utorak, 26. veljače 2013.

Akaid - Temelji islamskog vjerovanja - 13 dio - prof. Safet Durguti

Dokazi o patvorenosti prijašnjih objava

1. O iskrivljenju i izmjeni koje su u Tevratu načinili jevreji, Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Zar se vi nadate da će vam se jevreji odazvati i vama za volju vjernici postati, a neki među njima su Allahove riječi slušali pa su ih, pošto su ih shvatili, svjesno izvrnuli."[1]

"Ima jevreja koji izvrću smisao riječima."[2]

2. O izmjeni koju su načinili kršćani u Indžilu, Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Mi smo zavjet prihvatili od onih koji govore: - Mi smo kršćani, ali su i oni dobar dio onoga čime su bili opominjani izostavili: zato smo među njima neprijateljstvo i mržnju do Sudnjeg dana ubacili: a Allah će ih sigurno obavijestiti o onome što su radili. O sljedbenici Knjige, došao vam je poslanik Naš da vam ukaže na mnogo šta što vi iz Knjige krijete... "[3]

3. Od iskrivljenih stvari koje su jevreji i kršćani uveli u svoju vjeru je i to da jevreji tvrde da je Uzejr Allahov sin, a kršćani tvrde da je Mesih, Allahov sin. Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Jevreji govore: - Uzejr je Allahov sin!, a kršćani kažu: - Mesih je Allahov sin! To su riječi njihove, iz usta njihovih, oponašaju riječi nevjernika prijašnjih, - ubio ih Allah! Kuda se odmeću."[4]

Osim pomenutih dokaza koje Kur'an navodi, zaista još mnogobrojni dokazi ukazuju da su prijašnje objave iskrivljene i da je u njima štošta ubačeno i dopisano od strane ljudi.

Navešćemo još nekoliko:


4. Originali objavljenih knjiga (osim Kur'ana) su se zagubili, a u rukama ljudi postoje samo njihovi prijevodi.

5. U ovim knjigama došlo je do takve izmiješanosti da se vrlo često ne zna šta su riječi Allaha, a šta riječi ljudi. Pored toga, u tim knjigama ima raznih historijskih podataka, biografije poslanika i zaključci njihovih teologa, tako da se ne može tačno znati šta je i čije je.

6. Ne može se naučno dokazati povezanost nijedne od tih knjiga sa poslanikom kojem je objavljena. Ni jedna od tih knjiga nema povezan sened do poslanika. Poglavlja Biblije koja se zovu Stari Zavjet ili Tevrat su napisana poslije smrti Musaa a.s. na nekoliko stoljeća. Muhammed Ferid Vedždi prenosi iz enciklopedije znanosti "Laros" slijedeće riječi: "Savremena nauka, a naročito njemački kriticizam je nakon dužih istraživanja arheoloških pronalazaka historije jezičkih saznanja utvrdio: da Tevrat nije napisao Musa a.s. nego da je on djelo jevrejskih svećenika čija imena nisu spomenuta. Oni su ga naizmjenično pisali oslanjajući se na usmene predaje koje su čuli prije ropstva u Babilonu. Čak šta više, jedan broj učenjaka tvrdi da ovih pet knjiga Starog Zavjeta ne sadrže sva predanja Jevreja, nego samo najosnovnije teze, simbole i pripovjetke."

7. Dokaz iskrivljenosti tih knjiga je i postojanje različitih primjeraka koji se bitno razlikuju po svom sadržaju, a u mnogim stvarima su i kontradiktorni.

8. Jedan od nepobitnih dokaza iskrivljenosti Biblije je i to što ona sadrži neispravno vjerovanje i pogrešnu predstavu o Allahu subhanehu ve te'ala i Njegovim poslanicima. U Bibliji možemo naći upoređivanje Allaha sa čovjekom, pa tako u Knjizi Postanka 3122 stoji: "Tada Gospod reče: 'Evo čovjek sada postade jedan od Nas, spoznaje dobro i zlo."[5]
_____________________________________________________________________________

[1] El-Bekare: 75

[2] En-Nisa: 46

[3] El-Maide: 14,15

[4] Et-Tevbe: 39

[5] Od tačke 4 - 8, prema riječima dr. Nuajm Jasina – Iman, str: 80 - 83