Zahvala pripada Allahu subhanehu ve te'ala. Samo Njega obožavamo i samo od Njega pomoć tražimo. Njemu se utječemo od zla naših duša. Koga On uputi, niko ga u zabludu ne može odvesti, a koga On u zabludi učini, niko ga na pravi put ne može uputiti. Svjedočimo da nema drugog boga osim Allaha subhanehu ve te'ala i da je Muhammed sallallahu alejhi ve sellem Njegov rob i Njegov poslanik.
“O vjernici, bojte se Allaha subhanehu ve te'ala istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani.” (Prijevod značenja Ali Imran, 102.)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je suprugu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha subhanehu ve te'ala se bojte s imenom čijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista stalno nad vama bdi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 1.)
“O vjernici, bojte se Allaha subhanehu ve te'ala i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu subhanehu ve te'ala i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postići će ono što bude želio.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 70.-71.)
Uistinu, najljepši govor je Allahov subhanehu ve te'ala govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda će u vatru.[1]
Dragi brate muslimanu, uistinu se nijedan ibadet u islamu ne može uporediti sa namazom, kao temeljom naše uzvišene vjere, odmah nakon dva šehadeta, bez kojih nema imana niti islama.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Najvrednija stvar je islam, a namaz je njegov stub, dok je džihad na Allahovom putu vrhunac islama.”[2]
U drugoj predaji stoji da je namaz najbolje djelo koje se može učiniti.[3]
Namaz je, također, jedini ibadet koga Allah subhanehu ve te'ala nije propisao ovome ummetu preko Džibrila, nego je Sebi uzdigao Svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te mu iznad sedam nebesa, gdje nijedno stvorenje nikada nije dospjelo, propisao namaz.[4]
Na vrijednost namaza upućuje i to što je spomenut u Uzvišenom Kur'anu više od devedeset puta u raznim kontekstima. Tako Uzvišeni kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i obavljanjem namaza, a to je uistinu teško osim poslušnima.” (Prijevod značenja El-Bekare, 45.)
Obećavajući nagradu onima koji ustraju u obavljanju namaza, Uzvišeni Allah je rekao: “…i koji namaze svoje redovno obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će najviše stepene Dženneta naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Prijevod značenja El-Muminun, 9.-11.) Prije toga Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas obavještava da će namaz biti svjetlo vjernika na Sudnjem danu.[5]
U drugoj predaji Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Obraduj one koji idu po noći[6] u mesdžide potpunim svjetlom na Kijametskom danu.”[7]
U drugom hadisu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas obavještava da će namaz biti svjetlo vjernika na Sudnjem danu.[8] Također, Allah subhanehu ve te'ala ne dozvoljava da izostave namaz, ni putnik, ni bolesnik, ni mudžahid, ni stara iznemogla osoba - svi su dužni obavljati namaz u njegovo vrijeme,[9] dok se bilo koji drugi ibadet može zbog šerijatski opravdanog razloga u potpunosti izostaviti. Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna mudrost onoga što propiše, ali se iz toga može razumjeti da je pet dnevnih namaza najjača veza između Allaha subhanehu ve te'ala i Njegovih robova, te da su ovi namazi, u prvom redu, duševni, a potom i tjelesni odgoj za vjernike. Ostavljati ovaj časni ibadet, ili ga zapuštati, znači sebe gurati vlastitim rukama u zabludu i propast.
Uzvišeni o ovakvima kaže: “A njih (prave vjernike) zamijeniše zli potomci, koji namaz ostaviše, i za požudama pođoše, oni će sigurno ružnu završnicu imati.” (Prijevod značenja Merjem, 59.)
Allah subhanehu ve te'ala je, također, kazao: “Teško se onima koji, kad namaze obavljaju, ne obavljaju ih kako treba, već se samo pretvaraju.” (Prijevod značenja El-Ma’un, 4.-6.)
Uzvišeni Stvoritelj, govoreći o ovim nesretnicima, kaže: “Šta vas je u džehennem dovelo?, reći će: ‘Nismo obavljali namaz…’” (Prijevod značenja El-Muddessir, 42.-43.)
Prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem sanjao jednog čovjeka koji leži na leđima, a drugi stoji iznad njega sa velikim kamenom u ruci, potom ga udara njim po glavi dok je ne prepolovi na dva dijela. Nakon toga, njegova glava će se vratiti u prvobitni oblik, te će ga ponovo udarati njime. Potom je Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem objašnjeno da se radi o čovjeku koji je odbijao Kur’an i koji je spavao u vrijeme propisanih namaza, ne obavljajući ih u njihovim propisanim vremenima.[10]
Onaj ko ostavi namaz i kao takav dođe pred Allaha subhanehu ve te'ala, bit će u društvu Karuna, Faraona, Hamana i Ubeja b. Halefa,[11] a oni su najgora stvorenja koja je Allah subhanehu ve te'ala stvorio. Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ono što razdvaja roba od širka i kufra, jeste obavljanje namaza.”[12]
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, također, kazao: “Ugovor između nas i njih (tj. munafika) je namaz, pa ko ga ostavi nevjernik je.”[13]
Ebu Hurejre radijallahu anhu kaže da ashabi Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem nijedno djelo koje se ostavi nisu smatrali kufrom, osim namaza.[14]
Prenosi se da je Omer radijallahu anhu na samrtnim mukama nakon što je izboden nožem, pozvan da klanja sabah namaz, pa je rekao: “Da, nema udjela u islamu ko napusti namaz,” pa je klanjao a krv je curila iz njegovih rana.[15]
Također, prvo za šta će čovjek polagati račun je namaz; ako prođe taj ispit uspio je, a ako mu namaz ne bude ispravan, upropašten je.[16] Zato je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na samrtnim mukama savjetovao svoje ashabe, rekavši im: “Namaz, namaz.”[17] Tj. čuvajte dobro svoje namaze, jer šta je muslimanu preostalo od vjere ako ostavi namaz?! Namaz je posljednje što će ostati od vjere.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kidat će se halke islama, jedna po jedna, pa kada se god koja prekine ljudi će se hvatati za sljedeću. Prvo što će se izgubiti je hilafet, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.”[18] U drugoj predaji se navodi da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prvo što će nestati među ljudima je emanet, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.”[19]
Navedeni ajeti i hadisi jasno ukazuju na vrijednost namaza s jedne, te opasnost ostavljanja ovoga ibadeta, s druge strane. Musliman ne može ustrajati na pravom putu, odupirući se dunjaluku i njegovim varljivim ljepotama, osim uz namaz.
Naređujući Svome Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni je rekao: “Dostavljaj ono što ti se objavljuje i obavljaj namaz, zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno.” (Prijevod značenja El-Ankebut, 45.)
Potom, obećavajući uspjeh onima koji ustraju u namazu, Uzvišeni je rekao: “Uspjeli su vjernici, oni koji namaze svoje ponizno obavljaju.” (Prijevod značenja El-Muminun, 1.-2.)
U drugom ajetu Hvaljeni je rekao: “Uspio je onaj ko se očisti, koji svoga Gospodara spomene i namaz obavi.” (Prijevod značenja El-E’ala, 14.-15.)
Obraćajući se vjernicima, Allah subhanehu ve te'ala je, također, rekao: “Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji redovno namaz obavljaju, zekat daju i ruku čine.” (Prijevod značenja El-Maide, 55.)
Mnogobrojni su i poznati hadisi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji ukazuju na vrijednost namaza, a mi ćemo spomenuti samo neke od njih inša'Allah. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je kazao: “Allah je Svojim robovima propisao pet namaza. Onoga ko se vrati svome Gospodaru sa njima, ne izostavljajući ništa od njih, dajući im njihov hakk, Allah se obavezao da će ga uvesti u Džennet, a ko ne dođe sa namazima pred svoga Gospodara, nema obećanja kod Allaha subhanehu ve te'ala - ako bude htio kaznit će ga ili će ga uvesti u Džennet.”[20]
Ibn Mes'ud radijallahu anhu je pitao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koje djelo je najbolje da se učini, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu je odgovorio: “Namaz u njegovo vrijeme.” Ibn Mesud radijallahu anhu je potom upitao: “Šta poslije toga?” “Dobročinstvo prema roditeljima,” odgovorio je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem pa je Ibn Mesud radijallahu anhu ponovo upitao: “Šta poslije toga?” Poslanik mu je rekao: “Džihad na Allahovom putu.”[21]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao svojim ashabima: “Šta mislite kada bi nekome ispred njegovih vrata tekla rijeka, a on bi se u njoj kupao pet puta dnevno, da li bi na njemu bilo imalo prljavštine?” Ashabi radijallahu anhum su rekli: “Ne, ne bi ostalo na njemu ništa od toga.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je na to rekao: “To je primjer pet dnevnih namaza, Allah njima sapire grijehe Svojih robova.”[22]
Također se prenosi da je jedan čovjek došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “O Allahov Poslaniče, počinio sam djelo koje nalaže izvršenje šerijatske kazne, pa kazni me!” Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu nije ništa odgovorio. Neposredno nakon toga proučen je ikamet i čovjek je klanjao, pristajući za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Nakon završenog namaza ovaj čovjek je ponovo podsjetio Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na učinjeno djelo, te da izvrši šerijatski odgovarajuću kaznu nad njim. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je upitao: “Zar nisi klanjao sa nama namaz?” Rekao je: “Jesam,” a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu kaza: “Allah ti je oprostio ono što si počinio!”[23]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je također kazao: “Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu sve što je manje od velikih grijeha.”[24]
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da nas učvrsti u obavljanju namaza, najčasnijeg ibadeta, da nas pouči našoj vjeri, učini borcima na Njegovom putu, našim imecima i životima, da nam završnica bude šehadet, a na Sudnjem danu da nas proživi sa vjerovjesnicima, iskrenim, šehidima i dobrim, a oni su zaista divno društvo! Amin ja Rabbel-alemin!
