بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Darežljivost je moralna vrlina muslimana, a plemenitost njegova urođena osobina. Musliman nije ni škrtica ni tvrdica, jer su škrtost i tvrdičluk dvije pokuđene osobine koje dolaze od pokvarenosti duše i zamračenja srca. Za razliku od takvih, musliman, usljed svoga imana i dobrih djela, ima čistu dušu i prosvijetljeno srce. Zato je, uz ćistoću duše i prosvijetljenost srca, nezamislivo da se kod pravog muslimana nađu pokuđene osobine kao što su škrtost i tvrdličluk.
Budući da je škrtost bolest srca koje ne bira žrtvu, nego napada redom sve ljude, musliman se od nje brani imanom i dobrim djelima, kao što su zekat i namaz, kojima ga Allah štiti od ove opake bolesti i za to mu, kao nagradu, priprema uspjeh i uživanje u blagodatima na onome svijetu.
U tom smislu Uzvišeni veli:
" Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali i oni u čijim imetcima bude određen dio za onoga koji prenosi i kome nije dato." (El-Me'aridž, 19.-25.)
" Uzmi od dobra njihova zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš ! "(Et-Tevbe, 103.)
A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspijeti. (El-Hašr, 9.)
Budući da se vrline lijepog vladanja stiču kroz posebnu vrstu vježbi i pravilnog odgoja, musliman u sebi i razvija one moralne vrline kojima se želi okititi, strogo vodeći računa o tome šta je po vjerozakonu pohvalno, a sta pokuđeno. U razvijanju, u sebi, vrline darežljivosti potrebno je da se svim srcem preda razmišljanju o riječima Uzvišenog, kao što su:
" O vjernici ...i od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujete prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem !" (El-Munafikun, 9.-10.)
" Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim - njemu ćemo Džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim njemu ćemo Džehennem pripremiti, i bogatstvo njegovo mu, kada se strovali, neće koristiti." (El-Lejl, 5.-11.)
" I šta vam je pa odbijate da trošite na Allahovom putu kada će Allah i nebesa i Zemlju naslijediti ?" (El-Hadid, 10.)
"...a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo." (El-Bekare, 272.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao:
" Allah je darežljiv i voli darežljivost. On voli plemenita svojstva, a mrzi loša." - hadis bilježe Teberani, Bejheki i Hakim.
" Nema zavidnosti prema dvojici: čovjeku kome je Allah dao mudrost (znanje), pa po njemu postupa i njemu druge podučava." (Buharija)
" Ima li ko od vas da mu je imetak njegovog naslijedinka drazi od svoga ?" "Allahov Poslaniče," - odgovorili su - "Nema niko od nas a da mu njegov imetak nije draži." Na to je (Poslanik a.s.) rekao: "Svoj imetak je onaj koji se potroši i podjeli, a nasljednikov onaj koje se iza sebe ostavi." ( Buharija)
"Sačuvajte se od džehennemske vatre, makar i sa pola hurme!" (Buharija)
"Nema dana u kome ljudi osvanu, a da sa njima ne osvanu i dva meleka koja mole. Prvi moli: 'Bože, nadoknadi onome ko troši i udjeljuje!' Drugi moli: 'Bože, daj propast onome ko škrtari!'' (Buharija)
"Čuvajte se škrtosti, jer je škrtost (i lakomost) upropastila one prije vas. Ona ih je navela na prolijevanje krvi među sobom i na to da sebi počnu dozvoljavati ono što im je zabranjeno." (Muslim)
Riječima: "Ostalo je sve osim njene plećke." - Allahov Poslanik a.s. odgovorio je Aiši, r.a., kada ju je upitao je li šta ostalo od ovce koju su zaklali, pa mu je rekla: "Od nje je ostala samo plećka", želeći time reći da je drugima svo meso podjelila osim plećke.
" Ko drugome, na pošten i halal način zarađeno, (jer Allah ne prima ono što je nepošteno zarađeno), kao milostinju udjeli makar i koliko je jedna hurma, Allah će to prihvatiti Svojom desnom rukom, a zatim za onoga ko je to učinio njegovati i odgajati, kao što neko od vas odgaja odbijeno jednogodišnje ždrijebe, toliko da će narasti kao brdo." (Muttefekun alejhi)
U znakove darežljivosti, između ostalog, spada:
1. Da onaj ko drugome nešto da, to ne poprati prigovorima i uvredama,
2. Da se onaj ko daje obraduje onome ko traži, i da osjeti radost i zadovoljstvo zato što je nekome nešto dao,
3. Da se onaj ko daje drži umjerenosti, pa da ne pretjeruje, ali i da ne škrtari,
4. Da onaj ko daje, daje puna srca, vedra lica i uz lijepu riječ, svako prema svojim mogućnostima; bogat prema svome bogatstvu, siromašan prema svome siromaštvu.
