ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]

Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:

1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )

Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:

( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]

1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]

Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]

1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

---

[1] El-Hudžurat 10.

[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.

[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.

[4] En-Nisa 86.

[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.

[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.

[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.

[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.

[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.

[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.

[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.

[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.

[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.

[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.

[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.

[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.

[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

ADABI LIJEPOG ODNOSA PREMA MUSLIMANIMA

Veza koja spaja muslimana sa njegovim bratom muslimanom, ma koje nacije i boje kože bio i kojim jezikom govorio, je veza vjerovanja u Allaha, u tom smislu Uzvišeni veli: "Vjernici su samo braća."[1]

Musliman treba da ispunjava prema svome bratu muslimanu određena prava i obaveze, kao što kaže Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem: "Musliman je prema muslimanu dužan pet stvari: ... ."[2] Vjernik je čvrsto ubijeđen, ispunjavajući ta prava i obaveze, da je to svojevrstan vid ibadeta kroz koji se približava Uzvišenom Allahu.

Musliman prema svome bratu muslimanu dužan je sljedeće:

1. Kada se sa njim sretne, pozdraviti ga riječima: Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu! (Neka je mir i Allahova milost i blagoslov na vas!) Jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem kaže: "Nazivaj selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš."[3] Pozdravljeni će mu odgovoriti riječima: Ve alejkumusselamu ve rahmetullahi ve berekatuhu (Neka je i na vas mir, Allahova milost i berekat), slijedeći riječi Uzvišenog Allaha. "Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite ili ga odvratite istim!"[4] A zatim se sa njim rukuje, što ostavlja velik trag na obojicu, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dvojice muslimana koji se, kada se sretnu, pozdrave i rukuju, a da im, i prije nego što se rastanu, neće biti oprošteno."[5]
2. Kada se razboli, obići ga i zamoliti Allaha za njegovo ozdravljenje. Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Uzvišeni Allah će reći na Sudnjem danu: 'Sine Ademov, bio sam bolestan pa me nisi obišao.' A on će reći: 'Gospodaru, kako ću te obići a Ti si Gospodar svjetova?' Kaže Uzvišeni: 'Zar nisi znao da je moj rob taj i taj bio bolestan, pa ga nisi obišao, zar nisi znao da si ga obišao da bi Me našao kod njega?'"[6] I kaže u drugom hadisu, podstičući na obilaženje bolesnog: "Zaista, kada musliman obiđe brata muslimana, neprestano je u džennetu (tj. ubire plodove dženneta) sve dok se ne vrati."[7]
3.  Dovi za njega kada kihne, nakon što čuje da je rekao:  ( الحمد لله )

Elhamdullilahi (Hvala Allahu), reći će: ( يرحمك الله ) Jerhamukellahu (Allah ti se smilovao), a ovaj koji je kihnuo će odgovoriti:

( يهديكم الله ويصلح بالكم ) Jehdikumullahu ve juslihu balekum (Allah vas uputio i važe stanje popravio), pridržavajući se Poslanikovih,  sallalahu alejhi ve sellem,  riječi: "Kada neko od vas kihne, neka kaže: ELHAMDULILLAH (hvala Allahu), i neka mu kaže njegov brat ili prijatelj: JERHAMUKELLAH (Allah ti se smilovao), a kad mu kaže jerhamukellah, neka mu odgovori: JEHDIKUMULLAHU VE JUSLIHU BALEKUM (neka vas Allah uputi i popravi vam stanje)."[8]

1. Učestvuje sa njim u njegovim radosnim trenucima, a ako ga pozove na gozbu, odazove se, jer Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, kaže: "Najgora hrana je gozbenska hrana sa koje se odbijaju oni koji bi došli a pozivaju oni koji ne žele doći, a onaj ko se ne odazove pozivu na gozbu, otkazao je poslušnost Allahu i Njegovom Poslaniku."[9]
2. Posavjetovati ga u slučaju da zatraži savjet po bilo kom pitanju, objasniti mu dobro ili zlo u shodno tom viđenju po tom pitanju i posavjetovati ga ako vidi da mu je potreban savjet, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas svoga brata upita za savjet, neka mu ga da."[10] Drugom prilikom je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Vjera je savjet." Upitan kome, odgovorio je: "Allahu, Njegovoj knjizi, Njegovom Poslaniku, vođama muslimana i muslimanima, uopće."[11] A to je zbog toga što vjernik želi svome bratu ono što želi i samom sebi, a ne voli da ga zadesi ono što ne bi volio da se desi njemu, postupajući po riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: " Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok ne bude volio svome bratu ono što voli samom sebi."[12]

Islam poziva članove društvene zajednice na čuvanje imanskih veza, kao što poziva da se prevaziđe ono što prijeti kidanju tih veza i izlaže ih potresu. Zbog toga islam zabranjuje da musliman izbjegava svoga brata više od tri dana, jer je Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nije dozvoljeno muslimanu da ne govori sa svojim bratom muslimanom više od tri dana, sretnu se pa jedan od drugog okreće glavu, a bolji od njih dvojice je onaj koji prvi nazove selam."[13]

1. Ne nanosi mu zlo i ne čini mu ništa što mu nije drago, u njegovom imetku, krvi ili časti, jer je Allahov Poslanik,  sallalahu alejhi ve sellem, rekao: "Muslimanu je sve što musliman ima sveto (nepovredljivo): njegova krv, njegov imatak i njegova čast."[14] A drugom prilikom je rekao: "Psovanje muslimana je grijeh, a borba protiv njega je kufr (nevjerstvo)."[15]
2. Pomoći mu i ne ostavljati ga na cjedilu u slučaju bilo kakve potrebe, rukovodeći se riječima Allahovog Poslanika,  sallalahu alejhi ve sellem: "Ko pomogne bratu muslimanu kada mu je potrebna pomoć, i Allah će njemu pomoći kada mu bude potrebna pomoć."[16] I njegovim riječima,  sallalahu alejhi ve sellem, u drugom hadisu: "Pomozi svome bratu, bilo da čini nepravdu ili je njemu učinjena nepravda. Ako čini nepravdu, neka mu zabrani, jer je to pomaganje njemu, a ako mu je učinjena nepravda, neka mu pomogne."[17]

---

[1] El-Hudžurat 10.

[2] Buharija, Knjiga o dženazi namazu, poglavlje: Naredba o ispraćanju dženaze, broj 1240.

[3] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje da djela u islamu imaju različite vrijednosti i navođenje najboljih djela, broj 39.

[4] En-Nisa 86.

[5] Ibn Madže, Knjiga o adabima, Poglavlje o rukovanju, broj 3703, a šejh Albani je hadis ocijenio kao vjerodostojan.

[6] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2569.

[7] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Vrijednost obilaženja bolesnog, broj 2568.

[8] Buharija, Knjiga o adabima, poglavlje: Šta se kaže onom ko kihne, broj 6224.

[9] Muslim, Knjiga o braku, poglavlje: Naredba odazivanja pozivu na gozbu, broj 1432.

[10] Buharija, Knjiga o trgovini, poglavlje: Da li mještanin da prodaje za stranca bez naplate, i da li da ga pomogne ili posavjetuje, 68. poglavlje, broj 2157.

[11] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Vjera je savjet, broj 55.

[12] Buharija, Knjiga o imanu, poglavlje: Od imana je da voli svom bratu ono što voli samom sebi, broj 13.

[13] Buharija, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Zabrana izbjegavanja više od tri dana bez opravdanog šerijatskog razloga, broj 2559.

[14] Muslim, Knjiga o dobročinstvu i održavanju rodbinskih veza, poglavlje: Činjenje zuluma muslimanu, ostavljanje na cjedilu, omalovažavanje, njegova krv, čast i imetak su zabranjeni, broj 2564.

[15] Muslim, Knjiga o imanu, poglavlje: Pojašnjenje riječi Vjerovjesnika,  sallalahu alejhi ve sellem, psovanje muslimana, broj 64.

[16] Muslim, Knjiga o dobročinstvu, održavanju rodbinskih veza i adabima, poglavlje: Zabrana zuluma, broj 2580.

