Temelji islamskog vjerovanja
| Nema sumnje da je znanje o Allahu najčasnije, najbolje i najvažnije znanje u životu čovjeka. Nema istinskog života srcu, niti radosti, smirenosti i zadovoljstva bez spoznaje Gospodara Allaha, dž.š., (Onoga koji jedini zaslužuje obožavanje) i Njegovih imena, svojstava i djela. Zbog toga je proučavanje temelja vjere i znanje o islamskoj akidi (vjerovanju), najveća vrijednost i djelo koje čovjeka približava Allahu, dž.š. |
Zahvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova, i neka je salavat i selam na posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., njegovu porodicu i ashabe.
Ovaj tekst obuhvata i sadrži određene putokaze i upozorenja koja bi trebala da doprinesu pravilnom razumijevanju akide, i da podstaknu na njeno ozbiljnije proučavanje na temelju Kur'ana i sunneta Resula, s.a.v.s., i prakse selefa.
ISKREN NIJET U PROUČAVNJU AKIDE I NJENOM RAZUMIJEVANJU I SHVATANJU
Obaveza je na svakom učeniku, a također i učenjaku, da budu potpuno iskreni prema Allahu, dž.š., u razumijevanju akide, te da njihovo izučavanje akide bude s ciljem traženja Allahovog zadovoljstva i nagrade na Ahiretu. Proučavanje akide je jedan od najvrjednijih ibadeta, a ibadet mora da bude srcem i isključivo Allahu, dž.š., kao što kaže Uzvišeni u suri Bejjine u prijevodu značenja: "I nije im naređeno osim da Allaha obožavaju i da iskreno samo Njemu vjeru ispovijedaju."
A Muhammed, a.s., je rekao: "Onaj ko proučava nauku s kojom se postiže Allahovo zadovoljstvo, da bi postigao neku ovosvjetsku korist, neće naći džennetsku nagradu na Sudnjem danu." (Ibn Madže). Rekao je Reb'a ibn Husein: "Svaka stvar s kojom se ne želi Allahovo lice, izgubljena je."
POTPUNA PREDANOST ŠERIJATSKIM IZVORIMA I UVAŽAVANJE ISTIH
Obaveza je pri susretu sa akidom i njenom proučavanju predati se i pokoriti tekstovima Objave i ne suprostavljati tekstu Kur'ana i Sunneta Resula, s.a.v.s., naše mišljenje, osjećanja, a niti politiku.
Muhammed, a.s., je odgajao ashabe na potpunoj predanosti Allahu, dž.š., te veličanju i poštivanju šerijatskih tekstova. Tako je jednog dana zatekao ashabe kako govore: "Zar Allah nije rekao to i to?," suprostavljajući ajete jedne drugima. Na licu Poslanika, a.s., se ukazalo takvo crvenilo, poput raspuknutog šipka od srdžbe, a onda je rekao: "Šta vam je? Zar ajete iz Allahove knjige suprostavljate jedne drugima? To je ono što je upropastilo one prije vas." (Ahmed i Tirmizi)
Rekao je Imam Evzai: "Na Allahu, dž.š., je Objava, na Poslaniku, a.s., je dostavljanje Objave, a na nama je potpuno pokoravanje." (od Ibn Abdul-Berra)
POSTEPENOST U UČENJU I PODUČAVANJU PITANJA AKIDE
Na samom početku mora se obratiti požnja na ono što je najpreče i mora se dati prednost važnijem od manje važnog. Stoga će svaki učenik ili student, a također i učitelj (profesor), obratiti pažnju na postupnost u korištenju knjiga akide.
Počeće sa skraćenim skriptama ili brošurama da bi završio sa najvećim i kompletnim djelima akide.
Na startu će npr. uzeti knjigu "Tri temelja" od šejha Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba ili "El-alamu sunnetul-menšure'' od šejha Hafiza Hakemija.
