RAZMISLI SAM
Dragi brate, sestro muslimanko, zastanimo trenutak iskreno sami sa sobom:
Zahvaljuje li neko Allahu Mudrom ne primjenjujući ono što je objavio Allah?
Zahvaljuje li neko Allahu objavljujući rat Njemu kamatom, bludom i onim što vodi u njega, poput otkrivanja, razgolićavanja, miješanja muškaraca i žena i ostalog što vodi do bluda i podstiče na njega, od muzike, pjevanja, plesanja i vašara?[1]
Zahvaljuje li neko Allahu na blagodatima zdravlja ostavljanjem obavljanja namaza u džematu i džamiji?
Zahvaljuje li neko na blagodatima imetka škrtarenjem i ne ulažući zekat, sadaku i slično u dobrotvorne projekte, jačanje rodbinskih veza, džihad i slično?
Zahvaljuje li neko na blagodatima zdravlja trošeći energiju i trud u zabranjenim stvarima?
Zahvaljuje li neko na blagodatima slobodnog vremena provodeći ga u beskorisnoj priči, u rekla-kazala, gledanju i slušanju harama ili sjedeći sa onima koji to rade?
Zahvaljuje li neko na blagodatima znanja čuvajući ga za sebe, ne podučavajući druge i ne radeći u skladu sa tim znanjem?
Zahvaljuje li neko na blagodatima života i mladosti iskorištavajući ih u udaljenosti i okretanju od vjere?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Dvije blagodati zapostavljaju[2] mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.'' (Buhari).
Također je rekao: ''Neće se pomaći stopala roba Allahova na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvero (a u drugom rivajetu, petero):
- o godinama kako su mu prošle,
- o znanju šta je radio sa njim,
- o imetku; gdje ga je zaradio, a gdje potrošio
- i o tijelu u šta ga je koristio.'' (Bilježe Tirmizi i drugi; pogledaj ''Sahihu-l-Džami'', br. 7.300)
Oporučio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da se zahvaljujemo na ovim blagodatima i da ih iskoristimo u pokornosti i dobru, kad je rekao: ''Iskoristi petero, prije petero:
- život prije smrti,
- zdravlje prije bolesti,
- slobodno vrijeme prije zauzetosti,
- mladost prije starosti
- i bogatstvo prije siromaštva.'' (Bilježe Ahmed, El-Hakim i El-Bejheki; pogledaj ''Sahihu-l-Džami'', 1.077).
Boj se Allaha, brate muslimane, i ne troši ništa od svog vremena ili imetka u nešto drugo mimo pokornosti Allahu.
Ne koristi sluh, vid, ruke, noge i drugo osim u pokornosti Allahu. Kaže Uzvišeni: ''I sluh i vid i razum, za sve će se to doista odgovarati.'' (El-Isra', 36.).
2. Nestaju blagodati kad ih pripisujemo nekom drugom mimo Allaha, a On je Jedini koji blagodati daje i svako dobro sa njima.
To što se dogodilo Karunu kada je pripisao blagodati samo sebi i znanju svom. Allah Uzvišeni je o njemu rekao: ''Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim'' - pa kakav mu je bio kraj i kazna?''; ''…i Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći'' (El-Kasas, 81.).
Nije dozvoljeno da pripisujemo blagodati nekom drugom osim Allahu, jer je to nevjerstvo i nezahvalnost, kao što je Uzvišeni rekao: ''Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču'' (En-Nahl, 83.).
Najbolji Govornik, Allah, subhanehu ve te'ala, reče: ''...a na Allahovim blagodatima su nezahvalni'' (El-Ankebut, 67.).
Ibn-Kesir komentira ovo: ''To znači, negiraju ih i pripisuju ih nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog, a to je nipodaštavanje Allahovih blagodati''.
Prenosi Džabir, radijallahu anhu, hadis merfu' od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Ako prema nekome bude učinjeno dobro djelo, pa ne nađe zauzvrat ništa osim pohvale - to je zahvalnost, a ko prikrije hvalu - to je nipodaštavanje.'' (Bilježi ga Buhari u knjizi ''El-Edebu-l-Mufred'', Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom ''Sahihu'', a došao je u ovoj formi do njega; hadis je hasen).
Ovo je negiranje Allahovih blagodati, kao što je Ibnu-l-Kajjim rekao: ''Onaj koji radi ovako je kao gubavac i ćelavi, koji su, kad im je melek spomenuo Allahove blagodati prema njima, zanijekali ih i rekli: 'Mi smo ovo nasljedili od naših predaka, s koljena na koljeno'!''
