petak, 30. studenoga 2012.
ponedjeljak, 26. studenoga 2012.
utorak, 20. studenoga 2012.
VAŽNOST VREMENA U ŽIVOTU MUSLIMANA
U mnogim kur'anskim ajetima Uzvišeni Allah se kune vremenom ili dijelovima vremena, zbog njegove vrijednosti i važnosti:
'' Tako mi vremena '' (El-Asr, 1),
'' Tako mi jutra i noći kad se utiša '' (Ed-Duha, 2),
'' Tako mi zore i deset noći '' (El-Fedžr, 1-2),
'' Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane '' (El-Lejl, 1-2).
Vrijeme je život i oni koji ne poznaju njegovu vrijednost i ne iskorištavaju ga na najbolji način u pokornosti Uzvišenom Allahu, radeći djela koja će ih približiti Njemu, žive kao mrtvaci među živima ili poput životinja.
Kaže imam Ibnul-Kajjim u svojoj vrijednoj knjizi ''El-Dževabul-Kafi limen se'ele 'anid-devaiš-šafi'':
'' Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. On prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.''
Zbog toga će Uzvišeni Allah upitati nevjernike na Sudnjem danu:
''A koliko ste godina na Zemlji proveli'', upitat će On? ''Proveli smo dan ili samo dio dana'', odgovorit će, ''pitaj one koji su brojali.'' (Al-Mu'min, 112-113)
Dakle, uprkos tome što su neki od njih živjeli i više od šezdeset ili sedamdeset godina,budući da svoje vrijeme nisu ispunili obožavanjem Gospodara, koji je ih stvorio, zaboravljajući tako onaj svijet i odajući se strastima na ovom svijetu, osjetit će kratkoću svojih uzaludno provedenih i protraćenih godina života i zato će zaslužiti Allahovu srdžbu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.:
'' Uzvišeni Allah mrzi svakog okrutnog i uobraženog (oholog) galamdžiju po pijacama koji je noću poput lešine, a danju kao magarac. Poznaje dunjalučke stvari, a ništa ne zna o ahiretu.'' (Ibn Hibban)
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u mnogim hadisima pojašnjava nam važnost vremena u našem životu i obavezu njegovog iskorištavanja prije nego to bude kasno pa kaže:
'' Neće se pomaći stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o pet stvari: o svojim godinama (životu) u šta ih je potrošio, i da li je radio po onom šta je naučio...'' (Tirmizi)
Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., posebno spomenuo period mladosti, uprkos tome što ona ulazi u okvir čovjekovog života, da bi ukazao i na važnost i na opasnost tog životnog doba. Mladost je period zdravlja i snage, to je vrijeme najveće aktivnosti i poleta, jer prije toga bio je period slabosti u djetinjstvu, a nakon mladosti dolazi slabost u godinama starosti. Kaže naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.:
'' Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.'' (El-Hakim)
Također kaže:
'' Dvije blagodati zanemaruju ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme. '' (Buharija)
Oni koji uspijevaju iskoristiti ove dvije blagodati su manjina, dok je većina onih koji nisu svjesni da propuštaju i traće period svog zdravlja i slobodnog vremena.
Kaže imam Ibnul-Dževzi:
'' Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu, dž.š., on je na zavidnom položaju (sretan), a ko ga iskoristi u griješenju i nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, on je obmanut, jer poslije slobodnog vremena dolazi zauzetost, a poslije zdravlja dolazi bolest. ''
Vjernik je uvijek oštrouman i pametan i on svoje dragocjeno vrijeme ne traći u stvarima koje mu neće donijeti nikakvo dunjalučko niti ahiretsko dobro. Rekao je El-Faruk, Omer, r.a:
'' Mrzim da vidim nekog od vas kao besposličara i dangubu, niti je u nekom dunjalučkom poslu, niti radi za ahiret. ''
Vjernik uvijek nastoji i ulaže svu svoju snagu da vrijeme svoje mladosti i zdravlja ispuni dobrim djelima, prije nego što na njega nasrnu problemi i poslovi, i prije nego što ga napadnu bolesti, a naročito u starosti, koja će ga spriječiti da obavlja mnoge ibadete. Na taj način vjernik dobija veliki kapital dobrih djela, a i dalje mu se za njih piše nagrada iako nije u stanju da ih obavlja zbog bolesti ili puta, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Kada se rob razboli ili kada ode na put, Uzvišeni Allah mu piše nagradu (za dobra djela) kao kada je bio zdrav i kod kuće. '' Tako vjernik biva miran i sretan u svom dunjalučkom životu i neće se kajati i žalostiti na onom svijetu ili pak u vremenu svoje starosti, kad mu kajanje i žaljenje za onim što je propustio, nimalo neće koristiti.
Veoma je čudno što neki muslimani nastoje ''ubiti'' svoje vrijeme da bi im ono brže prošlo, kako to oni tvrde. Stoga ih često možeš vidjeti kako bulje u televiziju, gledaju utakmice, sjede po kafićima i zabavljalištima ili se upuštaju u neke igre, kao što su šah, kartanje i sl., ili u još opasnije stvari od toga poput alkohola, kocke (hazardne igre), droge itd.; utječemo se Allahu, dž.š., od griješenja.
