Musa, a.s., i dobri čovjek

MOGU LI TE PRATITI, KAKO BI ME PODUČIO ?

 

Jednoga dana držaše Musa, a.s., govor Izraelćanima od koga su oči orosile i srca se smekšala.  Spominjao im je Allahove blagodati koje im je iz Svoje milosti darovao, odabravši ih nad ostalim narodima mnogim odlikama. Podsjećao ih je na izbavljenje i spas od faraonovog nasilja, o njegovom uništenju i uništenju njegove vojske - Allahovih neprijatelja, zatim na Allahov oprost i Njegovu ljubav prema njima, ali i na darežljivost u pogledu svega što su od Njega, s.v.t., tražili, zatim na blagodati vjerovjesnika koji su im dolazili i Tevrata kojeg čitaju...

 

Nakon što je završio svoj dirljiv govor, prišao mu je jedan vjernik i upitao ga: "Ko je najznaniji?" Musa, a.s., mu odgovori: "Ja sam najznaniji!" Poslije ovog nepromišljenog i brzopletog odgovora Allah, dž.š., ga je ukorio jer je znanje i superiornost trebao Njemu, s.v.t., da pripiše, te mu je objavio: "Ima jedan od Naših robova koji se nalazi na mjestu gdje se sastaju dva mora, on je učeniji od tebe." "Gospodaru" - reče Musa - "kako da se s njim sastanem?" "Stavi" - reče mu se - "ribu u torbu, a tamo gdje je budeš izgubio, tu je on." I tako krenu Musa u potragu za alimom koji je znaniji od njega i od kojeg će naučiti ono čemu je on ispravno podučen... S njim je krenulo i momče po imenu Jošua ibn Nun.

 

A kada Musa reče momku svome: "Sve ću ići dok ne stignem do mjesta gdje se sastaju dva mora, ili ću dugo, dugo ići." (Prijevod značenja - El - Kehf, 60.)

 

Taj momak je imao ne tako mukotrpno i veliko zaduženje kojim ga je Musa, a.s., zadužio, koliko je ono bilo odgovorno. Naime, njegov zadatak je bio da ponese i nosi običnu ribu u običnoj korpi, ali odgovornost i čitava težina zadatka su se ogledali u Jošuinoj trezvenosti i pažnji na mrtvu ribu koja će se u određenom trenutku probuditi iz svijeta mrtvih i izgubiti se (nestati) iz korpe. Tek kad se to desi, i naravno, kada momčić obavijesti Musaa, a.s., o tome, on će svoj zadatak kojim ga je obavezao Allahov Poslanik u potpunosti izvršiti. Tako su njih dvojica išli sve dok nisu došli do jedne stijene. Svratili su u njen hlad kako bi se malo odmorili, međutim,

 

"A kad njih dvojica stigoše do mjesta gdje se ona sastaju, zaboraviše na ribu svoju, pa ona u more skliznu." (Prijevod značenja - El - Kehf, 61.)

 

Sufjan b. Ujejne veli: "U dnu stijene se nalazio izvor za koga se kaže da je izvor života. Njegova voda neće dodirnuti ništa, a da to neće oživjeti. Tako je dodirnula i ribu koja se pokrenula, iskoprcala iz torbe i ušla u more."

 

Buharija bilježi u svome Sahihu: "Riba se nečujno izvukla iz torbe, nastavila svoj put prema moru i otišla."

 

U predaji koju on bilježi od Seida b. Džubejra se veli: "Uzmi mrtvu ribu u koju će se udahnuti život, pa je uzeo mrtvu ribu, stavio je u torbu i rekao svome dječaku: "Ne zadužujem te ni sa čim osim da me obavijestiš kada ti riba nestane...” I kad su bili u hladu jedne stijene, na jednom vlažnom mjestu, poče riba da udara (da se koprca), a Musa je za to vrijeme spavao, pa je mladić rekao: "Neću ga buditi!" Međutim, kad je on ustao (Musa) zaboravio je da ga obavijesti. Riba se vrtila dok nije ušla u more..." Nastavili su da putuju preostali dio dana i noći.

