U ime Allaha, Milostivog Samilosnog
Božiji robe, zaista je opomena upućena tebi, opomena u vremenu u kojem ljudi ne opominju jedni druge, niti primaju savjet, niti iz nečije smrti izvlače pouku za sebe, nego svakodnevno savjete odbacuju, iako je rečeno: "Brat ti je u vjeri onaj ko te savjetuje i ukazuje ti na tvoje mane i ukazuje ti na puteve spasa, a neprijatelj ti je onaj ko te vara i ko ti učinjeno prigovara." Zato neka znaš, o Božiji robe, da je ovaj dunjaluk boravište bez pravih vrijednosti nakon kojeg ćeš biti vraćen Uzvišenom Allahu, pa ćeš onda u džennet ili u vatru, i tu ćeš vječno boraviti, a smrti tamo neće biti, i boravište će biti tvoje iz kojeg nikud dalje nećeš putovati.
Rekao je Allah: "O ljudi,...Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan[1] ne pokoleba" (Lukman, 33)
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri." (Fatir, 6)
Rekao je Uzvišeni Allah; "O vjernici, zašto ste neki, oklijevali kad vam je bilo rečeno: “Krenite u borbu na Allahovom putu!” kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom svijetu, nije ništa." (Tevba, 38)
Rekao je Uzvišeni: "Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu je samo prolazno uživanje." (Er-Rad, 26)
Rekao je Resulullah s.a.v.s.: "Propao je rob dinara, rob dirhema i onaj koji robuje odjeći.[2] Ako mu se nešto da zadovoljan je, a ako mu se ne dadne negoduje. Zato neka propadne i neka bolesti[3] dopadne, pa i kad ga trn ubode nek nemadne nikoga ko će mu ga izvaditi.[4] A blago onom robu koji uzme uzde svoga konja na Božijem putu, pa mu se zbog toga raščupa kosa i zapraše pete. U njega se pouzdati može i kad je na straži i kad je u pratnji.[5] Ako neko od njega dozvolu za nešto traži on neće dozvolit, a ako se od njega traži da u nečemu posreduje on neće posredovati."[6]
A koliko je mojih drugova koje, da sam želio prozvati imenom, mogao sam, a koji su utonuli u požudi i zarobljeni u nasladi ne sjećaju se smrti i ne misle na polaganje računa. A kako me je Allah uputio da Mu budem pokoran, da slušam Njegove naredbe i bojim Ga se, ja se sve više plašim za svoje drugove. Zato sam ih počeo savjetovati, nastojati da u njima probudim želju za pokoravanjem Allahu i plašiti ih Njegovom kaznom. A oni ništa drugo nisu činili nego se pravdali svojom mladošću i nastavljali se zavaravati lažnim nadama.
Tako mi Allaha, nedavno je jednog od njih iznenadila smrt i već je pod zemljom. Otišao je, a iza njega ostale naslade i bogate ljepotice, a sa sobom je ponio samo svoja loša djela. A tamo će mu o vrat biti obješene posljedice njegovih loših djela i staće pred Silnog sa svojim grijesima razvratnika, utječem se, zajedno sa vama, Allahu od listova koji će njemu toga dana biti dati. Utječem se Allahu od svršetka kakav će on imati. Boj se Allaha, o Božiji robe, da ne bi kao on završio. Shvati da je ovaj svijet prolazan i da ćeš na Ahiretu vječno ostati. Sjeti se časa smrti i preseljenja i nemoj da ti tada bude predočeno mnoštvo loših, a malo dobrih djela. Nemoj da ti se desi da žališ što nisi dobro radio, nego od ovog časa požuri sa dobrim, a kloni se loših djela. Kad bi čovjek, poslije smrti bio ostavljen smrt bi bila rahat za sve što živi, ali kad umremo mi ćemo biti proživljeni i bićemo poslije smrti za sve pitani. Potrudio sam se da ti, o Božiji robe, iznesem u ovoj knjizi ono što će se desiti u Berzahu i na budućem svijetu od časa kad se duša rastavi od tijela pa sve do ulaska dženetlija u džennet, a stanovnika džehenema u vatru, a sve prema sahih izvorima Kur'ana i sunneta. Tako mi Allaha, i opet, tako mi Allaha, ne uzdaj se u dužinu života, o Božiji robe, smrt stiže nenadano. Molim Allaha dž.