__________________________________________________________________________________
[1] Ovo je prijevod značenja tzv. “Hutbetul-hadže” kojom je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem počinjao svoj govor, obraćajući se ashabima radijallahu anhum na hutbama i u drugim prilikama.
[2] Ahmed, 7/349-350/22366, Tirmizi, 3/328-329/2110, Abdurrezzak, 11/193-194/20302. Sahihom su ga ocijenili imam Tirmizi i šejh Albani. Dobrim ga smatra Hejsemi 2/21.
[3] Ibn Madže, 1/105/278, Ahmed, 5/276-277/22737, Bejheki, 1/670/2150, Taberani, 2/98/1444, i u Es-sagiru, 2/88, Hakim, 1/221/449 i kaže da je sahih po kriterijima Buharije i Muslima. Sa Hakimom se složio Zehebi. Vjerodostojnim ga smatraju i hafiz Munziri i šejh Albani. Vidi Sahihut-tergib, 1/86 i El-irva, 2/136.
[4] Hadis o propisivanju namaza, noći El-Isra bilježe: Buhari, str. 90-91/349, Muslim, 2/170-174/162, Tirmizi, 1/552-553/213, i Ahmed, 4/415/12669.
[5] Muslim, 3/80-81/223.
[6] Na jaciju i sabah-namaz.
[7] Ebu Davud, 1/167-168/561, Tirmizi, 2/13/223. Zbog utemeljenja ove predaje na mnoštvu puteva sahihom ju je ocjenio šejh Albani. Hafiz Munziri tvrdi da su njeni prenosioci pouzdani. Vidi Et-tuhfe, 2/13.
[8] Muslim, 3/80-81/223.
[9] Izuzetak su žene kada imaju mjesečni ciklus (hajd) i nakon porođaja (nifas), a olakšica u pogledu namaza su kraćenje i spajanje namaza, kada za to postoje šerijatski ispravni razlozi.
[10] Buhari, str. 1488-1489/ 7047 i drugi.
[11] Ahmed, 6/150/6576, Darimi 2/240/2721, Ibn Hibban (El-mevarid), 1/132/254, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 1/133/58, Adžurri u Eš-šeriah, 2/651-652/275. Imam Hejsemi, nakon što je ovu predaju pripisao Taberaniju u El-kebiru i El-evsatu, 2/21, kaže: “Prenosioci Ahmedove predaje su pouzdani.” Ovu predaju sahihom je ocijenio imam Ahmed Šakir u El-musnedu, 6/150. Dobrom je smatra hafiz Munziri. Vidi Miškatul-mesabih, 1/183.
[12] Muslim, 2/59/82, Nesai, 1/156/463, Tirmizi, 7/352/2620, Ebu Davud, str. 1067/4678, Ibn Madže, 1/319/890, Darekutni, 2/41/1735, Darimi, 1/197/1233, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/880/899, Adžurri u Eš-šeriah, 2/644-655/265.
[13] Nesai, 1/156/462, Tirmizi, 7/353/2621, Ibn Madže, 1/319/891, Ahmed, 5/346/22833, Darekutni, 2/40/1733, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/877/894, Hakim, 1/48/11 i ocijenio ga je sahihom kao i imam Zehebi. Ovaj hadis vjerodostojnim smatraju i hafizi Iraki i Menavi. Vidi Meseletut-tekfir, 1/67.
[14] Hakim, 1/48/12. Imam Zehebi ovu predaju smatra dobrom. Ova predaja ima potporu u rivajetu Džabira b. Abdullaha koju bilježi Ibn Nasr u Es-salahu, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidi El-Kebair, str. 37 tahkik Ibn Hasan Selman. Ovu predaju bilježe i Tirmizi, 7/354/2622 i Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu, 6/72/30437 od Abdullaha b. Šekika Ukajlija, a sahihom je smatra šejh Albani.
