Pročitajte hutbu iz mesdžida Tewhid... Hatib: Hfz.mr.Muhammed Fadil Porča; Tema: Opomena
(...ovo je jedna od pouka i kazivanja koja nam Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u pogledu prošlih naroda. Šta misle ovi današnji koji su, pored nevjerovanje u Allaha, subhanehu ve te'ala, kod sebe sastavili mnogobrojne grijehe koji su se našli pojedinačno u prošlim, uništenim narodima? Zar misle ovi da mogu Allahu, subahenhu ve te'ala, umaći? I da se od Njegove kazne mogu skloniti i zaštititi? Zaista je u ovome jedna velika pouka...).
Naš Uzvišeni Gospodar, Allaha, subhanehu ve te'ala, nas nije stvorio uzalud na ovom svijetu. Stvorio nas je da živimo i radimo po onome, što nam je On, subhanehu ve te'ala, odredio i propisao. Stvorio nas je da mu budemo u pokornosti, a ne u nepokornosti, griješenju i nevjerovanju. Uzvišeni Allah u Kur'anu i Kerimu nam je na više mjesta opisao šta je sa mnogobrojnim narodima učinio; s onima koji su prestali vjeroavti u Njega, koji su se uzoholili i osilili na zemlji. Spominje nam kakvom kaznom ih je uništio i kako nikoga od njih nije poštedio. Mnogobrojne narode.
„I prije njih, u laž je utjerivao poslanike i nije vjerovao narod Nuhov. I stanovnici Resa, a i Semud, a i Ad, a i faraon i narod Lutov, i stanovnici Ejke, i narod Tu'bea. Svi oni su u laž utjerivali poslanike svoje, pa se obistinilo Allahovo obećanje.“
Narod Nuhov je bio prvi narod koji je počinio širk Allahu, subhanehu ve te'ala, jer nakon Adema, pa sve do pojave Nuha, alejhim selam, punih deset stoljeća, među čovječanstvom niej bio poznat širk. Oni koji kažu da je čovjek živio „primitivnim životom“, da je u početku vjerovao u „svašta“, a zatim došao na ideju vjerovanja u jednog boga je čista laž i neistina. Prvi čovjek, Adem, alejhi selam, je bio savršen čovjek – Allahovo, subhanehu ve te'ala, stvaranje. On ga je poučio imenima svih stvari. „I poučio je Adema imenima svega.“
Tih deset stoljeća ljudi su živjeli u tevhidu, sve dok se širk nije pojavio. Allah, subhanehu ve te'ala, je poslao Svog polsanika, Nuha, alejhi selam, koji je među svojim narodom boravio 950 godina. Toliko godina je pozivao svoj narod u čisti tevhid, u jedinu, izvornu, ispravnu i čistu Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru –islam, koja je vjera svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika. „Nakon toga s njim nije niko vjerovao, osim vrlo mala skupina njih.“ Allah, subhanehu ve te'ala, je sve nevjernike, nakon što se Nuh, alejhi selam, s vjernicima na lađu ukrcao, potopio.
Stanovnici Resa su živjeli na području Jemame, području Nedžda - na sjeveru Arabijskog Poluotoka. Ubili su svog poslanika i bacili ga u bunar.
Semud je bio drevni i veliki narod, kojem je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao svog polsanika Saliha, aljehi selam. Klesali su svoje kuće u stijene, kako bi se zaštitili Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, ali je nisu mogli izbjeći.
Ad je također jedan od drevnih naroda, kojima je Allaha, subhanehu ve te'ala, poslao svog poslanika, Huda, aljehi selam. Živjeli su na području Hadremeuta. Bili su ogromne građe. Pravili su takve palače i dvorce, da Allaha, subhanehu ve te'ala, o njima kaže: „Takvi se na svijetu nikada pojavili nisu.“ Allah, subahnehu ve te'ala, je i njih zbog njihovog nevjerovanja uništio.
Faraona, koji se suprotstavljao Musau, alejhi selam, je Allah, subhanehu ve te'ala, potopio, kao i cijelu njegovu vojsku.