[17] Buharija, Knjiga o žalbama, poglavlje: Pomozi brata bio on zalim ili mazlum, broj 2444.

MUNAFICI, LICEMJERI, DVOLIČNJACI !!!

KUR’ANSKE DEFINICIJE MUNAFIKA

Kaže Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.
oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.

(Kur'an sura El-Bakara, 8-15 ajet)

Osnovne osobine Munafika

- Pojavljuju se u zajednici Vjernika (Mu’mina)
- Iako ne vjeruju pretvaraju se da vjeruju
- Ne razumiju Kur’an
- Vrlo malo spominju (sjećaju se) Allaha (dž.š)
- Ohole se
- Govore ono što im nije u srcu
- Pogrešno tumače Kur’an
- Prepreka su dobrome, nadmeću se u zlu
- Ono što Allah (dž.š) voli munafici ružno vide
- Nezahvalni su
- Ismijavajući se, govore o Kur’anu i vjernicima 

Nadmetanja u prevari vjernika

- Trude se da postignu ljudsko zadovoljstvo a ne Allahovo (dž.š)
- Troše svoje imetke da bi se pokazali
- Na Allahovom putu nikada ozbiljno ne ulažu
- Gladnih očiju i sebični su
- Spoljašni oblici i njihove priče mogu biti varljive
- Okupljaju se tajno i protiv vjernika kuju planove
- Špijuniraju među vjernicima

Duhovno stanje u kojem se nalaze Munafici

- Nisu zadovoljni, stalno sebe hvale, trude se da se dokažu
- Žive u velikom strahu od vjernika

Bezumnost Munafika

- Misle da ono što rade Allah (dž.š) ne vidi
- Nesvjesni su da Allah (dž.š) pomaže vjernike
- Strahuju od Allahove kazne i uznemiravanja nevjernika
- Medjusobno su u nesporazumu
- Misle da varaju vjernike
- Misle da su mnogo pametni

Osobine Munafika u sijanju smutnji

- Prepoznaju se u trenutcima straha i teškoća
- U teškim trenutcima za vjernike munafici počinju sa sijanjem smutnji
- Među vjernicima šire neistinite vjesti (dezinformacije)
- U ime reda siju nered

Akcije Munafika protiv Vjernika u vremenu smutnji

- Žele se osvetiti vjernicima
- Sklapaju saveze sa nevjernicima
- O vjernicima stalno loše govore
- Trude se da u svoje redove povuku nekog od vjernika

Allah će munafike razotkriti i kazniti ih

- Munafici će i na dunjaluku doživjeti patnje
- Munafici će na sudnjem danu biti bačeni na dnu Džehennema

U Kur’anskoj suri El-Munafiqun koja direktno govori o licemjerima i koja zbog toga i nosi ime Licemjeri Allah dž. š kaze:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!" - I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.

2. oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!

3. To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju.

4. Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!

5. A kad im se rekne: "Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti"- oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.

6. Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati.

7. oni govore: "Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.

8. oni govore: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!" A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.

9. O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.

10. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!"

11. Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.

(Al-Munafiqun -- Licemjeri - Medina - 11 ajeta)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah.

Neka nas Allah dz. s. sačuva od zla licemjerja i licemjera i neka nas uputi na pravi put, put kojem su pozivali svi Njegovi poslanici od Adema a.s pa do Muhammeda s.a.w.s.

MUNAFICI, LICEMJERI, DVOLIČNJACI !!!

KUR’ANSKE DEFINICIJE MUNAFIKA

Kaže Allah Uzvišeni u Kur'anu časnom

Ima ljudi koji govore: "Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!"- a oni nisu vjernici.
oni nastoje prevariti Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.
Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu.
Kada im se kaže: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red uspostavljamo!"
Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opažaju.
Kad im se kaže: "Vjerujte kao što pravi ljudi vjeruju!" - oni odgovaraju: "Zar da vjerujemo u ono u što bezumni vjeruju?" - A, uistinu, oni su bezumni, ali ne znaju.
Kada susretnu one koji vjeruju, govore: "Vjerujemo!" - a čim ostanu nasamo sa šejtanima svojim, govore: "Mi smo s vama, mi se samo rugamo."
Allah njih izvrgava poruzi i podržava ih da u svome nevjerstvu lutaju.

(Kur'an sura El-Bakara, 8-15 ajet)

Osnovne osobine Munafika

- Pojavljuju se u zajednici Vjernika (Mu’mina)
- Iako ne vjeruju pretvaraju se da vjeruju
- Ne razumiju Kur’an
- Vrlo malo spominju (sjećaju se) Allaha (dž.š)
- Ohole se
- Govore ono što im nije u srcu
- Pogrešno tumače Kur’an
- Prepreka su dobrome, nadmeću se u zlu
- Ono što Allah (dž.š) voli munafici ružno vide
- Nezahvalni su
- Ismijavajući se, govore o Kur’anu i vjernicima 

Nadmetanja u prevari vjernika

- Trude se da postignu ljudsko zadovoljstvo a ne Allahovo (dž.š)
- Troše svoje imetke da bi se pokazali
- Na Allahovom putu nikada ozbiljno ne ulažu
- Gladnih očiju i sebični su
- Spoljašni oblici i njihove priče mogu biti varljive
- Okupljaju se tajno i protiv vjernika kuju planove
- Špijuniraju među vjernicima

Duhovno stanje u kojem se nalaze Munafici

- Nisu zadovoljni, stalno sebe hvale, trude se da se dokažu
- Žive u velikom strahu od vjernika

Bezumnost Munafika

- Misle da ono što rade Allah (dž.š) ne vidi
- Nesvjesni su da Allah (dž.š) pomaže vjernike
- Strahuju od Allahove kazne i uznemiravanja nevjernika
- Medjusobno su u nesporazumu
- Misle da varaju vjernike
- Misle da su mnogo pametni

Osobine Munafika u sijanju smutnji

- Prepoznaju se u trenutcima straha i teškoća
- U teškim trenutcima za vjernike munafici počinju sa sijanjem smutnji
- Među vjernicima šire neistinite vjesti (dezinformacije)
- U ime reda siju nered

Akcije Munafika protiv Vjernika u vremenu smutnji

- Žele se osvetiti vjernicima
- Sklapaju saveze sa nevjernicima
- O vjernicima stalno loše govore
- Trude se da u svoje redove povuku nekog od vjernika

Allah će munafike razotkriti i kazniti ih

- Munafici će i na dunjaluku doživjeti patnje
- Munafici će na sudnjem danu biti bačeni na dnu Džehennema

U Kur’anskoj suri El-Munafiqun koja direktno govori o licemjerima i koja zbog toga i nosi ime Licemjeri Allah dž. š kaze:

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

1. Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: "Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!" - I Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.

2. oni se iza zakletvi svojih zaklanjaju, pa od Allahova puta odvraćaju. Ružno je, doista, kako postupaju!

3. To je zato što su vjernici bili, pa nevjernici postali, i onda su im srca zapečaćena, pa ne shvaćaju.

4. Kad ih pogledaš, njihov izgled te ushićuje; a kad progovore, ti slušaš riječi njihove, međutim, oni su kao šuplji naslonjeni balvani, i misle da je svaki povik protiv njih. oni su pravi neprijatelji, pa ih se pričuvaj! Allah ih ubio, kuda se odmeću?!

5. A kad im se rekne: "Dođite, Allahov Poslanik će moliti da vam se oprosti"- oni glavama svojim tresu i vidiš ih kako nadmeno odbijaju.

6. Isto im je - molio ti oprosta za njih ili ne molio, Allah im, zaista, neće oprostiti, Allah, doista, narodu nevjerničkom neće na Pravi put ukazati.

7. oni govore: "Ne udjeljujte ništa onima koji su uz Allahova Poslanika, da bi ga napustili!" A blaga nebesa i Zemlje su Allahova, ali licemjeri neće da shvate.

8. oni govore: "Ako se vratimo u Medinu, sigurno će jači istjerati iz nje slabijeg!" A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.