U sjajne primjere velike darežljivosti spadaju i ovi:
1. Pripovjeda se da je jednom prilikom Muavija, r.a., Aiši, r.a., poslao u gotovini 180.000 dirhema, pa je sluškinji rekla da joj donese zdjelu i počela ih djeliti drugima. Naveče je sluškinji rekla: "Donesi mi nešto da iftarim!" - pa joj je sluškinja iznijela hljeba i ulja, rekavši: "Od onog silnog bogastva što si danas podjelila nisi mogla izdvojiti bar jedan dirhem da kupimo mesa za iftar?!" - na što je ona odgovorila: "Da si me podsjetila, učinila bih to."
2. Pripovjeda se da je Abdullah b. Amir od Halida b. Ukbe b. Ebu Mu'ajta kupio kuću u čaršiji u Mekki za 70.000 dirhema i da je, kada je pala noć, Abdullah čuo kako ukućani plaču, pa se ujutro raspitao zašto plaču. Kada su mu rekli da plaču zato što im je žao kuće, Abdullah je rekao svome slugi: "Idi i reci im da su i kuća i dirhemi njihovi."
3. Pripovjeda se da je na smrtnoj postelji, imam Šafija, Allah mu se smilovao, ostavio oporuku da ga, kada umre, okupa i spremi jedan čovjek. Kada je umro, otišli su i pozvali onog kome je ostavio oporuku da ga okupa, pa je ovaj rekao: "Dajte mi njegovu bilježnicu!" - pa su mu je dali i iz nje pročitao da je Šafija umro pod dugom od 70.000 dirhema. Potom je čovjek uzeo i napisao da će vlasnicima on vratiti njegove dugove, rekavši: "Eto, okupao sam ga i spremio" - a potom otišao.
4. Pripovjeda se da je, kada se Allahov Poslanik a.s. u godini velike nestašice i gladi (zbog čega je njegova vojska i nazvana Džejšu-l-ušreti) spremao za ratni pohod protiv Bizantijaca, Osman b. Affan, r.a., u tu svrhu dao od sebe 10.000 dinara (zlatnika), tri stotine deva pod punom spremom i još pedeset konja, čime je sam opremio pola vojske.
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Darežljivost je moralna vrlina muslimana, a plemenitost njegova urođena osobina. Musliman nije ni škrtica ni tvrdica, jer su škrtost i tvrdičluk dvije pokuđene osobine koje dolaze od pokvarenosti duše i zamračenja srca. Za razliku od takvih, musliman, usljed svoga imana i dobrih djela, ima čistu dušu i prosvijetljeno srce. Zato je, uz ćistoću duše i prosvijetljenost srca, nezamislivo da se kod pravog muslimana nađu pokuđene osobine kao što su škrtost i tvrdličluk.
Budući da je škrtost bolest srca koje ne bira žrtvu, nego napada redom sve ljude, musliman se od nje brani imanom i dobrim djelima, kao što su zekat i namaz, kojima ga Allah štiti od ove opake bolesti i za to mu, kao nagradu, priprema uspjeh i uživanje u blagodatima na onome svijetu.
U tom smislu Uzvišeni veli:
" Čovjek je, uistinu, stvoren malodušan: kada ga nevolja snađe - brižan je, a kada mu je dobro - nepristupačan je, osim vjernika, koji molitve svoje budu na vrijeme obavljali i oni u čijim imetcima bude određen dio za onoga koji prenosi i kome nije dato." (El-Me'aridž, 19.-25.)
" Uzmi od dobra njihova zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš ! "(Et-Tevbe, 103.)
A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će sigurno uspijeti. (El-Hašr, 9.)
Budući da se vrline lijepog vladanja stiču kroz posebnu vrstu vježbi i pravilnog odgoja, musliman u sebi i razvija one moralne vrline kojima se želi okititi, strogo vodeći računa o tome šta je po vjerozakonu pohvalno, a sta pokuđeno. U razvijanju, u sebi, vrline darežljivosti potrebno je da se svim srcem preda razmišljanju o riječima Uzvišenog, kao što su:
" O vjernici ...i od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujete prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem !" (El-Munafikun, 9.-10.)
" Onome koji udjeljuje i ne griješi i ono najljepše smatra istinitim - njemu ćemo Džennet pripremiti; a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim njemu ćemo Džehennem pripremiti, i bogatstvo njegovo mu, kada se strovali, neće koristiti." (El-Lejl, 5.-11.)
" I šta vam je pa odbijate da trošite na Allahovom putu kada će Allah i nebesa i Zemlju naslijediti ?" (El-Hadid, 10.)
"...a ono što od imetka udjelite drugima nadoknadiće vam se potpuno, neće vam biti učinjeno krivo." (El-Bekare, 272.)
Allahov Poslanik s.a.w.s. je rekao:
" Allah je darežljiv i voli darežljivost. On voli plemenita svojstva, a mrzi loša." - hadis bilježe Teberani, Bejheki i Hakim.
