OSVRT NA RAMAZANSKE TERAVIJE
Osvrt na ramazanske teravije
NAMAZ KAKO GA KLANJAMO
Dvadeset i sedma noć mjeseca ramazana ima posebno mjesto u srcima muslimana. Dočekati je u Begovoj džamiji san je gotovo svake pobožne Bošnjakinje. Mersa Radončić iz Sokolović Kolonije je sa svojom kćerkom Lejlom krenula u Begovu džamiju za ovu mubarek noć, ali nije imala sreće. Kasno je došla i nije mogla naći mjesta. Produžila je stotinjak metara uz Baščaršiju i, za divno čudo, našla lijepo mjesto u Baščaršijskoj džamiji. Čudila se kako nije gužva jer džamija je u samom centru. A onda je imam počeo učiti Kur'an na namazu. Nakon fatihe proučio je jedan ajet, drugi, treći,…čitavu stranicu, a potom je otišao na ruku'. Mersa je shvatila zbog čega je našla mjesto?!
Hafiz Dževad Šošić je klanjajući teraviju u Baščaršijskoj džamiji proučio čitav Kur'an (hatmu), oživljavajući time sunnet i običaje dobrih prethodnika. Noći ramazana su postale noći ibadeta Milostivom Allahu. U nekim drugim džamijama teravih namaz, nažalost, nije ni ličio gore spomenutom, osim po imenu, što je svakako za kritiku. Proučiti Fatihu iz jednog daha, pronaći suru sa kratkim ajetima kao što su: Ja-sin, Hidžr, Er-Rahman, i učiti po jedan ajet, sa ruku'a i sedžde se vraćati tako brzo da pozavidi i vrana koja kljuca, kratku stanku poslije ruku'a i između dvije sedžde izbrisati iz opisa namaza, džematlije okupati u znoju i povrh svega toga zadati upalu mišića vlasniku pojasa karatea i sve to u dvadesetak minuta, uspjelo je ponekim imamima klanjajući teraviju ovog ramazana. Neko će upitati: A skrušenost u namazu?!
NAMAZ OSVJEŽENJA
Riječ tervih, množina teravih, u arapskom jeziku znači odmor, osvježenje, sjedenje iza četiri rekata - riječi su velikog učenjaka hanefijskog mezheba Abdullaha ibn Mahmuda (r.559 h.g.). U svojoj knjizi Ihtijar li ta'lil el muhtar on dalje kaže: “Teravih ima pet ovakvih odmora i to nakon svaka četiri rekata koja se klanjaju sa dva selama. Dužina tih odmora (stanki) treba da bude u dužini klanjanja četiri rekata." (str 91.-93.). Gotovo identičan govor je zapisan u knjizi rahmetli Seida Serdarevića "Fikhul ibadat" koja je još uvijek oficijelna knjiga iz područja fikha u našim medresama. Serdarević još dodaje da ni na teraviji ne valja učiti manje od tri kratka ajeta ili jednog dužeg a nakon Fatihe. Smirenost na namazu, a posebno na ruku'u i sedždi, spada u sastavne dijelove namaza bez kojih je on pokvaren. Poslanik s.a.v.s. je tri puta vraćao čovjeka da klanja namaz a potom ga podučio da se na ruku'u potpuno smiri; da se podigne i da se na stajanju potpuno smiri; da se spusti na sedždu i da se na njoj potpuno smiri. (Buhari) Poslanik s.a.v.s. je rekao: "Najveći je kradljivac onaj koji krade od svog namaza. Allahov Poslaniče - povikaše prisutni- kako čovjek može krasti od namaza? A on odgovori:"Ako ne upotpunjuje ruku', ili sedždu, ili subbu (stanku) između ruku'a i sedžde."(Ibn Huzejme, Ahmed, Hakim)
SRCEM VJERUJEM, A JEZIKOM OČITUJEM
Radost oka časnog Poslanika Muhammeda s.a.v.s. je bila u namazu. On nas je podučio da namaz čisti od grijeha kao što voda čisti od nečistoće; da je rob najbliži Allahu kada je u namazu na sedždi; da je namaz jedan od temelja Islama; a njegove posljednje riječi su bile: Namaz, namaz…
Klanjati namaz znači graditi vjeru, a ostavljati ga znači rušiti je. Poslije pet obaveznih namaza najvrednije je klanjati noćni, dobrovoljni namaz. U takve namaze spada i teravija. Klanjati teraviju znači iskazati dodatnu zahvalnost Allahu slaveći Ga, hvaleći Ga, veličajući Ga, moleći Ga kako to Njemu Uzvišenom dolikuje. No, znajući za praksu u nekim našim džematima u kojima nema ni fizičkog a kamoli duhovnog smiraja prilikom klanjanja teravije, moramo se zapitati: Treba li nam takav namaz, a pogotovo treba li Allahu dž.š.? Svemilosni Allah je naredio da se namaz sa strahopoštovanjem obavlja. (Prijevod značenja El-Araf, 55. - Mu'minun, 2.) Može li se govoriti, ne o strahopoštovanju, već o elementarnoj kulturi komuniciranja ako se nekom čovjeku obraćamo rečenicom sastavljenom od 27 riječi u jednom dahu, a na to nas ne tjera nikakva nužda niti obaveza već to činimo dobrovoljno? A kako je tek sa obraćanjem Gospodaru ljudi? Je li cilj mehanički izgovarati ajete ili izgovarati ih razmišljajući o njima kako bi nas podstakli da još više žudimo za Allahovim obećanjima, i još više se bojimo Njegove kazne ?
NAFILA ISPRED FARZA ?
Naš narod je u periodu vraćanja Allahovoj vjeri. To je posebno intenzivirano u mjesecu ramazanu kada se u džamijama nađu mnogi ljudi koji inače neredovno klanjaju. Sigurno je da ti ljudi u silnoj žurbi klanjanja neće osjetiti slast namaza pa mu neće ostati vjerni nakon ramazana. S druge strane, oni koji žurbu u namazu pravdaju novopridošlim džematlijama ustvari griješe i prema sebi i prema džematlijama: hem ne upotpuniše svoje namaze, hem drugima iskriviše sliku o Islamu. Ne treba zaboraviti da je teravija ipak dobrovoljni namaz. Njeno klanjanje nikako ne može biti ispred obaveznih (farz) namaza. No, moramo se zabrinuti nad takvim obavljanjem teravih - namaza koje može stvoriti sasvim pogrešne predstave o namazu kao glavnom stubu Islama, i to u vremenu kada sve veći broj ljudi dolazi u džamije tražeći smiraj srca svoga.
A.I. - saff br. 26 godina 1999.
