihovo obožavanje njih.”[4]
Allah subhanehu ve te'ala je opisujući idolopoklonike u suri Tevbe 29 rekao: “...ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru ...”
U suri Junus 59 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Reci: "Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Recite: "Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?"
Jedna od jako raširenih vrsta pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga jeste sihr, proročanstvo i gatanje.
Što se tiče sihra on je kufr (nevjerstvo) koje spada u sedam najvećih grijeha, a može samo štetiti, a ne i koristiti. U suri Bekare 102 Allah subhanehu ve te'ala govoreći o onome ko ga uči: “Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.” U suri Ta ha 69 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “... a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."
Onaj ko se bavi sihrom je nevjernik. U suri Bekare 102 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!"
Presuda za sahira je ubistvo, a njegova zarada je zabranjena i ružna. Neupućeni, nepravednici i oni koji su slabog imana odlaze kod sahira da bi sačinili sihr kojim će utjecati na neke osobe ili se zaštiti od njih. Neki ljudi čine grijeh samim svojim obraćanjem na sahira zbog skidanja sihra. Njihova dužnost je obraćanje Allahu subhanehu ve te'ala i liječenje Njegovim govorom, kao što su kratke sure na kraju Kur’ana.
Prorok i gatar su nevjernici, jer se pozivaju na poznavanje nepoznatog, a nepoznato, odnosno nevidljivo zna samo Allah subhanehu ve te'ala. Mnogi ovakvi iskorištavaju naivne kako bi im uzeli njihove imetke. Da bi to postigli koriste se raznovrsnim sredstvima od crtanja na zemlji ili odlaskom na grobove ili čitanjem sa dlana, iz findžana i staklene kugle. Ako jednom kažu istinu 99 puta slažu, ali oni koji su neupućeni ne sjećaju se ničeg drugog do onog puta kada su čuli istinu, pa odlaze ovim lažljivcima kako bi saznali budućnost, sreću i nesreću, brak ili trgovinu. Propis za onog ko odlazi sahirima je: “Ako povjeruje u ono što oni kažu nevjernik je koji ovim činom izlazi iz islamske zajednice, a dokaz za ovo su riječi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko ode proroku ili gataru i povjeruje u ono što mu kaže počinio je nevjerstvo u ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem.”[5]
A, ako onaj koji ode ne vjeruje da oni znaju nepoznato, ali odlazi da bi ih iskušao ili iz nekog drugog razloga, ne čini nevjerstvo, ali mu se ne prima namaz 40 dana. Dokaz za ovo su riječi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko ode gataru i pita ga za nešto ne prima mu se namaz 40 noći.”[6]
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
Svaki drugi grijeh osim pripisivanja Allahu druga moguće je da ga Allah subhanehu ve te'ala oprosti. Ko počini ovaj veliki grijeh neophodno je da učini posebno pokajanje, jer Allah subhanehu ve te'ala u suri Nisa 48 kaže: “Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga, kome On hoće.”
Pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga je jedan od najvećih uzroka izlaska iz islamske zajednice, a njegov počinilac, ako ostane na njemu, vječno boravi u vatri.
Od očevidnosti širka su:
OBOŽAVANJE MEZAROVA
Ovdje spada uvjerenje da mrtve evlije (dobri ljudi) mogu ispuniti potrebe, otkloniti prepreke i traženje pomoći od njih. Zaista Allah subhanehu ve te'ala u suri Isra 23 kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate (tj. da ne “obožavate” nikog drugog osim Njega).”
U ovo spada i dozivanje Vjerovjesnika i dobrih da se zauzimaju za nas ili da nas riješe nekih poteškoća, a Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Onaj koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odazove i koji zlo otklanja i koji vas na Zemlji namjesnicima postavlja. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?”
Neki čak spominju šejha ili prijatelja, kao običaj ili naviku, pa čak to čini kada ustaje, sjeda ili padne.
