VJEROVANJE U KADER
Vjerovanje u Allahovo određenje je šesti temelj islamskog vjerovanja.
Definicija kadaa i kadera
Islamski učenjaci se razilaze po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedni ih smatraju sinonimima, dok drugi kader definiraju drugačije od kadaa, govoreći da je kader Allahovo subhanehu ve te'ala znanje o tome šta će Njegova stvorenja činiti u budućnosti. A kada' - Allahovo subhanehu ve te'ala stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji.
Pojedini, opet, kažu suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a definiciju kadera kadau, što je nemoguće.[1]
Imami Ahmed kada je upitan o kaderu, odgovorio je: "Kader je kudretu Rahman (moć Milostivog)"[2]
Definicija Imami Ahmeda je sasvim potpuna i dovoljna, jer kader znači ono što Allah subhanehu ve te'ala tvrdi riječima: "Reci: o svemu odlučuje samo Allah."[3] "…i Njemu se sve vraća."[4] "Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim."[5] "Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova."[6]
Još je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se ništa u cijelom svemiru ne može desiti bez Allahove subhanehu ve te'ala dozvole i volje.[7]
Temelji kadera
Kader se temelji na vjerovanju u Allahova savršena svojstva i Njegova lijepa imena kao što su: znanje, moć i volja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "On sve zna."[8] "On sve može."[9] "On radi sve što je Njemu volja."[10]
Imami Tahavija u vezi kadera kaže: "Sve se odvija po Njegovom određenju i volji. Njegova volja se ostvaruje, a ne volja ljudi, izuzev što On htjedne. Pa ono što im On želi to će i biti, a ono što On ne želi neće im se ni desiti. Niko nije u stanju odbiti Njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo koji način na nju uticati i niko ne može Allahovu odredbu nečijom drugom potisnuti."[11]
Islamski učenjaci spominju da vjerovanje u kader sadržava četiri stvari:[12]
1. Vjerovanje da je Allah subhanehu ve te'ala znao o svim stvarima Svojim praiskonskim znanjem prije nego su i stvorene: da je znao njihovu odredbu, njihovo vrijeme (u kome će se desiti), edžel (vrijeme nestanka), njihovu nafaku i ostalo.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "...Allah zaista sve zna."[13] "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njeg ne zna: i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi."[14]
2. Vjerovanje da je sve od dobrog i lošeg, pokornosti i nepokornosti, edžela, nafake i ostalog zapisano u Levhi Mahfuzu.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je uistinu Allahu lahko!"[15]
Alija radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nema ni jednog od vas a da mu nije zapisano njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu.' Rekoše: Allahov Poslaniče, hoćemo li se osloniti na to a da ne radimo? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'Radite, a svakom će biti olakšano ono za šta je stvoren. Što se tiče sretnih, njima će biti olakšana djela sretnih, a što se tiče nesretnih njima će biti olakšana djela nesretnih."[16]
3. Vjerovanje da se ne nalazi ništa u Allahovom carstvu što On ne želi, niti se išta može desiti na nebesima ili Zemlji bez Njegove volje.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!"[17]
4. Allah je Stvoritelj svega, jedino je On Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio: Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!"[18]
Vjerujemo da je i dobro i zlo određeno od Allaha
Kao što smo već napomenuli, Allah je apsolutni Gospodar i Stvoritelj svega, svako dobro i zlo je stvorio Allah subhanehu ve te'ala, jer je On Jedini Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja. Međutim, ako nas zadesi neko dobro onda kažemo da je to od Allaha, a ako nas zadesi zlo ili nesreća, onda je to kazna zbog naših grijeha ili iskušenje od Allaha pomoću kojeg On učvršćuje Svoje robove.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio."[19]
Ibni Abbas povodom riječi: "A nesreću koja te zadesi sam si zaslužio" kaže: 'to znači: zbog tvojih grijeha, Ja sam ti je odredio."[20]
Čovjek ima ograničen izbor i slobodu