š. da uputi, preko ove knjige, mnogobrojne ljude koji su ogrezali u neznanju i da učini da ona bude od pomoći svim Njegovim dobrim robovima željnim znanja, i da ova knjiga, Allahovom milošću i dobrotom, oteža tas mojih dobrih djela na Dan kad budem račun polagao. I molim Allaha da od ove knjige bude koristi i nakon što budem zamotan u ćefine. Neka svaki brat koji se njome okoristi uputi za mene dovu Allahu. Neka spomene moje roditelje i sve muslimane u ovoj dovi. Uzdam se u Gospodara svjetova, Njemu predajem svoj slučaj i samo se na Njega oslanjam. Dovoljan mi je Allah, a divan li je on Gospodar, nema moći niti snage osim kod Veličanstvenog i Mudrog Allaha.
Abdul Melik El Kelib. Kuvajt, 4 džumadel ahire 1399. hidžretske godine
__________________________________________________________________________________
[1] El garur - šejtan (u orginalnom tekstu)
[2] El hamisa - crna haljina izrađena od svile i vune (puplina) ili crno porubljen ogrtač
[3] Dua alejhi - neka ga snađe bolest
[4] Tj. kada se nečim ubode niko mu to neće moći izvaditi
[5] Essaka - vojna pratnja, a hoće se reći da će on biti zadovoljan onim što mu je dodijeljeno i neće se uzdizati
[6] El feth, 422/6
Božiji robe, zaista je opomena upućena tebi, opomena u vremenu u kojem ljudi ne opominju jedni druge, niti primaju savjet, niti iz nečije smrti izvlače pouku za sebe, nego svakodnevno savjete odbacuju, iako je rečeno: "Brat ti je u vjeri onaj ko te savjetuje i ukazuje ti na tvoje mane i ukazuje ti na puteve spasa, a neprijatelj ti je onaj ko te vara i ko ti učinjeno prigovara." Zato neka znaš, o Božiji robe, da je ovaj dunjaluk boravište bez pravih vrijednosti nakon kojeg ćeš biti vraćen Uzvišenom Allahu, pa ćeš onda u džennet ili u vatru, i tu ćeš vječno boraviti, a smrti tamo neće biti, i boravište će biti tvoje iz kojeg nikud dalje nećeš putovati.
Rekao je Allah: "O ljudi,...Allahova prijetnja je istinita, pa neka vas nikako život na ovom svijetu ne zavara i neka vas u Allaha šejtan[1] ne pokoleba" (Lukman, 33)
“Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte! On poziva pristaše svoje da budu stanovnici u vatri." (Fatir, 6)
Rekao je Uzvišeni Allah; "O vjernici, zašto ste neki, oklijevali kad vam je bilo rečeno: “Krenite u borbu na Allahovom putu!” kao da ste za zemlju prikovani? Zar vam je draži život na ovom svijetu od onog svijeta? A uživanje na ovom svijetu, prema onom svijetu, nije ništa." (Tevba, 38)
Rekao je Uzvišeni: "Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu je samo prolazno uživanje." (Er-Rad, 26)
Rekao je Resulullah s.a.v.s.: "Propao je rob dinara, rob dirhema i onaj koji robuje odjeći.[2] Ako mu se nešto da zadovoljan je, a ako mu se ne dadne negoduje. Zato neka propadne i neka bolesti[3] dopadne, pa i kad ga trn ubode nek nemadne nikoga ko će mu ga izvaditi.[4] A blago onom robu koji uzme uzde svoga konja na Božijem putu, pa mu se zbog toga raščupa kosa i zapraše pete. U njega se pouzdati može i kad je na straži i kad je u pratnji.[5] Ako neko od njega dozvolu za nešto traži on neće dozvolit, a ako se od njega traži da u nečemu posreduje on neće posredovati."[6]
A koliko je mojih drugova koje, da sam želio prozvati imenom, mogao sam, a koji su utonuli u požudi i zarobljeni u nasladi ne sjećaju se smrti i ne misle na polaganje računa. A kako me je Allah uputio da Mu budem pokoran, da slušam Njegove naredbe i bojim Ga se, ja se sve više plašim za svoje drugove. Zato sam ih počeo savjetovati, nastojati da u njima probudim želju za pokoravanjem Allahu i plašiti ih Njegovom kaznom. A oni ništa drugo nisu činili nego se pravdali svojom mladošću i nastavljali se zavaravati lažnim nadama.