A svaki put kada zapadnu u kritičnu situaciju, nesreću ili teškoću, jedan kaže: “O Muhammede!”, drugi “O Alijj!” itd., a Allah subhanehu ve te'ala u suri A’raf 194 kaže: “One koje, osim Allaha dozivate, zaista, su robovi, kao i vi sami.”
Neki obožavaoci mezara obilaze oko njih, dodiruju njihove dijelove, potiru se od njih, ljube njihove oznake, a lica zagnjuruju u njihovu zemlju. Kada ih vide čine im sedždu, zastaju ispred njih ponizni, potčinjeni, primorani moleći svoje potrebe i molbe od izliječenja bolesti, sticanja djeteta ili olakšavanja u ispunjavanju drugih potreba. Neki dozivaju mrtvaca riječima: “O gospodine! Došao sam ti iz daleke zemlje, a ti mi ne odgovaraš.”
Allah subhanehu ve te'ala u suri Ahkaf 5 kaže: “Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, klanjaju onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni.”
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ko umre prizivajući nekog drugog osim Allaha subhanehu ve te'ala smatrajući ga Njemu ravnim ući će u vatru.”[2]
Neki od njih kod mezara briju svoje glave, neki posjeduju knjige naslova kao što je “Obredi hadždža svetišta”, Pod svetištima podrazumijevaju grobove i grobnice dobrih ljudi, a ovo zbog njihovog mišljenja da dobri ljudi imaju pravo raspolaganja u svemiru i da mogu donijeti korist ili nanijeti štetu.
Allah subhanehu ve te'ala u suri Junus 107: “Ako ti Allah dade kakvu nevolju, niko je osim Njega ne može otkloniti, a ako ti zaželi dobro, pa - niko ne može blagodat Njegovu spriječiti; On njome nagrađuje onoga koga hoće od robova Svojih; On prašta i milostiv je."
U pripisivanje Allahu subhanehu ve te'ala druga spada i zavjetni dar kao što to rade oni koji se zavjetuju, pa poklanjaju vosak i svijeće umrlim.
U jedno od najvećih ispoljavanja pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga spada i klanje u nečije drugo ime osim Allaha, a Allah subhanehu ve te'ala u suri Kevser 2 kaže: “zato se Gospodaru svome moli (klanjaj) i kurban kolji,”, odnosno kolji u ime Allaha subhanehu ve te'ala i sa Allahovim subhanehu ve te'ala imenom. Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Allah je prokleo onog ko zakolje u nečije drugo ime, a ne u Njegovo ime.”[3]
U zaklanom se mogu naći dvije zabrane, a one su: klanje u nečije drugo ime, a ne u Allahovo subhanehu ve te'ala ime i klanje sa spominjanjem nekog drugog imena, a ne Allahovog imena. Obadvije vrste zaklanog mesa su zabranjene za jelo. Jedno klanje iz džahilijetskog doba koje je danas veoma rašireno je klanje u ime džinna. Ovo se npr. dešava kada neko kupi ili sagradi kuću ili iskopa bunar, pa zakolje žrtvu bojeći se nevolja od strane džinna.
Jedno od najvećih pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga i raširen grijeh jeste dozvoljavanje onog što je Allah subhanehu ve te'ala zabranio i zabranjivanje onoga što je Allah dozvolio ili uvjerenje da neko osim Allaha raspolaže na ovo pravo, ili obraćanje prilikom sporova na sudove i zakone koji su nevjernički, dobrovoljno i svojim izborom dozvoljavajući to uz uvjerenje da je dozvoljeno.
Allah subhanehu ve te'ala je ovo veliko nevjerstvo spomenuo u Svome govoru u suri Tevbe 31 kada kaže: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje i Mesiha sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednom Bogu klanjaju, - nema boga osim Njega.”
Kada je Adijj ibn Hatim radijallahu anhu čuo Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem kako uči ovaj ajet rekao je: “Rekao sam: ‘Zaista ih oni nisu obožavali.’” Na to je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Svakako, ali oni su im dozvoljavali ono što im je Allah zabranio, pa su ga smatrali dopuštenim, a zabranjivali im ono što im je dozvolio, pa su ga smatrali zabranjenim i to je njihovo obožavanje njih.”[4]
Allah subhanehu ve te'ala je opisujući idolopoklonike u suri Tevbe 29 rekao: “...ne smatraju zabranjenim ono što Allah i Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru ...”
