Džamije su Allahove kuće i mjesto činjenja ibadeta Uzvišenom Allahu. Zato plemeniti Kur'an podstiče vjernike na njihovu izgradnju i održavanje na najpotpuniji način, kaže Uzvišeni: "Allahove džamije grade i održavaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikog osim Allaha ne boje, oni su nadati je se, na pravom putu."[1]
Održavanje džamija se vrši neprestanim činjenjem ibadeta, poput: namaza, zikra, i'tikafa, održavanjem predavanja, konferencija i naučnih dersova, a da ne govorimo o održavanju lijepog izgleda džamije, poput: stalnog čišćenja, osvjetljavanja lampama i svjetiljkama, vođenja računa o čistoći. Održavanje džamija, takođe, obuhvata popravljanje onog što se pokvari i sruši, i sprečavanje da se u njima radi ono zašta nisu napravljene, poput: prodaje, kupovine i raspitivanje o izgubljenoj stvari ili životinji, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao čovjeku koji je u džamiji tražio izgubljenu crvenu devu: "Dabogda je ne našao, džamije su napravljene zbog onog zbog čega su napravljene (zbog namaza, učenja Kur'ana, zikra i slično)."[2] Na ovo ukazuje i drugi hadis u kojem Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, kaže: "Ko čuje, u džamiji, čovjeka kako traži i opisuje izgubljenu životinju, neka kaže: neka ti je Allah ne vrati. Zaista, džamije nisu zato napravljene" [3]. Ovo je dokaz da se u džamijama radi samo ono čime se traži Allahovo lice, našto ukazuju riječi Uzvišenog: "Džamije su Allaha radi, i ne molite se, pored Allaha, nikome."[4]
Prilikom odlaska u džamiju, poželjno je, da se musliman, prije ulaska u džamiju, očisti od velikog i malog hadesa (uzimanjem gusula ili abdesta), te da obuče čisto i lijepo odijelo, koje prekriva stidno mjesto, upravljajući se riječima Uzvišenog: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete da namaz obavite."[5] Takođe, mustehab je koristiti misvak (čistiti zube), našto upućuju riječi Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Da se ne bojim da ću otežati mom Ummetu, naredio bih da koriste misvak (čiste zube) prije svakog namaza."[6]
Ne treba dolaziti u džamiju onaj ko je jeo crveni ili bijeli luk, da ne bi uznemiravao klanjače i meleke, a dokaz za ovo su riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Neka se udalji od nas onaj ko je jeo crveni ili bijeli luk", ili je rekao: "Neka se udalji od naše džamije, i neka sjedi u svojoj kući."[7]
Prilikom ulaska u džamiju mustehab je ući desnom nogom, zatim donijeti salavat na Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti:
(اللهم افتح لي أبواب رحمتك)
Allahumm-e-ftah li ebvabe rahmetik (Allahu moj, otvori mi vrata Tvoje milosti)[8]i prije nego što sjedne, klanjati dva rekata Tehijetul-mesdžida. Ne treba gaziti preko svijeta, niti prolaziti ispred njih i prekidati im namaz, jer je to Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, zabranio, rekavši: "Da zna, onaj koji prolazi ispred klanjača, koliki je to grijeh, bolje bi mu bilo da stoji četrdeset (godina) nego da prođe ispred njega."[9]
Vjernik treba da se ponaša, u džamiji, smireno i dostojanstveno, da ne diže glas niti da se prepire, a na ovo upućuje ono što je prenešeno od Es-Saib ibn Jezida, radijallahu anhu, kaže: "Bio sam u džamiji, neki čovjek me je pogodio kamenčićom, pa sam pogledao i vido Omera ibn el-Hattaba, radijallahu anhu, te mi mi reče: "Idi i dovedi mi ovu dvojicu", pa sam ih doveo. Pitao ih je odakle su, rekoše da su iz Taifa. Pa im reče Omer: "Da ste odavde, udario bih vas, podižete svoje glasove u džamiji Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem."[10]
A kada želi učiti Kur'an, u džamiji, nastojaće će da mu glas bude umjeren da ne bi ometao druge u namazu ili učenju, u tom kontekstu kaže Uzvišeni: "Reci: Zovite: 'Allah' ili zovite: 'Milostivi', a kako Ga god budete zvali, Njegova su imena najljepša. Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga."[11]
Prilikom izlaska iz džamije mustehab je izaći lijevom nogom, zatim proučiti dovu izlaska:
(اللهم إني أسألك من فضلك)
Allahumme inni eseluke min fadlik (Allahu moj, daruj me Tvojom dobrotom).[12]
[1] Et-Tevbe 18.
[2] Muslim, Knjiga o džamijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj životinji u džamiji, broj 569.
[3] Muslim, Knjiga o džamijama, poglavlje: Zabrana raspitivanja o izgubljenoj životinji u džamiji, broj 568.
[4] El-Džinn 18.
[5] El-E'raf 31.
[6] Buharija, Knjiga o džumi-namazu, poglavlje: Upotreba misvaka petkom, broj 887, i Muslim, Knjiga o čišćenju, poglavlje: Upotreba misvaka, broj 252, a tekst hadisa je od Buharije.
[7] Buharija, Knjiga o ezanu, poglavlje: Ono što je došlo o nekuhanom bijelom luku i o crvenom luku, broj 887, i Muslim, Knjiga o džamijama, poglavlje: Zabrana onome ko je jeo bijeli ili crveni luk, broj 564.
[8] Ebu Davud, Knjiga o namazu, poglavlje: Šta se kaže prilikom ulaska u džamiju, broj 465. Šejh Albani je ocijenio hadis kao vjerodostojan.
[9] Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Grijeh onog koji prolazi ispred klanjača, broj 510.
[10] Buharija, Knjiga o namazu, poglavlje: Podizanje glasa u džamiji, broj 470.
[11] El-Isra 110.
[12] Muslim, Knjiga o musafirima, poglavlje: Šta se kaže pri ulasku u džamiju, broj 713.