Lutov, alejhi selam, narod, koji je činio najogavniju vrstu nemorala je Allah, subhanehu ve te'ala, kaznio kaznom kojom nikoga nije kaznio. „Pa kada dođe odredba Naša, Mi učinismo da ono što je bilo dolje, bude gore. Pa smo dali da po njima pada kamenje pečene gline, koje je neprestano sipalo, a bilo je obilježeno kod Gospodara tvog. To nije daleko ni od kojeg drugog nepravednika.“
Stanovnici Ejke, koji su u laž utjerivali Allahovog, subhanehu ve te'ala, poslanika Šuajba, alejhi selam, su uz svoje nevjerovanje, sastavili laž, varku i zakidanje na vagi, pa su i oni bilikažnjeni od Uzvišenog Allaha.
Tu'bea je bio dobar čovjek - od vladara koji su živjeli u Jemenu; 700 godina prije pojave Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. O njemu je poznato da je bio vjernik, i kada je stigao do Kabe, Allahu je prinio 6000 kurbana kao žrtvu. U Jesribu biva obaviješten da će se tu pojaviti posljednji Allahov Poslanik. Tu izjavljuje da vjeruje u Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako ga nije dočekao i vidio. Tu'beov narod je živio u izobilju, a nakon njega su se izopačili, uznevjerovali, pa im je Allah, subahnehu ve te'ala, dao strašnu kaznu. U suri Se'be Allah, subahenhu ve te'ala, spominje kako im je dao obilje blagodati i kako su imali svakovrsne polodove, ali kada su uznevjerovali, Allah, subahenhu ve te'ala, daje da puca brana koja je držala vodu i da ih sve uništi. Nakon obilja, ni ono što se moglo jesti, nije im bilo dovoljno. Kao Allahova, subhanehu ve te'ala, kazna.
Na drugom mjestu u Kur'anu stoji: „I Musau smo dali kitab i učinili smo uz njega Haruna njegovim pomagačem. Pa smo rekli: Idite narodu koji niječe Naše ajete, pa smo ih nakon opomene u potpunosti uništili.“
Potopljen je Faraonov narod, koji je htio uništiti Musaov narod. Allah, subahenhu ve te'ala, je kaznio nevjernički narod kada je faraon mislio da je na vrhuncu svoje snage, moći i vlasti i kada je mislio da može uzeti život kome hoće. Allah, subhanehu ve te'ala, ga uzima, kažnjava i ponižava.
Narod Nuhov: „Nakon što su poslanike zanijekali, potopili smo ih i učinili ih ljudima poukom.“ Do današnjeg dana Allah, subhanehu ve te'ala, kada, gdje i koga hoće kažnjava – niko se tome ne može oduprijeti. Niko od Njegove kazne ne može pobjeći.
„A nepravednicima Mi smo pripremili bolnu kaznu...“ „...Oni prolaze pored mjesta na koje smo sručili užasnu kišu – kišu kamenja. Zar oni to ne vide? Ne, nego oni neće da vjeruju u proživljenje i oni se ne nadaju drugom životu.“ Allah, subhanehu ve te'ala, upozorava sve generacije, koje dolaze nakon spomenutih i mnogo drugih, da ih kazna može zadesiti, pa i pored toga što posjeduju veliku silu i snagu među ljudima.
„Jesu li oni bolji? Narod Tu'bea? Ili oni koji subili prije njih? Mi smo ih uništili. Zaista su oni bili zlikovci.“ Zločinci, jer su se odmetnuli od Allahove, subahenhu ve te'ala, vjere i bili su Mu nepokorni. Ovo je kako ovoj generaciji, tako i onima koji dolaze poslije nas, velika pouka. Allah je Gospodar i Stvorietelj svega, ništa Mu se ne može suprotstaviti. Ništa nije u stanju odagnati od sebe Njegovu kaznu, a Njegove vojske samo On poznaje. Nekada su vidljive i očite. Očituju se u vodi koju šalje protiv nepokornih Mu naroda, nekada su u obliku jakih i snažnih vjetrova, nekada u obliku jakih potresa, nekada u obliku kamenja koje s neba silazi i nekada kao ptice koje su Mu u službi. Nekada se Njegove vojske ipak ogledaju u strašnom i zaglušujućem glasu; glasu koji zaledi krv u krvnim žilama, nekada u gromovima i munjama, a nekada u vatri... pa ko je taj koji zna Allahove, subhanehu ve te'ala, vojske?
