utorak, 26. veljače 2013.

Akaid - Temelji islamskog vjerovanja - 6 dio - prof. Safet Durguti

Tevhidul uluhijje

Tevhidul uluhijje znači upućivanje svih vrsta ibadeta samo Allahu subhanehu ve te'ala.

Šejhul islam Ibnu Tejmije u vezi sa tevhidul uluhijje kaže: "Po ovoj vrsti tevhida se razlikuju monoteisti od mušrika, oni koji istinski obožavaju Allaha od onih koji zajedno s Allahom obožavaju i druge. Zbog ovog tevhida će biti nagrada ili kazna na ovom i na budućem svijetu, a ko ovaj tevhid ne bude prihvatio, ostaće među mušricima."[1]

Radi ove vrste tevhida su objavljivane knjige i slati poslanici.


Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Allahu činite ibadet, a taguta se klonite!' I bilo je među njima onih kojima je Allah na pravi put ukazao, a i onih koji su zaslužili da ostanu u zabludi.."[2]

Nema ni jednog poslanika koji je poslan ljudima a da tevhidul uluhijje nije bio temelj i suština njegova pozivanja.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: 'Nema boga osim Mene, zato Meni činite ibadet!"[3]

Šta je ibadet ?

Ibnu Tejmije kaže: "Ibadet je opšti naziv za sve što Allah voli i zadovoljan je da to činimo, od javnih i tajnih stvari."[4]

Ibadet se dijeli na srčani, jezički i tjelesni.

Dakle, sve što nam je Allah naredio, a mi provodimo u praksi je ibadet, zatim sve ono što nam je zabranio, a mi ne činimo i od čega se udaljavamo, također je ibadet.

Propisani običaji kao; jelo, piće i odijevanje postaju ibadetom, ako imaju za cilj pokornost Allahovim naređenjima.[5]

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Džine i ljude sam stvorio samo zato da mi ibadet čine"[6]

Vrste ibadeta

Robovanje Allahu se postiže potpunom pokornošću čovjeka, u javnosti i tajnosti, ubjeđenjem, riječima, djelom i ukupnim ponašanjem spram Uzvišenog Allaha.

Postoje različite vrste ibadeta:

a) Ibadet iz ubjeđenja [7]

1. Ubjeđenje da nema drugog boga sem Allaha i da je Muhammed e Allahov rob i poslanik.

2. Ljubav prema Uzvišenom Allahu.

Postizanje ljubavi prema Allahu zavisi od naše ljubavi prema Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem i islamu.

Naša ljubav spram djece i porodice ne predstavlja ibadet posvećen njima, jer ne obavezuje na pokornost i potpunu predanost prema njima. Zato ta ljubav ne smije biti veća i jača od mu'minske ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem.

Ukoliko se bilo koja ljubav u nama suprotstavi ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem, kao npr. ako zbog roditelja, žene, djece ili imetka zapostavimo vjeru i njene propise, onda smo dužni takvu ljubav potisnuti u drugi plan, jer bi doveli u pitanje svoj iman. Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Reci: 'Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese. A Allah griješnicima neće ukazati na pravi put."[8]

3. Strah prema Allahu i stalna želja i nada za Allahovim rahmetom.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Ako te od Allaha neka nevolja pogodi,- pa, niko je osim Njega ne može otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, -pa, samo je On Svemoćni."[9]

4. Neprestana misao na Allaha subhanehu ve te'ala.

Svojstvo mu'mina je da sve što radi, bilo malo ili veliko, uvijek razmisli da li će Allah biti zadovoljan njegovim poslom, i kada počini grijeh, sjeti se Allaha i od Njega oprost traži.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole.."[10]

5. Oslanjati se samo na Allaha i od Njega pomoć tražiti.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Ako u Allaha vjerujete, u Njega se pouzdajte ako ste muslimani!"[11]

b) Govorni ibadeti [12]

1. Izgovaranje dva šehadeta.

2. Spominjanje, veličanje Allaha i traženje oprosta.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "O vjernici, često Allaha spominjite i hvalite, i ujutro i naveče Ga veličajte!"[13]

3. Dova i traženje pomoći.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Gospodar vaš je rekao: 'Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće da Mi ibadet čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi."[14]

"A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu."[15]

4. Zakletva Allahom. Musliman se zaklinje isključivo Allahom. Na taj način on Ga veliča i izražava Mu svoju predanost i pokornost.

Abdullah ibn Omer radijallahu anhuma prenosi da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: "Ko se bude zaklinjao, neka se zaklinje Allahom ili neka šuti!."[16]

Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem je također rekao: "Ko se bude zaklinjao nečim mimo Allaha, učinio je širk."[17]

5. Pozivanje Allahu, naređivanje dobra i zabranjivanje zla.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: 'Ja sam doista musliman!"[18]

"I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati, - oni će šta žele postići."[19]

c) Praktični ibadeti[20]

1. Obavljanje namaza.

2. Davanje zekata.

3. Post mjeseca Ramazana.

4. Obavljanje hadždža.

5. Upravljanje prema Allahovom šerijatu.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "...sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da ibadet činite samo Njemu. To je jedina prava vjera, ali većina ljudi ne zna." [21]

6. Džihad na Allahovom putu.

Allah subhanehu ve te'ala u Kur'anu kaže: "Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne ukaže na one od vas koji se bore i na one koji su izdržljivi?"[22]

7. Klanje kurbana.

Allah subhanehu ve te'ala kaže: "Zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji."[23]
_____________________________________________________________________________

[1] Medžmuatur resail.

[2] En-Nahl: 36

[3] El-Enbija: 25

[4] Abdur Rahman Ibn Hasen Al Eš-šejh, Fethul medžid, Kuvajt 1994, str: 17

[5] El Iman, str: 70

[6] Ez-Zarijat: 56

[7] Vidi u djelu El Iman, str: 71 - 73

[8] Et-Tevbe: 24

[9] El-En'am: 17

[10] Ali Imran: 135

[11] Junus: 84

[12] Vidi u djelu El Iman, str: 74 - 76

[13] El-Ahzab: 41,42

[14] El-Mu'min: 60

[15] El-Bekare: 186

[16] Buharija: kitab eš šehadat, Muslim: kitab el ejman.

[17] Tirmizi: kitab en nuzur vel ejman, Ahmed: musned el ašere el mubešširine bil dženneh.

[18] Fussilet: 33

[19] Ali Imran: 104

[20] Vidi u djelu El Iman, str: 76 - 79

[21] Jusuf: 40

[22] Ali Imran: 142

[23] El-Kevser: 2