Nakon toga se može preći na knjigu "Tevhid" od Muhammeda ibn Abdul --Vehaba. Zatim "Tahavijsku akidu" sa komentarom od Ibn Ebil-Izza el-Hanefija, zatim "Vasitijju" od Ibn Tejmije itd. Dakle, mora se voditi računa o davanju prednosti važnijim temama i pitanjima akide. Zato se na početku mora naučiti ono što je obaveza u pogledu vjerovanja, a obaveza je (mukellefu) čovjeku koji je zadužen Šerijatom da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike, u Sudnji dan i odredbu dobra i zla. Mora da zna šta je Poslanik, a.s., naredio, a šta zabranio, jer je obaveza vjerovati u ono o čemu nas je obavijestio Allahov Poslanik, a.s., i pokoravati se njegovim naredbama.
Upravo iz tog razloga preporučujemo knjigu "Tri temelja" (koja je prevedena na naš jezik), jer sadrži najvažnija pitanja akide, ono što čovjek mora poznavati. Mora upoznati svoga Gospodara, posljednjeg Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., i vjeru Islam. To je upravo ono što je spomenuto u hadisu o Džibrilu, a.s., u kojem je skrenuo pažnju na temelje vjere koje čovjek mora upoznati na dunjaluku da bi mogao istinski biti pokoran Allahu, dž.š. Zatim, to je ono o čemu će čovjek biti pitan u kaburu, a također i na dan proživljenja: "Koga ste obožavali i šta ste odgovorili poslanicima?"
SVEOBUHVATNOST U UČENJU AKIDE I NJENOM POUČAVANJU
U pitanjima akide ne smijemo se koncentrirati samo na jednu oblast, jednu temu, a zapostaviti drugu koja je jednako važna ili važnija od prve. Kao da se, npr. usredsredimo na potvrđivanje tevhida Rububijje (a to je priznavanje samo Allahu, dž.š., stvaranja vlasti i odredbe), a zapostavljanje drugog tevhida - tevhida uluhijje (a to je priznavanje samo Allahu, dž.š., ibadeta, tj. činjenje ibadeta samo Allahu, koji jedini zaslužuje ibadet). Čudno je to da se mnogi današnji autori knjiga o islamskoj akidi usredsređuju na tevhid rububijje, kao da se obraćaju ljudima koji negiraju postojanje Allaha. Uz priznanje da ima i takvih, mi skrećemo pažnju da ipak većina muslimana nesvjesno upada u širk u ibadetu (tavaf oko kaburova pojedinih ljudi, traženje od mrtvih da se zauzimaju za ljude, izmišljena dovišta i mjesta kojima se daje atribut svetosti itd.). Sve su to stvari koje se dešavaju muslimanima zbog nepoznavanja tevhida uluhijje ili kako se drugačije zove tevhidul-ibadet. Ova sveobuhvatnost zahtijeva uzimanje i prihvatanje svih propisa Šerijata i vjerovanje u islamske propise potpuno. Kao što je Uzvišeni objavio u suri Bekare, 208: "O vjernici, uđite u vjeru potpuno." Ili "A oni koji su u nauku potpuno upućeni, govore, Mi vjerujemo u njih (ajete), svi su oni od Gospodara našeg." (Ali Imran, 7.)