[15] Malik u svom Muvettau, 1/146-147/81, Ibn Sad u Et-tabekat, 1/350-351, Ibn Ebi Šejbe, 6/164/30352, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/893/924, Adžurri u Eš-šeriah, 2/649/272 sa ispravnim lacem prenosilaca.
[16] Tirmizi, 2/401-402/413, ocijenio ga je dobrim. Hadis u ovome značenju pouzdanim je ocijenio hafiz Askalani, vidi Et-tuhfe, 2/402. Hadis Tirmizije sahihom je ocijenio šejh Albani u Sahihul-džamia, 1/503/2573. Dija Makdisi u El-muhtare, 7/144-145/2078, Taberani u El-evsatu, 2/240/1859 i Ahmed, 8/14-15/7889 u tome smislu, a sahihom ga smatra šejh Ahmed Šakir.
[17] Ahmed, 19/209/12169, Ibn Hibban, 14/570-571/6605, Ebu Jala, 5/309-310/2933, Tahavi u Šerhul-muškil, 8/226-227/3203, Bejheki u Ed-delail, 7/205, Abdu b. Humejd u El-muntehabu, str. 445/1542, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 1/332/324. Imam Busiri u Mesabihuz-zudžadže, 2/55 kaže: “Lanac prenosilaca ove predaje ispunjava kriterije Buharije i Muslima.” Vidi El-musned, Ebu Jale 5/310. Ovu predaju sahihom je ocijenio šejh Albani u Sahihulcdžamia, 2/719/3873.
[18] Ibn Hibban, 15/111/6715, Ahmed, 5/251/22214, Taberani, 8/116/7486, Hakim, 4/104/7022 i ocijenio ga je sahihom, sa njim se je suglasio šejh Albani u Sahihul-džamia 2/905/5075. Hafiz Hejsemi u El-medžmea, 7/281 kaže: “Ovaj hadis bilježi Ahmed i Taberani u El-kebiru, a prenosioci predaje su pouzdani.
[19] Stepen ispravnosti ove predaje je dobar. Vidi Sahihul-džamia, 1/503/2575.
[20] Nesai, 1/155/460, Ebu Davud, str. 335-336/1420, Ibn Madže, 1/418-419/1158, Ahmed, 5/319/22772, Malik, 1/383-385/267, Ibn Hibban, 5/21/1731, Abdurrezzak, 3/5-6/4575, Ibn Ebi Šejbe, 7/308-309/36348, Ibn Ebi Asim u svom Sunenu, 2/665/1001. Imam Nevevi u El-medžmua, 4/20 kaže: “Ovaj hadis je sahih.” Sahihom su ga, također, ocijenili hafizi Ibn Abdul-Berr, Menavi, Ibn Hibban i Hakim. Vidi komentar Zurkanija na Malikovu Muvettu, 1/385 i El-miškah, 1/180/570.
[21] Buhari, str. 1283/5970, Muslim, 2/62/85, Nesai, 1/202-203/609 i drugi.
[22] Buhari, str. 126/528, Muslim, 2/139-140/667, Nesai, 1/155-156/461, Tirmizi, 7/142/2868, Ahmed, 14/494/8924, Darimi, 1/184/1183, Ebu Avvane, 2/20-21 i Ibn Hibban, 5/14/1726.
[23] Buhari, str. 1440-1441/6823, Muslim, 17/71/2764. Ovaj hadis se ne može uzeti za dokaz o dozvoli ne izvršavanja šerijatskih kazni nad onima koji to zaslužuju iako klanjaju. Zbog objašnjenja vidjeti komentar imama Nevevija na Muslimov Sahih, 17/71.
[24] Muslim, 3/95/233, Tirmizi, 1/554/214, Ahmed, 16-/196-197/10285, Ibn Huzejme, 3/158/1814, Ebu Avvane, 2/20, Ibn Hibban, 5/20-25/1733, Bejheki, 10/315/20758, i Ebu Jala, 11/371-372/6486.
“O vjernici, bojte se Allaha subhanehu ve te'ala istinskom bogobojaznošću i umirite samo kao muslimani.” (Prijevod značenja Ali Imran, 102.)
“O ljudi, bojte se Gospodara svoga Koji vas od jednog čovjeka stvara, i od njega je suprugu njegovu stvorio i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha subhanehu ve te'ala se bojte s imenom čijim jedni druge molite, i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista stalno nad vama bdi.” (Prijevod značenja En-Nisa, 1.)
