subota, 31. prosinca 2011.

BUDI PONOSAN NA ISLAM !!!


U vrijeme napada nevjernika na islam, neki muslimani prelaze u defanzivu sa unutrašnjim osjećajem izgubljenost dok pokušavaju dokazati nevjernicima da se islamske vrijednosti ne razlikuju od zapadnjačkih. Ako im nevjernici kažu da je islam raširen džihadom, oni govore da se džihad vodio samo u odbrani. Ako im se spomene "loš" status žene u islamu, oni pokušavaju dokazati da se višeženstvo može vršiti samo pod striktnim uvjetima koje većina muškaraca ne ispunjava pa stoga to im nije ni dozvoljeno! Ovakav stav se mora potisnuti. Islam je način života, propisan od Allah i nemože se staviti na isti nivo kao drugi zakoni koje su ljudi napravili.
 
Muslimani moraju imati dovoljno pouzdanja u sebe, i da izađu iz položaja onoga ko je optužen i samo se brani. Kad su Kurejši optužili muslimane da krše svetost svetih mjeseci u borbi između muslimana sa Abdullahom ibn Džahšom na čelu i kurejšija na drugoj strani, Allah Uzvišeni objavljuje slijedeći Kur'anski ajet: 

" Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: Ratovanje u njemu je veliki grijeh, ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje njegovih stanovnika iz njih još veći kod Allaha. A fitna je veća od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše ako budu mogli. A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu o oni će stavnovnici džehennema biti u njemu će vječno ostati ".  (Bekara, 217). 

Evo kako Allah u Kur'anu odgovara nevjernicima. Kur'an počinje sa napadom na njih, na ukazivanje njihovog najvećeg grijeha: Nevjerovanja u Allaha i njihovog pripisivanja Mu druga! Zato mi ne smijemo iznositi laži o našoj vjeri da bi zadovoljili nevjernike i munafike.

Neki muslimani se pokušavaju sakriti i sakriti svoj islamski identitet iz straha da ne budu optuženi za "fundamentalizam". Pa tako neki muškarci briju bradu, a žene stavljaju "hidžabe" koji izgledaju kao sa modne revije. Kad im se da hrana ili piće koje je haram, kažu da nisu gladni ili kažu da im se to ne sviđa. Samo nekolicina kaže da to ne jede jer su muslimani. Ovo nije put ashaba niti Poslanika savs. Kad bi ashabi primili islam, oni bi osjetili ponos i znali da su sve ostale ideologije i načini života ispod onoga što im je Allah objavio iznad sedam nebesa.

U borbi između perzijanaca i muslimana, Rustum, vođa nevjernika, je zatražio pregovore sa muslimanima. Sad ibn Abi Wekkas, emir muslimana u ovoj borbi, mu je poslao grupu ashaba na čelu sa Rabijom ibn Amirom. Vođa medžusija je pripremio veličanstven doček, da bi zapanjio muslimane ili "beduine" kako su oni smatrali muslimane i ukaže na njihov slabiji položaj. Perzijanci su rekli Rabiji da uđe bez oružja. On je odbio i ušao je i sa oružjem i sa konjem kojeg je privezao kraj Rustuma! Kad ga je Rustum pitao: Zašto ste došli? Rabija mu je rekao: Allah nas je poslao da prevedemo čovječanstvo iz obožavanja ljudi u obožavanje Allahu i iz gluposti ovog života u njegovu širinu, i iz tlačenja religija u slobodu Islama. Allah nas je poslao Svojim stvorenjima sa Svojom vjerom. Ko god ovo prihvati mi ga prihvatamo, a ko ovo odbije borimo se protiv njega dok ne dobijemo obećanje od Allaha! A šta je to obećanje, upita Rustum. Rabija mu reče: Džennet za šehide i pobjeda za one što ostanu! Rustum mu reče: Možeš li odgoditi ovu stvar dok mi ne razmislimo? Rabija mu reče: Da. Koliko dana ti treba: jedan ili dva? Rustum reče: Više. Trebam pisati narodu. Kaže Rabija: Nemože. Naš Poslanik nam nije dozvolio da odlažemo naše neprijatelje duže od tri dana. Zato odluči se sad.
 

Ovaj ashab je došao iz društva koje je bilo materijalno daleko iza perzijskog carstva. Ali u njemu je bilo sjeme istine i pravde koje mu nije dozvoljavalo da se zaslijepi blještavilom nevjernika oko njega. Civilizacija počinje sa ispravnom vjerom i akidom. Materijalni aspekti dolaze na drugom mjestu kao proizvod društva. Na drugoj strani, nevjernik bez obzira koliko on bio materijalno razvijen, je necivilizovan i nosi u sebi uzrok svog uništenja - nevjerstvo. Zato treba biti ponosan sa islamom !

