subota, 26. siječnja 2013.

NEVJEROVANJE JE VRHUNAC GRIJEHA

Braćo i sestre u islamu! Danas 22. rebiu-l-evvela 1424. godine po hidžri, što odgovara 23. maju 2003. godine, hutbu sam naslovio sa: “Nevjerovanje je vrhunac grijeha”. O zadatoj temi ću inša-Allah govoriti kroz Kur’anske ajete iz Sure Al-A’raf, koji po mišljenju većine mufessira, govore o jednom pobožnjaku, po imenu Belam bin Baura, koji je živio u vrijeme Musaa a.s..

Allah dž.š. u ajetima, od 175-179. iz Sure Al-A’raf, kaže:

" I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao (slijedio), i on je zalutao."(175)

"A da smo htjeli, mogli smo ga s' njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili."(176)

"Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi."(177)

"Kome Allah ukaže na Pravi put - biće na Pravome putu, a koga ostavi u zabludi - taj će izgubljen biti.(178)

"Mi smo za džehennem mnoge džine i ljude stvorili; oni srca imaju - a njima ne shvaćaju, oni oči imaju - a njima ne vide, oni uši imaju - a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori - oni su zaista nemarni."(179)

Prenosi se da je Abdullah ibn Mes'ud r.a. rekao da su 175. i 176. ajet Sure Al-A'raf, objavljeni u povodu jednog čovjeka iz Benu Israila, koji se zvao Belam bin Baura, a isto prenosi i Šu'be. Prenosi Katade od Ibn Abbasa r.a. da se ajet odnosi na Sajfijja bin Er-Rahiba, koji je bio porijeklom od stanovnika Balka'a, a pripadao je ljudima kojima je bila poznata objava i boravio je u Bejtu-l-Makdisu. Awfi prenosi da se radi o jednom od stanovnika Jemena, koji se zvao Belam, kome je Allah dž.š. ukazao na pravi put, pa je on ostavio taj put. Malik ibn Dinar tvrdi da se radi o jednom od učenjaka Benu Israila, čije su dove bile primane, pa ga je poslao Musa a.s. vladaru Medjena, da ga pozove u vjerovanje u jednog Gospodara, pa mu je ovaj ponudio dunjalučke ukrase, te je on počeo slijediti vjeru vladara ostavljajući vjeru Musa a.s..

Seid Hawa smatra da je ovo ujedno opomena Benu Israelćanima, da ne postupe sa Muhammedom s.a.v.s. kao što je postupio Belam sa Musaom a.s., a to je ujedno opomena svakom čovjeku, kakva kazna će snaći onoga koji se okrene od pravoga puta.

Abdullah bin Amr r.a. kaže da se pomenuti ajet odnosi na Umejja bin Ubejja Es-Salta, koji je bio od mušrika njihova vremena, koji je posjedovao znanje, ali i pored svega nije prihvatio Islam, nego je bio jedan od onih koji su pomagali mušrike i hvalili ih, kao što je to on učinio na Bedru, pjevajući spjevove o mušricima; Allah dž.š. ih sve ponizio.