U suri Junus 59 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “Reci: "Kažite vi meni zašto jednu hranu koju vam Allah daje smatrate zabranjenom, a drugu dopuštenom?" Recite: "Da li vam je prosuđivanje o tome Allah prepustio ili o Allahu laži iznosite?"
Jedna od jako raširenih vrsta pripisivanja Allahu subhanehu ve te'ala druga jeste sihr, proročanstvo i gatanje.
Što se tiče sihra on je kufr (nevjerstvo) koje spada u sedam najvećih grijeha, a može samo štetiti, a ne i koristiti. U suri Bekare 102 Allah subhanehu ve te'ala govoreći o onome ko ga uči: “Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onom svijetu imati.” U suri Ta ha 69 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “... a čarobnjak neće, ma gdje došao, uspjeti."
Onaj ko se bavi sihrom je nevjernik. U suri Bekare 102 Allah subhanehu ve te'ala kaže: “A Sulejman nije bio nevjernik, - šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: "Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!"
Presuda za sahira je ubistvo, a njegova zarada je zabranjena i ružna. Neupućeni, nepravednici i oni koji su slabog imana odlaze kod sahira da bi sačinili sihr kojim će utjecati na neke osobe ili se zaštiti od njih. Neki ljudi čine grijeh samim svojim obraćanjem na sahira zbog skidanja sihra. Njihova dužnost je obraćanje Allahu subhanehu ve te'ala i liječenje Njegovim govorom, kao što su kratke sure na kraju Kur’ana.
Prorok i gatar su nevjernici, jer se pozivaju na poznavanje nepoznatog, a nepoznato, odnosno nevidljivo zna samo Allah subhanehu ve te'ala. Mnogi ovakvi iskorištavaju naivne kako bi im uzeli njihove imetke. Da bi to postigli koriste se raznovrsnim sredstvima od crtanja na zemlji ili odlaskom na grobove ili čitanjem sa dlana, iz findžana i staklene kugle. Ako jednom kažu istinu 99 puta slažu, ali oni koji su neupućeni ne sjećaju se ničeg drugog do onog puta kada su čuli istinu, pa odlaze ovim lažljivcima kako bi saznali budućnost, sreću i nesreću, brak ili trgovinu. Propis za onog ko odlazi sahirima je: “Ako povjeruje u ono što oni kažu nevjernik je koji ovim činom izlazi iz islamske zajednice, a dokaz za ovo su riječi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko ode proroku ili gataru i povjeruje u ono što mu kaže počinio je nevjerstvo u ono što je objavljeno Muhammedu sallallahu alejhi ve sellem.”[5]
A, ako onaj koji ode ne vjeruje da oni znaju nepoznato, ali odlazi da bi ih iskušao ili iz nekog drugog razloga, ne čini nevjerstvo, ali mu se ne prima namaz 40 dana. Dokaz za ovo su riječi Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem: ”Ko ode gataru i pita ga za nešto ne prima mu se namaz 40 noći.”[6]
Iz knjige "Muharemati" od Šejha Munedždžida
__________________________________________________________________________________
[1] Muttefekun alejhi (svi se slažu po pitanju njegove vjerodostojnosti), Buhari br. 2511
[2] Bilježi Buharija u “El – Feth” 176/8
[3] Prenosi ga Imam Muslim u svome “Sahihu” pod brojem 1978, T. Abdulbakij.
[4] Prenosi ga Bejheki u “Sunenul Kubra” 116/10, a kod Tirmizije 3095. Albani ga u “Gajetul Meram” str. 19. ocjenjuje kao hasen (dobar).
[5] Prenosi ga Imam Ahmed 329/2, a u Sahihul Džami’ 5939.
[6] Sahih Muslim 1751/4