Preuzeto iz "Al džumua Magazine"

BUDI PONOSAN NA ISLAM !!!


U vrijeme napada nevjernika na islam, neki muslimani prelaze u defanzivu sa unutrašnjim osjećajem izgubljenost dok pokušavaju dokazati nevjernicima da se islamske vrijednosti ne razlikuju od zapadnjačkih. Ako im nevjernici kažu da je islam raširen džihadom, oni govore da se džihad vodio samo u odbrani. Ako im se spomene "loš" status žene u islamu, oni pokušavaju dokazati da se višeženstvo može vršiti samo pod striktnim uvjetima koje većina muškaraca ne ispunjava pa stoga to im nije ni dozvoljeno! Ovakav stav se mora potisnuti. Islam je način života, propisan od Allah i nemože se staviti na isti nivo kao drugi zakoni koje su ljudi napravili.
 
Muslimani moraju imati dovoljno pouzdanja u sebe, i da izađu iz položaja onoga ko je optužen i samo se brani. Kad su Kurejši optužili muslimane da krše svetost svetih mjeseci u borbi između muslimana sa Abdullahom ibn Džahšom na čelu i kurejšija na drugoj strani, Allah Uzvišeni objavljuje slijedeći Kur'anski ajet: 

" Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: Ratovanje u njemu je veliki grijeh, ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje njegovih stanovnika iz njih još veći kod Allaha. A fitna je veća od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše ako budu mogli. A oni među vama koji od vjere svoje otpadnu i kao nevjernici umru, njihova djela biće poništena i na ovom i na onom svijetu o oni će stavnovnici džehennema biti u njemu će vječno ostati ".  (Bekara, 217). 

Evo kako Allah u Kur'anu odgovara nevjernicima. Kur'an počinje sa napadom na njih, na ukazivanje njihovog najvećeg grijeha: Nevjerovanja u Allaha i njihovog pripisivanja Mu druga! Zato mi ne smijemo iznositi laži o našoj vjeri da bi zadovoljili nevjernike i munafike.

Neki muslimani se pokušavaju sakriti i sakriti svoj islamski identitet iz straha da ne budu optuženi za "fundamentalizam". Pa tako neki muškarci briju bradu, a žene stavljaju "hidžabe" koji izgledaju kao sa modne revije. Kad im se da hrana ili piće koje je haram, kažu da nisu gladni ili kažu da im se to ne sviđa. Samo nekolicina kaže da to ne jede jer su muslimani. Ovo nije put ashaba niti Poslanika savs. Kad bi ashabi primili islam, oni bi osjetili ponos i znali da su sve ostale ideologije i načini života ispod onoga što im je Allah objavio iznad sedam nebesa.

U borbi između perzijanaca i muslimana, Rustum, vođa nevjernika, je zatražio pregovore sa muslimanima. Sad ibn Abi Wekkas, emir muslimana u ovoj borbi, mu je poslao grupu ashaba na čelu sa Rabijom ibn Amirom. Vođa medžusija je pripremio veličanstven doček, da bi zapanjio muslimane ili "beduine" kako su oni smatrali muslimane i ukaže na njihov slabiji položaj. Perzijanci su rekli Rabiji da uđe bez oružja. On je odbio i ušao je i sa oružjem i sa konjem kojeg je privezao kraj Rustuma! Kad ga je Rustum pitao: Zašto ste došli? Rabija mu je rekao: Allah nas je poslao da prevedemo čovječanstvo iz obožavanja ljudi u obožavanje Allahu i iz gluposti ovog života u njegovu širinu, i iz tlačenja religija u slobodu Islama. Allah nas je poslao Svojim stvorenjima sa Svojom vjerom. Ko god ovo prihvati mi ga prihvatamo, a ko ovo odbije borimo se protiv njega dok ne dobijemo obećanje od Allaha! A šta je to obećanje, upita Rustum. Rabija mu reče: Džennet za šehide i pobjeda za one što ostanu! Rustum mu reče: Možeš li odgoditi ovu stvar dok mi ne razmislimo? Rabija mu reče: Da. Koliko dana ti treba: jedan ili dva? Rustum reče: Više. Trebam pisati narodu. Kaže Rabija: Nemože. Naš Poslanik nam nije dozvolio da odlažemo naše neprijatelje duže od tri dana. Zato odluči se sad.
 