U jednoj od predaja stoji da nakon što je Musa a.s. došao na prostor Benu Kenana, da je došao Belamov narod kod njega (Belama) tražeći da uputi dovu za Musaovo uništenje. On im odgovara: "Teško vama, kako ću moliti za njegovo uništenje kada je on Allahov Poslanik, a uz njega su meleci i vjernici, pa kako da upućujem dovu protiv njih, a ja znam ono što vi ne znate!" Pa su oni bili uporni, ubjeđujući ga da nema više poslanika i da je nužno da učini ono što od njega traže, pa se Belam predomislio i podlegao iskušenju. Uzjahao je svoju magaricu i uputio se na brdo, koje je gledalo na mjesto gdje su boravili Benu Israelćani, a to brdo se zvalo Husban. Kada je krenuo u tom pravcu, ubrzo je magarica posrnula, a Belam sjaha i poče je udarati, sve dok nije ustala, pa je ponovo uzjaha. Išli su tako vrlo kratko, pa magarica ponovo posrne, te Belam sjaše i ponovo je izudara. Magarica progovori: "Teško tebi Belame, gdje si pošao? Zar ne vidiš meleke koji se nalaze ispred mene i sprječavaju me da idem naprijed? Zar ti ideš da moliš protiv Allahova Poslanika i vjernika?" On se razljuti, te je nastavi udarati sve dok nije ustala, uzjaha je i krenuše dalje. Allah dž.š. je dao da put do vrha brda bude slobodan i lahak, tako da su stigli do mjesta sa kojega su mogli vidjeti logor u kojem je bio Musa a.s. sa svojim sljedbenicima. On je potom počeo učiti dove, ali što god bi uputio od dova protiv Musa a.s., vraćalo bi se protiv njegova naroda i obrnuto. Narod mu reče: "Belame, ti učiš protiv nas, a u korist Musaa!" On odgovori: "To je izvan moje volje, to je odredba moga Gospodara!" Pa mu je jezik ispao i produžio se, tako da je dosezao do njegovih prsa. On reče: "Od mene je sada otišao i dunjaluk i Ahiret, pa mi ništa nije ostalo sem spletki i zavjera! Zato ću vam predložiti slijedeću varku: Nagizdajte svoje žene i dajte im trgovačke robe, pa ih onda pošaljite u Izraelćanski logor, kako bi počinile blud. Ali, recite im da se bilo koja od njih poda - ukoliko je htjedne neki Israelćanin - jer ćete ih pobijediti ako samo jedan od njih učini blud." Oni tako i urade, pa njihove žene uđu u logor Izraelćana. Jedna od tih Kenanki naiđe pored jednog od Izraelćanskih velikana. Kada je ugledao, ona mu se dopadne, pa on ustane, uzme je za ruku i ode sa njom do Musaa, te mu kaže: "Ja mislim da ćeš ti reći da mi je ovo haram i da joj se ne približavam?" Musa mu odgovori: "Da, ona ti je haram." On reče Musau: "Tako mi Allaha, u ovome te neću poslušati!" Zatim je uvede u svoj šator i počne činiti blud sa njom. Tada Allah Uzvišeni pošalje kugu na Izraelćane. U tom momentu Fenhas ibn Eleazar ibn Harun, koga je Musa odredio za glavnog među njima, je bio odsutan. Kada se on vratio, kuga je već harala među njima. Tada mu je rečeno šta se desilo, pa on uzme svoje koplje, koje je bilo sve od željeza, uđe u taj šator i zatekne ih kako čine blud. On ih oboje probode kopljem i izađe napolje, noseći ih na koplju i govoreći: "Allahu moj, ovako mi postupamo sa onim ko je Tebi neposlušan!" Zatim je kuge nestalo, a broj onih koji su od nje stradali već je bio sedamdeset hiljada…” Belam je nakon toga nastavio sa spletkarenjem, koristeći najrazličitije metode.

Braćo i sestre, ovaj slučaj o kojem Kur'an govori u prethodnim ajetima, neka budu pouka za sve one koji se nakon upute okreću od Allahova dž.š. puta i iskazuju neograničeno neprijateljstvo, da će ih stići Allahova dž.š. kazna, kao što je stigla i Belama, u to davno vrijeme.

Živimo u vremenu u kojem je na pretek onih koje su šejtani počeli slijediti, jer su čak i šejtane pretekli u modelima grijeha i razvrata. A koliko je samo jahača, čije su jahalice pametnije od njih, kao što je magarica Belamova bila pametnija od njega. Koliko jahača u našem okruženju imaju bolje i skupocijenije jahalice od njih samih?..

I mi živimo u vremenu u kojem ima mnogo Belama, koji prizivaju prokletstvo na vjernike, a ono se na njih same vraća. I mi smo svjedoci vremena u kojem mnogi pojedinci, čija su srca zapečaćena imaju isplažene jezike i dahću kao psi; nekada je to na elektronskim, a drugi put u pisanim medijima i misle da je svaki povik protiv njih. Ima mnogo onih koji i kada ih gonimo od sebe ili kada ih pustimo na miru, oni isplaze jezik i dahću, uz povremeno "lajanje ili režanje". Eto, Kur'an nam i za to daje pojašnjenje, a na nama je da se pričuvamo da pored dahtanja, lajanja i režanja, ne dođe eventualno i do ujedanja. Zato treba imati štap u ruci i biti pripravan da se brani. Taj štap, nekada može da bude riječ, a nekada štap u nekom drugom obliku…

Molim Milostivog Gospodara da nas učvrsti na putu islama, molim Ga da nas sačuva iskušenja koja nećemo moći podnijeti, da nam oprosti grijehe i uvede nas u obećani džennet!

Sarajevo: 22. rebiu-l-evvel 1424.h. / 23. maj 2003.g

Hutba: Džamija “Kralj Fahd”

Nezim Halilović Muderris