Kazivanje o njima se nalazi u Buharijevom ''Sahihu'' (pogledaj ''Sahihu-l-Buhari'', br. 3.464).
Uistinu je njihov govor dokaz protiv njih samih. To što je Allah podario blagodati njihovim očevima, a zatim to njima u nasljedstvo ostavio - jest još veća blagodat. Ali neznanje, zanesenost i oholost su proizveli više od toga.
Utječemo se Allahu od nijekanja Njegovih blagodati i nevjerstva!
Isti je slučaj sa poznatim frazama: ''da nije bilo tog i tog čovjeka bilo bi to'' ili: ''da nije bilo naše snage i spremnosti...'' ili: ''mi smo izvojevali pobjedu jer nam je vojska bila vrlo uvježbana'' ili: ''bio je vozač spretan i vješt...'' i slično (pogledaj ''Tejsiru-l-Aziz-l-Hamid'', str. 583. i 585.).
Zaboraviše na Gospodara svoga Koji ih je obasuo blagodatima i podario im snagu, pobjedu ili ih je spasio.
''Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.'' (En-Nahl, 53.).
NAPOMENA: Nema smetnje da se zahvalimo nekom ko nam dâ neko dobro ili bude uzrok dobivanja blagodati ili otklonjenja kazne, da mu kažemo: ''Allah te nagradio dobrom, ako je musliman[3] i da dovimo za njega, činimo mu dobro i budemo mu zahvalni''.
''Nije zahvalan Allahu onaj ko se ne zahvaljuje ljudima'' (Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Hibban; pogledaj ''Sahihu-l-Džami''', 7.719).
Međutim nije dozvoljeno da pripisujemo blagodati nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog.
3. Blagodati također nestaju kad se kod Allahova roba pojavi zanesenost ili oholost i uzdizanje nad drugim Allahovim stvorenjima radi onoga što on posjeduje od imetka, nekretnina, znanja, ugleda i slično.
Allah Uzvišeni je rekao: ''Teško svakom klevetniku, podrugljivcu koji blago gomila i prebrojava ga i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.'' (El-Humeze 1-3)
4. Blagodati također nestaju ako ne izvršavamo dužnosti prema Allahu koje su u vezi sa njima.
Pa, ako imamo znanja, druge trebamo njemu podučavati.
Ako imamo imetka, trebamo udjeljivati: ''I onih u čijim imecima ima određeno pravo prosijak i siromah.'' (El- Me'aridž, 24.-25.).
U vjerodostojnoj predaji se prenosi dova koju dove dva meleka svaki dan: ''Gospodaru, daj nadoknadu onom koji udjeljuje. Gospodaru, daj propast onome koji škrtari'' (Buhari, 1.442. i Muslim).
Ako posjedujemo zdravlje, uložit ćemo ga u pozivanju Allahu Uzvišenom i uzdizanju Allahove riječi. Ovako zahvaljuje svaki dio našeg tijela[4], onoliko koliko smo to u mogućnosti.
__________________________________________________________________________________
[1] Tj. da iziđu ljudi na skupove muškarci i žene zajedno sa onim što ide uz to: otkrivanje, razgolićavanje, miješanje muškaraca i žena, muziciranje i slično
[2] To znači upropaštava ih ne razmišljajući o njihovoj vrijednosti
[3] A što se tiče nevjernika, nema smetnje da mu uzvratimo dobročinstvom i nagradom - ako je zimija (pripadnik nemuslimanske zajednice koja je zaštićena u islamskoj državi). Ali, nije dozvoljeno da prema njemu gajimo ljubav u srcu i imamo prisan odnos sa njim. Kaže Allah, dž.š.: ''A ko ih bude oponašao od vas, pa on je od njih!” Allahu se utječemo od toga!
[4] U sahih-hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U čovječijem tijelu ima trista i šezdeset zglobova; pa je čovjek dužan za svaki zglob udijeliti sadaku. Čišćenje džamije je sadaka, skloniti prepreku sa puta je sadaka. Pa ako to nije u stanju, onda su mu dva rekata duha namaza dovoljna'' (Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže)
Dragi brate, sestro muslimanko, zastanimo trenutak iskreno sami sa sobom:
Zahvaljuje li neko Allahu Mudrom ne primjenjujući ono što je objavio Allah?