9. O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, biće izgubljeni.

10. I od onoga čime vas Mi opskrbljujemo udjeljujte prije nego nekom od vas smrt dođe, pa da onda rekne: "Gospodaru moj, da me još samo kratko vrijeme zadržiš, pa da milostinju udjeljujem i da dobar budem!"

11. Allah, sigurno, neće ostaviti u životu nikoga kome smrtni čas njegov dođe; a Allah dobro zna ono što vi radite.

(Al-Munafiqun -- Licemjeri - Medina - 11 ajeta)

Istinu je rekao Uzvišeni Allah.

Neka nas Allah dz. s. sačuva od zla licemjerja i licemjera i neka nas uputi na pravi put, put kojem su pozivali svi Njegovi poslanici od Adema a.s pa do Muhammeda s.a.w.s.

ABORTUS - ZLOČIN PREMA DJETETU

Jedna od najvaznijih odlika islama jeste sto on podstice na ocuvanje i odbranu covjekovog zivota. Zato je u islamu predvidjena najstrozija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Poznato je da kod Allaha, dzelle sanuhu, kap nevino prolivene mu’minske krvi znaci vise nego li rusenje Ka’be od strane nevjernika. Tako islam posvjecuje posebnu paznju ocuvanju zacetog djeteta u majcinoj utrobi i zabranio je bilo kakvu vrstu njegova ostecivanja ili unistavanja. S druge pak strane, islam podstice na radjanje djece i formiranje novih, jacih i mnogobrojnih islamskih generacija. Allah, dzelle sanuhu, je trudnicama obecao nagradu i sevap koje je samo za njih pripremio. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu zalejhi ve sellem, kaze:

“Zar neka od vas, koja je trudna sa svojim muzem, a zadovoljan je s njom, da ne bude zadovoljna da ima nagradu kao onaj koji posti i bori se na Allahovom putu. A kada je porodicni bolovi obuzmu, niko ni na nebesima ni na Zemlji ne zna sta joj je od nagrade pripremljeno.“ .........Da li igdje postoji ovakva nagrada? Ne, to postoji samo u islamu.

Abdullah ibnil-Omer je vidio jednog covjeka kako na vratu nosi svoju majku. Primjetivsi Abdullaha covjek ga upita: “Sine Omerov, da li sam ovim postupkom uspio uzvratiti dobro majci koje je ucinila prema meni?“ “Ne, ni koliko jedan porodjajni bol, a Allah ce te nagraditi zbog te sitne stvari.“

Sestro koja vjerujes u svoga Gospodara, znaj da je zivot djeteta u utrobi majke zagarantovan Serijatom, jer plod predstavlja zivo bice i na osnovu toga se zabranjuje njegovo unistenje, bilo ono od oba roditelja, ili samo od majke. Takodje je haram unistenje djeteta koje je zaceto na nezakoniti nacin (zinalukom) i nije dozvoljeno njegovo ubijanje, jer je ono zivo ljudsko bice koje nema grijeha. U vrijeme Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna udata zena je ucinila zinaluk (blud). Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio unistenje njenog djeteta koje je zaceto na nezakonit nacin i naredio je da se njegova majka brine za njega sve dok dijete ne ojaca i pocne samo jesti. Nakon pruzene paznje prema djetetu, Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naredio da se izvrsi kamenovanje nad njegovom majkom koja je ucinila zinaluk.

Studija o abortusu zahtijeva pojasnjenje i navodjenje hadisa na tu temu, pojasnjenje nenamjernog i namjernog unistenja djeteta, jer se serijatski stav razlikuje od jedne do druge situacije.
Neka islamska ulema i pripadnici pravnih serijatskih skola kategoricno zabranjuju namjerni abortus, neobracajuci paznju na zivot (koliko je vec dugo plod u utrobi majke) zacetog djeteta, jer sa samom oplodnjom uspostavljen je novi zivot koji nosi nasljedne osobine roditelja koje su samo Allahu, dzelle sanuhu, poznate.

Abortus se zabranjuje jer se njime unistava ono sto vec postoji, a postojanje djeteta pocinje od samog trenutka kada je materica prihvatila plod u sebe, odnosno njene pripreme za novi zivot. Unistenje tog ploda je zlocin, a kada taj plod postane zakvacak (zalekah) i komad mesa (mudgah) zlocin biva veci, a kada se udahne dusa u taj plod onda zlocin biva jos vecim, a da ne govorimo o njegovom ubistvu nakon rodjenja.
Neka ulema donosi svoj stav po pitanju abortusa i njegovoj zabrani nakon 42 noci zivota ploda na osnovu hadisa u kojem kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada se navrsi 42 noci nakon oplodnje, Allah, dzelle sanuhu, posalje meleka koji ga oblikuje, dajuci mu sluh, vid, kozu, meso i kosti, a zatim kaze: “O Gospodaru, musko ili zensko?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov edzel (cas smrti).” I tvoj Gospodar kaze sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov rizk (opskrba)?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim melek izadje sa stranicom, ne dodaje nista na ono sto mu je naredjeno, niti oduzima.”

Iz ovog hadisa se razumije da udahnuce duse u plod biva nakon sest hefti, tj. 42 noci, te je ulema koja uzima ovaj hadis kao dokaz zabranila abortus nakon 42 noci zivota ploda.
Neka ulema za svoj stav uzima podlogu u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu: “Zaista u stvaranju vasem boravite u utrobi majke cetrdeset dana, zatim toliko budete zakvacak (zalekah), zatim toliko budete komad mesa (mudgah), zatim Allah posalje meleka, pa mu naredi cetiri rijeci i on zapise njegov rizk, njegov edzel, da li je nesrecan ili srecan, zatim udahne u njega...” (Buhari)
Ovaj hadis je u skladu sa ajetom: “Mi smo zaista covjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruskom ucinili, zatim od ugruska grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje ozivljujemo, pa neka je uzvisen Allah, najljepsi stvoritelj!” (Kur’an, XXIII/12,14)
Ova ulema smatra da dusa biva udahnuta nakon cetvrtog mjeseca, tj. nakon 120 noci, te su donijeli fetvu o zabrani namjernog abortusa nakon tog perioda.
Takodje je jedan broj uleme uzeo oba spomenuta hadisa kao podlogu za donosenje svog stava po pitanju abortusa uzimajuci u obzir slanje meleka vise puta. Oni su zabranili namjerni abortus nakon udanuca duse. Tom njihovom stavu se niko ne protivi od islamske uleme, tako da se namjerni abortus nakon udahnuca duse kategoricno zabranjuje.

Sto se tice pitanja abortusa prije udahnuca duse, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod odredje-nim uslovima koje Serijat precizno odredju-je. Oni smatraju da je abortus dozvoljen uz opravdani razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slucaju da trudnoca predstavlja opasnost po zivot majke koja je osnova zivota djeteta, a dijete je ogranak. Zato se ne zrtvuje osnova zbog ogranka i to prihvata Serijat, zdrav razum, moral, medicina i zakon. Takodje, abortus se dozvoljava u slucaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja ce mu otezavati zivot, kao i njegovoj porodici, u skadu sa pravilom “Stetnost se otklanja prema mogucnostima”, s tim sto medicinski tim pouzdanih lijecnika muslimana (ne jedan lijecnik) treba da to potvrdi. Na osnovu spomenutog kazemo da je u osnovi namjerni abortus haram i njegova zabranjenost se povecava sa povecanjem zivota zacetog djeteta.

Po islamskom zakonu, nad osobom koja unisti plod nakon udahnuca duse treba izvrsiti kaznu ubistva, jer je bespravno i namjerno izvrsila ubistvo nad drugim. Takodje se ista kazna izvrsava nad osobom koja je sa nijjetom unistenja ploda u utrobi majke udarala u stomak trudnice i na taj nacin ubila dijete.