Kada bi se sati mjerili novcem, gubitak našeg ummeta iznosio bi svake godine stotine milijardi. Da oni koji ‘’ubijaju’’ svoje vrijeme istinski vjeruju u Allaha i Sudnji dan, natjecali bi se u činjenju dobrih djela umjesto ružnih i sramnih; da znaju da će oni koji su činili propuste u ibadetu željeti da se vrate na dunjaluk, čak i na par trenutaka, da rade dobra djela, najviše bi od svih ljudi žudili da iskoriste svaku minutu svog vremena, umjesto da ga troše u besposlici.
Kaže Uzvišeni:
‘’…da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.’ Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti –dobra djela bih činio.’ Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i uzoholio se, i nevjernik si bio.’’ (Az-Zumer, 56-59)
Međutim, još je čudnije da je ova bolest (gubljenje vremena) počela polahko da se uvlači i u redove braće i sestara, koji su čvrsto prihvatili vjeru; ve la havle ve la kuvvete illa billah. Neki od znakova ove bolesti koja se jasno može uočiti su:
1- Sijela na kojima se priča prazan govor, a koja su se povećala u zadnje vrijeme, zajedno sa njima i šale, priče rekla-kazala, gibet, kaljanje časti, utječemo se Allahu, dž.š., od svega toga.
2- Zapuštanje učenja (traženja znanja) i pored knjiga, kaseta, šerijatskih kurseva, dersova.
3- Ne osjećanje opasnosti od gubljenja vremena u beskorisnim stvarima.
4- Osjećaj dosade i praznine prilikom činjenja bilo kakvih dobrih djela.
5- Lijenost u pogledu učenja Kur'ana, njegovog pamćenja i razumijevanja.
6- Slabost i propuštanje mnogih ibadeta i virdova (učenje Kur'ana i zikrova) te nemogućnost ustrajavanja na njihovom obavljanju.
7- Želja za rahatlukom, prekomjerno spavanje i jedenje.
Plemeniti brate i poštovana sestro !
Uistinu je vrijeme emanet na tvom vratu i velika blagodat zbog koje ćeš biti pitan na Sudnjem danu, Danu poniženja i kajanja, kada te tvoj Uzvišeni Gospodar upita o tvom životu – u šta si ga potrošio i o tvojoj mladosti kako si je proveo ?
Vrijeme je tvoj život. Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kad god prođe jedan dan, prođe i nestane dio tebe, kao što kažu neki učenjaci: ''Čuvaj se da ne budeš nemaran prema smrti i prema Meleku smrti, koji će te uskoro tražiti da ti uzme dušu.'' Vrijeme je kao sablja i ako je ne uzmeš sa njenim pravom (svojski) tako da ti bude oružje koje siječe, postat će ti žestok neprijatelj i raskomadat će te.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu. Također Ga molimo, Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, da nam ukaže na naše mahane i popravi naša srca, te da nas uputi i nadahne, kako bismo iskorijenili ovu bolest, uistinu Allah sve čuje i odaziva se.
VAŽNOST VREMENA U ŽIVOTU MUSLIMANA
U mnogim kur'anskim ajetima Uzvišeni Allah se kune vremenom ili dijelovima vremena, zbog njegove vrijednosti i važnosti:
'' Tako mi vremena '' (El-Asr, 1),
'' Tako mi jutra i noći kad se utiša '' (Ed-Duha, 2),
'' Tako mi zore i deset noći '' (El-Fedžr, 1-2),
'' Tako mi noći kada tmine razastre i dana kada svane '' (El-Lejl, 1-2).
Vrijeme je život i oni koji ne poznaju njegovu vrijednost i ne iskorištavaju ga na najbolji način u pokornosti Uzvišenom Allahu, radeći djela koja će ih približiti Njemu, žive kao mrtvaci među živima ili poput životinja.
Kaže imam Ibnul-Kajjim u svojoj vrijednoj knjizi ''El-Dževabul-Kafi limen se'ele 'anid-devaiš-šafi'':
'' Čovjekovo vrijeme je ustvari njegov život i ono je osnov i materijal njegovog vječnog života u neprekidnom uživanju ili pak, njegovog teškog i tegobnog života u bolnoj patnji. On prolazi poput oblaka, pa ono što bude za Allaha i radi Allaha, računa se njegovim pravim životom, a sve drugo mimo toga ne smatra se životom ma koliko bio dug njegov životni vijek. Ako čovjek svoje vrijeme provede u nemaru, rasijanosti i pustim željama, a najbolje u čemu ga je proveo bude spavanje i besposlenost, onda je ovakvom bolja smrt od njegovog života.''