Zahvaljuje li neko Allahu objavljujući rat Njemu kamatom, bludom i onim što vodi u njega, poput otkrivanja, razgolićavanja, miješanja muškaraca i žena i ostalog što vodi do bluda i podstiče na njega, od muzike, pjevanja, plesanja i vašara?[1]
Zahvaljuje li neko Allahu na blagodatima zdravlja ostavljanjem obavljanja namaza u džematu i džamiji?
Zahvaljuje li neko na blagodatima imetka škrtarenjem i ne ulažući zekat, sadaku i slično u dobrotvorne projekte, jačanje rodbinskih veza, džihad i slično?
Zahvaljuje li neko na blagodatima zdravlja trošeći energiju i trud u zabranjenim stvarima?
Zahvaljuje li neko na blagodatima slobodnog vremena provodeći ga u beskorisnoj priči, u rekla-kazala, gledanju i slušanju harama ili sjedeći sa onima koji to rade?
Zahvaljuje li neko na blagodatima znanja čuvajući ga za sebe, ne podučavajući druge i ne radeći u skladu sa tim znanjem?
Zahvaljuje li neko na blagodatima života i mladosti iskorištavajući ih u udaljenosti i okretanju od vjere?
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ''Dvije blagodati zapostavljaju[2] mnogi ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme.'' (Buhari).
Također je rekao: ''Neće se pomaći stopala roba Allahova na Sudnjem danu dok ne bude pitan za četvero (a u drugom rivajetu, petero):
- o godinama kako su mu prošle,
- o znanju šta je radio sa njim,
- o imetku; gdje ga je zaradio, a gdje potrošio
- i o tijelu u šta ga je koristio.'' (Bilježe Tirmizi i drugi; pogledaj ''Sahihu-l-Džami'', br. 7.300)
Oporučio je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, da se zahvaljujemo na ovim blagodatima i da ih iskoristimo u pokornosti i dobru, kad je rekao: ''Iskoristi petero, prije petero:
- život prije smrti,
- zdravlje prije bolesti,
- slobodno vrijeme prije zauzetosti,
- mladost prije starosti
- i bogatstvo prije siromaštva.'' (Bilježe Ahmed, El-Hakim i El-Bejheki; pogledaj ''Sahihu-l-Džami'', 1.077).
Boj se Allaha, brate muslimane, i ne troši ništa od svog vremena ili imetka u nešto drugo mimo pokornosti Allahu.
Ne koristi sluh, vid, ruke, noge i drugo osim u pokornosti Allahu. Kaže Uzvišeni: ''I sluh i vid i razum, za sve će se to doista odgovarati.'' (El-Isra', 36.).
2. Nestaju blagodati kad ih pripisujemo nekom drugom mimo Allaha, a On je Jedini koji blagodati daje i svako dobro sa njima.
To što se dogodilo Karunu kada je pripisao blagodati samo sebi i znanju svom. Allah Uzvišeni je o njemu rekao: ''Ovo što imam stekao sam znanjem svojim, tako ja mislim'' - pa kakav mu je bio kraj i kazna?''; ''…i Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći'' (El-Kasas, 81.).
Nije dozvoljeno da pripisujemo blagodati nekom drugom osim Allahu, jer je to nevjerstvo i nezahvalnost, kao što je Uzvišeni rekao: ''Oni priznaju da je blagodat od Allaha, pa je poslije poriču'' (En-Nahl, 83.).
Najbolji Govornik, Allah, subhanehu ve te'ala, reče: ''...a na Allahovim blagodatima su nezahvalni'' (El-Ankebut, 67.).
Ibn-Kesir komentira ovo: ''To znači, negiraju ih i pripisuju ih nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog, a to je nipodaštavanje Allahovih blagodati''.
Prenosi Džabir, radijallahu anhu, hadis merfu' od Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: ''Ako prema nekome bude učinjeno dobro djelo, pa ne nađe zauzvrat ništa osim pohvale - to je zahvalnost, a ko prikrije hvalu - to je nipodaštavanje.'' (Bilježi ga Buhari u knjizi ''El-Edebu-l-Mufred'', Ebu-Davud i Ibn-Hibban u svom ''Sahihu'', a došao je u ovoj formi do njega; hadis je hasen).
Ovo je negiranje Allahovih blagodati, kao što je Ibnu-l-Kajjim rekao: ''Onaj koji radi ovako je kao gubavac i ćelavi, koji su, kad im je melek spomenuo Allahove blagodati prema njima, zanijekali ih i rekli: 'Mi smo ovo nasljedili od naših predaka, s koljena na koljeno'!''