Osoba koja nenamjerno unisti plod, bio to otac, majka ili neko drugi, duzan je dati sadaku u iznosu 212,5 grama zlata ili 1785 grama srebra. Nakon toga, ta osoba je duzna osloboditi roba muslimana, a ako ne nadje onda je duzna postiti dva mjeseca, dan za danom, trazeci oprosta od Allaha. Allah, dzelle sanuhu, kaze: “...Onaj ko ubije vjernika nehotice, mora osloboditi ropstva jednog roba, vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj, oslobodjen je krvarine jedino ako oni oproste...” (Kur’an, IV/92)

Na kraju nuzno je spomenuti ono sto pisu novine, casopisi i ono sto cujemo od pretpostavljenih. Procenat abortusa kod Bosnjaka u Republici Bosni i Hercegovini je veoma visok, a u nekim periodima je iznosio 25 slucajeva na dan (ve la havle ve la kuvvete illa billah). Taj procenat je mnogo manji kod Srba i Hrvata. Pored njihove brojnosti oni pozivaju ka radjanju, a jedan od primjera toga je i poznati srbijanski umjetnik (naivac) Milic od Macve, koji je uputio poziv svim crkvama i organizacijama za pruzanje pomoci i davanju dobrovoljnih priloga porodicama koje imaju vise djece kako bi podstakao Srbe na radjanje. Po tom programu bi, kako pise beogradski “Nin” bila davana pomoc tim porodicama u narednih pet godina. Time se zele nadoknaditi zivoti stradalih u ratu i ojacati Srbi kako bi ocuvali svoju brojnost na Balkanu. Milic je svoj zahtjev uputio svim zemljama sirom svijeta kako bi bio podrzan u svojim namjerama, dok mi i pored naseg malog broja u odnosu na one koji su nas unistavali i koji nas i danas ubijaju, nismo ni korak poduzeli ka necemu takvom. Zaboravili smo da nam islam zabranjuje abortus, da nas poziva ka braku i radjanju. 

Kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zenite one koje mnogo vole (i poduzimaju sve da zadovolje svoga muza) i koje mnogo radjaju, ja cu se ponositi vasom brojnoscu medju drugima na Sudnjem danu.” To se moze postici ranijom zenidbom, radjanjem vise djece, sprecavanjem abortusa.
Poznato nam je, danas kao nikada, koliko smo okruzeni dusmanima. Nas opstanak na nasoj zemlji i u nasoj domovini Bosni i Hercegovini je povezan sa nasom povezanoscu sa vjerom, kao i sa nasom snagom i brojem kada se sretnemo sa neprijateljem. Sedamdesetih godina ovog stoljeca na sastancima rukovodioca “bratstva i jedinstva” upucivani su pozivi za unistenjem “muslimanskog uha” jos u utrobama. Njihovi planovi za unistenjem muslimana su jos stariji i dobro nam poznati, pa da li da i mi sami sprovodimo njihove planove ili cemo se vratiti svojoj Knjizi i uciniti iskreno pokajanje za sve sto smo do sada ucinili.
ZAR DA ZABORAVIMO!

Podaci o Bosni i Hercegovini :
 

Bosna ima povrsinu od 51197 km.
Ona je vazan most koji povezuje Srednju Evropu sa Sredozemljem.
Broj stanovnika u popisu 1997-e god. bio je 4,377,000,
-broj poginulih Bosnjaka u ovom ratu: 200.000 od toga 22.000 djece.
-broj ranjenih: 240.000, od toga 52.000 djece.
-broj hendikepiranih 100. 600, od toga 4.000 djece.
-broj raseljenih: 1.225.000 koji su raseljeni u preko stotinu zemalja.
-broj raseljenih unutar BiH iznosi 850.000.
-broj nestalih lica: 53.600, od toga 28.420 iz Srebrenice i Zepe.
-broj sela koja su potpuno unistena:475.
-broj gradova koji su bili okupirani ili su jos pod sprskom okupacijom:61 grad. gradovi koji su oslobodjeni pretrpjeli su velika razaranja.
-procenat ukupnog unistenog stambenog fonda je oko 36%.

Pise: Salih Kurdi
Prijevod: Muhamed Djuliman

ABORTUS - ZLOČIN PREMA DJETETU

Jedna od najvaznijih odlika islama jeste sto on podstice na ocuvanje i odbranu covjekovog zivota. Zato je u islamu predvidjena najstrozija kazna za onog koji prolije krv nevinog muslimana. Poznato je da kod Allaha, dzelle sanuhu, kap nevino prolivene mu’minske krvi znaci vise nego li rusenje Ka’be od strane nevjernika. Tako islam posvjecuje posebnu paznju ocuvanju zacetog djeteta u majcinoj utrobi i zabranio je bilo kakvu vrstu njegova ostecivanja ili unistavanja. S druge pak strane, islam podstice na radjanje djece i formiranje novih, jacih i mnogobrojnih islamskih generacija. Allah, dzelle sanuhu, je trudnicama obecao nagradu i sevap koje je samo za njih pripremio. U jednom hadisu Poslanik, sallallahu zalejhi ve sellem, kaze:

“Zar neka od vas, koja je trudna sa svojim muzem, a zadovoljan je s njom, da ne bude zadovoljna da ima nagradu kao onaj koji posti i bori se na Allahovom putu. A kada je porodicni bolovi obuzmu, niko ni na nebesima ni na Zemlji ne zna sta joj je od nagrade pripremljeno.“ .........Da li igdje postoji ovakva nagrada? Ne, to postoji samo u islamu.

Abdullah ibnil-Omer je vidio jednog covjeka kako na vratu nosi svoju majku. Primjetivsi Abdullaha covjek ga upita: “Sine Omerov, da li sam ovim postupkom uspio uzvratiti dobro majci koje je ucinila prema meni?“ “Ne, ni koliko jedan porodjajni bol, a Allah ce te nagraditi zbog te sitne stvari.“

Sestro koja vjerujes u svoga Gospodara, znaj da je zivot djeteta u utrobi majke zagarantovan Serijatom, jer plod predstavlja zivo bice i na osnovu toga se zabranjuje njegovo unistenje, bilo ono od oba roditelja, ili samo od majke. Takodje je haram unistenje djeteta koje je zaceto na nezakoniti nacin (zinalukom) i nije dozvoljeno njegovo ubijanje, jer je ono zivo ljudsko bice koje nema grijeha. U vrijeme Resulullaha, sallallahu 'alejhi ve sellem, jedna udata zena je ucinila zinaluk (blud). Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je zabranio unistenje njenog djeteta koje je zaceto na nezakonit nacin i naredio je da se njegova majka brine za njega sve dok dijete ne ojaca i pocne samo jesti. Nakon pruzene paznje prema djetetu, Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem, je naredio da se izvrsi kamenovanje nad njegovom majkom koja je ucinila zinaluk.

Studija o abortusu zahtijeva pojasnjenje i navodjenje hadisa na tu temu, pojasnjenje nenamjernog i namjernog unistenja djeteta, jer se serijatski stav razlikuje od jedne do druge situacije.
Neka islamska ulema i pripadnici pravnih serijatskih skola kategoricno zabranjuju namjerni abortus, neobracajuci paznju na zivot (koliko je vec dugo plod u utrobi majke) zacetog djeteta, jer sa samom oplodnjom uspostavljen je novi zivot koji nosi nasljedne osobine roditelja koje su samo Allahu, dzelle sanuhu, poznate.

Abortus se zabranjuje jer se njime unistava ono sto vec postoji, a postojanje djeteta pocinje od samog trenutka kada je materica prihvatila plod u sebe, odnosno njene pripreme za novi zivot. Unistenje tog ploda je zlocin, a kada taj plod postane zakvacak (zalekah) i komad mesa (mudgah) zlocin biva veci, a kada se udahne dusa u taj plod onda zlocin biva jos vecim, a da ne govorimo o njegovom ubistvu nakon rodjenja.
Neka ulema donosi svoj stav po pitanju abortusa i njegovoj zabrani nakon 42 noci zivota ploda na osnovu hadisa u kojem kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Kada se navrsi 42 noci nakon oplodnje, Allah, dzelle sanuhu, posalje meleka koji ga oblikuje, dajuci mu sluh, vid, kozu, meso i kosti, a zatim kaze: “O Gospodaru, musko ili zensko?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov edzel (cas smrti).” I tvoj Gospodar kaze sta hoce, a melek zapise. Zatim kaze: “O Gospodaru, koji je njegov rizk (opskrba)?” I tvoj Gospodar odredi sta hoce, a melek zapise. Zatim melek izadje sa stranicom, ne dodaje nista na ono sto mu je naredjeno, niti oduzima.”