Ovaj ashab je došao iz društva koje je bilo materijalno daleko iza perzijskog carstva. Ali u njemu je bilo sjeme istine i pravde koje mu nije dozvoljavalo da se zaslijepi blještavilom nevjernika oko njega. Civilizacija počinje sa ispravnom vjerom i akidom. Materijalni aspekti dolaze na drugom mjestu kao proizvod društva. Na drugoj strani, nevjernik bez obzira koliko on bio materijalno razvijen, je necivilizovan i nosi u sebi uzrok svog uništenja - nevjerstvo. Zato treba biti ponosan sa islamom !

Preuzeto iz "Al džumua Magazine"

srijeda, 7. prosinca 2011.

BRATE, NE NANOSI ZLO MUSLIMANIMA !

Uzvišeni Allah, kaže: 

"... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur’an, XLIX/12)

Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: 

"Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?" "Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." 

(Prenose Buhari i Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u našem svakodnevnom životu, na žalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje braće, ako šta pogrešno kažu ili šta nepravilno učine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogrešne postupke svoje braće, imaju loše mišljenje o njima, a kada kritikuju (čitaj ogovaraju), jezici su im oštriji od glatke britve. 

Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da dočekaju neki povod kojeg, na žalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilaženja medju sinovima islamskog ummeta. 

Na taj način, mi samo pomažemo neprijateljima islama. Zahvaljujući našoj međusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljače i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali našeg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih činjenica napadamo svoju braću u islamu!?

Imam Ibnil-Kesir, u svom djelu "El-bidajetu ve En-nihajeh", prenosi događaj Ijjasa ibn-Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom čovjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: "Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?" "Ne", - odgovori čovjek. "A da li su učestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?" "Ne", - ponovo odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: "Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe !? "(U vrijeme Ijjasa,Turci do tada nisu primili islam) Prim. prev.

Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sačuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan učenjak i veliki pobožnjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzaslužniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima čovjeku njegova dobra djela. Onda se nije čuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je čuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kući i lično bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da će na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time što će uzeti od njihovih dobrih djela.

Braćo i sestre!
  
Čuvajmo se ogovaranja. Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: 

" Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", - rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)

Braćo i sestre!

Islam nas uči da se međusobno volimo i da jedni druge poštujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu’minima rekao: 

" Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim)

Pravi musliman mora poštediti muslimane od svog jezika i ruke ako istinski vjeruje u Allaha. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu međusobno napadati ? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe ! 

Prava svojstva vjernika - mu’mina su: 

"...strogi prema nevjernicima, a samilosni medju sobom..." (Kur’an, XLVIII/29) 

"..prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..." (Kur’an,V/54) 
 

( Islamski časopisa "Hilal" )

BRATE, NE NANOSI ZLO MUSLIMANIMA !

Uzvišeni Allah, kaže: 

"... I ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga, - a vama je to odvratno -, zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je." (Kur’an, XLIX/12)

Ebu-Musa, radijellahu anhu, je upitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: 

"Allahov Poslaniče, ko je najbolji musliman?" "Onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni", - odgovori mu Poslanik." 

(Prenose Buhari i Muslim)

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao da je najbolji musliman onaj od čijeg jezika i ruku su muslimani sigurni, ali, ovaj hadis kao da ne nalazi mjesta u našem svakodnevnom životu, na žalost. Naprotiv, muslimani su zauzeti mahanama drugih muslimana, i stalno se nalaze u zasjedi svoje braće, ako šta pogrešno kažu ili šta nepravilno učine, da ih odmah "pokose". Ne nalaze nikakva opravdanja za neke pogrešne postupke svoje braće, imaju loše mišljenje o njima, a kada kritikuju (čitaj ogovaraju), jezici su im oštriji od glatke britve. 

Da stvar bude gora, muslimani jedni drugima spletkare i jedva da dočekaju neki povod kojeg, na žalost, znaju dobro iskoristiti izazivanjem jos dubljih nerazumijevanja i razilaženja medju sinovima islamskog ummeta. 

Na taj način, mi samo pomažemo neprijateljima islama. Zahvaljujući našoj međusobnoj netrpeljivosti mi smo kafire, munafike, agresore, koljače i razne tajne organizacije koje rade protiv islama, osigurali našeg otpora i suprotstavljanja istima. Zar da i pored svih ovih činjenica napadamo svoju braću u islamu!?