Kazivanje o njima se nalazi u Buharijevom ''Sahihu'' (pogledaj ''Sahihu-l-Buhari'', br. 3.464).
Uistinu je njihov govor dokaz protiv njih samih. To što je Allah podario blagodati njihovim očevima, a zatim to njima u nasljedstvo ostavio - jest još veća blagodat. Ali neznanje, zanesenost i oholost su proizveli više od toga.
Utječemo se Allahu od nijekanja Njegovih blagodati i nevjerstva!
Isti je slučaj sa poznatim frazama: ''da nije bilo tog i tog čovjeka bilo bi to'' ili: ''da nije bilo naše snage i spremnosti...'' ili: ''mi smo izvojevali pobjedu jer nam je vojska bila vrlo uvježbana'' ili: ''bio je vozač spretan i vješt...'' i slično (pogledaj ''Tejsiru-l-Aziz-l-Hamid'', str. 583. i 585.).
Zaboraviše na Gospodara svoga Koji ih je obasuo blagodatima i podario im snagu, pobjedu ili ih je spasio.
''Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.'' (En-Nahl, 53.).
NAPOMENA: Nema smetnje da se zahvalimo nekom ko nam dâ neko dobro ili bude uzrok dobivanja blagodati ili otklonjenja kazne, da mu kažemo: ''Allah te nagradio dobrom, ako je musliman[3] i da dovimo za njega, činimo mu dobro i budemo mu zahvalni''.
''Nije zahvalan Allahu onaj ko se ne zahvaljuje ljudima'' (Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Hibban; pogledaj ''Sahihu-l-Džami''', 7.719).
Međutim nije dozvoljeno da pripisujemo blagodati nekom drugom mimo Allaha Uzvišenog.
3. Blagodati također nestaju kad se kod Allahova roba pojavi zanesenost ili oholost i uzdizanje nad drugim Allahovim stvorenjima radi onoga što on posjeduje od imetka, nekretnina, znanja, ugleda i slično.
Allah Uzvišeni je rekao: ''Teško svakom klevetniku, podrugljivcu koji blago gomila i prebrojava ga i misli da će ga blago njegovo besmrtnim učiniti.'' (El-Humeze 1-3)
4. Blagodati također nestaju ako ne izvršavamo dužnosti prema Allahu koje su u vezi sa njima.
Pa, ako imamo znanja, druge trebamo njemu podučavati.
Ako imamo imetka, trebamo udjeljivati: ''I onih u čijim imecima ima određeno pravo prosijak i siromah.'' (El- Me'aridž, 24.-25.).
U vjerodostojnoj predaji se prenosi dova koju dove dva meleka svaki dan: ''Gospodaru, daj nadoknadu onom koji udjeljuje. Gospodaru, daj propast onome koji škrtari'' (Buhari, 1.442. i Muslim).
Ako posjedujemo zdravlje, uložit ćemo ga u pozivanju Allahu Uzvišenom i uzdizanju Allahove riječi. Ovako zahvaljuje svaki dio našeg tijela[4], onoliko koliko smo to u mogućnosti.
__________________________________________________________________________________
[1] Tj. da iziđu ljudi na skupove muškarci i žene zajedno sa onim što ide uz to: otkrivanje, razgolićavanje, miješanje muškaraca i žena, muziciranje i slično
[2] To znači upropaštava ih ne razmišljajući o njihovoj vrijednosti
[3] A što se tiče nevjernika, nema smetnje da mu uzvratimo dobročinstvom i nagradom - ako je zimija (pripadnik nemuslimanske zajednice koja je zaštićena u islamskoj državi). Ali, nije dozvoljeno da prema njemu gajimo ljubav u srcu i imamo prisan odnos sa njim. Kaže Allah, dž.š.: ''A ko ih bude oponašao od vas, pa on je od njih!” Allahu se utječemo od toga!
[4] U sahih-hadisu stoji da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “U čovječijem tijelu ima trista i šezdeset zglobova; pa je čovjek dužan za svaki zglob udijeliti sadaku. Čišćenje džamije je sadaka, skloniti prepreku sa puta je sadaka. Pa ako to nije u stanju, onda su mu dva rekata duha namaza dovoljna'' (Ahmed, Ebu-Davud i Ibn-Madže)