Iz ovog hadisa se razumije da udahnuce duse u plod biva nakon sest hefti, tj. 42 noci, te je ulema koja uzima ovaj hadis kao dokaz zabranila abortus nakon 42 noci zivota ploda.
Neka ulema za svoj stav uzima podlogu u hadisu kojeg prenosi Ibn-Mes’ud, radijallahu zanhu: “Zaista u stvaranju vasem boravite u utrobi majke cetrdeset dana, zatim toliko budete zakvacak (zalekah), zatim toliko budete komad mesa (mudgah), zatim Allah posalje meleka, pa mu naredi cetiri rijeci i on zapise njegov rizk, njegov edzel, da li je nesrecan ili srecan, zatim udahne u njega...” (Buhari)
Ovaj hadis je u skladu sa ajetom: “Mi smo zaista covjeka od biti zemlje stvorili, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavili, pa onda kap sjemena ugruskom ucinili, zatim od ugruska grudu mesa stvorili, pa od grude mesa kosti napravili, a onda kosti mesom zaodjenuli, i poslije ga kao drugo stvorenje ozivljujemo, pa neka je uzvisen Allah, najljepsi stvoritelj!” (Kur’an, XXIII/12,14)
Ova ulema smatra da dusa biva udahnuta nakon cetvrtog mjeseca, tj. nakon 120 noci, te su donijeli fetvu o zabrani namjernog abortusa nakon tog perioda.
Takodje je jedan broj uleme uzeo oba spomenuta hadisa kao podlogu za donosenje svog stava po pitanju abortusa uzimajuci u obzir slanje meleka vise puta. Oni su zabranili namjerni abortus nakon udanuca duse. Tom njihovom stavu se niko ne protivi od islamske uleme, tako da se namjerni abortus nakon udahnuca duse kategoricno zabranjuje.

Sto se tice pitanja abortusa prije udahnuca duse, veoma mali broj islamske uleme dozvoljava abortus u tom periodu i to pod odredje-nim uslovima koje Serijat precizno odredju-je. Oni smatraju da je abortus dozvoljen uz opravdani razlog koji je vezan za majku, dijete ili porodicu, kao u slucaju da trudnoca predstavlja opasnost po zivot majke koja je osnova zivota djeteta, a dijete je ogranak. Zato se ne zrtvuje osnova zbog ogranka i to prihvata Serijat, zdrav razum, moral, medicina i zakon. Takodje, abortus se dozvoljava u slucaju da se medicinski ustanovi velika nesposobnost djeteta koja ce mu otezavati zivot, kao i njegovoj porodici, u skadu sa pravilom “Stetnost se otklanja prema mogucnostima”, s tim sto medicinski tim pouzdanih lijecnika muslimana (ne jedan lijecnik) treba da to potvrdi. Na osnovu spomenutog kazemo da je u osnovi namjerni abortus haram i njegova zabranjenost se povecava sa povecanjem zivota zacetog djeteta.

Po islamskom zakonu, nad osobom koja unisti plod nakon udahnuca duse treba izvrsiti kaznu ubistva, jer je bespravno i namjerno izvrsila ubistvo nad drugim. Takodje se ista kazna izvrsava nad osobom koja je sa nijjetom unistenja ploda u utrobi majke udarala u stomak trudnice i na taj nacin ubila dijete.

Osoba koja nenamjerno unisti plod, bio to otac, majka ili neko drugi, duzan je dati sadaku u iznosu 212,5 grama zlata ili 1785 grama srebra. Nakon toga, ta osoba je duzna osloboditi roba muslimana, a ako ne nadje onda je duzna postiti dva mjeseca, dan za danom, trazeci oprosta od Allaha. Allah, dzelle sanuhu, kaze: “...Onaj ko ubije vjernika nehotice, mora osloboditi ropstva jednog roba, vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj, oslobodjen je krvarine jedino ako oni oproste...” (Kur’an, IV/92)

Na kraju nuzno je spomenuti ono sto pisu novine, casopisi i ono sto cujemo od pretpostavljenih. Procenat abortusa kod Bosnjaka u Republici Bosni i Hercegovini je veoma visok, a u nekim periodima je iznosio 25 slucajeva na dan (ve la havle ve la kuvvete illa billah). Taj procenat je mnogo manji kod Srba i Hrvata. Pored njihove brojnosti oni pozivaju ka radjanju, a jedan od primjera toga je i poznati srbijanski umjetnik (naivac) Milic od Macve, koji je uputio poziv svim crkvama i organizacijama za pruzanje pomoci i davanju dobrovoljnih priloga porodicama koje imaju vise djece kako bi podstakao Srbe na radjanje. Po tom programu bi, kako pise beogradski “Nin” bila davana pomoc tim porodicama u narednih pet godina. Time se zele nadoknaditi zivoti stradalih u ratu i ojacati Srbi kako bi ocuvali svoju brojnost na Balkanu. Milic je svoj zahtjev uputio svim zemljama sirom svijeta kako bi bio podrzan u svojim namjerama, dok mi i pored naseg malog broja u odnosu na one koji su nas unistavali i koji nas i danas ubijaju, nismo ni korak poduzeli ka necemu takvom. Zaboravili smo da nam islam zabranjuje abortus, da nas poziva ka braku i radjanju. 

Kaze Resulullah, sallallahu 'alejhi ve sellem: “Zenite one koje mnogo vole (i poduzimaju sve da zadovolje svoga muza) i koje mnogo radjaju, ja cu se ponositi vasom brojnoscu medju drugima na Sudnjem danu.” To se moze postici ranijom zenidbom, radjanjem vise djece, sprecavanjem abortusa.
Poznato nam je, danas kao nikada, koliko smo okruzeni dusmanima. Nas opstanak na nasoj zemlji i u nasoj domovini Bosni i Hercegovini je povezan sa nasom povezanoscu sa vjerom, kao i sa nasom snagom i brojem kada se sretnemo sa neprijateljem. Sedamdesetih godina ovog stoljeca na sastancima rukovodioca “bratstva i jedinstva” upucivani su pozivi za unistenjem “muslimanskog uha” jos u utrobama. Njihovi planovi za unistenjem muslimana su jos stariji i dobro nam poznati, pa da li da i mi sami sprovodimo njihove planove ili cemo se vratiti svojoj Knjizi i uciniti iskreno pokajanje za sve sto smo do sada ucinili.
ZAR DA ZABORAVIMO!

Podaci o Bosni i Hercegovini :
 

Bosna ima povrsinu od 51197 km.
Ona je vazan most koji povezuje Srednju Evropu sa Sredozemljem.
Broj stanovnika u popisu 1997-e god. bio je 4,377,000,
-broj poginulih Bosnjaka u ovom ratu: 200.000 od toga 22.000 djece.
-broj ranjenih: 240.000, od toga 52.000 djece.
-broj hendikepiranih 100. 600, od toga 4.000 djece.
-broj raseljenih: 1.225.000 koji su raseljeni u preko stotinu zemalja.
-broj raseljenih unutar BiH iznosi 850.000.
-broj nestalih lica: 53.600, od toga 28.420 iz Srebrenice i Zepe.
-broj sela koja su potpuno unistena:475.
-broj gradova koji su bili okupirani ili su jos pod sprskom okupacijom:61 grad. gradovi koji su oslobodjeni pretrpjeli su velika razaranja.
-procenat ukupnog unistenog stambenog fonda je oko 36%.

Pise: Salih Kurdi
Prijevod: Muhamed Djuliman

UMJETNIČKO SLIKANJE - Stav islama -

Osnova u slikanju svega što ima dušu od ljudi i životinja je haram, svejedno bilo to vajanjem kipova ili crtanje rukom na papiru, platnu, zidu i slično i to predstavlja veliki grijeh. Da je slikanje zabranjeno to potvrđuju vjerodostojni hadisi u kojima je došla zabrana istog, u kojima se prijeti žestokom kaznom onima koji to rade, takođe ono vodi u širk, veličanje i približavanje onome što je naslikano a što priliči samo Allahu, a isto tako u slikanju je sadržan vid oponašanja Uzvišenog Allaha u stvaranju.

