Islamski daija (misionar) poziva ka Allahu i dostavlja istinu opominjanjem nemarnog, podučavanjem neznalice i upućivanjem zalutalog. Uzvišeni Allah veli: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman.'"[1]
Davet (islamsko misionarstvo), u općem smislu, ima svoje metode i adabe kojih treba da se drži daija da bi njegova dava (misija) urodila plodom.
Najvažniji adabi i metode su sljedeće:
1. Naoružati se znanjem o onome u što se poziva, u tom smislu kaže Uzvišeni: "Znaj da nema boga sim Allaha! Traži oprosta za svoje grijehe."[2]
2. Primjena onog što se naučilo, i praktikovanje onog što je Uzvišeni Allah naredio, a u protivnom biće od onih na koje se odnose riječi Uzvišenog: "O kako je Allahu mrsko kad govorite riječi koja djela ne prate."[3] Ili: "Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?"[4] Jer smisao daveta je činjenje dobra i popravljanje stanja a ne da daija radi ono što drugima zabranjuje, u tom smislu kaže Uzvišeni spominjući riječi Šuajba, alejhisselam: "Ja ne želim da činim ono što vama zabranjujem, jedino želim da učinim dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha, u Njega se uzdam i Njemu se obraćam."[5]
3. Biti blag u ophođenju sa ljudima, bez surovosti, grubosti i plahovitosti, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Olakšavajte a ne otežavajte, obveseljavajte a ne otjeravajte."[6]
4. Podnositi ono što se sreće na putu daveta, kao što je inađenje i vrijeđanje, biti strpljiv prema onome koga poziva i ne požurivati rezultate daveta, odazivajući se riječima Uzvišenog: "Ti izdrži kao što su izdržali odlučni poslanici i ne traži da im kazna što prije dođe."[7]
5. Uzeti ispravan menhedž (metod ili put) u davetu: ponekad pozivati mudro, ponekad lijepim savjetom i katkad lijepom raspravom, jer Uzvišeni Allah veli: "Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima se na najljepši način raspravljaj."[8] Jer ima ljudi sa kojima nema uspjeha u davetu osim mudrim pozivanjem, dok se drugima ne smekša srce osim sa lijepim savjetom ili vazom, a ima i ljudi koji traže dokaz i hoće da vode raspravu koja će ih odvesti do istine.
