Ali Bin Ferid El-Hindi
SKLAPANJE BRAKA
Sklapanje braka je ugovor na osnovu kojeg se svakom od supružnika dozvoljava uživanje sa svojim bračnim drugom.
PROPISI BRAKA
Brak je propisan i poželjan - sunnet: 1. Za onog koji osjeća potrebu i ima mogućnost, 2. U protivnom, preče je da se ne ženi, 3. A ako ne osjeća potrebu i nije u mogućnosti, onda mu je mekruh da se ženi.
OSNOVNI ČINIOCI BRAKA
Prvi činilac braka je SUPRUGA, koja mora ispunjavati slijedeće uvjete:
a) da je određena, b) da nije u braku, c) da nije u iščekivanju (iddetu) zbog drugog braka, d) da nema srodstva po krvi, mlijeku ili tazbinstvu.
BRAČNE ZAPREKE
a) po krvi (srodstvu): 1. majka, nena i uzlazna loza, 2. kćerka, njena kćerka i silazna loza, 3. sinovljeva kćerka, njena kćerka i silazna loza, 4. sestra općenito, njene kćeri i kćeri njena sina, 5. očeva sestra općenito, 6. majčin asestra općenito, 7. bratova kćerka i kćerka njegovog sina ili njegove kćerke.
b) srodstvo po tazbinstvu: 1. očeva supruga, 2. sinovljeva supruga, 3. majka od supruge, 4. kćerka od supruge i kćerka njenog djeteta ako je on polno općio sa suprugom.
c) srodstvo po mlijeku: Po mlijeku je zabranjeno sve što je zabranjeno po krvi. A obzirom da je dojilja-majka djeteta, a muž joj je njegov otac, njihova djeca su braća i sestre. Kod dojenja je uvjet da dojenče bude mlađe od dvije godine, i da ga (u tom periodu) dojilja zadoji pet puta, razdvojeno s tim da ga svako to dojenje nahrani.
DRUGI ČINILAC BRAKA
Drugi činilac braka je suprug za koga se uvjetuje: a) da bude određen, b) da ne bude zabranjen drugoj ženi, zbog žene koja je već vjenčana s njim, u smislu da one ne budu tako bliske u srodstvu da ne bi mogle stupiti u brak pod pretpostavkom da je jedna od njih dvije muško, to jest da jedna ne bude drugoj sestra ili tetka (očeva sestra ili majčina sestra).
TREĆI ČINILAC BRAKA
Treći činilac braka je zastupnik. To je otac ili djed, a zatim sve bliži i bliži rod, kao što je rođeni brat, brat po ocu, sinovi njih dvojice, amidža po ocu i materi, potom amidža po ocu, a zatim sinovi njih dvojice. Ako je zastupnik otac on je obavezan da traži pristanak od djevojke za udaju. Dovoljno je da ona ponudu prešuti i smatraće se da je voljna. On je obavezan da traži njeno izjašnjavanje ukoliko je već bila u braku, ili ako je zastupnik neko drugi mimo oca, makar ona bila i djevojka. Ebu Hurejre r.a. kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Udovica - raspuštenica se ne vjenčava dok se ona ne izjasni, a djevojka se ne vjenčava dok se ne zatraži dozvola od nje”. “Allahov Poslaniče, kakva je njena dozvola”, pitali su ashabi, a on je odgovorio: “Da prešuti” (šutnjom odobri). [Muttefekun alejhi] Ako je djevojka maloljetna, otac ili djed je mogu vjenčati bez dozvole, jer tada je njena dozvola nevažeća. Ne može neki rođak biti zastupnik, ako ima neki bliži rođak. Ako nema niko od rođaka, onda će zastupnik biti oslobodilac (ako je žena bila robinja), zatim njegovi ashabi, a potom sudije i na kraju ovlašteno lice od suda. Sudija ili ovlašteno lice će izvršiti vjenčanje u slučaju ako ne bude bilo potrebnog zastupnika, ili ako on bude dugo odsutan ili se ne bude znalo mjesto njegovog boravka ili bude ometao njenu udaju. Skrbništvo se ne prenosi na daljnjeg rođaka osim ako nema bližnjeg. Neki istraživači dozvoljavaju da se u ovoj situaciji može prenijeti skrbništvo na daljeg skrbnika.