Zbog toga će Uzvišeni Allah upitati nevjernike na Sudnjem danu:
''A koliko ste godina na Zemlji proveli'', upitat će On? ''Proveli smo dan ili samo dio dana'', odgovorit će, ''pitaj one koji su brojali.'' (Al-Mu'min, 112-113)
Dakle, uprkos tome što su neki od njih živjeli i više od šezdeset ili sedamdeset godina,budući da svoje vrijeme nisu ispunili obožavanjem Gospodara, koji je ih stvorio, zaboravljajući tako onaj svijet i odajući se strastima na ovom svijetu, osjetit će kratkoću svojih uzaludno provedenih i protraćenih godina života i zato će zaslužiti Allahovu srdžbu. Kaže Poslanik, s.a.v.s.:
'' Uzvišeni Allah mrzi svakog okrutnog i uobraženog (oholog) galamdžiju po pijacama koji je noću poput lešine, a danju kao magarac. Poznaje dunjalučke stvari, a ništa ne zna o ahiretu.'' (Ibn Hibban)
Naš plemeniti Poslanik, s.a.v.s., u mnogim hadisima pojašnjava nam važnost vremena u našem životu i obavezu njegovog iskorištavanja prije nego to bude kasno pa kaže:
'' Neće se pomaći stopalo sina Ademovog na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o pet stvari: o svojim godinama (životu) u šta ih je potrošio, i da li je radio po onom šta je naučio...'' (Tirmizi)
Ovdje je Poslanik, s.a.v.s., posebno spomenuo period mladosti, uprkos tome što ona ulazi u okvir čovjekovog života, da bi ukazao i na važnost i na opasnost tog životnog doba. Mladost je period zdravlja i snage, to je vrijeme najveće aktivnosti i poleta, jer prije toga bio je period slabosti u djetinjstvu, a nakon mladosti dolazi slabost u godinama starosti. Kaže naš voljeni Poslanik, s.a.v.s.:
'' Iskoristi pet stvari prije nego dođe drugih pet: svoju mladost prije starosti, svoje zdravlje prije bolesti, svoje bogatstvo prije siromaštva, svoje slobodno vrijeme prije zauzetosti, i svoj život prije smrti.'' (El-Hakim)
Također kaže:
'' Dvije blagodati zanemaruju ljudi: zdravlje i slobodno vrijeme. '' (Buharija)
Oni koji uspijevaju iskoristiti ove dvije blagodati su manjina, dok je većina onih koji nisu svjesni da propuštaju i traće period svog zdravlja i slobodnog vremena.
Kaže imam Ibnul-Dževzi:
'' Ko iskoristi svoje slobodno vrijeme i zdravlje u pokornosti Allahu, dž.š., on je na zavidnom položaju (sretan), a ko ga iskoristi u griješenju i nepokornosti prema Uzvišenom Allahu, on je obmanut, jer poslije slobodnog vremena dolazi zauzetost, a poslije zdravlja dolazi bolest. ''
Vjernik je uvijek oštrouman i pametan i on svoje dragocjeno vrijeme ne traći u stvarima koje mu neće donijeti nikakvo dunjalučko niti ahiretsko dobro. Rekao je El-Faruk, Omer, r.a:
'' Mrzim da vidim nekog od vas kao besposličara i dangubu, niti je u nekom dunjalučkom poslu, niti radi za ahiret. ''
Vjernik uvijek nastoji i ulaže svu svoju snagu da vrijeme svoje mladosti i zdravlja ispuni dobrim djelima, prije nego što na njega nasrnu problemi i poslovi, i prije nego što ga napadnu bolesti, a naročito u starosti, koja će ga spriječiti da obavlja mnoge ibadete. Na taj način vjernik dobija veliki kapital dobrih djela, a i dalje mu se za njih piše nagrada iako nije u stanju da ih obavlja zbog bolesti ili puta, kao što kaže Poslanik, s.a.v.s.: ''Kada se rob razboli ili kada ode na put, Uzvišeni Allah mu piše nagradu (za dobra djela) kao kada je bio zdrav i kod kuće. '' Tako vjernik biva miran i sretan u svom dunjalučkom životu i neće se kajati i žalostiti na onom svijetu ili pak u vremenu svoje starosti, kad mu kajanje i žaljenje za onim što je propustio, nimalo neće koristiti.
Veoma je čudno što neki muslimani nastoje ''ubiti'' svoje vrijeme da bi im ono brže prošlo, kako to oni tvrde. Stoga ih često možeš vidjeti kako bulje u televiziju, gledaju utakmice, sjede po kafićima i zabavljalištima ili se upuštaju u neke igre, kao što su šah, kartanje i sl., ili u još opasnije stvari od toga poput alkohola, kocke (hazardne igre), droge itd.; utječemo se Allahu, dž.š., od griješenja.
Kada bi se sati mjerili novcem, gubitak našeg ummeta iznosio bi svake godine stotine milijardi. Da oni koji ‘’ubijaju’’ svoje vrijeme istinski vjeruju u Allaha i Sudnji dan, natjecali bi se u činjenju dobrih djela umjesto ružnih i sramnih; da znaju da će oni koji su činili propuste u ibadetu željeti da se vrate na dunjaluk, čak i na par trenutaka, da rade dobra djela, najviše bi od svih ljudi žudili da iskoriste svaku minutu svog vremena, umjesto da ga troše u besposlici.
Kaže Uzvišeni:
‘’…da čovjek ne bi uzviknuo: ‘Teško meni, koliko sam dužnosti prema Allahu propustio, čak sam se i izrugivao!’, ili da ne bi rekao: ‘Da me je Allah pravim putem uputio, sigurno bi se Njegove kazne sačuvao.’ Ili da ne bi rekao kad doživi patnju: ‘Da mi se samo vratiti –dobra djela bih činio.’ Nikada! Dolazile su pouke Moje, pa si ih poricao i uzoholio se, i nevjernik si bio.’’ (Az-Zumer, 56-59)
Međutim, još je čudnije da je ova bolest (gubljenje vremena) počela polahko da se uvlači i u redove braće i sestara, koji su čvrsto prihvatili vjeru; ve la havle ve la kuvvete illa billah. Neki od znakova ove bolesti koja se jasno može uočiti su:
1- Sijela na kojima se priča prazan govor, a koja su se povećala u zadnje vrijeme, zajedno sa njima i šale, priče rekla-kazala, gibet, kaljanje časti, utječemo se Allahu, dž.š., od svega toga.
