nedjelja, 24. veljače 2013.

Skraćena zbirka fikhskih propisa - KRIVIČNO I KAZNENO PRAVO U ŠERIJATU

Ali Bin Ferid El-Hindi

ZLOČINI

Pod zločinom se podrazumijeva napad na čovjeka s namjerom ubistva, uništenja nekog organa ili duševnog oskrnavljenja. Postoje tri vrste ubistava: 1. Svjesno, namjerno ubistvo je ono kada se izvrši predmetom kojim se obično ubija, kao što je sablja ili nešto drugo i to je ubistvo s predumišljajem. U tom slučaju dužnost je ubiti ubicu. Ako zastupnik ubijenog oprosti, ostaje obaveza velike krvarine koja se uzima iz imetka ubice. 2. Ubistvo greškom (šibhul amd) je, kada neko napadne na čovjeka nečim čim se obično ne ubija, poput biča ili štapa, ali mu to prouzrokuje smrt. Tada se nad ubicom ne izvršava smrtna kazna, ali je dužan dati veliku krvarinu, s tim što to ne mora odmah učiniti. 3. Nenamjerno ubistvo je kad neko odapne strijelu na nešto, pa pogodi čovjeka. U tom slučaju nema kažnjavanja, ali ostaje blaga krvarina koju je dužna platiti rodbina [Akila su rođaci i saplemenici koji otplaćuju krvarinu za ubicu iz svojih redova] ubice u roku od tri godine. Velika krvarina se sastoji od stotinu deva: trideset trogodišnjih, trideset četverogodišnjih i četrdeset steonih deva. Blaga krvarina se sastoji od stotinu sljedećih deva: dvadeset trogodišnjih, dvadeset četverogodišnjih, dvadeset dvogodišnjih, dvadeset jednogodišnjih i dvadeset dvogodišnjih devaca. Ako nema deva onda se daje njihova vrijednost. Dužnost je izvršiti odmazdu, ako prilikom zločina dođe do izbijanja oka, lomljenja noge ili odsijecanja ruke, i to na isti način, desna za desnu, a lijeva za lijevu. Puna krvarina je obavezna, ako dođe do uništenja pameti, ili uništenja sluha, vida, govora, čula mirisa, sposobnosti polnog općenja ili sposobnost stajanja ili sjedenja. Da bi odmazda bila obavezna uvjetuje se: 1. Da zločinac bude punoljetan i pametan. 2. Da ne bude jedan od roditelja ubijenog (otac ili majka). 3. Da se zastupnici ubijenog slože na odmazdu. Većina islamskih učenjaka, u obaveznost odmazde, uvjetuje još da ubijeni bude ravan ubici u: 1. Islamu ili nevjerovanju. 2. Slobodi ili ropstvu. 3. Muškom ili ženskom rodu. Ako budu različiti u pogledu navedenih svojstava, u tom slučaju postoje detaljna pojašnjenja. Dozvoljeno je oprostiti ubistvo bez odmazde i krvarine. Ona je obavezna za rane koje otkrivaju meso, za izbijeni zub pet deva, za prebijenu kost deset deva. Ako više ljudi učestvuje u ubijanju jednog čovjeka, svi oni zaslužuju smrtnu kaznu. Kada majka namjerno ili ne namjerno prouzrokuje smrt novorođenčeta, a ona ostane u životu, obavezna je isplatiti krvarinu zvanu “gurra” (oslobađanje roba ili stotinu ovaca) bez obzira da li se dijete rodilo živo ili mrtvo, pod uvjetom da bude stvoreno što se zaključuje na osnovu ekstremiteta ili tragova života. Krvarinu plaća onaj ko prouzrokuje smrt novorođenčeta, bez obzira da li je to učinila majka ili otac, a uzimaju je nasljednici. Ako se dijete rodi živo, pa poslije umre zbog ranijih uzroka, plaća se puna krvarina, za muško stotinu deva, a za žensko pedeset.

KAZNE

Šeriatske kazne vrši halifa islamske države ili onaj koga halifa postavi.

1. KAZNA ZA BLUD - ZINALUK

a) Bludnik [Blud se ustanovljuje priznanjem počinioca, svjedočenjem četvorice muškaraca, ili međusobnom zakletvom (lianom), ali ako se odustane od priznanja oslobađa se kazne. Bludom se smatra uvlačenje muškog polnog organa u ženski makar i ne došlo do izbacivanja sjemena. Međutim, za poljubac ili zagrljaj nije obavezno izvršiti kaznu preljube, nego treba izvršiti kaznu koju odredi šeriatski sudija (ta’zir).] koji je bio zakonski oženjen i imao odnose u braku, kažnjava se kamenovanjem na javnom mjestu. b) Onaj koji nije bio u braku, a počinio je blud, kažnjava se sa stotinu udaraca i progonstvom izvan mjesta boravka u drugo mjesto na godinu dana. c) Homoseksualizam i općenje sa životinjama kažnjava se na isti način kao i blud. [Kazna za homoseksualca nije kao kazna za bludnike, jer je kazna za blud kamenovanje ovisno da li je oženjen ili nije, dok je kazna za homoseksualca, i aktivnog i pasivnog, ubistvo bez obzira na bračni status.] d) Ko opći mimo spolnog organa kazniće se blažom kaznom (ta’zîr).

2. KAZNA ZA POTVORU

[Pod potvorom se podrazumjeva optužba za blud kojim izrazom koji upućuju na to, shodno jezičkom značenju ili uobičajenom razumjevanju pod uvjetom da optuženi bude pametan, punoljetan musliman, slobodan i pošten, a onaj koji optužuje bude takođe pametan, punoljetan, i da je to dobrovoljno učinio. Potvora se ustanovljava priznanjem onog koji je potvorio ili svjedočenjem dvojice pravednih ljudi.] Onaj ko optuži drugog za blud, a ne bude imao dokaza, kazniće se sa osamdeset udaraca.