“O vjernici, bojte se Allaha subhanehu ve te'ala i govorite samo istinu, On će vas za vaša dobra djela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko se Allahu subhanehu ve te'ala i Poslaniku Njegovu bude pokoravao postići će ono što bude želio.” (Prijevod značenja El-Ahzab, 70.-71.)
Uistinu, najljepši govor je Allahov subhanehu ve te'ala govor, a najbolja uputa je uputa Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda, a svaka zabluda će u vatru.[1]
Dragi brate muslimanu, uistinu se nijedan ibadet u islamu ne može uporediti sa namazom, kao temeljom naše uzvišene vjere, odmah nakon dva šehadeta, bez kojih nema imana niti islama.
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Najvrednija stvar je islam, a namaz je njegov stub, dok je džihad na Allahovom putu vrhunac islama.”[2]
U drugoj predaji stoji da je namaz najbolje djelo koje se može učiniti.[3]
Namaz je, također, jedini ibadet koga Allah subhanehu ve te'ala nije propisao ovome ummetu preko Džibrila, nego je Sebi uzdigao Svoga Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, te mu iznad sedam nebesa, gdje nijedno stvorenje nikada nije dospjelo, propisao namaz.[4]
Na vrijednost namaza upućuje i to što je spomenut u Uzvišenom Kur'anu više od devedeset puta u raznim kontekstima. Tako Uzvišeni kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i obavljanjem namaza, a to je uistinu teško osim poslušnima.” (Prijevod značenja El-Bekare, 45.)
Obećavajući nagradu onima koji ustraju u obavljanju namaza, Uzvišeni Allah je rekao: “…i koji namaze svoje redovno obavljaju, oni su dostojni nasljednici, koji će najviše stepene Dženneta naslijediti, oni će u njemu vječno boraviti.” (Prijevod značenja El-Muminun, 9.-11.) Prije toga Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas obavještava da će namaz biti svjetlo vjernika na Sudnjem danu.[5]
U drugoj predaji Resulullah sallallahu alejhi ve sellem kaže: “Obraduj one koji idu po noći[6] u mesdžide potpunim svjetlom na Kijametskom danu.”[7]
U drugom hadisu Poslanik sallallahu alejhi ve sellem nas obavještava da će namaz biti svjetlo vjernika na Sudnjem danu.[8] Također, Allah subhanehu ve te'ala ne dozvoljava da izostave namaz, ni putnik, ni bolesnik, ni mudžahid, ni stara iznemogla osoba - svi su dužni obavljati namaz u njegovo vrijeme,[9] dok se bilo koji drugi ibadet može zbog šerijatski opravdanog razloga u potpunosti izostaviti. Allah subhanehu ve te'ala najbolje zna mudrost onoga što propiše, ali se iz toga može razumjeti da je pet dnevnih namaza najjača veza između Allaha subhanehu ve te'ala i Njegovih robova, te da su ovi namazi, u prvom redu, duševni, a potom i tjelesni odgoj za vjernike. Ostavljati ovaj časni ibadet, ili ga zapuštati, znači sebe gurati vlastitim rukama u zabludu i propast.
Uzvišeni o ovakvima kaže: “A njih (prave vjernike) zamijeniše zli potomci, koji namaz ostaviše, i za požudama pođoše, oni će sigurno ružnu završnicu imati.” (Prijevod značenja Merjem, 59.)
Allah subhanehu ve te'ala je, također, kazao: “Teško se onima koji, kad namaze obavljaju, ne obavljaju ih kako treba, već se samo pretvaraju.” (Prijevod značenja El-Ma’un, 4.-6.)
Uzvišeni Stvoritelj, govoreći o ovim nesretnicima, kaže: “Šta vas je u džehennem dovelo?, reći će: ‘Nismo obavljali namaz…’” (Prijevod značenja El-Muddessir, 42.-43.)