„A vojske Gospodara tvog zna samo On; a to je samo opomena čovječanstvu.“ Allah, subhanehu ve te'ala, pored toga što nas opominje kaznama, govori i kako je kažnjavao... sve kako bismo se Uzvišenog Allaha pobojali, da bi se otvrdjelo srce omekšalo, da bi oko koje je prestalo plakati u ime Allaha, suzu pustilo i da bi se čovjek svom Gospodaru Allahu, subhanehu ve te'ala, vratio.
„Zanijekali su i Semud i Ad Čas neizbježni. Što se tiče Semuda, uništeni su strašnim glasom. Osvanuli su nepomični. A što se tiče Ada, uništeni su žestokim ledenim vjetrom, kojeg je nad njima potčinio sedam noći i osam dana, koji je neprestano puhao i koji ih je uništavao. Pa vidiš narod u tom vremenu kako je povaljan. Kao da su šuplja palmina debla. I vidiš li je li iko od njih ostao?“ Nikakve vrijednosti kod Allaha, subhanehu ve te'ala, nisu imali. Narod koji je decenijama gradio, sticao i zarađivao, svoj trud i napor ulagao – sve im to u jednom času propada. Allah, subhanehu ve te'ala, Moćni i Uzvišeni nas upozorava i opominje i neka niko ne misli da se opomene i upozorenja ne odnose na nas. Neka upravo misli da ono, što je prijašnje narode snašlo, može i nas zadesiti. „I kada dođoše poslanici Naši Lutu, on se ražalosti i bi mu teško i rekoše mu: Ne boj se i nemoj da budeš tužan! Mi ćemo tebe i tvoju porodicu spasiti, samo nećemo spasiti tvoju ženu, jer je ona od onih koja će biti uništena. Tada mu rekoše: Mi ćemo spustiti na stanovnike ovog mjesta kaznu s neba, zbog toga što su najogavnije grijehe činili. I Mi smo od njih učinili jasan ajet, pouku mnogima, narodu koji pameti ima.“ Lutov narod, nakon Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, biva izvrgnut naopako i po njemu je kamenje s neba padalo. Na mjestu gdje su kažnjeni, je Allah, subhanehu ve te'ala, učinio baruštinu i Mrtvo more da budu poukom generacijama do Sudnjeg dana.
„A i Medjenu, poslali smo njihovog brata, koji je do tada bio njihov brat, ali kada su uznevjerovali, onda više nema bratstva, Šuajba. Pa im reče: O narode moj, Allahu ibadet činitei vjerujte u Sudnji dan i nemojte nered po zemlji činiti!“
Zadesio ih je strašan potres, pa osvanuše u domovima svojim nepomični. Strašan potres i strašan zvuk su ih zadesili, a Allah, subhanehu ve te'ala, je na njih poslao i munje, jer su tu vrstu kazne zaslužili. Rekli su svom poslaniku Šuajbu: „Mi ćemo te protjerati iz naše zemlje.“ Ali je Allah, subhanehu ve te'ala, njih nesigurnim učinio na zemlji po kojoj us hodali. Žestoko ju je zatresao, pa nisu povjerovali u Allahovog poslanika, Šuajba. Ponižavali su ga, htjeli su ga zaplašiti, ali je Allah, subhanehu ve te'ala, njih zaplašio, kaznio strašnim zvukom; nakon što su rekli: „Ako istinu govoriš neka na nas siđe kazna s neba.“ Allah, subhanehu ve te'ala, im je dao kaznu s neba, te su ih munje proganjale tako da im je smrt draža bila. Šejtan je svim narodima uljepšao njihova djela, pa ih je skrenuo s Pravog puta, iako su bili razboriti, ali im pamet nije koristila. Koristili su svoju pamet kako bi sebe što bolje opskrbili na ovom svijetu. Koristili su Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati za provod - protiv Allaha, subhanehu ve te'ala - umjesto da stiču halal, oni su sticali haram. Umjesto da jedu i piju Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati koje im je dao, oni su jeli i pili haram. Umjesto da svojim glasom uče Allahovu, subhanehu ve te'ala, Knjigu, oni su pjevali šejtanov govor, svirali i