UVJETI SKRBNIKA
Skrbnik mora biti slobodan, pametan i punoljetan [Prvi uvjet je da osoba bude musliman, jer nema prijateljstva između muslimana i kafira.], a nije uvijet da bude pravedan.
ČETVRTI ČINILAC BRAKA - OBLIK
Oblik se sastoji od ponude i prihvatanja. Ponuda može biti izražena riječima: “Oženiću se s tobom” ili “Vjenčaću se s tobom” ili “Učiniću te svojom štićenicom, uz toliki i toliki mehr”. Prihvatanje: “Vjenčao sam se”, ili “Prihvatam brak s njom”. Izjave se mogu i prevoditi, ako je potrebno. Svaka od strana može opunomoćiti zastupnika za sklapanje braka.
PETI ČINILAC BRAKA
Dva svjedoka. Uvjet je da svjedoci budu pravedni, slobodni, pametni i punoljetni [Uvjet i za svjedoke je takođe da budu muslimani.] Ebu Hanife smatra da se u ovom pogledu mogu prihvatiti najniža granica pravednosti.
VJENČANI DAR
Jedna od obaveza braka je mehr: 1. Preporučljivo je da on bude što manji. 2. Dozvoljeno je da bude u bilo kojoj vrsti imetka, ali je zbog tradicije preporučljivo da bude u srebru. 3. Da bude od novca koji se koristi u dotičnom mjestu. 4. Sunnet je da se odredi njegova visina prilikom sklapanja braka. 5. On postaje kao dug. 6. Spolnim općenjem postaje obaveza. 7. Može se dati odmah, a može i kasnije. 8. Cjelokupan mehr se mora isplatiti, ako je došlo do polnog općenja, ili ako je umro jedan od supružnika prije spolnog općenja. 9. Mehr otpada ako dođe do rastanka njenom krivicom, prije spolnog općenja. 10. Ako se čovjek razvjenča prije spolnog općenja onda se daje polovina mehra. Skrbnik nema pravo odustati od mehra. Ako se prilikom sklapanja braka ne odredi visina mehra onda joj pripada mehr u visini mehra najbližih rođakinja, kao što je slučaj i prilikom spolnog općenja “pod sumnjom”.
SUNNETI BRAKA
1. Ugovaranje braka prije ponude i prošnja. Haram je oglasiti prošnju žene koja je u iddetu (iščekivanju nakon razvoda). Zabranjeno je prositi već zaprošenu djevojku. 2. Sunnet je da budući supružnici pogledaju jedno u drugo, osim sramotnih mjesta. Prilikom sklapanja braka supružnici trebaju biti dostojni (prilika) jedno drugog u moralu, vjeri i povjerenju, a porijeklo, profesija i bogatstvo ne uzimaju se u obzir u pogledu dostojanstva, jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “ Kad vam dođe (u prošnju) neko čijim ste moralom i vjerom zadovoljni, oženite se. Ako ne budete tako uradili, na zemlji će zavladati smutnja i veliki nered”. [Zabilježio Tirmizi dobrim senedom.] 3. Povodom stupanja u brak sunnet je da se priredi gozba, i onaj ko bude pozvan na nju, obavezan je doći, ako na njoj ne bude vjerom zabranjenih stvari i ako prisustvo na njoj ne bude kvarilo ugled zbog kakvih nevaljaština. 4. Mustehab je oglasiti brak. 5. Na svadbi je dozvoljeno pjevanje. [Da bi pjesma bila dozvoljena mora ispunjavat pet uvjeta: da joj tekst bude dobar, da je ne prate muzički instrumenti, da bude u određenim prigodama kao što su bajrami, svadbe i rat, te pjevanje djetetu i prilikom teškog posla, zatim da žene pjevaju ženama, ili ljudi ili maloljetna muška i ženska djeca i konačno, dozvoljena je upotreba defa bez praporaca.] 6. Sunnet je da prisutni nakon sklapanja braka prouče dovu za supružnike u kojoj će reći: “Baarekellahu leke ve bareke alejke, ve džemea bejnekuma fi hajr” (Allah te blagoslovio i dao ti berićet i sastavio vas u dobru). [Allahov Poslanik s.a.v.s. je zabranio (mekruhom učinio) da se moli za slogu i sinove, što je bio njihov adet, a što je predstavljalo omalovažavanje za ženu, jer se u njemu želi muško dijete, a ne žensko. Pogledati: Ibn Ebi Šejbe 7/52/2, Nesai 2/91, Ibn Madždže 1/589, Darimi 2/134, Bejheki 7/148 i Ahmed 3/541.]
