Islam podstiče na traženje znanja, u tom smislu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Ko se uputi putem tražeći na njemu znanje, Allah će mu olakšati put u Džennet. Neće se sastati vjernici u Allahovoj kući, čitajući Allahovu Knjigu i međusobno je proučavajući, a da se neće na njih spustiti smirenost, prekrit ih milost, okružit ih meleci i da ih Allah neće spomenuti melecima koji su kod Njega."[1]
Prvo sa čime treba početi onaj koji traži znanje je donošenje valjanog nijjeta, da radi Allaha i Njegovog zadovoljstava traži znanje, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Onaj ko stiče znanje sa kojim se traži Allahovo lice, nizbogčeg drugog osim da bi dobio neku dunjalučku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu."[2]
I treba da izučava korisne i dozvoljene nauke, a da ostavi zabranjene, kao što su: sihr, proricanje budućnosti, proizvodnja alkohola i druge zabranjene nauke koje odvraćaju od zikrullaha (spominjanja Allaha), poput muzike i njoj sličnog, jer Uzvišeni Allah veli: "I povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik, šejtani su nevjernici učeći ljude vradžbini ... ."[3]A Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je rekao: "Allahu moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, srca koje ne strahuje, duše koja se ne zasićuje i dove koja se ne prima."[4]
Strah od Uzvišenog Allaha i ostavljanje grijeha je prvi cilj traženja znanja, a sama bogobojaznost je put da se stekne istinsko znanje, jer Uzvišeni veli: "I bojte se Allaha, i Allah će vas poučiti."[5]
Nužno je da poštuje šejha, da se drži lijepih adaba i bude dostojanstven prilikom prisustvovanja na naučnim halkama, da bi stekao veliko znanje, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Učite nauku, poučite se smirenosti i dostojanstvu, budite ponizni prema onome što učite i nemojte biti oholi učenjaci."[6]
Kada se uvježba u nekoj nauci i postane u njoj kompententan treba početi sa poučavanjem drugih, jer je Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Neka Allah da udoban život čovjeku koji čuje od mene hadis pa ga zapamti, a zatim ga prenese onako kako ga je čuo."[7] I nije mu dozvoljeno sakriti znanje, na što upućuju riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem: "Ko bude upitan o znanju koje zna, pa ga sakrije, biće zauzdan na Sudnjem danu uzdama od vatre."[8]
Treba da se čuva davanja fetvi[9] bez znanja, ako ima potrebe za izdavanje fetvi, a ako o određenom pitanju nema znanja, dovoljno je da kaže onome ko pita: ne znam, kao što je bila praksa selefu-s-saliha (dobrih prethodnika). Bilježi Muslim da je Ibn-Mes'ud, radijallahu anhu, rekao: "O ljudi, ko nešto zna, neka o tome govori, a ko ne zna, neka kaže: 'Allah najbolje zna'. Zaista, vid znanja je da čovjek kaže za ono što na zna: Allah najbolje zna."[10]
[1] Muslim, Knjiga o zikru i dovi, poglavlje: Vrijednost okupljanja radi čitanja plemenitog Kur'ana i zikrenja, broj 2699.
[2] Ibn Madže Knjiga o predgovoru, poglavlje: Korist znanja i rada po njemu, broj 252, a šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim.
[3] El-Bekare 102.
[4] Muslim, Knjiga o zikru i utjecanju od zla onog što je radio, poglavlje: Utjecanje od zla onog što je radio i onog što nije radio, broj 2722.
[5] El-Bekare 282.
[6] Buharija, Knjiga o dijelovima imana, poglavlje o širenju znanja, broj 1789.
[7] Ahmed, Musned Medinjana, hadis od Džubejr ibn Mut'ima, broj 16859.
[8] Ebu Davud i Tirmizi, poglavlje: Ono što je prenešano o skrivanju znanja, broj 2573, i Tirmizi je hadis ocijenio kao hasen.
[9] fetva – šerijatsko pravno rješenje o nekom pitanju
[10] Muslim, Knjiga o osobinama munafika i propisa o njima, poglavlje: Suretu Ed-Duhan, broj 2798.