Prenosi se da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem sanjao jednog čovjeka koji leži na leđima, a drugi stoji iznad njega sa velikim kamenom u ruci, potom ga udara njim po glavi dok je ne prepolovi na dva dijela. Nakon toga, njegova glava će se vratiti u prvobitni oblik, te će ga ponovo udarati njime. Potom je Resulullahu sallallahu alejhi ve sellem objašnjeno da se radi o čovjeku koji je odbijao Kur’an i koji je spavao u vrijeme propisanih namaza, ne obavljajući ih u njihovim propisanim vremenima.[10]
Onaj ko ostavi namaz i kao takav dođe pred Allaha subhanehu ve te'ala, bit će u društvu Karuna, Faraona, Hamana i Ubeja b. Halefa,[11] a oni su najgora stvorenja koja je Allah subhanehu ve te'ala stvorio. Upozoravajući na opasnost ostavljanja namaza, Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Ono što razdvaja roba od širka i kufra, jeste obavljanje namaza.”[12]
Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je, također, kazao: “Ugovor između nas i njih (tj. munafika) je namaz, pa ko ga ostavi nevjernik je.”[13]
Ebu Hurejre radijallahu anhu kaže da ashabi Allahova Poslanika sallallahu alejhi ve sellem nijedno djelo koje se ostavi nisu smatrali kufrom, osim namaza.[14]
Prenosi se da je Omer radijallahu anhu na samrtnim mukama nakon što je izboden nožem, pozvan da klanja sabah namaz, pa je rekao: “Da, nema udjela u islamu ko napusti namaz,” pa je klanjao a krv je curila iz njegovih rana.[15]
Također, prvo za šta će čovjek polagati račun je namaz; ako prođe taj ispit uspio je, a ako mu namaz ne bude ispravan, upropašten je.[16] Zato je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem na samrtnim mukama savjetovao svoje ashabe, rekavši im: “Namaz, namaz.”[17] Tj. čuvajte dobro svoje namaze, jer šta je muslimanu preostalo od vjere ako ostavi namaz?! Namaz je posljednje što će ostati od vjere.
Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je rekao: “Kidat će se halke islama, jedna po jedna, pa kada se god koja prekine ljudi će se hvatati za sljedeću. Prvo što će se izgubiti je hilafet, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.”[18] U drugoj predaji se navodi da je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Prvo što će nestati među ljudima je emanet, a zadnje što će ostati od vjere je namaz.”[19]
Navedeni ajeti i hadisi jasno ukazuju na vrijednost namaza s jedne, te opasnost ostavljanja ovoga ibadeta, s druge strane. Musliman ne može ustrajati na pravom putu, odupirući se dunjaluku i njegovim varljivim ljepotama, osim uz namaz.
Naređujući Svome Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni je rekao: “Dostavljaj ono što ti se objavljuje i obavljaj namaz, zaista namaz odvraća od razvrata i svega što je ružno.” (Prijevod značenja El-Ankebut, 45.)
Potom, obećavajući uspjeh onima koji ustraju u namazu, Uzvišeni je rekao: “Uspjeli su vjernici, oni koji namaze svoje ponizno obavljaju.” (Prijevod značenja El-Muminun, 1.-2.)
U drugom ajetu Hvaljeni je rekao: “Uspio je onaj ko se očisti, koji svoga Gospodara spomene i namaz obavi.” (Prijevod značenja El-E’ala, 14.-15.)
Obraćajući se vjernicima, Allah subhanehu ve te'ala je, također, rekao: “Vaši zaštitnici su samo Allah i Poslanik Njegov i vjernici koji redovno namaz obavljaju, zekat daju i ruku čine.” (Prijevod značenja El-Maide, 55.)
Mnogobrojni su i poznati hadisi Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koji ukazuju na vrijednost namaza, a mi ćemo spomenuti samo neke od njih inša'Allah. Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je kazao: “Allah je Svojim robovima propisao pet namaza. Onoga ko se vrati svome Gospodaru sa njima, ne izostavljajući ništa od njih, dajući im njihov hakk, Allah se obavezao da će ga uvesti u Džennet, a ko ne dođe sa namazima pred svoga Gospodara, nema obećanja kod Allaha subhanehu ve te'ala - ako bude htio kaznit će ga ili će ga uvesti u Džennet.”[20]
Ibn Mes'ud radijallahu anhu je pitao Poslanika sallallahu alejhi ve sellem koje djelo je najbolje da se učini, a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu je odgovorio: “Namaz u njegovo vrijeme.” Ibn Mesud radijallahu anhu je potom upitao: “Šta poslije toga?” “Dobročinstvo prema roditeljima,” odgovorio je Resulullah sallallahu alejhi ve sellem pa je Ibn Mesud radijallahu anhu ponovo upitao: “Šta poslije toga?” Poslanik mu je rekao: “Džihad na Allahovom putu.”[21]
Ebu Hurejre radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao svojim ashabima: “Šta mislite kada bi nekome ispred njegovih vrata tekla rijeka, a on bi se u njoj kupao pet puta dnevno, da li bi na njemu bilo imalo prljavštine?” Ashabi radijallahu anhum su rekli: “Ne, ne bi ostalo na njemu ništa od toga.” Resulullah sallallahu alejhi ve sellem je na to rekao: “To je primjer pet dnevnih namaza, Allah njima sapire grijehe Svojih robova.”[22]
Također se prenosi da je jedan čovjek došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “O Allahov Poslaniče, počinio sam djelo koje nalaže izvršenje šerijatske kazne, pa kazni me!” Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu nije ništa odgovorio. Neposredno nakon toga proučen je ikamet i čovjek je klanjao, pristajući za Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem. Nakon završenog namaza ovaj čovjek je ponovo podsjetio Poslanika sallallahu alejhi ve sellem na učinjeno djelo, te da izvrši šerijatski odgovarajuću kaznu nad njim. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ga je upitao: “Zar nisi klanjao sa nama namaz?” Rekao je: “Jesam,” a Poslanik sallallahu alejhi ve sellem mu kaza: “Allah ti je oprostio ono što si počinio!”[23]
Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je također kazao: “Pet dnevnih namaza i džuma do džume brišu sve što je manje od velikih grijeha.”[24]
Molim Allaha subhanehu ve te'ala da nas učvrsti u obavljanju namaza, najčasnijeg ibadeta, da nas pouči našoj vjeri, učini borcima na Njegovom putu, našim imecima i životima, da nam završnica bude šehadet, a na Sudnjem danu da nas proživi sa vjerovjesnicima, iskrenim, šehidima i dobrim, a oni su zaista divno društvo! Amin ja Rabbel-alemin!