Čovjek ima slobodu, ali ona nije potpuna. Čovjekova volja je podvrgnuta Allahovoj volji. Ona je ograničena raznim vanjskim i unutarnjim faktorima. Čovjek može zaželjeti što god hoće, ali ne može ostvariti sve što želi. Ima um kojim može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojom može raditi dobro i zlo. Svaki pametan čovjek shvata da je namaz dobro, a da je blud zlo. Može, kad izađe iz kuće, ići udesno, u džamiju da klanja, ili ulijevo u kafanu da pije alkohol. Ako je moja ruka zdrava, mogu da je podignem. Mogu da podignem svoju ruku i dam novac siromahu, ili je podignem da udarim štapom nevinog. Učenik može ispuniti vrijeme učenjem i zalaganjem, a može provoditi vrijeme u igri i zabavi. Može pokrenuti ruku svojom voljom, jer mu je Allah subhanehu ve te'ala učinio njene mišiće pokornim, ali ne može upravljati mišićima srca i želuca. Učenik, na primjer, može biti oštrouman; jedanput pročita lekciju i zapamti je, a zatim se igra i zabavlja; a može biti mentalno zaostao, uči dan-noć, a ništa ne shvata i ne pamti. Može biti rođen u mirnom domu, da mu je otac učen, pa mu pomaže u učenju, a može se desiti da bude rođen u bučnom domu, od oca neznalice, pa mu to odmaže u učenju. Ne može sam sebi darovati inteligenciju, ne može birati sebi roditelje, niti vrijeme u kome će se roditi, niti zdravu sredinu u kojoj će provesti svoje djetinjstvo.[21]
Prema tome čovjek, ima slobodnu volju u smislu izabiranja između dobra i zla, a nema uticaja kada se radi o stvarima kao što su: kada će se roditi i gdje, hoće li biti visok ili nizak, crn ili bijel, ružan ili lijep, siromašan ili imućan, ove ili one nacije i slično.
Pravdanje nevjernika i griješnika kaderom
Nevjernici i griješnici bi htjeli da opravdaju svoje nevjerovanje i griješenje tako što tvrde da je Allah htio njihovo nevjerovanje - griješenje i da ga je On odredio, pa zato oni i jesu takvi, jer da to nije u skladu sa Allahovom voljom, oni i ne bi mogli raditi grijehe. Allah subhanehu ve te'ala to njihovo pravdanje odbacuje slijedećim ajetom: "Mnogobošci će govoriti: Da je Allah htio mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili.Tako isto su oni prije njih poricali sve dok našu kaznu nisu iskusili. Reci: 'Imate li vi neki dokaz da nam iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."[22]
Ovaj ajet sadrži dvije stvari koje sasvim jasno odbacuju tvrdnje nevjernika i griješnika:
1. Allah je prijašnje nevjernike kaznio žestokom kaznom zbog njihova nevjerovanja što je dokaz da su oni imali pravo izbora. Da nisu imali pravo izbora, Allah ih ne bi ni kaznio jer bi to bila nepravda. A Allah je sigurno pravedan.
2. Onaj koji svoje nevjerovanje i griješenje pravda kaderom, o Allahu govori bez ikakva znanja i osnova. Kako će se neko pravdati kaderom prije nego učini grijeh kada je Allahovo određenje prije nego što se desi gajb?! Drugim riječima: kako čovjek može reći: Allah je odredio da ja ukradem, te ja odoh da izvršim Allahovu odredbu, kada znamo da on nije mogao zaviriti u Levhi Mahfuz.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Kada urade neko ružno djelo govore: Zatekli smo pretke naše da to rade a i Allah nam je to zapovijedio. Reci: Allah ne naređuje da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"[23]
Allah je u stanju da stvori ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ali je On htio nešto drugo. Htio je da iskuša ljude tako što im je dao mogućnost da prihvate uputu ili zabludu, a On će onoga koji se opredijeli za uputu pomoći na tome, a onoga koji izabere zabludu pustiti da još više zaluta. Od nas se traži da spoznamo Allahova naređenja zato da bismo naređenja izvršavali a zabrana se klonili, a ne traži se od nas da u tančine saznamo Allahovu volju i kader, jer to i ne bismo mogli.
Treba izvršavati naređenja, a kloniti se zabrana prije nego se bilo šta uradi. A nakon što je učinjeno neko djelo: pa, ako je to dobro djelo sa kojim je Allah zadovoljan, dužnost je zahvaliti Mu na uputi, a ako je učinjeno ružno djelo, dužnost je pokajati se i vratiti Allahu, a zatim se osloniti na Allaha nadajući se Njegovom oprostu, ubijeđeni u Njegovu pravednost i mudrost.