2- Zapuštanje učenja (traženja znanja) i pored knjiga, kaseta, šerijatskih kurseva, dersova.
3- Ne osjećanje opasnosti od gubljenja vremena u beskorisnim stvarima.
4- Osjećaj dosade i praznine prilikom činjenja bilo kakvih dobrih djela.
5- Lijenost u pogledu učenja Kur'ana, njegovog pamćenja i razumijevanja.
6- Slabost i propuštanje mnogih ibadeta i virdova (učenje Kur'ana i zikrova) te nemogućnost ustrajavanja na njihovom obavljanju.
7- Želja za rahatlukom, prekomjerno spavanje i jedenje.
Plemeniti brate i poštovana sestro !
Uistinu je vrijeme emanet na tvom vratu i velika blagodat zbog koje ćeš biti pitan na Sudnjem danu, Danu poniženja i kajanja, kada te tvoj Uzvišeni Gospodar upita o tvom životu – u šta si ga potrošio i o tvojoj mladosti kako si je proveo ?
Vrijeme je tvoj život. Ti nisi ništa drugo do skup dana. Kad god prođe jedan dan, prođe i nestane dio tebe, kao što kažu neki učenjaci: ''Čuvaj se da ne budeš nemaran prema smrti i prema Meleku smrti, koji će te uskoro tražiti da ti uzme dušu.'' Vrijeme je kao sablja i ako je ne uzmeš sa njenim pravom (svojski) tako da ti bude oružje koje siječe, postat će ti žestok neprijatelj i raskomadat će te.
Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva i da nam podari lijep završetak na ovom svijetu. Također Ga molimo, Njegovim lijepim imenima i Uzvišenim svojstvima, da nam ukaže na naše mahane i popravi naša srca, te da nas uputi i nadahne, kako bismo iskorijenili ovu bolest, uistinu Allah sve čuje i odaziva se.
ponedjeljak, 19. studenoga 2012.
srijeda, 14. studenoga 2012.
utorak, 13. studenoga 2012.
VELIKODUŠNOST ISLAMA !!!
Muhammad b. Usejmin
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
" On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao." (EI-Hadždž: 78)
Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema druga, i vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Nije mu nikada dato da bira između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu ukoliko se ne bi radilo o grijehu. Neka je neizmjerni salavat i selam Allahov na njega, njegovu časnu porodicu i vrijedne ashabe i na sve one koji se budu držali njegovog sunneta (puta) do Sudnjeg dana.
Muslimani, bojte se Allaha i zahvaljujte Mu što je posebno vas počastio ovom uzvišenom vjerom i poslanstvom ovog plemenitog Vjerovjesnika.
" Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči jer su prije bili u očitoj zabludi.,,. (Ali-'lmran: 164)
Zaista je ova vjera sa kojom je od Allaha došao naš Poslanik - vjera milosti, dobra i sreće za cijelo čovječanstvo. U svijetu se nikada dosad nije pojavila vjera uzvišenija, potpunija (sveobuhvatnija) i lakša od ove istinite vjere, vjere za koju nam Allah preporučuje da se nje čvrsto držimo sve do časa smrtnoga.
" O vjernici bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! " (Ali-'lmran: 102)
Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail molili su Allaha da njih i njihovo potomstvo učini sljedbenicima ove vjere - muslimanima, pa su rekli:
" Gospodaru naš učini nas dvojicu muslimanima - Tebi odanim i porod naš neka bude odan Tebi (neka budu muslimani)" (El-Bekara 128)
" I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: " Sinovi moji Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani " (El-Bekara: 132)
Islam je, dakle, potpuna predanost Allahu putem tevhida (vjerovanja u Božije jedinstvo), pokornosti i poslušnosti Njemu i potpuna čistota od širka, idolatrije i idolopoklonika, mušrika. To je vjera svih vjerovjesnika, jer Nuh, a.s., kaže:
" l naređeno mi je da budem musliman." (En-Neml: 91)
" I Musa reče: O narode moj ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani ''(Junus. 84)
Islam, dakle, u njegovom općem značenju obuhvata svaki šerijat sa kojim je Allah, dž.š., poslao jednog od vjerovjesnika prije dolaska pečata svih poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Njegovim dolaskom objedinjena je nebeska vjera, a njegovo poslanstvo obuhvatilo je cijela dva svijeta: džine i ljude i trajat će sve do konca dunjaluka. Neće biti mijenjana niti derogirana sve do Dana sudnjeg.
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
" A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je." (El-Bekara: 171)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
VELIKODUŠNOST ISLAMA !!!
Muhammad b. Usejmin
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
Hvala Allahu, Koji je zadovoljan da nam islam bude vjera i Koji je islam učinio vjerom lahkoće i velikodušnosti.
" On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao." (EI-Hadždž: 78)
Vjerujem da nema drugog boga osim Allaha Jedinog, Koji nema druga, i vjerujem da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik. Nije mu nikada dato da bira između dvije stvari, a da nije izabrao lakšu ukoliko se ne bi radilo o grijehu. Neka je neizmjerni salavat i selam Allahov na njega, njegovu časnu porodicu i vrijedne ashabe i na sve one koji se budu držali njegovog sunneta (puta) do Sudnjeg dana.
Muslimani, bojte se Allaha i zahvaljujte Mu što je posebno vas počastio ovom uzvišenom vjerom i poslanstvom ovog plemenitog Vjerovjesnika.