zabavljali se. Umjesto da svoju pamet upotrijebe Allahu, subhanehu ve te'ala, u pokornosti, oni su je upotrijebili za nepokornost. I Karunu i Faraonu, Musa, alejhi selam, je došao sa jasnim dokazima, pa su se uzoholili na zemlji, ali Allahu, subhanehu ve te'ala, nisu mogli umaći. „I sve Smo Mi njih, njihovim grijesima kaznili. I ima ih na koje smo poslali vjetar pun pijeska, kao što je bio Ad, narod Hudov. A ima ih koje je strašan zvuk uništio, kao što je bio Semud, narod Salihov. A ima ih koje smo u zemlju utjerali kao što je bio Karun, a ima ih koje smo potopili kao što je bio Faraon i njegove vojske, kao što je bio narod Nuhov koji nije vjerovao. A Allah njima nepravdu nije učinio, već su oni sami sebi nepravdu učinili.“
Ovo je jedna od pouka i kazivanja koja nam Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u pogledu prošlih naroda. Šta misle ovi današnji koji su, pored nevjerovanje u Allaha, subhanehu ve te'ala, kod sebe sastavili mnogobrojne grijehe koji su se našli pojedinačno u prošlim, uništenim narodima? Zar misle ovi da mogu Allahu, subahenhu ve te'ala, umaći? I da se od Njegove kazne mogu skloniti i zaštititi? Zaista je u ovome jedna velika pouka... Pouka kroz koju čovjek treba još više Allahu, subhanehu ve te'ala, biti predan; zbog koje treba povećati svoja dobra djela, koja su nadohvat ruke... Treba uzeti pouku iz ovih kazivanja i kažnjavanja, pokajati se Alalhu, subhanehu ve te'ala, i da ostatak života radi ono čime je Allah, subhanehu ve te'ala, zadovoljan.
Naš Uzvišeni Gospodar, Allaha, subhanehu ve te'ala, nas nije stvorio uzalud na ovom svijetu. Stvorio nas je da živimo i radimo po onome, što nam je On, subhanehu ve te'ala, odredio i propisao. Stvorio nas je da mu budemo u pokornosti, a ne u nepokornosti, griješenju i nevjerovanju. Uzvišeni Allah u Kur'anu i Kerimu nam je na više mjesta opisao šta je sa mnogobrojnim narodima učinio; s onima koji su prestali vjeroavti u Njega, koji su se uzoholili i osilili na zemlji. Spominje nam kakvom kaznom ih je uništio i kako nikoga od njih nije poštedio. Mnogobrojne narode.
„I prije njih, u laž je utjerivao poslanike i nije vjerovao narod Nuhov. I stanovnici Resa, a i Semud, a i Ad, a i faraon i narod Lutov, i stanovnici Ejke, i narod Tu'bea. Svi oni su u laž utjerivali poslanike svoje, pa se obistinilo Allahovo obećanje.“
Narod Nuhov je bio prvi narod koji je počinio širk Allahu, subhanehu ve te'ala, jer nakon Adema, pa sve do pojave Nuha, alejhim selam, punih deset stoljeća, među čovječanstvom niej bio poznat širk. Oni koji kažu da je čovjek živio „primitivnim životom“, da je u početku vjerovao u „svašta“, a zatim došao na ideju vjerovanja u jednog boga je čista laž i neistina. Prvi čovjek, Adem, alejhi selam, je bio savršen čovjek – Allahovo, subhanehu ve te'ala, stvaranje. On ga je poučio imenima svih stvari. „I poučio je Adema imenima svega.“
Tih deset stoljeća ljudi su živjeli u tevhidu, sve dok se širk nije pojavio. Allah, subhanehu ve te'ala, je poslao Svog polsanika, Nuha, alejhi selam, koji je među svojim narodom boravio 950 godina. Toliko godina je pozivao svoj narod u čisti tevhid, u jedinu, izvornu, ispravnu i čistu Allahovu, subhanehu ve te'ala, vjeru –islam, koja je vjera svih Allahovih poslanika i vjerovjesnika. „Nakon toga s njim nije niko vjerovao, osim vrlo mala skupina njih.“ Allah, subhanehu ve te'ala, je sve nevjernike, nakon što se Nuh, alejhi selam, s vjernicima na lađu ukrcao, potopio.