Odnos prema onima koji se suprostavljaju ovakvom stavu
Zahtjev sveobuhvatnom pristupu u proučavanju islamske akide, te jasna skretanja sa ispravnog puta u našem vremenu, pozivaju na dodatna objašnjenja putem odgovora na ta skretanja, te otkrivanje sumnji onih koji proturječe stavu ehli sunneta. To je bio put selefa (ispravnih prethodnika). Upitan je Ahmed ibn Hambel: "Da li čovjek ima olakšicu da kaže Allahov govor i da tu zastane (tj. da li je dozvoljeno čovjeku muslimanu da kaže za Kur'an - Allahov govor i da stane - a da ne kaže kao mu'tezili i džehmije da je stvoren niti da kaže da nije stvoren kao ehli sunnet - s ciljem da prikrije svoje vjerovanje da bi se spasio).” Ahmed je odgovorio: "A zašto da to prešuti? Da nije onoga u šta su ljudi upali, prešutiti bi bilo moguće, međutim, oni javno govore ono o čemu govore (tj. da je Kur'an stvoren), a zbog čega onda vi da ne govorite (da nije stvoren).” Ahmed ibn Hambel je, kao i ostali učenjaci selefa, vjerovao da je Kur'an vječni Allahov govor, i nakon što su se pojavile mu'tezile sa svojim vjerovanjem, da je Kur'an stvorenje kao i ostala stvorenja, Ahmed ibn Hambel im je odgovorio jasnim i decidnim riječima: "Kur'an je Allahov govor, nije stvoren, od Njega potječe i Njemu se vraća."
VaŽnost utvrĐivanja Šerijatskih propisa (granica) i definicija
Važna stvar u razumijevanju islamske akide jeste i obraćanje pažnje na šerijatske definicije i znanje o propisima Allahovog šerijata.
Na učeniku i na učitelju je da nauče i utvrde propise i definicije u skladu sa islamskom terminologijom, kao što su pojmovi iman, poslanstvo (nubuvvet), mu'džize itd. U tom pogledu Ibn Tejmije je rekao: "Šerijatski termini imaju svetost i težinu i od potpunosti znanja je da čovjek sazna šta je Resul, a.s., želio određenim izrazom da bi potvrdio ono što je i Resul, a.s., potvrdio ili negirao ono što je on negirao, jer obaveza je na nama da vjerujemo u sve o čemu nas je obavijestio i da mu se pokoravamo u svemu što nam je naredio." (Zbirka fetvi12/113) Rekao je Ibnul Kajjim: "Spoznaja mjesta i stupnja robovanja je od potpune spoznaje propisa onoga što je Allah, dž.š., objavio Muhammedu, a.s. Allah, dž.š., je opisao one koji ne poznaju te granice sa "neznanjem" i "licemjerstvom" kada je objavio: "Beduini su najveći nevjernici i najgori licemjeri, jer ne poznaju propise koje Allah svome Poslaniku objavljuje..." (Tevbe, 97) U spoznaji tih propisa je upućenost (uputa), u pridržavanju propisa zaštita i upotpunjenje roba vjernika, koji se svrstava među ispravne sljedbenike. Rekao je također: "Najčasnija i najkorisnija nauka, jeste nauka o šerijatskim propisima, a posebno onih koji se odnose na naredbe i zabrane. I najučeniji čovjek je onaj koji zna te propise, tako da ne ubaci u njih ono što nije od njih i da ne izostavi nešto što je od njih." (El-Fevaid, 133. str.)
I na kraju, s obzirom da ćemo se, ako Allah da, u narednim brojevima baviti pitanjem akide, želimo upozoriti na slijedeće:
Islamska akida je danas nužna i neophodna čovjeku kao što su mu nužni i neophodni voda i vazduh. I čovjek bez ispravnog (islamskog) vjerovanja je izgubljena i upropaštena ličnost, jer islamska akida jedina daje prave odgovore na mnogobrojne zapitanosti na koje ljudski um neprestano traži odgovor: Odakle sam došao? Kako je stvoren ovaj kosmos? Ko je taj ko ga je stvorio? Kakva su njegova svojstva i imena? Zašto nas je stvorio i zašto je uopće stvoren kosmos? Kakva je naša uloga na ovom svijetu? Kakva je naša veza sa Stvoriteljem? Je li postoje možda druga stvorenja i svjetovi, osim onoga što vidimo? Da li poslije ovog života postoji drugi život i kakav je taj život? Da li postoji pravi odgovor na sva ova pitanja? Ne postoji nijedna druga vjera koja daje potpun i ispravan odgovor na ova pitanja izuzev Islama.
Pripremio: Bušatlić Nasuf Abdusamed