Imam Ibnil-Kesir, u svom djelu "El-bidajetu ve En-nihajeh", prenosi događaj Ijjasa ibn-Muavije El-Muzenija koji je bio poznat po svojoj skromnosti i oštroumnosti. Jednog dana je jedan čovjek, u prisustvu Ijjasa, govorio loše o drugom čovjeku. Ijjas ga tada pogleda i upita ga: "Da li si učestvovao u bitkama protiv Bizantinaca?" "Ne", - odgovori čovjek. "A da li su učestvovao u bitkama protiv Seneda i Turaka?" "Ne", - ponovo odgovori čovjek. Tada mu Ijjas reče: "Od tebe su sigurni Bizantinci, Senedi i Turci, a tvoj brat musliman ne može biti siguran od tebe !? "(U vrijeme Ijjasa,Turci do tada nisu primili islam) Prim. prev.

Jednom je prilikom Ibnil-Mubarek upitan: "Kako ti uspijeva da sačuvas sebe od ogovaranja?" Evo kako jedan učenjak i veliki pobožnjak odgovara na ovo pitanje: "Kada bi nekog ogovarao, onda bi ogovarao svoje roditelje jer su oni najzaslužniji mojih dobrih djela! " Upravo tako, ogovaranje oduzima čovjeku njegova dobra djela. Onda se nije čuditi Hasanu Basriju koji je nosio hedije onim ljudima za koje je čuo da su ga ogovarali. Osim toga, on bi im te hedije nosio kući i lično bi im se zahvaljivao na njihovom ogovaranju njega, jer je znao da će na Sudnjem danu nadoknaditi to ogovaranje time što će uzeti od njihovih dobrih djela.

Braćo i sestre!
  
Čuvajmo se ogovaranja. Ebu-Hurejre prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, upitao: 

" Znate li šta je ogovaranje?" Prisutni rekoše: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju!" "Ogovaranje je da svog brata muslimana spominješ po onome što on ne voli", - rekao je on. "A šta ako pri njemu bude ono što spominjemo?" "Ako bude pri njemu ono što spominješ, ogovorio si ga, a ako to ne bude pri njemu, potvorio si ga", - odgovori on." (Prenosi Muslim)

Braćo i sestre!

Islam nas uči da se međusobno volimo i da jedni druge poštujemo. Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je o mu’minima rekao: 

" Primjer vjernika u međusobnoj pažnji, milosrđu i saosjećanju je primjer jednog tijela. Kada oboli jedan njegov organ, svi ostali organi mu se odazovu i pridruže u bolu sa nesanicom i groznicom." (Prenose Buhari i Muslim)

Pravi musliman mora poštediti muslimane od svog jezika i ruke ako istinski vjeruje u Allaha. Kako muslimani mogu jedni druge mrziti i prezirati a njihov ih je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, uporedio s jednim tijelom? Kako se organi jednog tijela mogu međusobno napadati ? Ko napada svoga brata ili sestru, muslimana ili muslimanku, kao da je napao samog sebe; ko ogovara muslimane, ogovara samog sebe ! 

Prava svojstva vjernika - mu’mina su: 

"...strogi prema nevjernicima, a samilosni medju sobom..." (Kur’an, XLVIII/29) 

"..prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite..." (Kur’an,V/54) 
 

( Islamski časopisa "Hilal" )

srijeda, 30. studenoga 2011.

MODERNO POKRIVANJE - PITANJE I ODGOVOR


Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!


 Odgovor: 


Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

MODERNO POKRIVANJE - PITANJE I ODGOVOR


Pitanje: 

Danas svakodnevno na ulicama viđamo naše sestre muslimanke koje su moderno pokrivene, na glavama nose hidžab poput turbana, oblače uske pantalone a preko njih kratke suknje i šminkaju se poput nekih TV zvijezda. Neke od njih školuju se u ženskoj medresi i studiraju na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu što je zaista žalosno, jer bi bar one trebale da znaju koja su pravila pokrivanja žene u islamu. Zanima me koji je islamski stav spram današnjeg pokrivanja žena, tj. ovog modernog pokrivanja i postoje li vjerodostojne predaje vezane za ovu problematiku i da li se kako može utjecati bar na te djevojke koje se školuju u našim islamskim školama i fakultetima da ako su već odlučile da se pokriju da to rade kako je šerijetom propisano.Molim Allaha da vas nagradi na odgovoru, na vašem trudu i razumjevanju i nastojanju da nam date odgovore na stvari koje nam nisu jasne, AMIN !!!