 

"A kada se udaljiše, Musa reče momku svome: "Daj nam užinu našu, jer smo se od ovog našeg putovanja umorili!" "Vidi", reče on, "kad smo se kod one stijene svratili, ja sam zaboravio onu ribu. Sam šejtan je učinio da je zaboravim, da ti je ne spomenem, mora da je ona skliznula u more, baš čudnovato!" "E, to je ono što tražimo!” - reče Musa, i njih dvojica se vratiše putem kojim su bili došli, i nađoše jednog Našeg roba kojem smo milost Našu darovali i onome što samo Mi znamo naučili." (Prijevod značenja - El - Kehf, 62-65.)

 

Kad su došli do one stijene, kad tamo čovjek, pokrio se svojim odijelom. Buharija navodi predaju o tome: "Musa nazva selam, a Hidr reče: "Odakle u tvojoj zemlji selam?" "Ja sam Musa,” - reče on. "Musa Izraelćanin?" - upita. "Da" - odgovorio je Musa... Nakon što su se upoznali i nakon što mu se Musa, a.s., predstavio onako kako dolikuje samo vjernicima, ili kako dolikuje učeniku sa svojim učiteljem, on, a.s., pun ahlaka i pristojnosti, ga upita: "Mogu li da te pratim", - upita ga Musa - "ali da me podučiš onome čemu si ti ispravno podučen ?" (Prijevod značenja - El-Kehf, 66.)

 

Buharija navodi: "Hidr je odgovorio: "Musa, ti se nećeš moći sa mnom strpiti! Ja imam jednu vrstu Božanskog znanja kojem me je On naučio, a koje ti ne poznaješ, a i ti imaš jednu vrstu znanja kojem te je Allah podučio, koje ja ne znam."

 

"Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš," - reče onaj - "A i kako bi izdržao ono o čemu ti ništa ne znaš?" (Prijevod značenja - El - Kehf, 67.-68.)

 

Hafiz Ibn Kesir ovako tumači ove ajete: "Ti sigurno nećeš moći sa mnom da izdržiš", tj. ti doista nisi u stanju da budeš sa mnom u društvu, pošto ćeš kod mene vidjeti djela koja se protive tvom (nisu suglasna) vjerozakonu (šerijatu), jer sam ja na znanju od Allaha (darovanom) kojem tebe nije Allah podučio, a i ti si na znanju od Allaha kojem mene nije Allah podučio. Svako od nas dvojice je zadužen za stvari koje su od Allaha, a koje su drugom nepoznate, pa ti nećeš biti u mogućnosti da me pratiš, "A kako bi izdržao ono o čemu ti ništa ne znaš?" A ja znam da ćeš ti meni prigovoriti ono što je kod tebe neopravdano, ali ti nemaš uvida u unutrašnju mudrost i korist toga koje ja za razliku od tebe znam. "Reče" tj. Musa "Vidjećeš da ću biti strpljiv", tj. u onome što ću vidjeti od tvojih postupaka "I da ti ni u čemu neću biti neposlušan" tj. neću ti se ni u čemu usprotiviti. Nakon toga mu je Hidr postavio uslov. "Reče: “Ako ćeš me slijediti, ne pitaj me ni o čemu" tj. prvi "Dok ti ja to ne kažem" tj. sve dok ti ja ne počnem govoriti, prije nego li me ti upitaš.