__________________________________________________________________________________
[1] Ovo je prijevod značenja tzv. “Hutbetul-hadže” kojom je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem počinjao svoj govor, obraćajući se ashabima radijallahu anhum na hutbama i u drugim prilikama.
[2] Ahmed, 7/349-350/22366, Tirmizi, 3/328-329/2110, Abdurrezzak, 11/193-194/20302. Sahihom su ga ocijenili imam Tirmizi i šejh Albani. Dobrim ga smatra Hejsemi 2/21.
[3] Ibn Madže, 1/105/278, Ahmed, 5/276-277/22737, Bejheki, 1/670/2150, Taberani, 2/98/1444, i u Es-sagiru, 2/88, Hakim, 1/221/449 i kaže da je sahih po kriterijima Buharije i Muslima. Sa Hakimom se složio Zehebi. Vjerodostojnim ga smatraju i hafiz Munziri i šejh Albani. Vidi Sahihut-tergib, 1/86 i El-irva, 2/136.
[4] Hadis o propisivanju namaza, noći El-Isra bilježe: Buhari, str. 90-91/349, Muslim, 2/170-174/162, Tirmizi, 1/552-553/213, i Ahmed, 4/415/12669.
[5] Muslim, 3/80-81/223.
[6] Na jaciju i sabah-namaz.
[7] Ebu Davud, 1/167-168/561, Tirmizi, 2/13/223. Zbog utemeljenja ove predaje na mnoštvu puteva sahihom ju je ocjenio šejh Albani. Hafiz Munziri tvrdi da su njeni prenosioci pouzdani. Vidi Et-tuhfe, 2/13.
[8] Muslim, 3/80-81/223.
[9] Izuzetak su žene kada imaju mjesečni ciklus (hajd) i nakon porođaja (nifas), a olakšica u pogledu namaza su kraćenje i spajanje namaza, kada za to postoje šerijatski ispravni razlozi.
[10] Buhari, str. 1488-1489/ 7047 i drugi.
[11] Ahmed, 6/150/6576, Darimi 2/240/2721, Ibn Hibban (El-mevarid), 1/132/254, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 1/133/58, Adžurri u Eš-šeriah, 2/651-652/275. Imam Hejsemi, nakon što je ovu predaju pripisao Taberaniju u El-kebiru i El-evsatu, 2/21, kaže: “Prenosioci Ahmedove predaje su pouzdani.” Ovu predaju sahihom je ocijenio imam Ahmed Šakir u El-musnedu, 6/150. Dobrom je smatra hafiz Munziri. Vidi Miškatul-mesabih, 1/183.
[12] Muslim, 2/59/82, Nesai, 1/156/463, Tirmizi, 7/352/2620, Ebu Davud, str. 1067/4678, Ibn Madže, 1/319/890, Darekutni, 2/41/1735, Darimi, 1/197/1233, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/880/899, Adžurri u Eš-šeriah, 2/644-655/265.
[13] Nesai, 1/156/462, Tirmizi, 7/353/2621, Ibn Madže, 1/319/891, Ahmed, 5/346/22833, Darekutni, 2/40/1733, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/877/894, Hakim, 1/48/11 i ocijenio ga je sahihom kao i imam Zehebi. Ovaj hadis vjerodostojnim smatraju i hafizi Iraki i Menavi. Vidi Meseletut-tekfir, 1/67.