Stanovnici Resa su živjeli na području Jemame, području Nedžda - na sjeveru Arabijskog Poluotoka. Ubili su svog poslanika i bacili ga u bunar.
Semud je bio drevni i veliki narod, kojem je Allah, subhanehu ve te'ala, poslao svog polsanika Saliha, aljehi selam. Klesali su svoje kuće u stijene, kako bi se zaštitili Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, ali je nisu mogli izbjeći.
Ad je također jedan od drevnih naroda, kojima je Allaha, subhanehu ve te'ala, poslao svog poslanika, Huda, aljehi selam. Živjeli su na području Hadremeuta. Bili su ogromne građe. Pravili su takve palače i dvorce, da Allaha, subhanehu ve te'ala, o njima kaže: „Takvi se na svijetu nikada pojavili nisu.“ Allah, subahnehu ve te'ala, je i njih zbog njihovog nevjerovanja uništio.
Faraona, koji se suprotstavljao Musau, alejhi selam, je Allah, subhanehu ve te'ala, potopio, kao i cijelu njegovu vojsku.
Lutov, alejhi selam, narod, koji je činio najogavniju vrstu nemorala je Allah, subhanehu ve te'ala, kaznio kaznom kojom nikoga nije kaznio. „Pa kada dođe odredba Naša, Mi učinismo da ono što je bilo dolje, bude gore. Pa smo dali da po njima pada kamenje pečene gline, koje je neprestano sipalo, a bilo je obilježeno kod Gospodara tvog. To nije daleko ni od kojeg drugog nepravednika.“
Stanovnici Ejke, koji su u laž utjerivali Allahovog, subhanehu ve te'ala, poslanika Šuajba, alejhi selam, su uz svoje nevjerovanje, sastavili laž, varku i zakidanje na vagi, pa su i oni bilikažnjeni od Uzvišenog Allaha.
Tu'bea je bio dobar čovjek - od vladara koji su živjeli u Jemenu; 700 godina prije pojave Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem. O njemu je poznato da je bio vjernik, i kada je stigao do Kabe, Allahu je prinio 6000 kurbana kao žrtvu. U Jesribu biva obaviješten da će se tu pojaviti posljednji Allahov Poslanik. Tu izjavljuje da vjeruje u Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, iako ga nije dočekao i vidio. Tu'beov narod je živio u izobilju, a nakon njega su se izopačili, uznevjerovali, pa im je Allah, subahnehu ve te'ala, dao strašnu kaznu. U suri Se'be Allah, subahenhu ve te'ala, spominje kako im je dao obilje blagodati i kako su imali svakovrsne polodove, ali kada su uznevjerovali, Allah, subahenhu ve te'ala, daje da puca brana koja je držala vodu i da ih sve uništi. Nakon obilja, ni ono što se moglo jesti, nije im bilo dovoljno. Kao Allahova, subhanehu ve te'ala, kazna.
Na drugom mjestu u Kur'anu stoji: „I Musau smo dali kitab i učinili smo uz njega Haruna njegovim pomagačem. Pa smo rekli: Idite narodu koji niječe Naše ajete, pa smo ih nakon opomene u potpunosti uništili.“
Potopljen je Faraonov narod, koji je htio uništiti Musaov narod. Allah, subahenhu ve te'ala, je kaznio nevjernički narod kada je faraon mislio da je na vrhuncu svoje snage, moći i vlasti i kada je mislio da može uzeti život kome hoće. Allah, subhanehu ve te'ala, ga uzima, kažnjava i ponižava.