" Nema zavidnosti prema dvojici: čovjeku kome je Allah dao mudrost (znanje), pa po njemu postupa i njemu druge podučava." (Buharija)
" Ima li ko od vas da mu je imetak njegovog naslijedinka drazi od svoga ?" "Allahov Poslaniče," - odgovorili su - "Nema niko od nas a da mu njegov imetak nije draži." Na to je (Poslanik a.s.) rekao: "Svoj imetak je onaj koji se potroši i podjeli, a nasljednikov onaj koje se iza sebe ostavi." ( Buharija)
"Sačuvajte se od džehennemske vatre, makar i sa pola hurme!" (Buharija)
"Nema dana u kome ljudi osvanu, a da sa njima ne osvanu i dva meleka koja mole. Prvi moli: 'Bože, nadoknadi onome ko troši i udjeljuje!' Drugi moli: 'Bože, daj propast onome ko škrtari!'' (Buharija)
"Čuvajte se škrtosti, jer je škrtost (i lakomost) upropastila one prije vas. Ona ih je navela na prolijevanje krvi među sobom i na to da sebi počnu dozvoljavati ono što im je zabranjeno." (Muslim)
Riječima: "Ostalo je sve osim njene plećke." - Allahov Poslanik a.s. odgovorio je Aiši, r.a., kada ju je upitao je li šta ostalo od ovce koju su zaklali, pa mu je rekla: "Od nje je ostala samo plećka", želeći time reći da je drugima svo meso podjelila osim plećke.
" Ko drugome, na pošten i halal način zarađeno, (jer Allah ne prima ono što je nepošteno zarađeno), kao milostinju udjeli makar i koliko je jedna hurma, Allah će to prihvatiti Svojom desnom rukom, a zatim za onoga ko je to učinio njegovati i odgajati, kao što neko od vas odgaja odbijeno jednogodišnje ždrijebe, toliko da će narasti kao brdo." (Muttefekun alejhi)
U znakove darežljivosti, između ostalog, spada:
1. Da onaj ko drugome nešto da, to ne poprati prigovorima i uvredama,
2. Da se onaj ko daje obraduje onome ko traži, i da osjeti radost i zadovoljstvo zato što je nekome nešto dao,
3. Da se onaj ko daje drži umjerenosti, pa da ne pretjeruje, ali i da ne škrtari,
4. Da onaj ko daje, daje puna srca, vedra lica i uz lijepu riječ, svako prema svojim mogućnostima; bogat prema svome bogatstvu, siromašan prema svome siromaštvu.
U sjajne primjere velike darežljivosti spadaju i ovi:
1. Pripovjeda se da je jednom prilikom Muavija, r.a., Aiši, r.a., poslao u gotovini 180.000 dirhema, pa je sluškinji rekla da joj donese zdjelu i počela ih djeliti drugima. Naveče je sluškinji rekla: "Donesi mi nešto da iftarim!" - pa joj je sluškinja iznijela hljeba i ulja, rekavši: "Od onog silnog bogastva što si danas podjelila nisi mogla izdvojiti bar jedan dirhem da kupimo mesa za iftar?!" - na što je ona odgovorila: "Da si me podsjetila, učinila bih to."
2. Pripovjeda se da je Abdullah b. Amir od Halida b. Ukbe b. Ebu Mu'ajta kupio kuću u čaršiji u Mekki za 70.000 dirhema i da je, kada je pala noć, Abdullah čuo kako ukućani plaču, pa se ujutro raspitao zašto plaču. Kada su mu rekli da plaču zato što im je žao kuće, Abdullah je rekao svome slugi: "Idi i reci im da su i kuća i dirhemi njihovi."
3. Pripovjeda se da je na smrtnoj postelji, imam Šafija, Allah mu se smilovao, ostavio oporuku da ga, kada umre, okupa i spremi jedan čovjek. Kada je umro, otišli su i pozvali onog kome je ostavio oporuku da ga okupa, pa je ovaj rekao: "Dajte mi njegovu bilježnicu!" - pa su mu je dali i iz nje pročitao da je Šafija umro pod dugom od 70.000 dirhema. Potom je čovjek uzeo i napisao da će vlasnicima on vratiti njegove dugove, rekavši: "Eto, okupao sam ga i spremio" - a potom otišao.
4. Pripovjeda se da je, kada se Allahov Poslanik a.s. u godini velike nestašice i gladi (zbog čega je njegova vojska i nazvana Džejšu-l-ušreti) spremao za ratni pohod protiv Bizantijaca, Osman b. Affan, r.a., u tu svrhu dao od sebe 10.000 dinara (zlatnika), tri stotine deva pod punom spremom i još pedeset konja, čime je sam opremio pola vojske.
Izvor: Iz knjige Put pravog Muslimana