PRAVA ŽENE PREMA MUŽU
1. Normalno izdržavanje koje podrazumjeva: hranu, piće, odjeću i stan. 2. Seksualno zadovoljenje, u kom smislu je obaveza da polno opći sa njom makar jedan put u četiri mjeseca ili svakom periodu čistoće. 3. Da noćiva kod nje makar jednom u četiri noći. 4. Pravedna podjela ako ima više žena. 5. Da ostane kod nje sedam dana nakon svadbe, ako se oženio djevojkom, a tri dana ako se oženio udovicom.
PRAVA MUŽA U ODNOSU NA ŽENU
1. Da mu se pokorava u granicama uobičajenog, da putuje s njim ako on to želi. 2. Čuvanje njegova imetka i njegove časti. 3. Da mu se preda kad god on to zatraži. 4. Da traži dozvolu od njega kad hoće da dobrovoljno posti. [Od prava muža je da žena ne izlazi iz kuće bez dozvole muža kao da ne pušta u kuću onoga koga on ne želi.]
POPRAVNE MJERE PREMA ŽENI
Ako žena postane neposlušna on će je posavjetovati, pa ako mu se ne pokori odvojiće se od nje u postelji koliko hoće i prestat će govoriti s njom tri dana. Ako mu se ne pokori nakon toga umjereno će je udariti, samo ne po licu, pa ako se ni tada ne pokori onda će pronaći jednog posrednika, iz njegove porodice i jednog iz njene. Njih dvojica će kontaktirati sa svakim od njih dvoje (mužem i ženom) i pokušati ih pomiriti, a ako ne uspiju onda će ih razvesti.
MUŽU JE ZABRANJENO (HARAM)
1. Da spolno opći sa ženom dok je u hajzu ili nifasu. 2. Da spolno opći u njenu stražnjicu. 3. Da prekida spolni akt prije nego što udovolji njenoj strasti. 4. Da izbacuje sjeme izvan materice, izbjegavajući začeće bez njene dozvole. U periodu hajza ili nifaza muž se može naslađivati ženinim tijelom iznad pupka i ispod koljena.
ADABI OPĆENJA SA ŽENOM
1. Kad se namjerava spolno općiti treba proučiti: “Bismillâhi, Allahumme dženibneš-šejtâne ve džennibiš-šejtâne mâ rezaktenâ” (u ime Allaha, odstrani šejtana od nas i odstrani šejtana od onoga čime si nas opskrbio). Allahov Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Kad neko prije nego priđe svojoj supruzi izgovori “Bismillahi” pa ih nakon toga Allah opskrbi djetetom, šejtan mu neće moći nauditi.” 2. Igranje sa ženom, kako bi se kod nje probudila strast za općenjem. 3. Da ne gleda u njen spolni organ. [U vjerodostojnom hadisu i jasnim izjavama ashaba postoje dokazi da je to ipak dozvoljeno.] 4. Zabranjeno im je otkrivati (pričati drugima o pojedinostima koje su bile među njima prilikom spolnog općenja).