" Allah je vjernike milošću Svojom obasuo kad im je jednog između njih kao poslanika poslao da im riječi Njegove kazuje, da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči jer su prije bili u očitoj zabludi.,,. (Ali-'lmran: 164)
Zaista je ova vjera sa kojom je od Allaha došao naš Poslanik - vjera milosti, dobra i sreće za cijelo čovječanstvo. U svijetu se nikada dosad nije pojavila vjera uzvišenija, potpunija (sveobuhvatnija) i lakša od ove istinite vjere, vjere za koju nam Allah preporučuje da se nje čvrsto držimo sve do časa smrtnoga.
" O vjernici bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! " (Ali-'lmran: 102)
Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail molili su Allaha da njih i njihovo potomstvo učini sljedbenicima ove vjere - muslimanima, pa su rekli:
" Gospodaru naš učini nas dvojicu muslimanima - Tebi odanim i porod naš neka bude odan Tebi (neka budu muslimani)" (El-Bekara 128)
" I Ibrahim ostavi u amanet to sinovima svojim, a i Jakub: " Sinovi moji Allah vam je odabrao pravu vjeru, i nipošto ne umirite drukčije nego kao muslimani " (El-Bekara: 132)
Islam je, dakle, potpuna predanost Allahu putem tevhida (vjerovanja u Božije jedinstvo), pokornosti i poslušnosti Njemu i potpuna čistota od širka, idolatrije i idolopoklonika, mušrika. To je vjera svih vjerovjesnika, jer Nuh, a.s., kaže:
" l naređeno mi je da budem musliman." (En-Neml: 91)
" I Musa reče: O narode moj ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani ''(Junus. 84)
Islam, dakle, u njegovom općem značenju obuhvata svaki šerijat sa kojim je Allah, dž.š., poslao jednog od vjerovjesnika prije dolaska pečata svih poslanika, našeg vjerovjesnika Muhammeda, s.a.v.s. Njegovim dolaskom objedinjena je nebeska vjera, a njegovo poslanstvo obuhvatilo je cijela dva svijeta: džine i ljude i trajat će sve do konca dunjaluka. Neće biti mijenjana niti derogirana sve do Dana sudnjeg.
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
'A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati. (Ali-imran)
Poslanikovim dolaskom Allah, dž.š., otklonio je teret i teškoće od svakoga ko ga bude vjerovao i slijedio:
" Onima koji će slijediti Poslanika, Vjerovjesnika, koji neće znati ni čitati ni pisati, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i lndžilu, zapisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi. Zato će oni koji u njega budu vjeroyali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili, postići ono što budu željeli."
" Reci: 0 ljudi ja sam svima vama Allahov poslanik, Njegova vlast je i na nebesima i na Zemlji, nema drugog boga osim Njega, On život i smrt daje, i zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, Vjerovjesnika, koji ne zna da čita i piše, koji vjeruje u Allaha i riječi Njegove/ njega slijedite · da biste na Pravom putu bili "
Svi su islamski propisi dakle, lahki i primjenljivi.
" Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate" (El-Bekara: 286)
" I u vjeri vam nije ništa teško propisao. " (El Hadždž: 78)
" Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih " (El Bekara: 185)
" Zato se Allaha bojte koliko god možete. " (El-Tegabun: 16)
A Poslanik, s.a.v.s., kaže:
" Kada vam nešto naredim, poslušajte koliko ste u stanju. " l kaže: " Poslan sam sa velikodušnom pravom vjerom (islamom)." Allah je, dž.š., u ovoj uzvišenoj vjeri uzeo u obzir sva stanja i situacije Svojih robova, iz milosti prema njima i olakšanja, pa je za svako stanje propisao ono što mu odgovara. Tako je dopustio putniku da se mrsi u ramazanskim danima i da ih naposti u drugim danima koje će moći lakše ispostiti. Također mu je dozvolio da namaz od četiri rekata skraćuje na dva rekata, te da izvrši spajanje dva namaza u jednom namaskom vremenu. Onom ko je u stanju straha propisao je da klanja u skladu s njegovim stanjem: hodajući, jašući, okrenut prema kibli ili prema nekoj drugoj strani.
" A ako se budete nečega bojali -onda hodajući ili jašući. " (Bekara: 239)
Bolesniku je propisao da klanja u skladu s njegovim mogućnostima: stojeći, sjedeći ili na strani (ležeći). Zatim je Uzvišeni Allah oslobodio ovaj ummet odgovornosti za ono što učine greškom, iz zaborava ili pod prisilom.
" Gospodaru naš ne kazni nas ako zaboravimo ili ako nešto nehotice učinimo ! " (El-Bekara: 286)
Taberanija i lbn-Hibban prenose od Ibn-Abbasa, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Allah je oprostio mom ummetu grešku, zaborav i ono na što su prisiljeni."
A također je rekao i sljedeće:
" Ko se zaboravi na ramazan pa nešto pojede ili popije, neka dovrši svoj post, jer Allah je Taj Koji ga je nahranio i napojio."
Također, Uzvišeni je Allah za nužne situacije odredio propise koji im odgovarajuj pa je onom ko se nađe u nuždi dozvolio ono što je u normalnim uvjetima haram (zabranjeno), kao što je jedenje strvine.