Tako mi Allaha, nedavno je jednog od njih iznenadila smrt i već je pod zemljom. Otišao je, a iza njega ostale naslade i bogate ljepotice, a sa sobom je ponio samo svoja loša djela. A tamo će mu o vrat biti obješene posljedice njegovih loših djela i staće pred Silnog sa svojim grijesima razvratnika, utječem se, zajedno sa vama, Allahu od listova koji će njemu toga dana biti dati. Utječem se Allahu od svršetka kakav će on imati. Boj se Allaha, o Božiji robe, da ne bi kao on završio. Shvati da je ovaj svijet prolazan i da ćeš na Ahiretu vječno ostati. Sjeti se časa smrti i preseljenja i nemoj da ti tada bude predočeno mnoštvo loših, a malo dobrih djela. Nemoj da ti se desi da žališ što nisi dobro radio, nego od ovog časa požuri sa dobrim, a kloni se loših djela. Kad bi čovjek, poslije smrti bio ostavljen smrt bi bila rahat za sve što živi, ali kad umremo mi ćemo biti proživljeni i bićemo poslije smrti za sve pitani. Potrudio sam se da ti, o Božiji robe, iznesem u ovoj knjizi ono što će se desiti u Berzahu i na budućem svijetu od časa kad se duša rastavi od tijela pa sve do ulaska dženetlija u džennet, a stanovnika džehenema u vatru, a sve prema sahih izvorima Kur'ana i sunneta. Tako mi Allaha, i opet, tako mi Allaha, ne uzdaj se u dužinu života, o Božiji robe, smrt stiže nenadano. Molim Allaha dž.š. da uputi, preko ove knjige, mnogobrojne ljude koji su ogrezali u neznanju i da učini da ona bude od pomoći svim Njegovim dobrim robovima željnim znanja, i da ova knjiga, Allahovom milošću i dobrotom, oteža tas mojih dobrih djela na Dan kad budem račun polagao. I molim Allaha da od ove knjige bude koristi i nakon što budem zamotan u ćefine. Neka svaki brat koji se njome okoristi uputi za mene dovu Allahu. Neka spomene moje roditelje i sve muslimane u ovoj dovi. Uzdam se u Gospodara svjetova, Njemu predajem svoj slučaj i samo se na Njega oslanjam. Dovoljan mi je Allah, a divan li je on Gospodar, nema moći niti snage osim kod Veličanstvenog i Mudrog Allaha.
Abdul Melik El Kelib. Kuvajt, 4 džumadel ahire 1399. hidžretske godine
__________________________________________________________________________________
[1] El garur - šejtan (u orginalnom tekstu)
[2] El hamisa - crna haljina izrađena od svile i vune (puplina) ili crno porubljen ogrtač
[3] Dua alejhi - neka ga snađe bolest
[4] Tj. kada se nečim ubode niko mu to neće moći izvaditi
[5] Essaka - vojna pratnja, a hoće se reći da će on biti zadovoljan onim što mu je dodijeljeno i neće se uzdizati
[6] El feth, 422/6