 Odgovor: 


Sigurno je danas mnogo žena koje su zaboravile šta je stvarna svrha islamskog pokrivanja – ‘’hidžaba”. Takoðer je mnogo onih koji bi, u slabosti svog imana, da spoje dvije suprotnosti: da budu u trendu sa zapadnjačkom (zabludjelom) modom i da to opet umotaju u celofan “hidžaba”. Sve spomenuto uzrokovalo je ono što je spomenuto u pitanju, zato ćemo ukratko i spomenuti uvjete koje su islamski učenjaci postavili za islamsku odjeću “hidžab”. Za svaki uvjet postoje validni argumenti, koje nećemo spominjati ovom prilikom kako ovaj odgovor ne bi prerastao u opširnu studiju:


·da hidžab prekrije cijelo tijelo, osim onoga što je vjerom izuzeto;


·da hidžab nije ukras sam po sebi;


·da hidžab bude od gusto tkanog platna, tj. da nije proziran;


·da hidžab bude prostran, tj. da nije tijesan i da ne oslikava dijelove tijela;


·da hidžab nije namirisan;


·da hidžab nije odjeća kojom se oponašaju muškarci;


·da hidžab ne nalikuje odjeći nevjernica;


·da hidžab ne potpada pod pojam “libasuš-šuhrati” – odjeće po kojoj je osoba prepoznatljiva.


(Napomena: Spomenuti uvjeti preuzeti su iz knjige velikog islamskog muhadisa šejha Albanija “Džilbabul-mereti el-muslime’’ / ‘’Odjeća žene muslimanke”)


Nakon ovih uvjeta jasno nam je koliko je u današnjem vremenu iskrivljeno shvatanje islamske nošnje za žene “hidžaba” i kako je rijetko naći ženu čiji hidžab ispunjava spomenute uvjete.


Što se tiče spomenutih vidova oblačenja, neki od njih veoma su opasni i bojati se da neki od njih potpadaju pod hadis Allahovog Poslanika: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti: ljude koji u svojim rukama nose štapove poput kravljih repova i tuku njima ljude, i žene koje su obučene a gole, uvijaju se i druge navode na to. Glave su im kao grbe horosanskih mršavih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris koji se osjeti na tolikoj i tolikoj daljini.” (Muslim)


Da Allah popravi naše stanje! Amin. Allah najbolje zna!


Odgovorio: Pezić Elvedin

četvrtak, 24. studenoga 2011.

ZABRANA VARANJA

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.

Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: "Šta je ovo, vlasniče hrane?" Kaže: "Pokislo je, o Allahov Poslaniče." Pa mu reče: "A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas."[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: "Ko nas vara nije odnas", i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : "Hadis je hasen sahih."

ZABRANA VARANJA

عن أبي هريرة: ” أن رسول الله  مرَّ في السُّوقِ عَلَى صُبْرةِ طَعَام فأدْخلَ يَدَهُ فيها فَنَالتْ أصَابِعُهُ بلَلاً فَقَالَ: مَا هَذَا يَا صاحبَ الطَّعَام؟ قَالَ: يَا رَسولَ الله أصَابَتْه السَّماءُ، قَالَ: أَفَلا جَعلْتهُ فَوْقَ الطَّعامِ حَتّى يَرَاهُ النّاسُ؟! وَقَالَ: مَنْ غَشَّ فَلَيْسَ مِنّا“.

Prenosi Ebu-Hurejre da je Allahov Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, idući pijacom naišao na gomilu hrane koja se prodaje, stavio je svoju ruku u tu gomilu i na prstima su mu ostali tragovi vlažnosti, pa reče: "Šta je ovo, vlasniče hrane?" Kaže: "Pokislo je, o Allahov Poslaniče." Pa mu reče: "A zašto nisi pokvarenu hranu stavio iznad da je vide ljudi? Onaj ko vara nije od nas."[1]

Kratki komentar hadisa:

Poučava nas Poslanik, sall'Allahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kako treba da se ophode ljudi jedni prema drugima u njihovim trgovinskim relacijama. Nije im  dozvoljeno da jedni druge obmanjuju i varaju jer to raspaljuje u njihovim prsima mržnju, širi zlobu i kida islamske bratske veze, a to je ono što islam ne želi od svojih sljedbenika. Naime, islam podstiče da prodavač spomene mahane robe koju prodaje, i da pojasni njene karakteristike od kojih zavisi interes mušterije. A ako ne postupi ovako smatra se varalicom i obmanjivačem izlažući samog sebe Allahovoj srdžbi i kazni.