 

I krenuše... Krenuše nakon što su se složili za preduvjete druženja, odnosno nakon što je Musa, a.s., pristao na uslov kojeg mu je uslovio njegov učitelj. Taj uslov se ogledao u tome da Musa, a.s., ne pita Hidra, a.s., ni o čemu što bude poricao, sve dotle dok mu on sam ne počne sa komentarom i tumačenjem svojih postupaka.  Pješačili su obalom mora tražeći ko će ih ukrcati i povesti u lađi. Tako su pješačili sve dok se nije pojavila lađa, sigurna svojom konstrukcijom za moguća iskušenja sa uzburkanim valovima. Ta lađa je bila lijepa, lijepa tako da nadaleko nije bilo takve lađe, pouzdanije i ljepše od nje. Upita Hidr njene vlasnike da ih povezu, pa ih povezoše.  Bijahu to ljudi koji su dobro poznavali Hidra, a.s., njegovo znanje i skupocjene njegove pohvalne osobine, tako da nisu uopće htjeli da mu naplate uslugu prijevoza. Zaplovi lađa i otisnu se na pučinu prelijepoga mora. U određenom momentu Hidr, a.s., se diže i odvali jednu dasku sa nje, tako da ju je probušio i učinio nesposobnom.

 

"I njih dvojica krenuše, i kada se u lađu ukrcaše, onaj je probuši." "Zar je probuši da potopiš one koji na njoj plove? Učinio si, doista, nešto vrlo krupno!" (Prijevod značenja - El - Kehf,  71.)

 

Vidjevši sve to, Musa se nije mogao suzdržati a da ne prigovori Hidru za njegov postupak koji je, na prvi pogled, bio veoma loš i nevaljao prema gostoprimljivim i dobroćudnim mornarima-vlasnicima lađe. Oni su ih bez ikakve nadoknade uljudno primili i povezli, a onda im, na taj način, na to sve uzvratili!!!

 

Tada ga je Hidr, a.s., podsjetio na prethodno dogovoreni uslov za, druženje rekavši mu:

 

"Ne rekoh li ja tebi da ti, doista, nećeš moći biti strpljiv uz mene?"

 

Dakle, ovaj moj postupak sam namjerno uradio, a on spada u one stvari oko kojih smo se dogovorili da ih meni nećeš prigovarati, jer ti, doista, o njima ne znaš, a one zaista imaju svoju unutrašnju korist, fajdu, a ti je ne poznaješ.

 

"Reče (Musa): "Ne karaj me što sam zaboravio, i ne čini mi poteškoće u ovom poslu mome!" Nakon toga, Hidr zakrpi, tj. sanira štetu koju bijaše počinio na lađi, a kada dođoše do obale, iskrcaše se i nastaviše svoje putovanje... Išli su dok ne dođoše do jednog naselja, u kome nađoše skupinu momčića koji su se igrom zabavljali.

 

"I njih dvojica krenuše, i kad stigoše jednog dječaka, onaj ga ubi." (Prijevod značenja - El - Kehf, 74.)

 

Vidjevši te momčiće, Hidr a.s., se uputi pravcem jednog od njih koji se isticao svojom ljepotom, svjetlinom, pa ga ubi. Prenosi se da je on prerezao njegovu glavu, a kaže se da ju je razbio kamenom, a u jednom rivajetu se spominje da ju je jednostavno iščupao svojim rukama, Allahu 'ealem? Svjedočeći svojim vlastitim očima šta se desilo, i ne mogavši da bude priseban nakon ovog gnusnog čina, Musa, a.s., mu ovog puta još žešće prigovori nego li prvi put. "Što ubi čisto dijete?" tj. mlado koje nikad grijeha nije počinilo, "Koje nikoga nije ubilo" tj. nema šerijatskog opravdanja za njegovo umorstvo po pravilu "duša za dušu?". "Učinio si, doista, nešto vrlo ružno!" tj. ružno po svojoj vanjštini.

 

Reče: "Ne rekoh li ja tebi da ti, doista, nećeš biti saburljiv sa mnom?" (Prijevod značenja - El - Kehf, 75.)

 

Ovim riječima je Hidr, a.s., ponovo podsjetio na prvi uslov kojeg je svojevoljno i bez ikakve prisile prihvatio. Zbog toga mu reče (Musa): "Ako te poslije ovoga za bilo šta upitam," tj. ako ti se usprotivim nakon ovoga puta," onda se nemoj sa mnom družiti. Eto sam ti se opravdao!" tj. evo sam ti se drugi put izvinuo.