NEISPRAVNI BRAKOVI
Neki brakovi su zabranjeni i neispravni kao npr.: 1. Privremeni brak (muta), brak na određeno vrijeme bez obzira da li se radilo o dužem ili kraćem periodu. [A to dozvoljavaju neke raskolničke sekte kao iranske Šije (Revafid).] 2. Šigar - to jest da neko uda svoju štičenicu pod uvjetom da ovaj svoju štičenicu vjenča za njega. 3. Brak radi dozvole produžetka braka (muhallil), to jest kada čovjek pusti svoju ženu tri puta, pa je nema više prava vratiti, te se njom oženi neko drugi (muhallil), s namjerom da ona postane dozvoljena prvom mužu. To je zabranjeno (haram), jer je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao: “Allah je prokleo muhallila (onog koji vjenčava ženu da bi bila dozvoljena drugom) i onog radi koga se to čini”. 4. Brak sklopljen za vrijeme ihrama na hadždžu i umri. 5. Brak za vrijeme iddeta (iščekivanja) nakon razvoda. Jer postoji mogućnost da će je tražiti čovjek zbog kojeg je u iddetu, ili smrti muža, dok ne istekne iddet. 6. Brak bez skrbnika. 7. Brak sa osobom koja je privremeno zabranjena dok ne prođe razlog zabrane.
ŽENE KOJE SU PRIVREMENO ZABRANJENE
1. Nevjernica, izuzev kitabijke [Kitabijka je kršćanka i židovka. ], dok ne primi Islam. [Riječi o zabrani ženidbe ehlul kitabijki su suprotne ajetu 5. sure Maide, a poznato je da je ova sura posljednja objavljena, a ne proturiječi 221. ajetu sure Bekare, a ovo je poznato u usuli fikhu na TAHSISUL AM.] 2. Ženina sestra ili njena tetka po ocu ili majci, dok god je žena u braku, sve dok je ne bi pustio i istekao iddet, ili dok ona ne bi umrla. 3. Žena puštena tri puta sve dok se ne uda za nekog drugog. 4. Žena koja je u iddetu (iščekivanju) nakon razvoda ili smrti muža, sve dok joj ne istekne iddet, ili dok ne rodi. 5. Peta žena. 6. Žena koja je udata za drugog. Napomena: U ovoj zemlji se dosta muslimanki udalo za nevjernike. Šerijat to shvata kao blud i njih treba rastaviti i nad njima izvršiti kaznu za blud (zinâ). Ako budu imali djece to su zinalučka djeca i oni pripadaju majci. Isti slučaj je i kad musliman “ukrade” muslimanku i žive kao da su muž i žena.
RAZVOD BRAKA
Talak je raskid bračne veze: 1. Jasnim riječima, kao npr. “Ti si puštena”, ili “Puštam te”. 2. Ili riječima u prenesenom smislu, s namjerom razvoda kao npr. “Idi svojima”. Suprug može dati razvod braka, ako je pametan, punoljetan, slobodne volje, bez prisile, i ako nije pijan. [Učenjaci su se razišli po pitanju valjanosti razvoda braka kad je čovjek u pijanom stanju.]