Od hadisa u kojima je došla zabrana slikanja, a iz čega se jasno zaključuje da je to veliki grijeh je hadis Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista oni koji prave ove slike će biti kažnjavani na Sudnjem danu, biće im rečeno: Oživite ono što ste stvorili". 

I hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista od ljudi koji će najteže biti kažnjavani na Sudnjem danu su oni koji slikaju". 

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nasliku sliku na dunjaluku biće mu naređeno da u nju udahne dušu na Sudnjem danu, a on je ne može udahnuti". 

Takođe, od njega se prenosi: "Svaki slikar će biti u Vatri, napraviće mu se od svake slike koju je naslikao živa osoba pa će ga ona kažnjavati u Džehenemu". 

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile slike, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: "O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje". Pa kaže Aiša da su je isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. 

Sve gore spomenute hadise bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Takođe, njih dvojica bilježe u svoja dva Sahiha riječi Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma: "Pa ako baš moraš slikati, crtaj drvo i ono što nema dušu".

Iz svih spomenutih hadisa se može zaključiti da je zabranjeno crtanje svega onoga što ima dušu, a ono što nema dušu poput drveta, mora, brda i slično njegovo crtanje je dozvoljeno kao što spominje Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma.

Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta od prvih do potonjih, a između ostalih zastupaju ga Stalna komisija za fetve, Bin Baz, Usejmin, Fevzan, Džibrin, Gudejan, Berrak i mnogi drugi.

Ovde je važno napomenuti da treba razlikovati pitanje samog crtanja onog što ima dušu od upotrebe i korištenja tih slika, svejedno bile to naslikano rukom ili fotoaparatom, što je sasvim drugačije pitanje i oko njega postoji veliko razilaženje među učenjacima.

UMJETNIČKO SLIKANJE - Stav islama -

Osnova u slikanju svega što ima dušu od ljudi i životinja je haram, svejedno bilo to vajanjem kipova ili crtanje rukom na papiru, platnu, zidu i slično i to predstavlja veliki grijeh. Da je slikanje zabranjeno to potvrđuju vjerodostojni hadisi u kojima je došla zabrana istog, u kojima se prijeti žestokom kaznom onima koji to rade, takođe ono vodi u širk, veličanje i približavanje onome što je naslikano a što priliči samo Allahu, a isto tako u slikanju je sadržan vid oponašanja Uzvišenog Allaha u stvaranju.

Od hadisa u kojima je došla zabrana slikanja, a iz čega se jasno zaključuje da je to veliki grijeh je hadis Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista oni koji prave ove slike će biti kažnjavani na Sudnjem danu, biće im rečeno: Oživite ono što ste stvorili". 

I hadis koji prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Zaista od ljudi koji će najteže biti kažnjavani na Sudnjem danu su oni koji slikaju". 

Prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nasliku sliku na dunjaluku biće mu naređeno da u nju udahne dušu na Sudnjem danu, a on je ne može udahnuti". 

Takođe, od njega se prenosi: "Svaki slikar će biti u Vatri, napraviće mu se od svake slike koju je naslikao živa osoba pa će ga ona kažnjavati u Džehenemu". 

Od Aiše, radijallahu anha, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao sa putovanja a ona je prekrila otvor na zidu zavjesom na kojoj su bile slike, pa čim je to vidio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, lice mu je promijenilo boju. Pa je rekao: "O Aiša, ljudi koji će se najžešće kažnjavati kod Allaha na Sudnjem danu su oni koji oponašaju Allahovo stvaranje". Pa kaže Aiša da su je isjekli tu zavjesu i napravili od nje jedan ili dva jastuka. 

Sve gore spomenute hadise bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima.

Takođe, njih dvojica bilježe u svoja dva Sahiha riječi Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma: "Pa ako baš moraš slikati, crtaj drvo i ono što nema dušu".

Iz svih spomenutih hadisa se može zaključiti da je zabranjeno crtanje svega onoga što ima dušu, a ono što nema dušu poput drveta, mora, brda i slično njegovo crtanje je dozvoljeno kao što spominje Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma.

Ovo je stav većine učenjaka ovog Ummeta od prvih do potonjih, a između ostalih zastupaju ga Stalna komisija za fetve, Bin Baz, Usejmin, Fevzan, Džibrin, Gudejan, Berrak i mnogi drugi.

Ovde je važno napomenuti da treba razlikovati pitanje samog crtanja onog što ima dušu od upotrebe i korištenja tih slika, svejedno bile to naslikano rukom ili fotoaparatom, što je sasvim drugačije pitanje i oko njega postoji veliko razilaženje među učenjacima.

NE TUGUJ, O MUSLIMANE I MUSLIMANKO !!!

"Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan." Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete", bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv." / Fussilet 30 - 32/

Uzvišeni kaže: "Doista, onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' - pa poslije toga budu ispravni i ustrajni", tj. budu iskreni u svom vjerovanju - uvjerenju i budu radili radi Allaha, dž.š., ono što im je propisao Allah, hvaljen neka je On i Uzvišen, i na tom ostanu sve do susreta (smrti) s Allahom, dž.š.; kao što prenosi El-hafiz Ebu-Jala el-Musili od Enesa Ibn-Malika, r.a., koji kaže: /75/ "Proučio nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovaj ajet: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pa je rekao: 'To su rekli neki ljudi, a zatim su porekli većina njih, pa ko to kaže i na tom ostane do smrti, on je ustrajao u tome.'" Također, prenose Nesaija u svom komentaru, El-Bezzar i Ibni-Džerir od Amra ibn Alija el-Fellas, on od Muslima ibn Kutejbea o ovoj verziji. Tako prenosi Ibn Ebi-Hatim od El-Felasa. Zatim kaže Ibn-Džerir od Seida ibn Imrana koji kaže: "Učio sam kod Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., ovaj ajet, i on reče: 'To su oni koji Allahu nikog ravnim ne smatraju.'" Prenosi se od Ibn Ebi-Hatima njegovim lancem prenosilaca od Ikrime, koji kaže: "Pitan je Ibn-Abbas, r.a.: 'Koji je ajet u Allahovoj knjizi, blagoslovljen i uzvišen neka je On, najjednostavniji?'" Riječi Uzvišenog: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pri svjedočenju da nema boga osim Allaha. Također, od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se: "Koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni u izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova." Muslim u svom Sahihu, i Nesaija bilježe od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafija da kaže: /86/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi o islamu riječi o kojima neću pitati poslije tebe nikog.' Reci: 'Vjerujem Allaha, a zatim na tom ustraj' - reče s.a.v.s. Upitao sam: 'O Allahov Poslaniče, čega se najviše plašiš za mene?' I uzeo je Allahov Poslanik za vrh svog jezika i rekao: 'Ovog.'" 

I riječi Uzvišenog: "Silaze meleki." Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom smrti, i da će govoriti: "Ne bojte se." Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn Eslem kažu: "Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet, "I ne žalostite se", za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku. "I radujte se Džennetu koji vam je obećan", pa će ih obradovati da je otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu El-Berraa, r.a., koji kaže: /77/ "Zaista meleki kažu vjerničkoj duši: 'Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'" A Zejd ibn Eslem kaže: "Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije srdit." Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a on je vrlo dobar, i on je stvarnost.

I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: "Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom"; reći će meleki vjernicima koji budu na samrti: "Bili samo vaši zaštitnici, bili smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. "U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele", tj. u Džennetu, od svega što izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, "I što god zatražite - imat ćete", tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno pred vas ono što ste odabrali. "Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv", tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i sakrio (grijehe), i dobrostiv je. 

Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /78/ "Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim." Upitali smo, o Allahov Poslaniče: "Svako od nas prezire smrt", a s.a.v.s. reče: "Nije to prezir smrti, nego kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š., onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah poželi susret sa njim." Kaže Poslanik: "Doista, grješniku - ili nevjerniku - kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim." Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.