 

Ibn Džerir bilježi od Ebi ibn K'aba, r.a., da je rekao: "Vjerovjesnik, s.a.v.s., bijaše, kada bi spominjao i molio za nekoga (u dovi), počinjao sa sobom: "Neka se Allah nama i Musi smiluje, da je ostao sa svojim prijateljem, vidio bi čuda. Međutim, on je rekao: "Ako te budem išta poslije ovoga puta upitao, nemoj se samnom družiti, eto sam ti se opravdao!"

 

"I njih dvojica krenuše, i kada dođoše do jednog grada, zamoliše njegove stanovnike da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi." (Prijevod značenja - El - Kehf, 77.)

 

"Mogao si za to uzeti nagradu" - reče Musa. Tj. nisu nas htjeli ugostiti i uopće nije trebalo  da im to besplatno uradiš. Trebao si im uzvratiti onako kako su se oni prema nama postavili...

 

Reče: "Ovo je moj i tvoj rastanak!" Tj. zbog tvog uslovljavanja kada sam ubio onog dječačića da ako me budeš išta više pitao poslije toga, da se ne družim s tobom. Sada ćemo se rastati. Međutim, prije nego li se međusobno raziđemo objasniću ti zbog čega se nisi mogao strpiti tj. prokomentarisaću ti svaki slučaj pojedinačno.

 

"Što se one lađe tiče, ona je vlasništvo siromaha koji rade na moru, i ja sam je oštetio jer je pred njima bio jedan vladar koji je svaku ispravnu lađu otimao." (Prijevod značenja - El - Kehf, 79.)

 

To je komentar koji je bio skriven Musau, a.s., koji se usprotivio Hidrovom postupku, ne znavši da mu je Allah, dž.š., otkrio skrivenu mudrost djela, njegova prava namjera je bila da zavara vladara razbojnika i lopova koji je uzimao lađe bez mahane. Međutim, nakon što je uočio mahanu na lađi, ovaj nasilnik je odustao od svoje prljave namjere, te ja sa ovim postupkom Hidr, a.s., pomogao svojim prijateljima - vlasnicima lađe, koji su po nekim predajama bili i jetimi, da se i dalje koriste svojom lađom i od nje preživljavaju. Oni osim ovog načina nisu imali drugi način za egzistenciju.

 

"Što se tiče onoga dječaka, njegovi roditelji su vjernici pa smo se pobojali da ih on neće na nasilje i nevjerstvo navratiti." (Prijevod značenja - El - Kehf, 80.)

 

U nekim predajama se navodi da je njegovo ime bilo Džejsur. U hadisu od Ebi ibn Ka'ba, a on od Vjerovjesnika, s.a.v.s., se navodi da je rekao: "Dječak kojeg je ubio Hidr stvoren je na Dan stvaranja kao kafir. Njegovi roditelji su bili iskreni vjernici, pa je postojala opasnost da ih njihova ljubav i osjećanja prema sinu ne navedu na slijeđenje njegovih postupaka, pa i u kufr. Katade kaže: "Njegovi roditelji su mu se obradovali onoga dana kada je rođen, a ožalostili su se kada je ubijen, a da je ostao, za njih bi on značio njihovu propast, pa neka se čovjek raduje Allahovom određenju, jer je, doista, Allahovo određenje za vjernika u onome što on prezire bolje za njega od Njegove odredbe u onome što on voli. U sahih hadisu se navodi: "Allah neće vjerniku odrediti određenje, a da ono neće biti dobro za njega."

 

Allah, dž.š., veli: "Nešto ne volite, a ono može biti bolje po vas." I riječi Uzvišenog: "A Mi smo željeli da im Gospodar njihov umjesto njega da boljeg i čestitijeg od njega i milostivijeg." Tj. dječaka sa kojim će oni biti zadovoljni, koji je čestitiji i kome će veću milost ukazivati. Katade kaže: "Biće većeg dobročinstva prema svojim roditeljima." Rečeno je i to da je njegova majka u trenutku njegova ubistva bila noseća sa dječakom muslimanom.