VRSTE TALAKA
Ima više vrsta razvoda braka. 1. Sunnetski razvod braka je da se pusti žena dok je u periodu čistoće, nakon hajza, poslije kojeg muž nije općio s njom. 2. Bidâtski razvod braka je: puštanje žene dok je u periodu hajza ili nifasa, dok je u periodu čistoće u kom je općio s njom ili ako ju je pustio tri puta jednom riječju, ili sa tri riječi odjedanput. Ovakav razvod braka je zabranjen (haram), a većina islamskih učenjaka smatra da je ovaj razvod izvršen (ako je pusti tri puta) i da mu ona nije više dozvoljena dok se ne uda za nekog drugog. Međutim, na osnovu dokaza uočljivo je da se to smatra jednim razvodom, a da njemu nije dozvoljena tek nakon trećeg razvoda, što znači da je može vratiti nakon prvog i drugog razvoda, a tek nakon trećeg nije mu više dozvoljena. U Kur’anu se kaže: “Ako je opet pusti ona mu se ne može vratiti što se neće za drugog muža udati” [Bekare 230], nakon što je rečeno: “Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati” [Bekare 229]. 3. Razvod s pravom povratka, to je razlog poslije koga muž ima pravo vratiti ženu, makar ona to i ne željela, jer Uzvišeni Allah kaže: “Muževi njihovi imaju pravo da ih vrate” [Bekare 228]. 4. Razvod bez prava na vraćanje (talaki bain). Ovaj razvod može biti na pet načina: - Prvi način je da se pusti s pravom povratka, ali je ne vrati sve dok joj ne istekne iščekivanje. - Drugi način: da je pusti na njeno insistiranje uz materijalnu oštetu sa njene strane. - Treći način: da dvojica posrednika razvrgnu brak, ako ustanove da je razvod bolji. - Četvrti način: je da je pusti prije nego što je s njom polno općio. - Peti način je da je za stalno otpusti tako što će je tri puta pustiti (mebtut). 5. Direktni razvod, to jest razvod koji se odmah izvršava bez ikakvih uvjeta. 6. Uvjetni razvod je onaj koji je vezan za izvršavanje nečega ili ostavljanje nečega. Razvod se može izvršiti posredstvom opunomoćnika ili pismenom izjavom, jer pisanje zamjenjuje govor kod nemogućnosti govora, ali je uvjet da pismena izjava bude naslovljena direktno ženi, da u njoj piše: “Ti i ti” (ime žene). Razvod je ispravan i bez svjedoka, ali mnogi ashabi i fikhski učenjaci uvjetuju svjedoke kod razvoda kao i kod sklapanja braka, uzimajući za dokaz riječi Uzvišenog Allaha: “I kao svjedoke dvojicu vaših pravednih uzmite”. [Talak 2]
ZAKLETVA
Pod zakletvom se ovdje podrazumjeva da se čovjek zakune Allahom da neće spolno općiti sa svojom ženom. To je dozvoljeno u smislu kažnjavanja žene, a pod uvjetom da ne bude zakletva duža od četiri mjeseca. Nakon toga, žena ima pravo od njega tražiti da spolno opći sa njom ili da je pusti, a ako on to odbije sud će razvesti njihov brak. Ako muž odluči da ponovo žvi sa njom prije nego što istekne period na koji se zakleo, pa spolno opći sa njom, dužan je učiniti keffaret.
ZIHAR
Zihâr je kad (čovjek rekne svojoj ženi: “Ti si mi kao lađa (zahr) moje majke”. [Ako se tim riječima namjerava puštanje žene, ona je postala puštena. (Prim.prev.)] Takav postupak je zabranjen (haram). Ko to kaže, pa odluči da se povrati ženi, dužan je da učini keffaret. Primjer majke u ovom smislu je isti kao i svih drugih koje su mu zabranjene, kao što je kćerka i sestra. Keffaret se sastoji od oslobođenja roba vjernika, a ako nema da posti dva mjeseca uzastopno, a ako ne može da nahrani šezdeset siromaha, kao što je navedeno u Kur’anu. Mudžadele 2-4
PROKLINJANJE
Liân je kada čovjek optuži svoju ženu za vanbračni odnos, a nema dokaza za to, pa podnese tužbu sudu. Čovjek će se zakleti četiri puta govoreći: “Zaklinjem se Allahom da sam je vidio kako čini zinaluk, a ja istinu govorim”, a peti put će reći: “Neka je Allahovo prokletstvo na mene ako lažem”. Nakon toga oni se zauvijek razdvajaju, a nad njom se izvršava kazna za preljub. Međutim, žena će biti oslobođena kazne ako se četiri puta zakune Allahom da je njen muž slagao, a peti put kaže: “Neka je Allahova srdžba na mene, ako je on istinu rekao”. I poslije njenih zakletvi oni se zauvijek razdvajaju, ali se nad njom ne izvršava kazna. [Međutim, ako se nađe dijete ono će pripasti majci kao dijete bluda, a ne ocu. (Prim.prev.)]