Uzvišeni kaže:
" A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da glad utoli njemu grijeh nije. Allah zaista prašta i milostiv je." (El-Bekara: 171)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
" Onome ko bude primoran, kad hara glad bez namjere da učini grijeh, Allah će oprostitii samilostan biti. " (El-Maida: 3)
Allah, dž.š., propisao je muslimanu da čistom zemljom uzme tejemum (potirući, umjesto vodom, svoje lice i ruke), u slučaju kada nema vode ili u
slučaju da je njena upotreba štetna (po zdravlje). Allah, dž.š., kaže:
" ako ste bolesni, ili na putu, ili ako ste izvršili prirodnu potrebu, ili ako ste se sastajali sa ženama, a ne nađete vode, onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite. Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni da biste bili zahvalni. " (El-Maida: 6)
A kad je Allah, dž.š., propisao džihad na Njegovom putu, borbu protiv nevjernika imecima i životima, uvažio je prilike onih koji nisu u mogućnosti ispuniti ovu obavezu pa im je olakšao i opravdanje njihovo prihvatio. Uzvišeni Allah kaže:
'' Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni i oni koji ne mogu naći sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i Njegovom Poslaniku iskreni. Nema razloga da se išta prigovara onima koji čine dobra djela -a Allah prašta i samilostan je. " (Et-Tevba: 91)
l također kaže:
" Nije griijeh slijepom, ni hromom ni bolesnom ! " (El-Feth: 17)
Postoji još mnoštvo drugih primjera koji govore o velikodušnosti islama kao i o njegovoj lahkoći. Tako je Vjerovjesnik, s.a.v.s., zabranio čovjeku da se opterećuje ibadetom (da muči sam sebe dodatnim dozama ibadeta), preporučujući mu da u tome bude umjeren. Imam Muslim prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Propali su oni koji cjepidlače i pretjeruju ".
A Buharija, Allah mu se smilovao, pripovijeda da su neka tri čovjeka došla kućama žena Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., i raspitivali se o Poslanikovom, s.a. v .s., ibadetu. Kada su izviješteni o tome, činilo se da im je to izgledalo malo i nedovoljno, pa su rekli:
" Gdje smo mi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kojemu su oprošteni svi grijesi, i prijašnji i potonji ?!" Jedan od njih tada reče: "Ja ću stalno noću klanjati i neću spavati." Drugi dodade: "A ja ću svaki dan postiti i neću se mrsiti." Treći reče: "Ja ću se kloniti žena i neću se nikako ženiti." Kada je Poslanik, s.a.v.s., došao (i nakon što je obaviješten o slučaju), rekao je: "Jeste li vi oni što su rekli to i to ? Tako mi Allaha, ja se najviše od svih vas bojim Allaha i najpobožniji sam Njemu, međutim ja postim i mrsim se, klanjam (noćni namaz), ali i spavam i ženim se. Ko odstupi od moga sunneta i ne bude ga volio taj ne pripada meni ! "
Tako je Poslanik, s.a.v.s., odredio sredinu između pretjerivanja i zapuštanja (nehaja). Nema, dakle, u islamu pretjerivanja i prekomjernosti, ali ni nemarnosti i popustljivosti; treba ustrajati u činjenju dobra bez opterećivanja onim što nanosi poteškoće.
Poštovani muslimani !
Ima ljudi koji žele iskoristiti velikodušnost islama u negativnom smislu pa dopuštaju sebi činjenje harama, a zapostavljaju dužnosti i obaveze. Oni kažu: " Vjera je lahka (u vjeri nema poteškoće)" Da, vjera je lahka i u njoj nema poteškoće. Međutim, to su riječi istine kojima se namjerava reći neistina, jer lahkoća vjere ne znači njenu velikodušnost u oslobađanju od obaveza i prepuštanju griješenju i haramima. Lahkoća vjere znači prelazak roba sa teškog ibadeta na lahki ibadet, kao: prelazak musafira sa potpunog namaza na skraćeni namaz, prenošenje posta u danima putovanja na post u nekim drugim danima, prelazak sa čišćenja vodom na čišćenje čistom zemljom i sl. Tu isto tako spada oslobađanje vadžiba (obaveze) osobe koja je nemoćna da ga izvrši, uz iskreni nijet da će ga izvršiti kada bude mogla, a ne da ostavi vadžib iz želje da ga se oslobodi ili iz mržnje prema njemu, jer onome ko ostavi vadžib . (obavezu) iz nemoći da ga učini, uz iskren nijet da ga uradi kada bude u mogućnosti, pišu se sevabi isto kao i onome ko ga je uradio. U hadisu kojeg prenosi Enes, r.a., Allahov Poslanik: s.a.v.s., kaže:
" U Medini ima ljudi koji su sa vama ma kuda se vi kretali i ma koju dolinu presijecali." Ashabi rekoše: " U Medini su, a sa nama ?!" "Da", odgovori Poslanik, "zadržao ih je uzur, opravdani razlog. "
A Džabir, r.a, prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao:
" Ostavili ste iza sebe u Medini ljude koji, kojim god putem se vi kretali i koju god dolinu presijecali, učestvuju sa vama u nagradi. Zadržala ih je bolest. "
Lahkoća vjere, dakle, ne znači da ostavljaš obaveze (vadžibe), a činiš harame. Naprotiv, onaj ko tako bude postupao zaslužuje kaznu i na dunjaluku i na ahiretu. Stoga su u Šerijatu određene granice i propisane kazne i sankcije s ciljem da se takvi obuzdaju i onemoguće i da se primoraju na poštivanje propisa vjere.