Narod Nuhov: „Nakon što su poslanike zanijekali, potopili smo ih i učinili ih ljudima poukom.“ Do današnjeg dana Allah, subhanehu ve te'ala, kada, gdje i koga hoće kažnjava – niko se tome ne može oduprijeti. Niko od Njegove kazne ne može pobjeći.
„A nepravednicima Mi smo pripremili bolnu kaznu...“ „...Oni prolaze pored mjesta na koje smo sručili užasnu kišu – kišu kamenja. Zar oni to ne vide? Ne, nego oni neće da vjeruju u proživljenje i oni se ne nadaju drugom životu.“ Allah, subhanehu ve te'ala, upozorava sve generacije, koje dolaze nakon spomenutih i mnogo drugih, da ih kazna može zadesiti, pa i pored toga što posjeduju veliku silu i snagu među ljudima.
„Jesu li oni bolji? Narod Tu'bea? Ili oni koji subili prije njih? Mi smo ih uništili. Zaista su oni bili zlikovci.“ Zločinci, jer su se odmetnuli od Allahove, subahenhu ve te'ala, vjere i bili su Mu nepokorni. Ovo je kako ovoj generaciji, tako i onima koji dolaze poslije nas, velika pouka. Allah je Gospodar i Stvorietelj svega, ništa Mu se ne može suprotstaviti. Ništa nije u stanju odagnati od sebe Njegovu kaznu, a Njegove vojske samo On poznaje. Nekada su vidljive i očite. Očituju se u vodi koju šalje protiv nepokornih Mu naroda, nekada su u obliku jakih i snažnih vjetrova, nekada u obliku jakih potresa, nekada u obliku kamenja koje s neba silazi i nekada kao ptice koje su Mu u službi. Nekada se Njegove vojske ipak ogledaju u strašnom i zaglušujućem glasu; glasu koji zaledi krv u krvnim žilama, nekada u gromovima i munjama, a nekada u vatri... pa ko je taj koji zna Allahove, subhanehu ve te'ala, vojske?
„A vojske Gospodara tvog zna samo On; a to je samo opomena čovječanstvu.“ Allah, subhanehu ve te'ala, pored toga što nas opominje kaznama, govori i kako je kažnjavao... sve kako bismo se Uzvišenog Allaha pobojali, da bi se otvrdjelo srce omekšalo, da bi oko koje je prestalo plakati u ime Allaha, suzu pustilo i da bi se čovjek svom Gospodaru Allahu, subhanehu ve te'ala, vratio.
„Zanijekali su i Semud i Ad Čas neizbježni. Što se tiče Semuda, uništeni su strašnim glasom. Osvanuli su nepomični. A što se tiče Ada, uništeni su žestokim ledenim vjetrom, kojeg je nad njima potčinio sedam noći i osam dana, koji je neprestano puhao i koji ih je uništavao. Pa vidiš narod u tom vremenu kako je povaljan. Kao da su šuplja palmina debla. I vidiš li je li iko od njih ostao?“ Nikakve vrijednosti kod Allaha, subhanehu ve te'ala, nisu imali. Narod koji je decenijama gradio, sticao i zarađivao, svoj trud i napor ulagao – sve im to u jednom času propada. Allah, subhanehu ve te'ala, Moćni i Uzvišeni nas upozorava i opominje i neka niko ne misli da se opomene i upozorenja ne odnose na nas. Neka upravo misli da ono, što je prijašnje narode snašlo, može i nas zadesiti. „I kada dođoše poslanici Naši Lutu, on se ražalosti i bi mu teško i rekoše mu: Ne boj se i nemoj da budeš tužan! Mi ćemo tebe i tvoju porodicu spasiti, samo nećemo spasiti tvoju ženu, jer je ona od onih koja će biti uništena. Tada mu rekoše: Mi ćemo spustiti na stanovnike ovog mjesta kaznu s neba, zbog toga što su najogavnije grijehe činili. I Mi smo od njih učinili jasan ajet, pouku mnogima, narodu koji pameti ima.“ Lutov narod, nakon Allahove, subhanehu ve te'ala, kazne, biva izvrgnut naopako i po njemu je kamenje s neba padalo. Na mjestu gdje su kažnjeni, je Allah, subhanehu ve te'ala, učinio baruštinu i Mrtvo more da budu poukom generacijama do Sudnjeg dana.