IŠČEKIVANJE - IDDET
Iddet je vrijeme kojeg žena poslije razvoda braka, ili smrti muža mora provesti u iščekivanju (prije nego što se ponovo uda). Iddet je obavezan osim za ženu koja je puštena prije spolnog općenja s njom. Takva nema obaveze iddeta - iščekivanja.
VRSTE IDDETA
1. Iddet puštene žene koja ima mjesečna pranja, je tri pranja, a neki kažu tri perioda čistoće (Kur’an), a kad prođe treće pranje istekao je iddet. 2. Iddet puštene žene koja zbog starosti ili mladosti nema mjesečnog pranja je tri mjeseca. 3. Iddet noseće žene je rođenje djeteta. Svi fikhski učenjaci smatraju da je najmanji period trudnoće šest mjeseci, a najduži je dvije godine prema Hanefijama, prema Šafijama i Hambelijama četiri godine, dok je prema Malikijama pet godina. 4. Iddete žene koja ima mjesečni menstrualni ciklus koji joj je prekinut, a ona ne zna razlog njegovog prekidanja, je godinu dana. Ako je ciklus prekinut zbog poznatog razloga, kao što je dojenje ili bolest, ona će čekati povratak ciklusa i na osnovu pranja računati iddete, makar se to odužilo. 5. Iddet žene, čiji je muž umro je četiri mjeseca i deset dana [Osim kad je noseća kad će čekati dok rodi, pa makar to bilo samo dan poslije smrti muža. ] Ona je obavezna “biti u žalosti” to jest ne nositi nakit [Pod ostavljanjem nakita misli se na ostavljanje surme, kne i zlata, a ne ono što se sada radi, to jest stavljanja nakita uz oblačenje crnine], sve vrijeme koje joj je Ku’an odredio za iščekivanje. [Ovo se odnosi na ženu čiji je muž umro bez obzira na to da li je s njom opći ili nije - po idžmau.]
IZDRŽAVANJE
Pod izdržavanjem se podrazumijeva ono što je čovjek obavezan prema onima koji su u njegovom skrbništvu, u pogledu hrane, odjeće i stana. Izdržavanje je obavezno u sljedećim slučajevima: 1. Izdržavanje žene od strane muža, one koja je u braku s mužem ili one koja se smatra da je u braku, odnosno koja je puštena s pravom na povratak. Nju je takođe dužan izdržavati dok joj ne istekne iddet. 2. Izdržavanje žene koja je trajno razvedena (talaki bain), ali je noseća dok je u iddetu. [Dužnost je muža da na nju troši i nakon što rodi dok doji.] 3. Izdržavanje roditelja od strane djece, ako roditelji nisu u stanju da se izdržavaju. 4. Izdržavanje male djece od strane skrbnika, dok muški ne postanu punoljetni, a ženske dok se ne poudaju. 5. Izdržavanje sluge od strane gospodara i 6. Stoke od strane vlasnika.
VRIJEDNOST IZDRŽAVANJA (KOLIČINA)
1. Muž je dužan obezbijediti uvjete: onoliko hrane koliko je neophodno da se sačuva život. 2. Muž je dužan obezbijediti onoliko odjeće koliko može da sačuva od vrućine i hladnoće. 3. Obaveza mu je obezbijediti stan u kome će se udobno stanovati. Sve se to procjenjuje prema običajima, shodno bogatstvu ili siromaštvu, te okolnostima u kojima se nalaze. Učenjaci su procijenili opskrbu žene: 1. Za siromaha mudd hrane, za srednjestojećeg mudd i pola drugog, a za bogatog dva mudda, uzastopno svaki dan, ako nema povjerenja u njega. 2. Muž je obavezan u toku godine nabaviti odjeću dva puta. 3. Muž je dužan sredstva za čišćenje, kao što su sapun i češalj.