A slični njima jesu i oni koji čine grijehe i prijestupe, pa kada im se to želi spriječiti i zatraži se da to ne čine, oni kažu: " Vjera se ne ogleda u spoljašnjim manifestacijama, vjera je u srcu ", dokazujući to Poslanikovim, s.a.v.s., riječima: " Takvaluk (bogobojaznost) jeste ovdje ", pri čemu je pokazao na svoja prsa, s.a.v.s.
Međutim, to je pogrešno i neprihvatljivo korištenje argumenata jer onaj u čijem srcu ima takvaluka mrzi grijehe i kloni ih se, onaj kod koga takvaluk u srcu oslabi ili ga u potpunosti nestane, ne osjeća odvratnost prema grijesima i ne osuđuje ih. Allah, dž.š. kaže:
" Ko poštiva Allahove propise, to je znak bogobojaznosti (čestitosti)
srca. "(EI-Hadždž: 32)
Fesad iskvarenost vanjštine ili spoljašnosti upućuje na iskvarenost unutrašnjosti (srca), dok ispravnost unutrašnjosti (srca) ostavlja traga na ispravnost spoljašnjosti (pojavnih manifestacija), jer korijen bogobojaznosti leži u srcu. Poslanik, s.a.v.s. kaže:
" U tijelu ima jedan organ (komad mesa) koji ako je ispravan (zdrav), ispravno je čitavo tijelo, a ako je pokvaren (bolestan), iskvari se čitavo tijelo. Taj je organ srce. "
" Gospodaru naš Ti popravi naša srca i učvrsti ih na Putu istine ! Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kad si nam, već, na Pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost, Ti si uistinu, Onaj Koji mnogo daruje ! " (Ali-'lmran: 6)
nedjelja, 11. studenoga 2012.
VAŽNOST SLIJEĐENJA SUNNETA !!
˝ On (Poslanik) ne govori po hiru svome, to je, zaista, Objava, koja mu se objavljuje.˝ ˝ (191)
Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže:˝
˝ Ono što vam Poslanik da - prihvatite to, a ono što vam on zabrani - klonite se. I bojte se Allaha, jer Allah, zaista, žestoko kažnjava. ˝˝ (192)
Ovim ajetima Allah, Dželleša`nuhu, naređuje da vjernici prihvate sve ono što im Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, naredi i da se klone i ostave svega onoga što im on zabrani. Na kraju ajeta Allah, Dželleša`nuhu, upozorava da je On Taj Koji strahovito kažnjava, ako se ne budu poštovale Njegove naredbe. Rekao je Uzvišeni:˝
˝ Reci (O Muhammede): ´ Ako Allaha volite, mene slijedite i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti - a Allah prašta i Samilostan je ´ ˝˝ (193)
A kako slijediti Allahovoga Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, ako ne znamo njegov sunnet i ako ne poznajemo hadis ?! U drugom ajetu Allah, Dželleša`nuhu, veli:
˝˝ I tako mi Gospodara tvoga, oni neće biti pravi vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete, i dok se sasvim ne pokore.˝ ˝ (194)
Također, Allah, Dželleša`nuhu, kaže, upozoravajući one koji se suprotstavljaju Poslaniku i njegovim naredbama i koji zapostavljaju njegov sunnet:
˝˝ Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovom, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe. ˝˝ (195)
Ima još mnogo ajeta koji podstiču i obavezuju na primjenu sunneta, ukazujući na zabranu postupanja suprotno njemu, ali mi ćemo se ovdje zadovoljiti već citiranim.
Što se tiče hadisa koji govore o važnosti primjene sunneta, izdvajamo četiri:
Prenosi Mikdam ibn M´adi Jekrib, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
˝ ˝Zaista mi je dat Kur´an i još nešto slično njemu. Bojati se da neki čovjek, naslonjen na postelju (u udobnosti) kaže: ´ Držite se (samo) ovog Kur´ana. Ono što u njemu nađete da je halal, smatrajte to halalom i prihvatite to tako, a ono što u njemu nađete da je (spomenuto kao) haram, smatrajte to haramom i uzmite ga kao takvog. Zaista, ono što zabrani Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, isto je kao i ono što zabrani Allah. ´˝ ˝ (196)
Prenosi D´abir ibn Abdullah, radijAllahu anhu, pa kaže:
Rekao je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem:˝
˝ Bojati se da do nekoga od vas dospije moj hadis, a on naslonjen na postelju, kaže:˝ ´ Ostavi to, ono što nađemo u Allahovoj knjizi, to ćemo i slijediti. ´ ˝ (˝197)
Prenosi Irbad ibn Sarije, radijAllahu anhu, da je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:˝
˝ Oporučujem vam bogobojaznost i strahopoštovanje prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa makar vam naredbodavac (zapovjednik) bio rob. Zaista, onaj koji od vas bude živio poslije mene, bit će svjedok mnogih razilaženja. Tada se držite mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete. Čuvajte se novina u vjeri, jer zaista je svaka novotarija bid´at (198) , a svaki bid´at je zabluda. ˝ (˝199)
Ebu - Hurejre, radijAllahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao:
˝ ˝Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.˝ Neko je upitao: ´ A ko je taj koji odbija, o Allahov Poslaniče ? ´ ´ Ko mi se bude pokoravao - taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi - taj je odbio ´, odgovori Resulullah. ˝ (˝200)
U svim ovim hadisima Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, upozorava na obaveznost slijeđenja njegovog sunneta, pogotovo u vrijeme kada dođe do razilaženja među ljudima. A mi smo upravo svjedoci tog vremena. U isto vrijeme, Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, ukazuje na to da svako ostavljanje i udaljavanje od njegovog sunneta i prihvatanje novotarija u vjeri vodi u zabludu, a svaka zabluda, kao što stoji u jednom predanju, vodi u vatru.