NE TUGUJ, O MUSLIMANE I MUSLIMANKO !!!

"Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni, silaze meleki: 'Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu, koji vam je obećan." Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite - imat ćete", bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv." / Fussilet 30 - 32/

Uzvišeni kaže: "Doista, onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah' - pa poslije toga budu ispravni i ustrajni", tj. budu iskreni u svom vjerovanju - uvjerenju i budu radili radi Allaha, dž.š., ono što im je propisao Allah, hvaljen neka je On i Uzvišen, i na tom ostanu sve do susreta (smrti) s Allahom, dž.š.; kao što prenosi El-hafiz Ebu-Jala el-Musili od Enesa Ibn-Malika, r.a., koji kaže: /75/ "Proučio nam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ovaj ajet: "Doista onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pa je rekao: 'To su rekli neki ljudi, a zatim su porekli većina njih, pa ko to kaže i na tom ostane do smrti, on je ustrajao u tome.'" Također, prenose Nesaija u svom komentaru, El-Bezzar i Ibni-Džerir od Amra ibn Alija el-Fellas, on od Muslima ibn Kutejbea o ovoj verziji. Tako prenosi Ibn Ebi-Hatim od El-Felasa. Zatim kaže Ibn-Džerir od Seida ibn Imrana koji kaže: "Učio sam kod Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., ovaj ajet, i on reče: 'To su oni koji Allahu nikog ravnim ne smatraju.'" Prenosi se od Ibn Ebi-Hatima njegovim lancem prenosilaca od Ikrime, koji kaže: "Pitan je Ibn-Abbas, r.a.: 'Koji je ajet u Allahovoj knjizi, blagoslovljen i uzvišen neka je On, najjednostavniji?'" Riječi Uzvišenog: "Onima koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni", pri svjedočenju da nema boga osim Allaha. Također, od Ibn-Abbasa, r.a., prenosi se: "Koji govore: 'Gospodar naš je Allah', pa poslije budu ustrajni u izvršavanju njegovih (dužnosti) farzova." Muslim u svom Sahihu, i Nesaija bilježe od Sufjana ibn Abdullaha es-Sekafija da kaže: /86/ "Rekao sam: 'O Allahov Poslaniče, reci mi o islamu riječi o kojima neću pitati poslije tebe nikog.' Reci: 'Vjerujem Allaha, a zatim na tom ustraj' - reče s.a.v.s. Upitao sam: 'O Allahov Poslaniče, čega se najviše plašiš za mene?' I uzeo je Allahov Poslanik za vrh svog jezika i rekao: 'Ovog.'" 

I riječi Uzvišenog: "Silaze meleki." Mudžahid i drugi smatraju da to znači: prilikom smrti, i da će govoriti: "Ne bojte se." Mudžahid, Ikrime i Zejd ibn Eslem kažu: "Ne bojte se onoga što vas čeka vezano za budući svijet, "I ne žalostite se", za onim što ste ostavili iza sebe na dunjaluku. "I radujte se Džennetu koji vam je obećan", pa će ih obradovati da je otišlo zlo, a da su zaradili dobro. Ovo potvrđuje ono što stoji u hadisu El-Berraa, r.a., koji kaže: /77/ "Zaista meleki kažu vjerničkoj duši: 'Izlazi, o dobra dušo, u dobrom tijelu. Ti si bila život u njemu.'" A Zejd ibn Eslem kaže: "Izlazi i idi u udobnost i opskrbu, i Gospodaru, Koji nije srdit." Obradovat će ga pri samrti, u kaburu i kod njegova ponovnog proživljenja. Bilježi ga Ibn Ebi-Hatim. Ovaj stav objedinjuje sva mišljenja, a on je vrlo dobar, i on je stvarnost.

I riječi Blagoslovljenog i Uzvišenog: "Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovom svijetu, a i na onom"; reći će meleki vjernicima koji budu na samrti: "Bili samo vaši zaštitnici, bili smo bliski vama na dunjaluku, mi vas vodimo pravim putem i usmjeravamo i čuvamo vas Allahovom voljom. I također ćemo biti sa vama na budućem svijetu i družit ćemo se sa vama, tako da vam neće biti dosadno u kaburu; i kod puhanja u rog, i zaštititi ćemo vas na dan proživljenja i povratka, i s vama ćemo prijeći siratul-mustekim, i pratit ćemo vas do dženetskih blagodati. "U njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele", tj. u Džennetu, od svega što izaberete, ono što zažele vaše duše, i što oči čini radosnim, "I što god zatražite - imat ćete", tj. šta god zatražite naći ćete. Bit će vam prineseno pred vas ono što ste odabrali. "Bit ćete počašćeni od Onoga Koji prašta i Koji je Milostiv", tj. gošćenje i čašćenje i blagodat Onog koji prašta vaše grijehe, Koji je samilostan, blag, milostiv, s obzirom da je oprostio i sakrio (grijehe), i dobrostiv je. 

Prenosi Imam Ahmed od Enesa, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: /78/ "Ko poželi susret sa Allahom, Allah, dž.š., poželi susret s njim, a ko prezire susret s Allahom, Allah prezire susret s njim." Upitali smo, o Allahov Poslaniče: "Svako od nas prezire smrt", a s.a.v.s. reče: "Nije to prezir smrti, nego kad vjerniku prikuči se smrt, dođe mu onaj ko ga obraduje od Allaha, dž.š., onim što ga čeka i njemu nije ništa draže od susreta sa Allahom, pa i Allah poželi susret sa njim." Kaže Poslanik: "Doista, grješniku - ili nevjerniku - kad bude na samrti, dođe vjesnik sa onim što ga čeka od zla ili sa zlom s kojim će se suočiti. I on će prezirati susret sa Allahom i Allah će prezirati susret s njim." Ovo je vjerodostojan (sahih) hadis, on se navodi u autentičnim zbirkama u drugoj verziji.

OSTAVLJANJE NAMAZA I ZLI POTOMCI !!!

___________________________________________

Kaže uzvišeni : فخلف من بعدهم خلف أضاعوا الصلاة واتبعوا الشهوات فسوف يلقون غيا

„A njih smjeniše zli potomci koji namaz ostaviše i za požudama se povedoše,oni će sigurno u Gajj ući“, a Gajj je dolina u džehennemu.

I kaže Uzvišeni : كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ * إِلاَّ أَصْحَابَ الْيَمِينِ * فِي جَنَّاتٍ يَتَسَاءَلُونَ * عَنْ الْمُجْرِمِينَ * مَا سَلَكَكُمْ فِي سَقَرَ * قَالُوا لَمْ نَكُ مِنَ الْمُصَلِّينَ

„Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika ,oni će se u džennetu raspitivati, o nevjernicima:Sta vas je u Sekar, (tj.džehennem dovelo), a oni će kazati:Nismo bili od onh koji su namaz obavljali“

___________________________________________________________________________________

1. Plemeniti tabi´in Nafi´ mevla ibn Omer, radijellahu anhu. (preselio 117.h.)

Abdullah sin imama Ahmeda u svom Sunnetu bilježi svojim senedom da je M´akil ibn Ubejdullah el - Abesi rekao: ˝ Došao nam je Salim el - Eftas sa irdžaom te su se naši drugovi razbježali od njega. Ja sam otišao Nafiu i rekao mu: ´Oni govore: – Mi priznajemo da je namaz obaveza ali ne klanjamo, da je alkohol haram ali ga pijemo, i da je brak s majkom haram ali mi to činimo. Kaže: ´ Pa je istrgao moju ruku iz njegove i rekao: Onaj ko to učini  –  taj je kafir ´. ˝ ( Pogledaj: Sunne od Abdullaha sina imama Ahmeda, 1/382 - 383, Sunne od Hallala, 4/29 - 31, Usulul i´tikad od Lalekaija, 5/953 - 954.)