OSLOBAĐANJE OD IZDRŽAVANJA
1. Muž nema obaveza da izdržava neposlušnu ženu koja onemogućava mužu uživati s njim. 2. Ako žena napusti stan bez dozvole, jer je izdržavanje obavezno zbog njenog zadržavanja kod sebe.
RAZVOD BRAKA NA ZAHTJEV ŽENE
Hul’-u je samoiskupljivanje žene od muža imetkom koji mu ona daje. To je dozvoljeno ako ga ona prezire (ne voli) i osjeća da joj on nanosi štetu. Mustehab je da on ne uzme od nje više nego što joj je dao na ime mehra. Ovakav razvod se sprovodi uz saglasnost obadvije strane, a ako ne bude saglasnosti sud će primorati muža na rastanak sa ženom. Zabranjeno je (haram) da muž maltretira svoju ženu, kako bi ona zahtjevala razvod. Ovaj razvod je dozvoljen u periodu čistoće, kao i u periodu mjesečnog pranja. Nakon ovakvog razvoda muž (hul’a) nema pravo na vraćanje žene, čak ni u periodu iddeta.
PRAVO IZBORA I RASTAVE
Svako od supružnika ima pravo izbora (da li će ostati u braku ili ne) u sljedećim slučajevima: 1. Kad se pojavi neki nedostatak, kao što je ludost, gubavost ili šugavost. 2. Ako je muž uškopljen ili impotentan. 3. Ako se ustanovi obmana, u smislu da se oženio muslimankom, pa se ustanovi da je kršćanka, ili slobodnom ženom pa se ustanovi da je robkinja. Žena ima pravo rastave braka posredstvom suda ako muž nije u stanju isplatiti mehr prije spolnog općenja, ili ako nije u stanju da je izdržava. Ako je muž odsutan, žena ne zna gdje se on nalazi, a nije joj ostavio neophodnu opskrbu, ona ima pravo na rastavu braka, posredstvom šeriatskog sudije.
VRSTE IDDETA
1. Iddet puštene žene koja ima mjesečna pranja, je tri pranja, a neki kažu tri perioda čistoće (Kur’an), a kad prođe treće pranje istekao je iddet. 2. Iddet puštene žene koja zbog starosti ili mladosti nema mjesečnog pranja je tri mjeseca. 3. Iddet noseće žene je rođenje djeteta. Svi fikhski učenjaci smatraju da je najmanji period trudnoće šest mjeseci, a najduži je dvije godine prema Hanefijama, prema Šafijama i Hambelijama četiri godine, dok je prema Malikijama pet godina. 4. Iddete žene koja ima mjesečni menstrualni ciklus koji joj je prekinut, a ona ne zna razlog njegovog prekidanja, je godinu dana. Ako je ciklus prekinut zbog poznatog razloga, kao što je dojenje ili bolest, ona će čekati povratak ciklusa i na osnovu pranja računati iddete, makar se to odužilo. 5. Iddet žene, čiji je muž umro je četiri mjeseca i deset dana [Osim kad je noseća kad će čekati dok rodi, pa makar to bilo samo dan poslije smrti muža. ] Ona je obavezna “biti u žalosti” to jest ne nositi nakit [Pod ostavljanjem nakita misli se na ostavljanje surme, kne i zlata, a ne ono što se sada radi, to jest stavljanja nakita uz oblačenje crnine], sve vrijeme koje joj je Ku’an odredio za iščekivanje. [Ovo se odnosi na ženu čiji je muž umro bez obzira na to da li je s njom opći ili nije - po idžmau.]