Pouke hadisa:
  1. Obaveza je prodavaču da spomene mahane robe koju prodaje i da opiše njene karakteristike.
  2. Zabrana varanja u međuljudskim postupcima i žestoka opomena onima koji to rade.
  3. Vadžib je muslimanima da se međusobno savjetuju.


[1] Muslim (1/99), broj 102, Knjiga o imanu, poglavlje: Riječi Poslanika, sall'Allahu alejhi ve sellem: "Ko nas vara nije odnas", i Tirmizi (3/606), broj 1315, poglavlje: Ono što je prenešeno o zabrani varanja u trgovini, i kaže Tirmizi : "Hadis je hasen sahih."

petak, 11. studenoga 2011.

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

NAREĐIVANJE DOBRA I ODVRAĆANJE OD ZLA

Naređivanje i zabranjivanje su dvije ljudske potrebe. Svaki čovjek ima potrebu da naređuje i zabranjuje. Čak i ako živi sam, odvojen od drugih, on će sebi naređivati i zabranjivati dobro ili zlo. S obzirom da je po svojoj prirodi čovjek društveno biće, živi u zajednici sa drugim i ne voli samoću, ova potreba naređivanja i zabranjivanja još je jača i preča. Šejhul Islam IbnulTejmije kaže: "Ko ne naređuje činjenje dobra, na što nas je obavezao Allah i Njegov Poslanik, i ne zabranjuje činjenja zla, koje je zabranio Allah i Njegov Poslanik, neka zna da će se u tom slučaju njemu naređivati da čini ono što je u suprotnosti sa Allahovom istinom, a zabranjivaće mu se činjenje i rad po istini, koju je Allah, dž.š., spustio."

Stoga znaj da, uvijek kada u društvu u kom živiš oslabi naređivanje dobra, ojačaće naređivanje zla i uvijek kad oslabi zabranjivanje zla, ojačaće zabranjivanje dobra. Allah, dž.š., je u Kur'anu opisao islamsko društvo između ostalih dobrih osobina i tom da poziva činjenju dobra, a odvraća od zla. Pa kaže Uzvišeni: "A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju i molitvu obavljaju i zekat daju i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah smilovati - Allah je doista silan i mudar." (Prijevod značenja - Et-Tevbe, 71.)

Ovo je opis pravih vjernika. Jedni drugima su prijatelji i međusobno se pomažu u ibadetima. Zato i jesu vjernici i zaslužuju Allahovu milost. Često se dešava da u islamskom društvu ima i licemjera (munafika). Njih ćeš poznati na osnovu kur'anskog opisa, gdje Allah, dž.š., kaže: "Licemjeri i licemjerke slični su jedni drugima; traže da se nevaljala djela čine, a odvraćaju od dobrih i ruke su im stisnute. Zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. Licemjeri su zaista pravi nevjernici."

Zdrava i dobra zajednica je ona u kojoj preovladava naređivanje dobra i zabranjivanje zla. Zajednica u kojoj glavnu riječ vode bogobojazni i pravedni ljudi, a, naravno, i takva zajednica nije čista od munafika i grješnika.

Osobine onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo

Naređivanje dobra i zabranjivanje zla je ibadet. Kod ovoga kao i kod ostalih ibadeta čovjek mora pri sebi imati određene osobine, kao što su iskrenost, da radi djelo samo radi Allaha, dž.š., i da to što radi bude u granicama Šerijata, slijedeći Poslanika a.s. Pored ovih osobina, onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora imati još neke osobine. Najvažnije od njih su znanje, lijepa riječ i ophođenje i strpljenje.

Znanje

Svaki onaj koji naređuje dobro i zabranjuje zlo mora posjedovati znanje o onome u što poziva. To znanje mora biti u okvirima Šerijata, jer ako ne bude slijedio Šerijat, slijediće svoju strast. Mnogo je danas onih koji iz najboljih namjera, zbog vlastitog neznanja, naprave štetu veću od koristi. Pored toga što mora posjedovati znanje o načinu pozivanja na dobro i odvraćanja od zla, čovjek mora dobro poznavati i stanje u kom se nalazi onaj kome se naređuje, odnosno zabranjuje i da zna koji je najbolji način ophođenja sa takvim čovjekom.

Lijepa riječ

Onaj ko poziva na dobro i odvraća od zla, mora to raditi na najljepši mogući način. Mora ljudima prilaziti lijepom riječju i lijepim ophođenjem, kao i vlastitim dobrim ahlakom. Allah, dž.š., kaže: "Ti sa svakim lijepo, i traži da se dobra djela čine, a neznalica se kloni." (Prijevod značenja - Al-Araf, 199.)

