Islam vodi računa da objasni adabe traženja dopuštenja za ulazak u kuću i naredio muslimanu da se njima okiti, a na to upućuju riječi Uzvišenog: "O vjernici, u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne zatražite i dok ukućane ne poselamite, to van je bolje, da bi ste se opomenuli."[1] A u drugom ajetu Uzvišeni veli: "A kada djeca vaša dostignu spolnu zrelost, neka onda uvijek traže dopuštenje za ulazak, kao što su tražili dopuštenje oni stariji od njih."[2] A dozvoljeno nam je ulaziti u mjesta u kojima su naše stvari, kao što su: pijace, trgovačke radnje i javana mjesta, ukoliko nema čuvara koji brane ulazak. Kaže Uzvišeni: "Nije vam grijeh da ulazite u nenaseljane zgrade, u kojima se nalze stvari vaše, a Allah zna ono što javno pokazujete i ono što krijete."[3]
Kada onaj koji traži dopuštenje stoji ispred vrata, treba da mu vrata budu sa desne ili lijeve strane, ne treba da stoji licem naspram vrata i usmjeriti pogled kada ih otvori, tako je praktikovao Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem. Prenosi se da je Abdullah ibn bisr, radijallahu anhu, rekao: "Kada bi Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, došao nekome na vrata, prišao bi sa strane od zida kuće, a ne licem naspram vrata."[4] To je zbog toga što je traženje dopuštenja propisano radi obaranja pogleda i zaštite stidnih mjesta. Prenešeno je u hadisu Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Zaista, traženje dopuštenja je propisano radi pogleda."[5]
Poslije toga, treba nazvati selam i tražiti dopuštenje, a nije ispravno tražiti dopuštenje prije nazivanja selama. Ovo je prenešeno u Vjerovjesnikovoj, sallAllahu alejhi ve sellem, uputi: od Amr ibn Ebi-Sufjana, od Amr ibn Abdullaha ibn Safvana, od Keledete ibn Hanbela da ga je Safvan ibn Umejje poslao Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, sa običnim mlijekom, prvim mlijekom ovce i sitnim krastavcem, a on je bio u vrhu doline. Priča Katade: "Ušao sam kod Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, a da ga nisam poselamio niti tražio dopuštenje, pa je rekao: 'Vrati se i reci: Esselamu alejkum, mogu li ući?' A to je bilo nakon što je Safvan primio islam."[6]
Ako mu se kaže: ko je, treba da se predstavi i spomene ime ili nadimak po kojem je poznat, a ne da kaže nešto nejasno, poput: ja i slično. Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi ve sellem, nije volio da onaj koji kuca pri odgovoru kaže: ja, jer 'ja' ne otkriva njegov identitet niti njegovu ličnost. Prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je rekao: "Otišao sam Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi ve sellem, pa sam pokucao na vrata. Upitao je : 'Ko je?' Odgovorio sam: 'Ja.' On ponovi: 'Ja, ja!!!', kao da mu nije bilo drago."[7]
Ne treba više od tri puta tražiti dopuštenje, jer je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: "Tri puta se traži dopuštenje, pa ako ti se dopusti, uđi, u protivnom se vrati."[8]
Kada zatraži dopuštenje i kaže mu se: "Vrati se!", treba da se vrati a da ne osjeti nikakvo poniženje, jer se on time odazvao Allahovoj naredbi: "A ako vam se rekne: 'Vratite se!', vi se vratite, to vam je najčednije, a Allah zna ono što radite."[9]
Traženje dopuštenja od očeva i majki je obavezno za one koji su unutar kuće, kao što su: sluge i maloljetna djeca, u tri vremenska perioda: prvi – prije sabah namaza, drugi – u podne ili u vrijeme kailule (popodnevnog odmora), treći – poslije jacije namaza. Ova tri perioda su vrijeme kada se čovjek osami sa svojom suprugom, pa je zabranjen, gore spomenutim, ulazak bez dozvole da ne bi vidjeli ono što je Allah naredio da se čuva. A u ostalim vremenskim periodima nema bojazni za ovakvo iskušenje, pa im je dozvoljen ulazak kod očava i majki. Uzvišeni veli: "O vjernici, neka od vas u tri slučaja zatraže dopuštenje da vam uđu oni koji su u posjedu vašem i oni koji još nisu polno zreli: prije jutarnje molitve, i kada u podne odložite odjeću svoju, i poslije obavljanja noćne molitve. To su tri doba kada niste obučani, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh, ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objašnjava propise! A Allah sve zna i mudar je."[10]
[1] En-Nur 27.
[2] En-Nur 59.
[3] En-Nur 29.
[4] Ahmed, Musned Šamijin, hadis od Abdullah ibn Bisra el-Mazinija, broj 17844.
[5] Muslim, Knjiga o adabima, poglavlje: Zabrana gledanja u ono što je unutar tuđe kuće, broj 2156.
[6] Tirmizi, Knjiga o traženju dopuštenja, poglavlje: Ono što je prenešeno o nazivanju selama prije traženja dopuštenja, broj 2710, kaže šejh albani: "Hadis je sahih."
[7] Buharija, Knjiga o traženju dopuštenja, poglavlje: Ko kaže: Ko je? A on odgovori: Ja, broj 6250.
[8] Buharija, Knjiga o traženju dopuštenja, poglavlje: Traženje dopuštenja je tri puta, broj 6244.
[9] Enur 28.
[10] En-Nur 58.