Allah ne voli kufr niti griješenje, i nije zadovoljan njima:[24]
"Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni."[25]
Vjerovanje u Allahovo određenje je šesti temelj islamskog vjerovanja.
Definicija kadaa i kadera
Islamski učenjaci se razilaze po pitanju definicije kadaa i kadera. Jedni ih smatraju sinonimima, dok drugi kader definiraju drugačije od kadaa, govoreći da je kader Allahovo subhanehu ve te'ala znanje o tome šta će Njegova stvorenja činiti u budućnosti. A kada' - Allahovo subhanehu ve te'ala stvaranje stvorenja shodno Njegovom znanju i volji.
Pojedini, opet, kažu suprotno, pa definiciju kadaa pripisuju kaderu, a definiciju kadera kadau, što je nemoguće.[1]
Imami Ahmed kada je upitan o kaderu, odgovorio je: "Kader je kudretu Rahman (moć Milostivog)"[2]
Definicija Imami Ahmeda je sasvim potpuna i dovoljna, jer kader znači ono što Allah subhanehu ve te'ala tvrdi riječima: "Reci: o svemu odlučuje samo Allah."[3] "…i Njemu se sve vraća."[4] "Pa neka je hvaljen Onaj u čijoj je ruci vlast nad svim."[5] "Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova."[6]
Još je mnogo drugih ajeta koji govore o tome da se ništa u cijelom svemiru ne može desiti bez Allahove subhanehu ve te'ala dozvole i volje.[7]
Temelji kadera
Kader se temelji na vjerovanju u Allahova savršena svojstva i Njegova lijepa imena kao što su: znanje, moć i volja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "On sve zna."[8] "On sve može."[9] "On radi sve što je Njemu volja."[10]
Imami Tahavija u vezi kadera kaže: "Sve se odvija po Njegovom određenju i volji. Njegova volja se ostvaruje, a ne volja ljudi, izuzev što On htjedne. Pa ono što im On želi to će i biti, a ono što On ne želi neće im se ni desiti. Niko nije u stanju odbiti Njegovu odredbu, niti je izmijeniti ili na bilo koji način na nju uticati i niko ne može Allahovu odredbu nečijom drugom potisnuti."[11]
Islamski učenjaci spominju da vjerovanje u kader sadržava četiri stvari:[12]
1. Vjerovanje da je Allah subhanehu ve te'ala znao o svim stvarima Svojim praiskonskim znanjem prije nego su i stvorene: da je znao njihovu odredbu, njihovo vrijeme (u kome će se desiti), edžel (vrijeme nestanka), njihovu nafaku i ostalo.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "...Allah zaista sve zna."[13] "U Njega su ključevi svih tajni, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne a da On za njeg ne zna: i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg, niti ičeg suhog, ničeg što nije u jasnoj Knjizi."[14]
2. Vjerovanje da je sve od dobrog i lošeg, pokornosti i nepokornosti, edžela, nafake i ostalog zapisano u Levhi Mahfuzu.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je uistinu Allahu lahko!"[15]
Alija radijallahu anhu prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Nema ni jednog od vas a da mu nije zapisano njegovo mjesto u Džennetu ili Džehennemu.' Rekoše: Allahov Poslaniče, hoćemo li se osloniti na to a da ne radimo? Poslanik sallallahu alejhi ve sellem reče: 'Radite, a svakom će biti olakšano ono za šta je stvoren. Što se tiče sretnih, njima će biti olakšana djela sretnih, a što se tiče nesretnih njima će biti olakšana djela nesretnih."[16]
3. Vjerovanje da se ne nalazi ništa u Allahovom carstvu što On ne želi, niti se išta može desiti na nebesima ili Zemlji bez Njegove volje.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "A vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!"[17]
4. Allah je Stvoritelj svega, jedino je On Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Allah je sedam nebesa i isto toliko zemalja stvorio: Njegovo naređenje na sve se njih odnosi, a nek znate da je Allah kadar sve i da Allah znanjem Svojim sve obuhvata!"[18]
Vjerujemo da je i dobro i zlo određeno od Allaha
Kao što smo već napomenuli, Allah je apsolutni Gospodar i Stvoritelj svega, svako dobro i zlo je stvorio Allah subhanehu ve te'ala, jer je On Jedini Stvoritelj, a sve ostalo su stvorenja. Međutim, ako nas zadesi neko dobro onda kažemo da je to od Allaha, a ako nas zadesi zlo ili nesreća, onda je to kazna zbog naših grijeha ili iskušenje od Allaha pomoću kojeg On učvršćuje Svoje robove.
Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio."[19]
Ibni Abbas povodom riječi: "A nesreću koja te zadesi sam si zaslužio" kaže: 'to znači: zbog tvojih grijeha, Ja sam ti je odredio."[20]
Čovjek ima ograničen izbor i slobodu
Čovjek ima slobodu, ali ona nije potpuna. Čovjekova volja je podvrgnuta Allahovoj volji. Ona je ograničena raznim vanjskim i unutarnjim faktorima. Čovjek može zaželjeti što god hoće, ali ne može ostvariti sve što želi. Ima um kojim može prosuđivati materijalne stvari, razlikovati dobro od zla, ispravno od neispravnog. Ima volju kojom može raditi dobro i zlo. Svaki pametan čovjek shvata da je namaz dobro, a da je blud zlo. Može, kad izađe iz kuće, ići udesno, u džamiju da klanja, ili ulijevo u kafanu da pije alkohol. Ako je moja ruka zdrava, mogu da je podignem. Mogu da podignem svoju ruku i dam novac siromahu, ili je podignem da udarim štapom nevinog. Učenik može ispuniti vrijeme učenjem i zalaganjem, a može provoditi vrijeme u igri i zabavi. Može pokrenuti ruku svojom voljom, jer mu je Allah subhanehu ve te'ala učinio njene mišiće pokornim, ali ne može upravljati mišićima srca i želuca. Učenik, na primjer, može biti oštrouman; jedanput pročita lekciju i zapamti je, a zatim se igra i zabavlja; a može biti mentalno zaostao, uči dan-noć, a ništa ne shvata i ne pamti. Može biti rođen u mirnom domu, da mu je otac učen, pa mu pomaže u učenju, a može se desiti da bude rođen u bučnom domu, od oca neznalice, pa mu to odmaže u učenju. Ne može sam sebi darovati inteligenciju, ne može birati sebi roditelje, niti vrijeme u kome će se roditi, niti zdravu sredinu u kojoj će provesti svoje djetinjstvo.[21]
Prema tome čovjek, ima slobodnu volju u smislu izabiranja između dobra i zla, a nema uticaja kada se radi o stvarima kao što su: kada će se roditi i gdje, hoće li biti visok ili nizak, crn ili bijel, ružan ili lijep, siromašan ili imućan, ove ili one nacije i slično.
Pravdanje nevjernika i griješnika kaderom
Nevjernici i griješnici bi htjeli da opravdaju svoje nevjerovanje i griješenje tako što tvrde da je Allah htio njihovo nevjerovanje - griješenje i da ga je On odredio, pa zato oni i jesu takvi, jer da to nije u skladu sa Allahovom voljom, oni i ne bi mogli raditi grijehe. Allah subhanehu ve te'ala to njihovo pravdanje odbacuje slijedećim ajetom: "Mnogobošci će govoriti: Da je Allah htio mi ne bismo Njemu druge ravnim smatrali, a ni preci naši, niti bismo išta zabranjeno učinili.Tako isto su oni prije njih poricali sve dok našu kaznu nisu iskusili. Reci: 'Imate li vi neki dokaz da nam iznesete? Vi se samo za pretpostavkama povodite i vi samo neistinu govorite."[22]
Ovaj ajet sadrži dvije stvari koje sasvim jasno odbacuju tvrdnje nevjernika i griješnika:
1. Allah je prijašnje nevjernike kaznio žestokom kaznom zbog njihova nevjerovanja što je dokaz da su oni imali pravo izbora. Da nisu imali pravo izbora, Allah ih ne bi ni kaznio jer bi to bila nepravda. A Allah je sigurno pravedan.
2. Onaj koji svoje nevjerovanje i griješenje pravda kaderom, o Allahu govori bez ikakva znanja i osnova. Kako će se neko pravdati kaderom prije nego učini grijeh kada je Allahovo određenje prije nego što se desi gajb?! Drugim riječima: kako čovjek može reći: Allah je odredio da ja ukradem, te ja odoh da izvršim Allahovu odredbu, kada znamo da on nije mogao zaviriti u Levhi Mahfuz.
Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Kada urade neko ružno djelo govore: Zatekli smo pretke naše da to rade a i Allah nam je to zapovijedio. Reci: Allah ne naređuje da se rade ružna djela! Zašto o Allahu govorite ono što ne znate?"[23]
Allah je u stanju da stvori ljude da po svojoj naravi svi budu vjernici, ali je On htio nešto drugo. Htio je da iskuša ljude tako što im je dao mogućnost da prihvate uputu ili zabludu, a On će onoga koji se opredijeli za uputu pomoći na tome, a onoga koji izabere zabludu pustiti da još više zaluta. Od nas se traži da spoznamo Allahova naređenja zato da bismo naređenja izvršavali a zabrana se klonili, a ne traži se od nas da u tančine saznamo Allahovu volju i kader, jer to i ne bismo mogli.
Treba izvršavati naređenja, a kloniti se zabrana prije nego se bilo šta uradi. A nakon što je učinjeno neko djelo: pa, ako je to dobro djelo sa kojim je Allah zadovoljan, dužnost je zahvaliti Mu na uputi, a ako je učinjeno ružno djelo, dužnost je pokajati se i vratiti Allahu, a zatim se osloniti na Allaha nadajući se Njegovom oprostu, ubijeđeni u Njegovu pravednost i mudrost.
Allah ne voli kufr niti griješenje, i nije zadovoljan njima:[24]
"Ako vi budete nezahvalni, - pa, Allah od vas ne zavisi, ali On nije zadovoljan ako su robovi njegovi nezahvalni, a zadovoljan je vama ako budete zahvalni."[25]
_________________________________________________________________________
[1] Vidi Iman, str: 142
[2] Isto, str:143
[3] Ali Imran: 154
[4] Hud: 123
[5] Jasin: 83
[6] Junus: 3
[7] Iman, str: 143
[8] El-Bekare: 29
[9] El-Hadid: 2
[10] El-Burudž: 16
[11] Iman, str: 143,144
[12] Vidi u djelu šejha Abdul Aziz b. Abdullah b. Abdur Rahman b. Baz, Medžmua fetava ve mekalat mutenevvia', IV Tom, str: 58-60.
[13] El-Ankebut: 62
[14] El-En'am: 59
[15] El-Hadždž: 70
[16] Buharija: kitab tefsir el Kur'an, Muslim: kitab el kader.
[17] Et-Tekvir: 29
[18] Et-Talak: 12
[19] En-Nisa: 79
[20] Ibnul Kajjim, Ibn Hazm, El Gazali, Ed Dehlevi i drugi, El kada vel kader kod velikih imama, Kuvait1992, str: 52
[21] Prema navodu Ali Attantvija, Opći prikaz islamske vjere, str: 144,145
[22] El-En'am 148
[23] El-E'araf: 28
[24] Prema navodu dr. Nuajm Jasina, Iman, str: 148 - 152
[25] Ez-Zumer: 7
[1] Vidi Iman, str: 142
[2] Isto, str:143
[3] Ali Imran: 154
[4] Hud: 123
[5] Jasin: 83
[6] Junus: 3
[7] Iman, str: 143
[8] El-Bekare: 29
[9] El-Hadid: 2
[10] El-Burudž: 16
[11] Iman, str: 143,144
[12] Vidi u djelu šejha Abdul Aziz b. Abdullah b. Abdur Rahman b. Baz, Medžmua fetava ve mekalat mutenevvia', IV Tom, str: 58-60.
[13] El-Ankebut: 62
[14] El-En'am: 59
[15] El-Hadždž: 70
[16] Buharija: kitab tefsir el Kur'an, Muslim: kitab el kader.
[17] Et-Tekvir: 29
[18] Et-Talak: 12
[19] En-Nisa: 79
[20] Ibnul Kajjim, Ibn Hazm, El Gazali, Ed Dehlevi i drugi, El kada vel kader kod velikih imama, Kuvait1992, str: 52
[21] Prema navodu Ali Attantvija, Opći prikaz islamske vjere, str: 144,145
[22] El-En'am 148
[23] El-E'araf: 28
[24] Prema navodu dr. Nuajm Jasina, Iman, str: 148 - 152
[25] Ez-Zumer: 7