U sunnetu od Halala stoji: ˝ Humejdi kaže: ´ Obaviješten sam da neki ljudi govore: Ko potvrdi obaveznost namaza, zekata, posta i hadža, a ne radi ništa od toga do smrti, ili pak klanja okrenutih leđa ka Kibli sve do smrti - da je takav vjernik dok god nije džahid (onaj koji negira, poriče) i priznaje propisanost farzova i okretanje prema Kibli. Kažem: To je otvoreni kufr i oprečno Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i i postupku muslimana. Imam Hanbel kaže: ´ Čuo sam Ebu - Abdullaha, tj. imama Ahmeda: ´ Onaj ko to kaže taj je zanevjerovao u Allaha, odbio Allahovu naredbu i ono sa čim je došao Poslanik ´.  ˝ (Sunne od Hallala, 3/586 - 587.)

___________________________________________________________________________________

Od Džabira b. Abdullaha r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Između čovjeka, na jednoj strani, i kufra (nevjerstva), na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

Poslanik s.a.v.s. kaže: Između širka (idolopoklonsva) i kufra (nevjerstva), na jednoj strani, i čovjeka, na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

U drugom rivajetu stoji: Nema između roba i kufra (nevjerstva), ništa drugo do ostavljanje namaza. - Sahih.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: Ugovor koji je između nas i njih jeste namaz, pa ko ga ostavi - postao je nevjernik!!! - Sahih.

___________________________________________________________________________________

Od vođe pravovjernih, Omera b. el-Hataba r.a., se prenosi da je rekao: Nema udjela u Islamu onaj ko izgubi namaz (ne klanja). U drugoj predaji se kaže: Nema nikakva prava u Islamu onaj ko ostavi namaz. - Sahih.

Od Ibnu Mes'uda r.a. se prenosi da je rekao: Ko ostavi namaz, taj nema vjere. - Hasen.

Od Abdullaha b. Šekika se prenosi da je Ebu Hurejre r.a. rekao: Ashabi Muhammeda s.a.v.s. nisu smatrali ostavljanje bilo kojeg propisa Islama kufrom (nevjerstvom), osim ostavljanja namaza. - Sahih.

___________________________________________________________________________________

Imam Ibnul-Dževzi rhm. kaže: Osoba koja ostavi namaz i ne obavlja ga, a psihički i fizički je zdrava, ne prima joj se svjedočenje, niti je dozvoljeno muslimanu gostiti tu osobu, niti da za njega uda svoju kćer, niti da bude s njime pod istim krovom. - Bahrud-dumu', str.189.

Abdullah ibn Zubejr el - Humejdi (preselio 219.h.) kaže: I ne kažemo kao što govore haridžije: ´ Ko uradi veliki grijeh postao je nevjernik. ´ Mi ne tekfirimo zbog grijeha. Ostavljanjem pet stvari koje je spomenuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:´ Islam se temelji na pet stvari: Svjedočenjem da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža ´  - čini se kufr. ( Usulu es - sunne, 43. str.)

___________________________________________________________________________________

OSTAVLJANJE NAMAZA I ZLI POTOMCI !!!

___________________________________________

Kaže uzvišeni : فخلف من بعدهم خلف أضاعوا الصلاة واتبعوا الشهوات فسوف يلقون غيا

„A njih smjeniše zli potomci koji namaz ostaviše i za požudama se povedoše,oni će sigurno u Gajj ući“, a Gajj je dolina u džehennemu.

I kaže Uzvišeni : كُلُّ نَفْسٍ بِمَا كَسَبَتْ رَهِينَةٌ * إِلاَّ أَصْحَابَ الْيَمِينِ * فِي جَنَّاتٍ يَتَسَاءَلُونَ * عَنْ الْمُجْرِمِينَ * مَا سَلَكَكُمْ فِي سَقَرَ * قَالُوا لَمْ نَكُ مِنَ الْمُصَلِّينَ

„Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika ,oni će se u džennetu raspitivati, o nevjernicima:Sta vas je u Sekar, (tj.džehennem dovelo), a oni će kazati:Nismo bili od onh koji su namaz obavljali“

___________________________________________________________________________________

1. Plemeniti tabi´in Nafi´ mevla ibn Omer, radijellahu anhu. (preselio 117.h.)

Abdullah sin imama Ahmeda u svom Sunnetu bilježi svojim senedom da je M´akil ibn Ubejdullah el - Abesi rekao: ˝ Došao nam je Salim el - Eftas sa irdžaom te su se naši drugovi razbježali od njega. Ja sam otišao Nafiu i rekao mu: ´Oni govore: – Mi priznajemo da je namaz obaveza ali ne klanjamo, da je alkohol haram ali ga pijemo, i da je brak s majkom haram ali mi to činimo. Kaže: ´ Pa je istrgao moju ruku iz njegove i rekao: Onaj ko to učini  –  taj je kafir ´. ˝ ( Pogledaj: Sunne od Abdullaha sina imama Ahmeda, 1/382 - 383, Sunne od Hallala, 4/29 - 31, Usulul i´tikad od Lalekaija, 5/953 - 954.)

U sunnetu od Halala stoji: ˝ Humejdi kaže: ´ Obaviješten sam da neki ljudi govore: Ko potvrdi obaveznost namaza, zekata, posta i hadža, a ne radi ništa od toga do smrti, ili pak klanja okrenutih leđa ka Kibli sve do smrti - da je takav vjernik dok god nije džahid (onaj koji negira, poriče) i priznaje propisanost farzova i okretanje prema Kibli. Kažem: To je otvoreni kufr i oprečno Allahovoj knjizi i sunnetu Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, i i postupku muslimana. Imam Hanbel kaže: ´ Čuo sam Ebu - Abdullaha, tj. imama Ahmeda: ´ Onaj ko to kaže taj je zanevjerovao u Allaha, odbio Allahovu naredbu i ono sa čim je došao Poslanik ´.  ˝ (Sunne od Hallala, 3/586 - 587.)

___________________________________________________________________________________

Od Džabira b. Abdullaha r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: Između čovjeka, na jednoj strani, i kufra (nevjerstva), na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

Poslanik s.a.v.s. kaže: Između širka (idolopoklonsva) i kufra (nevjerstva), na jednoj strani, i čovjeka, na drugoj strani, je ostavljanje namaza. - Sahihu Muslim.

U drugom rivajetu stoji: Nema između roba i kufra (nevjerstva), ništa drugo do ostavljanje namaza. - Sahih.

Poslanik s.a.v.s. je rekao: Ugovor koji je između nas i njih jeste namaz, pa ko ga ostavi - postao je nevjernik!!! - Sahih.

___________________________________________________________________________________

Od vođe pravovjernih, Omera b. el-Hataba r.a., se prenosi da je rekao: Nema udjela u Islamu onaj ko izgubi namaz (ne klanja). U drugoj predaji se kaže: Nema nikakva prava u Islamu onaj ko ostavi namaz. - Sahih.

Od Ibnu Mes'uda r.a. se prenosi da je rekao: Ko ostavi namaz, taj nema vjere. - Hasen.

Od Abdullaha b. Šekika se prenosi da je Ebu Hurejre r.a. rekao: Ashabi Muhammeda s.a.v.s. nisu smatrali ostavljanje bilo kojeg propisa Islama kufrom (nevjerstvom), osim ostavljanja namaza. - Sahih.

___________________________________________________________________________________

Imam Ibnul-Dževzi rhm. kaže: Osoba koja ostavi namaz i ne obavlja ga, a psihički i fizički je zdrava, ne prima joj se svjedočenje, niti je dozvoljeno muslimanu gostiti tu osobu, niti da za njega uda svoju kćer, niti da bude s njime pod istim krovom. - Bahrud-dumu', str.189.

Abdullah ibn Zubejr el - Humejdi (preselio 219.h.) kaže: I ne kažemo kao što govore haridžije: ´ Ko uradi veliki grijeh postao je nevjernik. ´ Mi ne tekfirimo zbog grijeha. Ostavljanjem pet stvari koje je spomenuo Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:´ Islam se temelji na pet stvari: Svjedočenjem da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu ramazana i obavljanju hadža ´  - čini se kufr. ( Usulu es - sunne, 43. str.)

___________________________________________________________________________________