IZDRŽAVANJE
Pod izdržavanjem se podrazumijeva ono što je čovjek obavezan prema onima koji su u njegovom skrbništvu, u pogledu hrane, odjeće i stana. Izdržavanje je obavezno u sljedećim slučajevima: 1. Izdržavanje žene od strane muža, one koja je u braku s mužem ili one koja se smatra da je u braku, odnosno koja je puštena s pravom na povratak. Nju je takođe dužan izdržavati dok joj ne istekne iddet. 2. Izdržavanje žene koja je trajno razvedena (talaki bain), ali je noseća dok je u iddetu. [Dužnost je muža da na nju troši i nakon što rodi dok doji.] 3. Izdržavanje roditelja od strane djece, ako roditelji nisu u stanju da se izdržavaju. 4. Izdržavanje male djece od strane skrbnika, dok muški ne postanu punoljetni, a ženske dok se ne poudaju. 5. Izdržavanje sluge od strane gospodara i 6. Stoke od strane vlasnika.
VRIJEDNOST IZDRŽAVANJA (KOLIČINA)
1. Muž je dužan obezbijediti uvjete: onoliko hrane koliko je neophodno da se sačuva život. 2. Muž je dužan obezbijediti onoliko odjeće koliko može da sačuva od vrućine i hladnoće. 3. Obaveza mu je obezbijediti stan u kome će se udobno stanovati. Sve se to procjenjuje prema običajima, shodno bogatstvu ili siromaštvu, te okolnostima u kojima se nalaze. Učenjaci su procijenili opskrbu žene: 1. Za siromaha mudd hrane, za srednjestojećeg mudd i pola drugog, a za bogatog dva mudda, uzastopno svaki dan, ako nema povjerenja u njega. 2. Muž je obavezan u toku godine nabaviti odjeću dva puta. 3. Muž je dužan sredstva za čišćenje, kao što su sapun i češalj.
OSLOBAĐANJE OD IZDRŽAVANJA
1. Muž nema obaveza da izdržava neposlušnu ženu koja onemogućava mužu uživati s njim. 2. Ako žena napusti stan bez dozvole, jer je izdržavanje obavezno zbog njenog zadržavanja kod sebe.
RAZVOD BRAKA NA ZAHTJEV ŽENE
Hul’-u je samoiskupljivanje žene od muža imetkom koji mu ona daje. To je dozvoljeno ako ga ona prezire (ne voli) i osjeća da joj on nanosi štetu. Mustehab je da on ne uzme od nje više nego što joj je dao na ime mehra. Ovakav razvod se sprovodi uz saglasnost obadvije strane, a ako ne bude saglasnosti sud će primorati muža na rastanak sa ženom. Zabranjeno je (haram) da muž maltretira svoju ženu, kako bi ona zahtjevala razvod. Ovaj razvod je dozvoljen u periodu čistoće, kao i u periodu mjesečnog pranja. Nakon ovakvog razvoda muž (hul’a) nema pravo na vraćanje žene, čak ni u periodu iddeta.
PRAVO IZBORA I RASTAVE
Svako od supružnika ima pravo izbora (da li će ostati u braku ili ne) u sljedećim slučajevima: 1. Kad se pojavi neki nedostatak, kao što je ludost, gubavost ili šugavost. 2. Ako je muž uškopljen ili impotentan. 3. Ako se ustanovi obmana, u smislu da se oženio muslimankom, pa se ustanovi da je kršćanka, ili slobodnom ženom pa se ustanovi da je robkinja. Žena ima pravo rastave braka posredstvom suda ako muž nije u stanju isplatiti mehr prije spolnog općenja, ili ako nije u stanju da je izdržava. Ako je muž odsutan, žena ne zna gdje se on nalazi, a nije joj ostavio neophodnu opskrbu, ona ima pravo na rastavu braka, posredstvom šeriatskog sudije.
________________________________________________________________________