Kada Allah, dž.š., šalje Musaa, a.s., i brata mu Haruna najvećem nasilniku na zemlji - faraonu, naređuje im kako da se s njim ophode, pa kaže: "Idite faraonu, on se doista osilio, pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao." (Prijevod značenja - Taha, 44.)

Strpljenje

Ako si odlučio da kreneš putem Islama i putem naređivanja dobra i odvraćanja od zla, onda znaj da ćeš od ljudi često čuti ono što ne bi volio da čuješ i bićeš od njih napadan i vrijeđan na razne načine. Zato se odmah na početku naoružaj saburom i pripremi se za iskušenja. Mudri Lukman, kada je ostavljao oporuku svome sinu, između ostalog mu je rekao: "O sinko moj, obavljaj molitvu i traži da se čine dobra djela, a odvraćaj od hrđavih i strpljivo podnosi ono što te zadesi - dužnost je tako postupiti!". (Prijevod značenja - Lukman, 17.)

Pravi daija iskušenja i uvrede mora dočekati spreman, naoružan saburom (strpljenjem) onako kako su to radili Poslanik, a.s., i njegovi ashabi. Allah, dž.š., kaže: "Vi ćete sigurno biti iskušavani u imecima vašim i životima vašim i slušaćete, doista, mnoge uvrede od onih kojima je data Knjiga prije vas, a i od mnogobošaca. I ako budete izdržali i Allaha se bojali, pa tako treba da postupe oni koji su jakom voljom obdareni." (Prijevod značenja - Ali Imran, 186.)

Ne budi od onih koji drugima naređuju dobro, a sami ga ne čine i drugima zabranjuju zlo, a oni ga čine

Allah, dž.š., kaže: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?" (Prijevod značenja - El-Bekare, 44.)

I kaže Uzvišeni, također: "O vjernici, zašto jedno govorite, a drugo radite? O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koje djela ne prate." (Prijevod značenja - Es-Saff, 2.-3.)

Buharija i Muslim bilježe od Usame ibni Zejda, da je rekao: "Čuo sam Allahovog Poslanika, a.s., da kaže: "Doći će se na Sudnjem danu sa čovjekom i baciće se u vatru. Crijeva će mu ispasti iz utrobe, a on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko stuba dok vrše žito. Pa će se oko njega iskupiti stanovnici vatre i reći će mu: "Šta je s tobom? Zar ti nisi bio onaj što nam je naređivao dobro i zabranjivao zlo?" Reći će: "Da, ja sam vam naređivao da činite dobro, a sam ga nisam činio. I zabranjivao sam zlo, a činio sam ga."

Bilježi Taberani od Velida ibn Ukbe da kaže: "Rekao je Allahov Poslanik a.s.: "Obratiće se neki od stanovnika Dženneta, nekim stanovnicima Džehennema, pa će im reći: "Zašto ste u vatri, kada mi, tako nam Allaha, nismo ušli u Džennet, nego zbog toga što smo radili ono čemu ste nas vi naučili.” Pa će im ovi odgovoriti: "Mi smo govorili, ali nismo radili." (Hadis je daif)

Od Enesa ibni Malika, r.a., se prenosi da je rekao Allahov Poslanik, a.s.: "U noći Isra'a sam vidio ljude čija usta se sijeku kliještima od vatre. Pa upitah: "Ko su ovi Džebraile?" Kaže: "To su hatibi iz tvog Ummeta, koji su govorili ono što nisu radili, i učili su Allahovu Knjigu, a nisu se vladali po njoj."

Bilježi Taberani od Džunduba ibni Abdullaha, da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Primjer onoga ko ljude podučava dobru, a zaboravlja sam sebe, je kao primjer svijeće koja svijetli drugima, a spaljuje sebe."

Prenosi se od Ibni Mes'uda da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: "Neće se pomaći stope roba na Sudnjem danu, dok ne bude pitan za četvoro: o životu - gdje ga je potrošio, o mladosti - u čemu je proveo, o novcu - gdje ga je stekao i potrošio i o znanju - da li je radio po njemu." 

  Kemal Baković

utorak, 8. studenoga 2011.

