srijeda, 26. lipnja 2013.

Poslanikovo ophođenje sa drugima - Ibn Qajjim El-Dževzi

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao najljepše ophođenje sa ljudima. Kada bi nešto uzeo u zajam, trudio se da prilikom vraćanja vrati boljim. (Hadis bilježe Buhari (5/44) i Muslim (1601) od Ebu Hurejre, r.a., prenoseći da je neki čovjek došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i zatražio svoju devu nazad.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: Dajte mu.” Rečeno mu je da je deva koja je tu bolja od one njegove koju je dao. Čovjek zavika: “Podmiri mi, Allah tebi podmirio,” pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dajte mu tu devu. Među najbolje ljude spada onaj koji svoje drugove podmiruje na najbolji način. Kada bi nešto od čovjeka pozajmio, to mu je i vraćao i upućivao je dove za njega. Govorio je:

“Neka ti Allah blagoslovi tvoju porodicu i imetak. Podmirivanje zajma je u zahvali i vraćanju isto.” (Hadis bilježe Nesai 7/314, Ibn Madža 2424, Ahmed 4/36 prenoseći od Abdullaha ibn Ebu Rebiata Mahzumija. Lanac prenosilaca je jak).

Prenosi se da je od nekog čovjeka pozajmio četrdeset mjerica (sa’a), pa nakon što je isti zapao u potrebu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Još nam ništa nije došlo.” Čovjek je htio nešto reći na to, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: “Nemoj ništa reći, osim dobro. Ja sam najbolji pozajmljivač.” Onda mu je dao četrdeset sa’a i još četrdeset kao zahvalu. Tako mu je vratio osamdeset.” Ovo bilježi Bezzar. (Od Ibn Abbasa, r.a., Hejsemi u Medžmenu 4/141 kaže: “Bezzar bilježi ovaj hadis i prenosioci su vjerodostojni, osim Bezzarovog šejha, on je pouzdan.”

Jednom je pozajmio devu pa je došao vlasnik deve da je traži natrag. Žestoko i ružno se obraito Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i time uznemirio ostale ashabe. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ne dirajte ga. Onaj čije je nešto ima najveće pravo da kaže.” (Hadis bilježe Buhari 4/394, Muslim 1601, Tirmizi 1317) 
 
Jednom je nešto kupio, ali nije mogao odmah platiti. Kasnije je to prodao i nešto zaradio na tome. Zaradu je podijelio udovicama Benu Abdul-Muttaliba, a onda je rekao: “Više nikad neću nešto kupiti što ne mogu odmah platiti.” Ovaj hadis navodi Ebu Davud. (Hadis bilježi Ebu Davud, 3344 od Šurejka, a on od Semmaka, a on od Ikrime, a on od Ibn Abbasa. Šurejk ibn Abdullah je lošeg pamćenja, a Semmakova predanja koja prenosi od Ikrime su posebno kontraverzna. Tako ćemo reći da je hadis slab.) Ovo nije u suprotnosti s kupovinom nečega na odgodu plaćanja. Ovaj slučaj je jedno, a kupovina na odgodu drugo. 
 
Jednom je pozjamio neki novac, pa mu je zajmodavac došao i osorno mu se obratio. Omer ibn Hattab je skočio na noge, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je rekao: “Polahko Omere. Meni je bilo potrebnije da me opomeneš na vraćanje duga, a njemu je bilo potrebnije da mu skreneš pažnju na strpljivost.” (Hadis bilježi Hakim 2/32 po smislu i kaže da je vjerodostojan, a Ez-Zehebi kaže da je hadis mursel). 
 
Neki židov mu je nešto prodao sa plaćanjem na odgodu, pa je židov došao po dug prije nego je isteklo vrijeme. Ashabi su se uzemirili, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ih je zadržao. Obratio se židovu na najljepši način. Židov je rekao: “Sve oznake poslanstva sam uočio na njemu osim jedne, a to je da što se žešće njemu obraća, on je blaži. U to sam se htio uvjeriti.” Tada je židov primio Islam. (Hadis u dužoj verzij bilježe Ibn Hibban 2105, Ebu Šejh u Ahlakunnebijji str. 83,85 od Muhammeda ibn Mutevakkila, a on od Velida ibn Muslima, a on od Muhammeda ibn Hamze ibn Jusufa, a on od svoga oca, a on od svoga oca Abdullaha ibn Selama. Hafiz ibn Hadžer u Isabeu, kada govori o Zejdu ibn Sa’netu 2904, kaže: “Ljudi u lancu prenosilaca su pouzdani.” Velid jasno daje do znanja da je čuo, a to je od Muhammeda ibn Mutevekkila koji je poznat kao Ibn Ebi Sirri, prenosilac od Velida. Njega Ibn Mein ocjenjuje kao pouzdanog a Ebu Hatim kao blagog. Ibn Adijj kaže da često griješi, a Allah najbolje zna. On kaže: “Njegovo kazivanje sam našao na drugoj strani i sa drukčijim lancem prenosilaca, ali tu nije rečeno njegovo ime.” Ibn Sa’d kaže: “Pričao nam je Jezid, prenoseći od Džerira ibn Hazima, a on od onoga koji je čuo Zuhrija da priča da je neki židov rekao: “Nije ostalo nijedno Muhammedovo svojstvo spomenuto u Tevratu da se nisam osvjedočio u njega, osim blagosti,” pa onda navodi slučaju cjelosti.)
_______________________________________________________________________________