„A i Medjenu, poslali smo njihovog brata, koji je do tada bio njihov brat, ali kada su uznevjerovali, onda više nema bratstva, Šuajba. Pa im reče: O narode moj, Allahu ibadet činitei vjerujte u Sudnji dan i nemojte nered po zemlji činiti!“
Zadesio ih je strašan potres, pa osvanuše u domovima svojim nepomični. Strašan potres i strašan zvuk su ih zadesili, a Allah, subhanehu ve te'ala, je na njih poslao i munje, jer su tu vrstu kazne zaslužili. Rekli su svom poslaniku Šuajbu: „Mi ćemo te protjerati iz naše zemlje.“ Ali je Allah, subhanehu ve te'ala, njih nesigurnim učinio na zemlji po kojoj us hodali. Žestoko ju je zatresao, pa nisu povjerovali u Allahovog poslanika, Šuajba. Ponižavali su ga, htjeli su ga zaplašiti, ali je Allah, subhanehu ve te'ala, njih zaplašio, kaznio strašnim zvukom; nakon što su rekli: „Ako istinu govoriš neka na nas siđe kazna s neba.“ Allah, subhanehu ve te'ala, im je dao kaznu s neba, te su ih munje proganjale tako da im je smrt draža bila. Šejtan je svim narodima uljepšao njihova djela, pa ih je skrenuo s Pravog puta, iako su bili razboriti, ali im pamet nije koristila. Koristili su svoju pamet kako bi sebe što bolje opskrbili na ovom svijetu. Koristili su Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati za provod - protiv Allaha, subhanehu ve te'ala - umjesto da stiču halal, oni su sticali haram. Umjesto da jedu i piju Allahove, subhanehu ve te'ala, blagodati koje im je dao, oni su jeli i pili haram. Umjesto da svojim glasom uče Allahovu, subhanehu ve te'ala, Knjigu, oni su pjevali šejtanov govor, svirali i zabavljali se. Umjesto da svoju pamet upotrijebe Allahu, subhanehu ve te'ala, u pokornosti, oni su je upotrijebili za nepokornost. I Karunu i Faraonu, Musa, alejhi selam, je došao sa jasnim dokazima, pa su se uzoholili na zemlji, ali Allahu, subhanehu ve te'ala, nisu mogli umaći. „I sve Smo Mi njih, njihovim grijesima kaznili. I ima ih na koje smo poslali vjetar pun pijeska, kao što je bio Ad, narod Hudov. A ima ih koje je strašan zvuk uništio, kao što je bio Semud, narod Salihov. A ima ih koje smo u zemlju utjerali kao što je bio Karun, a ima ih koje smo potopili kao što je bio Faraon i njegove vojske, kao što je bio narod Nuhov koji nije vjerovao. A Allah njima nepravdu nije učinio, već su oni sami sebi nepravdu učinili.“
Ovo je jedna od pouka i kazivanja koja nam Allah, subhanehu ve te'ala, spominje u pogledu prošlih naroda. Šta misle ovi današnji koji su, pored nevjerovanje u Allaha, subhanehu ve te'ala, kod sebe sastavili mnogobrojne grijehe koji su se našli pojedinačno u prošlim, uništenim narodima? Zar misle ovi da mogu Allahu, subahenhu ve te'ala, umaći? I da se od Njegove kazne mogu skloniti i zaštititi? Zaista je u ovome jedna velika pouka... Pouka kroz koju čovjek treba još više Allahu, subhanehu ve te'ala, biti predan; zbog koje treba povećati svoja dobra djela, koja su nadohvat ruke... Treba uzeti pouku iz ovih kazivanja i kažnjavanja, pokajati se Alalhu, subhanehu ve te'ala, i da ostatak života radi ono čime je Allah, subhanehu ve te'ala, zadovoljan.