Hutbe prvih generacija - Ashaba -



Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

Hutbe prvih generacija - Ashaba -



Doista je najistinitiji govor Allahova knjiga, najbolja vjera je vjera Ibrahima alejhis-selam a najbolji sunnet je sunnet Muhameda alejhis-selam. Najčasniji i najuzvišeniji govor je govor o Allahu, najbolja i najistinitija kazivanja su Kur’anska kazivanja. Vrijednost dobrog dijela će se vidjeti na kraju a najlošija djela su novotarije. Imati manje nego što je potrebno da zadovoljiš svoje potrebe je bolje nego da imaš mnogo a da ga ne možeš usmjeriti ili kontrolisati. Najgore korenje je ono kada čovjeku dođe smrt, a najveće žaljenje je žaljenje na Sudnjem Danu. Najgore skretanje je da skreneš sa Allahova puta nakon što si bio na uputi. Najbolje blagostanje jeste da budeš zadovoljan sa onim što imaš. Najbolja opskrba za Ahiret je bogobojaznost. Sumnja je vrsta nevjerstva. Najgora sljepoća je sljepoća srca. Alkohol je izvor svakog zla. Iskušenje ženama je šejtanovo uže. Širk je najveći grijeh. Uvrijediti vjernika je grijeh a boriti se protiv njega je kufr. Imetak vjernika je svet poput njegova života. Onaj koji oprosti onome ko je prema njemu pogriješio i Allah će njemu oprostiti. Onaj ko proguta svoju ljutnju Allah će nagraditi. Onome ko oprašta drugima i Allah će njemu oprostiti a onome ko strpljivo podnese svoju neimaštinu Allah će obilno nagraditi. Najgora zarada je kamata a najgora hrana je jedenje nasljedstva siročeta. Dovoljno ti je ono što zadovoljava tvoje osnovne potrebe. Rezultati čovjekovog djela de pokazati njegovu prvobitnu namjeru. Najgora priča je laž a najbolja smrt je šehidska. Uzvišeni Allah će sigurno poniziti oholu osobu. Ko bude slijedio šejtana biće nepokoran Allahu a ko je nepokoran Allahu, Allah će ga kazniti džehenemom.

utorak, 1. studenoga 2011.

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :


  1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
  2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
  3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
  4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.
Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.

Šerijatski dokazi u Islamu

Šerijatski dokaz tj. Ediletu El-Ahkam u terminološkom značenju označava dokaz preko kojeg se može ispravnim promatranjem (proučavanjem) da dođe do znanja ili pak potrebne vijesti (habera) iz koje se razumije i uzima određeni propis.

Šerijatski dokazi tj. Ediletu El-Ahkam oko kojih su svi složni, su slijedeći :


  1. Allahova knjiga – Kur'an: Kur'an je Allahov subhanehu ve te'ala govor (Kelamullah) koji je objavljen Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo učenje predstavlja ibadet.
  2. Sunnet Allahova Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem: Sunnet je sve ono što se prenosi od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve ala alihi ve selleme, od riječi, djela, odobravanja, tjelesnih i moralnih osobina, ili sve ono što je vezanoza njegov život, svejedno prije ili poslije poslanstva.
  3. Konsenzus islamski učenjaka (ar. El-Idžma'): El-Idžma' je složnost islamski učenjaka jednog vremena (mudžtehida) nakon smrti Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, na nekom propisu od propisa ove vjere.
  4. Početna dozvola (ar. Ibahatu El-Aslije): To znači da su sve stvari u svojoj početnoj osnovi dozvoljene tj. Mubah sve dok ne dođe validan šerijtaski propis koji tu početnu dozvoljenost (osnovu) stavlja van snage tj. Derogira.
Ovo su dakle samo oni potvrđeni i opće prihvaćeni dokazi na kojima se temelje i iz kojih se izvode Šerijatski propisi koji imaju svoju svakodnevnu primjenu kod muslimana, u njihovim životima bilo da su u pitanju propisi iz domena: ibadeta, vjerovanja (ubjeđenja), namaza, posta, zekata, hadždža, kazni i krvarine, međuljudskog ophođenja i svih drugih šerijatski stvari i propisa.

nedjelja, 30. listopada 2011.

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]
Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:
  1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
  2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
  3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )
Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:
( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]
  1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
  2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]
Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]
  1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
  2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

[1] El-Hudžurat 10.
[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.
[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.
[4] En-Nisa 86.
[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.
[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.
[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.
[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.
[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.
[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.
[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.
[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.
[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.
[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.
[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.
[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.
[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]
Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:
  1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
  2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
  3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )
Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:
( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]
  1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
  2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]
Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]
  1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
  2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

[1] El-Hudžurat 10.
[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.
[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.
[4] En-Nisa 86.
[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.
[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.
[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.
[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.
[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.
[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.
[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.
[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.
[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.
[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.
[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.
[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.
[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.