Musliman neprestano radi na odgajanju i čišćenju svoje duše. A Uzvišeni je rekao: "Uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je uprlja."[1]
Duša se čisti vjerovanjem u Allaha i dobrim djelom, dokaz za to su riječi Uzvišenog: "Tako mi vremena, čovjek, doista, gubi, samo ne oni koji vjeruju i koji dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje"[2], i riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Svaki čovjek kada osvane je trgovac svojom dušom, pa bude ili njen osloboditelj, ili upropastitelj."[3]
U dobra djela spada približavanje Uzvišenom Allahu pokornošću, žurenje s pokajanjem i traženjem oprosta neposredno poslije nevaljalih djela kada se dese, jer grijesi oslijeljuju srca i prljaju duše. U tom smislu kaže Uzvišeni: "A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova."[4]A kada se pokaje i dobra djela čini, vrati se nur (svjetlo) u njegovo srce.
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Kada vjernik počini neki grijeh, na njegovu srcu se pojavi crna mrlja. Ako ga prekine dalje činiti, zatraži oprost i pokaje se, srce će mu se očistiti, a ako ga i dalje nastavi činiti, i mrlja će se povećavati sve dok mu ne zahvati cijelo srce. To je koprena o kojoj se govori u riječima Uzvišenog: 'A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova'."[5]U drugom hadisu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, podstiče da se loše djelo poprati dobrim: "Boj se Allaha gdje god da si, loše djelo poprati dobrim, izbrisaće ga i lijepo se sa ljudima ophodi."[6]
Musliman u odgoju svoje duše traži pomoć u dovi, ona je silno oružje, njome se musliman štiti od grijeha i sa njom se pomaže u činjenju dobrog djela i ostvarenju želje.
Došlo je u vjerodostojnom hadisu da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, dovio riječima: "Allahu moj, učini moju dušu bogobojaznom i očisti je. Ti najbolje čistiš dušu, Ti si njen vlasnik i Gospodar."[7]Isto tako, duša se odgaja i oživljava čestim spominjanjem Allaha, zato je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka ti jezik stalno bude mokar od spominjanja Uzvišenog Allaha."[8]Važnost zikra (spominjanje Allaha) u odnosu na dušu je poput važnosti duše u odnosu na tijelo.
[1] Eš-Šems 9.
[2] El-'Asr 1-3.
[3] Muslim, Knjiga o čišćenju, poglavlje: Vrijednost abdesta, broj 223.
[4] El-Mutaffifin 14.
[5] Tirmizi, Knjiga o tefsiru, poglavlje: Tefsir sure El-Mutaffifin, broj 3334.
[6] Tirmizi, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Ono što je prenešeno o ophođenju sa ženama, broj 1987, , kaže Tirmizi:"Ovaj hadis je hasen sahih", i prenosi ga Hakim (1/141), i kaže:"Hadis je sahih po šartima Buharije i Muslima".
[7] Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Traženje utočišta od zla koje je učinjeno i koje nije učinjeno, broj 2722.
[8] Ibn Madže, Knjiga o adabima lijepog ponašanja, poglavlje: Vrijednost zikra, broj 3793.