 

"A što se onoga zida tiče, on je dvojice dječaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano njihovo blago." (Prijevod značenja - El - Kehf, 82.)

 

Dakle, taj zid kojeg je on ispravio da se ne sruši, bio je u vlasništvu dvojice jetima iz grada, a ispod njega je bilo zakopano njihovo blago. Ikrime, Katade i drugi vele da je ispod njega bio zakopan njihov imetak. Aufi od Ibn Abbasa veli da je to bilo blago znanja, a Mudžahid kaže da su to bili listovi na kojima se nalazilo znanje. El-Bezzar navodi predaju u svom čuvenom "Musnedu" od Ebu Zerra, r.a., koji je diže do Poslanika, a.s., da je rekao: "Zaista je blago koje spominje Allah u Svojoj Knjizi, bila ploča od čvrstog zlata na kojoj je bilo ispisano: "Čudim se onome koji je siguran u određenje, zašto se opterećuje (umara), čudim se onome kome se vatra spomene, zašto se smije, čudim se onome kome se smrt spominje, zašto je nemaran, samo je Allah pravi Bog, Muhammed je Allahov Poslanik."

 

"Njihov otac je bio dobar čovjek i Gospodar tvoj želi iz milosti Svoje da oni odrastu i izvade blago." (Prijevod značenja - El - Kehf, 82.)

 

Ovaj ajet je dokaz da će dobar čovjek biti razlogom sveobuhvatne blagodati i bereketa na njegovo potomstvo na dunjaluku ili na Ahiretu sa njegovim zauzimanjem za njih. On će uživati blagodati i dobivati deredže zbog svoga hairli potomstva, isto kao što bi bio sudionik u njihovim grijesima da je bio loš čovjek i da je iza sebe ostavio loše, neodgojeno potomstvo.

 

"Sve to ja nisam uradio po svome hiru, eto to je objašnjenje za tvoje nestrpljenje." (Prijevod značenja - El - Kehf, 82.)

 

Tj. ovo što sam učinio u ovim trima sitacijama, to je bilo Allahovom milošću u pogledu postupaka sa vlasnicima lađe, dječakovim roditeljima i dvojice sinova dobrog čovjeka. Sve to nisam uradio po svome rasuđivanju. To je dokaz za one koji tvrde Hidrovo vjerovjesništvo. Drugi vele da je i on poslanik. Rečeno je da je bio i vladar, a neki idu čak dotle da kažu da on nije bio vjerovjesnik, nego Allahov evlija, a Allah najbolje zna.

 

Ibn Kutejbe spominje da je Hidrovo, a.s., ime bilo Belja ibn Melkan. Kažu da mu je doimenak bio Ebu Abbas, a da mu je nadimak bio Hidr. On je bio od kraljeve djece. Neki navode da je Hidr živ do danas, i to potkrijepljuju sa daif hadisima. Od takvih je i Imam Nevevi. Međutim, ispravno je da on nije živ.

 

Dokaz za to su riječi Uzvišenog: "I Mi nismo učinili vječnim ni jednog čovjeka prije tebe," i riječi Resula, a.s., na dan Bedra: "Allahu moj, ako nastrada ova skupina, ti nećeš biti obožavan na Zemlji."

 

Dokaz je i to da nije zabilježeno da je Hidr ikada došao Allahovom Poslaniku, a.s., da je bio prisutan kod njega, da se uz njega borio, a da je bio živ, bio bi od njegovih sljedbenika - ashaba, jer je Resul, a.s., poslat svima, i džinima i ljudima. Također je rekao: "Da su Musa i Isa živi (prisutni ovdje) ne bi im preostajalo ništa drugo nego da me slijede."

 

Ako neko upita zašto se Jošua ibn Nun poslije početka ove priče nikako više ne spominje, odgovor bi glasio da je ovo priča vezana samo za Musa, a.s., i Hidra, da je uz njih bilo Musaovo momče, a Allah najbolje zna i Njemu pripada savršenstvo!!!

 

Smail Handžić