بسم الله الرحمن الرحيم
الحمد لله ربّ العلمين والصلاة والسلام على رسول الله
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu onolika kolika je Njegova veličina ikoliko samo Njemu dolikuje. Nema drugog boga osim Allaha. Neka je salavat i selam na Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, na njegovu porodicu, časne ashabe i sve one koji slijede jedinu ispravnu i kod Uzvišenog Allaha priznatu vjeru, islam, do Sudnjega dana.
Objavio je Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi:
{ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا اتَّقُوا اللَّهَ حَقَّ تُقَاتِهِ وَلا تَمُوتُنَّ إِلَّا وَأَنْتُمْ مُسْلِمُونَ }
''O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani!'' [1]
Uistinu je najbolji govor Allahov govor, najbolja uputa uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve selleme, a najgore stvari su novine u vjeri, svaka novina u vjeri je novotarija, svaka novotarija vodi u zabludu a svaka zabluda vodi u vatru.
Jezičko značenje riječi "Es-Salat" jeste dova.
Kaže Uzvišeni Allah:
{ خُذْ مِنْ أَمْوَالِهِمْ صَدَقَةً تُطَهِّرُهُمْ وَتُزَكِّيهِمْ بِهَا وَصَلِّ عَلَيْهِمْ إِنَّ صَلاتَكَ سَكَنٌ لَهُمْ وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ }
"Uzmi od dobara njihovih zekat da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš i moli se za njih, molitva tvoja će ih, zaista, smiriti. A Allah sve čuje i sve zna." [2]
Prenosi se od Ebu Bekr ibn ebi Šejbeta, a on od Hafs ibn Gijasa, a on od Hišama, a on od Ibn Sirina, a on od Ebu Hurejre, radijallahu te'ala anhu, da je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme: "Kada neko od vas bude pozvan (na gozbu), neka se odazove. Ukoliko bude postio (taj dan) –fel jusalli- neka uči dovu (za onoga ko ga je pozvao na gozbu), a ako ne bude od postača, neka jede." [3]
Šerijatsko, terminološko značenje namaza jeste skup radnji, pokreta i riječi koje otpočinju s tekbirom a završavaju sa selamom u određenom vremenu.
Neka je slava i hvala Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegova Poslanika!
[1] Prijevod značenja 102. ajeta sure Ali-Imran
[2] Prijevod značenja 103. ajeta sure Et-Tewbe.
[3] Hadis bilježi Imam Muslim u Sahihu u "Kitabu-n-Nikah", 2584. Tirmizi u Sunenu u "Kitabu-s-Sawm", 711. Ebu Davud u Sunenu u "Kitabu-s-Sawm", 2104. Imam Ahmed u svome Musnedu 7422, 9956, 10180.