Ostalo je još da u ovom poglavlju navedemo par citata od naših ispravnih prethodnika:
Prenosi Hasan el - Basri da je jednom prilikom Imran ibn Husajn sjedio sa svojim prijateljima, kada je neko rekao: ˝˝ Nemojte nam pričati ništa drugo osim ono što je iz Kur´ana. ˝ ˝Tada ga je Imran zovnuo da priđe, pa ga upitao: ˝ ˝Šta misliš, kada biste se ti i tvoji prijatelji prihvatili i obavezali samo Kur´ana, da li biste u njemu pronašli da je podnevski farz četiri rekata, ikindijski isto tako, akšamski tri, i da se naglas uči na prva dva? Šta misliš, kada biste se ti i tvoji ashabi obavezali samo na slijeđenje Kur´ana i prihvatili samo njega, biste li našli da je tavaf oko Ka´be u Meki sedam krugova, a isto toliko i s´aj između Safe i Merve? ˝ ˝Zatim je rekao: ˝˝ O ljudi, uzmite od nas (ono što vam govorimo), jer, zaista, ako to ne budete uradili, zalutat ćete. ˝˝ (201)
Priča Ejjub es - Sahtijani, pa kaže: ˝ ˝Rekao je neki čovjek Matrefu ibn Abdullahu: ´ Nemojte nam pričati ništa drugo osim onoga što je u Kur´anu. ´ Na to mu je Matref odgovorio: ´ Mi, tako mi Allaha, ne želimo neku zamjenu za Kur´an, ali želimo onoga koji bolje od nas poznaje Kur´an ´ (a to su riječi Resulullaha, sallAllahu alejhi ve sellem, kroz njegove hadise). ˝ (˝202)
Prenosi Evzaija da je Ejjub es - Sahtijani rekao: ˝ ˝Kada budeš pričao nekome nešto iz sunneta Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, pa ti on kaže: ´ Ostavi to, pričaj nam nešto iz Kur´ana ´, znaj da je taj sigurno zalutao i da druge odvodi u zabludu. ˝ (˝203)
Iz ovoga vidimo kako su se naši ispravni prethodnici odnosili prema hadisu i sunnetu Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, shvatajući ga ispravno, te kako su se odnosili prema onima koji su odbacivali ili se nemarno odnosili prema sunnetu.
Da bismo se što bolje upoznali sa praksom Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, neophodno je što bolje poznavati hadise, stalno ih iščitavati i ispravno razumijevati, kroz komentare i objašnjenja. Dakle, da zaključimo, Kur´an i hadis su povezana cjelina i ne mogu jedno bez drugog.
Da vidimo šta hafiz Halid ibn Abdul - Berr kaže u pogledu važnosti poznavanja hadisa:˝ ˝ Objašnjenje koje dolazi od Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, (tj. njegov hadis) dijeli se na dvije vrste:
1. Kao pojašnjenje onoga što je u Allahovoj knjizi samo načelno spomenuto, kao što je npr. namaz. U hadisima dolazi pojašnjenje o namaskim vremenima, o ruku´u, o sedždi i ostalim namaskim propisima; ili poput primjera zekjata - u hadisima je došlo pojašnjenje: kada se (sa koliko imovine) daje zekjat, u koje vrijeme, šta je to što potpada pod zekjat ... Također tu je primjer hadža. Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, za vrijeme svoga hadža rekao je:˝
˝ Uzmite od mene hadžske propise˝; ˝ (204)
2. Kao dodatak u pogledu propisa spomenutih u Kur´anu, poput zabrane da se muž pored žene oženi njenom tetkom i da je drži, zabrana jela mesa domaćih magaraca, zvjeri, itd. Allah, Dželleša`nuhu, naredio je pokornost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, općenito i bezuslovno, isto kao što je naredio slijeđenje onoga što je u Allahovoj knjizi ... ˝ (205)
Islamsko znanje ~ Grupa autora
(191) Sura En - Ned´m, ajet 3 - 4.
(192) Sura El - Hašr, ajet 7.
(193) Sura Ali - Imran, ajet 31.
(194) Sura En - Nisa´, ajet 65.
(195) Sura En - Nur, ajet 63.
(196) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi.
(197) Bilježi El - Hatib u knjizi ˝El - Kifaje˝ i Ibn Abdul - Berr.
(198) Bid´at: novouvedena stvar u vjeri, koju Resulullah nije prakticirao u svom ibadetu
(199) Bilježi Ebu - Davud i Tirmizi, koji kaže: hadis je hasen sahih.
(200) Bilježi Buharija.
(201) Citat spominju: El - Bejheki u djelu: ˝Medhal ed - Delail˝; El - Hatib u djelu: ˝El - Kifaje˝ i Ibn Abdul - Berr u svom ˝Džami´u˝.
(202) Bilježi El - Bejheki u djelu ˝El - Medhal˝ i Ibn Abdil - Ber u svom ˝Džami´u˝.
(203) Bilježi El - Bejheki u ˝El - Medhal˝ i El - Hatib u ˝El - Kifaje˝.
(204) Bilježi Muslim.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)