3. KAZNA ZA KONZUMIRANJE ALKOHOLA

Kazna za konzumiranje alkohola je četrdeset udaraca, ali šeriatski sudija može povećati i do osamdeset udaraca. [Alkohol je sve što opija, bez obzira kako se zove: pivo, brendi, votka. Isti tretman imaju i sva opojna sredstva, kao što su hašiš i droga. Ono što opija u većim količinama zabranjeno je uzimati i u maloj količini. Uvjet kažnjavanja nije opijanje već konzumiranje onog što opija bez prisile i svjesno.]

4. KAZNA ZA KRAĐU


Kazna za krađu je odsjecanje šake, ako vrijednost ukradenog bude iznosila četvrtinu dinara (zlatnika) i više od toga. [Krađa se razlikuje od otimačine i pronevjere. Krađa je tajno i prikriveno uzimanje tuđeg vlasništva i to od imetka kojeg je dozvoljeno posjedovati, dok je otimačina javno uzimanje tuđeg bez dozvole vlasnika, a pronevjera je otuđenje djela onog što je ostavljeno na povjerenje.]

5. KAZNA ZA RAZBOJNIŠTVO


Kazna za razbojništvo je: a) Smrtna kazna, ako se ubije nedužan čovjek, to jest onaj ko nije zaslužio smrtnu kaznu kao što je zaslužuje npr. otpadnik od vjere (murted). b) Ako uz ubistvo bude opljačkana imovina, onda će se poubijati i povješati. c) Ako se nešto opljačka, a ne izvrši ubistvo, onda će se počiniocima odsjeći po ruka i noga unakrst. d) Ako razbojnici samo uplaše putnike, onda će se samo uhapsiti i kazniti prema nahođenju suda. e) Ko se od njih pokaje prije nego što bude uhvaćen, kazna otpada sa njega, ali se tuđa prava moraju naplatiti od njega.

6. KAZNA ZA OTPADNIŠTVO


Ko se odrekne Islama tražiće se od njega da se javno pokaje, u roku od tri dana, pa ako se ne pokaje biće ubijen i neće se kupati niti će mu se klanjati dženaza. Odpadnik (murted) je onaj koji se odmetnuo od Islama kao pametan i slobodan, odnosno bez prisile.

ŠTA SPADA U OTPADNIŠTVO - RIDDET


a) Nijekanje Uzvišenog Allaha kao Gospodara i onog koga smo dužni obožavati. b) Nijekanje nekog od farzova - strogih islamskih dužnosti - u pogledu kojeg su složni svi islamski učenjaci, kao što je namaz ili zekat. c) U odpadništvo spada i vjerovanje da je dozvoljeno nešto što je po mišljenju svih islamskih učenjaka zabranjeno - haram, i kao takvo u vjeri poznato, poput bluda - zinaluka. d) Nijekanje neke sure, ili makar i jednog ajeta iz Allahove knjige Kur’ana. e) Izigravanje i potcjenjivanje vjere, ili psovanje nečeg iz vjere. f) Nevjerovanje u življenje poslije smrti, te kažnjavanje i uživanje na Sudnjem danu. g) Izjavljivanje da su evlije bolje od vjerovjesnika. h) Ili da sa nekih evlija otpada obaveza ibadeta. i) Pokazivanje zlobe prema muslimanima, a naklonosti i podrške prema nemuslimanima.

SUDSKE KAZNE


Islamski vladar je dužan da odredi kazne - tazîr. [Neodređena kazna - tazîr razlikuje se od precizno određenih kazni hudud u sljedećem: a) Određena kazna-hadd jednaka je za sve ljude, dok se neodređena tazîr može različito određivati zavisno od situacije i ugleda ljudi. b) Kod određene kazne-hadda nema posredovanja radi pomilovanja, a kod tazîra je dozvoljeno posredovanje. c) Obavezna garancija za onog ko umre od tazîra, dok za haddove vladar nije dužan garantovati štetu. Neodređeno kažnjavanje tazîr ne smije biti u vidu brijanja brade, rušenja kuća ili usjeva, čupanja nosa, odsjecanja ušiju ili prsta, ili prženjem i ranjavanjem koje prouzrokuje bolove, a može biti ubijanjem ili bičevanjem sa više od deset udaraca za sve prestupe koji u pogledu kojih Islam nije propisao određenu kaznu ili keffaret.] Nije mu dozvoljeno da dosudi više od deset udaraca bičem. [Buharija, Muslim, Ebu Davud prenose hadis u kom se kaže: “Ne udarajte više od deset bičeva osim kad se radi o nekom od Allahovih haddova (određenih kazni)”.] Vladar je dužan da vrši procjenu u pogledu ta’zîra, te kažnjava svakog shodno onom što je zaslužio na jedan od tri načina: 1. Bičevanjem, 2. Korenjem, 3. Zatvorom. [Vladar lično određuje tazîr i to ne može niko drugi činiti osim u slijedećim slučajevima: a) Otac za svoju malu djecu, do perioda punoljetnosti, da bi ih ukorio ili nešto podučio, ili navikao na obavljanje namaza i u tom smislu nije dužan nadoknađivati eventualnu štetu. Ista ova prava ima majka. b) Gospodar za svoga roba u pogledu svojih prava i njegovih obaveza prema Allahu s.v.t. c) Čovjek za svoju neposlušnu ženu, shodno Kur’anskom objašnjenju, a takođe je dozvoljeno istući i zbog izostavljanja namaza.] Neki kažu da je dozvoljeno da učitelj kažnjava djecu da bi ih odgojio.
__________________________________________________________________