[14] Hakim, 1/48/12. Imam Zehebi ovu predaju smatra dobrom. Ova predaja ima potporu u rivajetu Džabira b. Abdullaha koju bilježi Ibn Nasr u Es-salahu, sa dobrim lancem prenosilaca. Vidi El-Kebair, str. 37 tahkik Ibn Hasan Selman. Ovu predaju bilježe i Tirmizi, 7/354/2622 i Ibn Ebi Šejbe u svom Musannefu, 6/72/30437 od Abdullaha b. Šekika Ukajlija, a sahihom je smatra šejh Albani.
[15] Malik u svom Muvettau, 1/146-147/81, Ibn Sad u Et-tabekat, 1/350-351, Ibn Ebi Šejbe, 6/164/30352, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 2/893/924, Adžurri u Eš-šeriah, 2/649/272 sa ispravnim lacem prenosilaca.
[16] Tirmizi, 2/401-402/413, ocijenio ga je dobrim. Hadis u ovome značenju pouzdanim je ocijenio hafiz Askalani, vidi Et-tuhfe, 2/402. Hadis Tirmizije sahihom je ocijenio šejh Albani u Sahihul-džamia, 1/503/2573. Dija Makdisi u El-muhtare, 7/144-145/2078, Taberani u El-evsatu, 2/240/1859 i Ahmed, 8/14-15/7889 u tome smislu, a sahihom ga smatra šejh Ahmed Šakir.
[17] Ahmed, 19/209/12169, Ibn Hibban, 14/570-571/6605, Ebu Jala, 5/309-310/2933, Tahavi u Šerhul-muškil, 8/226-227/3203, Bejheki u Ed-delail, 7/205, Abdu b. Humejd u El-muntehabu, str. 445/1542, Ibn Nasr u Kadrus-salah, 1/332/324. Imam Busiri u Mesabihuz-zudžadže, 2/55 kaže: “Lanac prenosilaca ove predaje ispunjava kriterije Buharije i Muslima.” Vidi El-musned, Ebu Jale 5/310. Ovu predaju sahihom je ocijenio šejh Albani u Sahihulcdžamia, 2/719/3873.
[18] Ibn Hibban, 15/111/6715, Ahmed, 5/251/22214, Taberani, 8/116/7486, Hakim, 4/104/7022 i ocijenio ga je sahihom, sa njim se je suglasio šejh Albani u Sahihul-džamia 2/905/5075. Hafiz Hejsemi u El-medžmea, 7/281 kaže: “Ovaj hadis bilježi Ahmed i Taberani u El-kebiru, a prenosioci predaje su pouzdani.
[19] Stepen ispravnosti ove predaje je dobar. Vidi Sahihul-džamia, 1/503/2575.
[20] Nesai, 1/155/460, Ebu Davud, str. 335-336/1420, Ibn Madže, 1/418-419/1158, Ahmed, 5/319/22772, Malik, 1/383-385/267, Ibn Hibban, 5/21/1731, Abdurrezzak, 3/5-6/4575, Ibn Ebi Šejbe, 7/308-309/36348, Ibn Ebi Asim u svom Sunenu, 2/665/1001. Imam Nevevi u El-medžmua, 4/20 kaže: “Ovaj hadis je sahih.” Sahihom su ga, također, ocijenili hafizi Ibn Abdul-Berr, Menavi, Ibn Hibban i Hakim. Vidi komentar Zurkanija na Malikovu Muvettu, 1/385 i El-miškah, 1/180/570.
[21] Buhari, str. 1283/5970, Muslim, 2/62/85, Nesai, 1/202-203/609 i drugi.
[22] Buhari, str. 126/528, Muslim, 2/139-140/667, Nesai, 1/155-156/461, Tirmizi, 7/142/2868, Ahmed, 14/494/8924, Darimi, 1/184/1183, Ebu Avvane, 2/20-21 i Ibn Hibban, 5/14/1726.
[23] Buhari, str. 1440-1441/6823, Muslim, 17/71/2764. Ovaj hadis se ne može uzeti za dokaz o dozvoli ne izvršavanja šerijatskih kazni nad onima koji to zaslužuju iako klanjaju. Zbog objašnjenja vidjeti komentar imama Nevevija na Muslimov Sahih, 17/71.
[24] Muslim, 3/95/233, Tirmizi, 1/554/214, Ahmed, 16-/196-197/10285, Ibn Huzejme, 3/158/1814, Ebu Avvane, 2/20, Ibn Hibban, 5/20-25/1733, Bejheki, 10/315/20758, i Ebu Jala, 11/371-372/6486.
