Hutba od Muhameda al Šerifa
Još za vrijeme Resula savs, bilo je pleme moćno i utjecajno, a vodio ga je Musejlema. One koji poznaju historiju pitam ko mu je bio otac? Pitajte koga hoćete u svijetu i svi će reći-Al Kezzab(lažov)!. Sve i kad bi danas našli njegove potomke i pitali ih ko je otac vašem pradjedu Musejlemi, rekli bi lažov. Zašto?
Musejlema je imao sve dunjalučke preduslove da osnuje novu religiju. Dobro je poznavao jezik, vješt govornik, bogatsva preko svih granica, vojsku plemena ludu za njim, spremnu da umre za njegovu sigurnost. On je sve ovo sabrao i proglasio se novim poslanikom. Ali je on previdio jednu činjenicu, koja mu je potopila lađu a to je nedostatak istine. Zato danas, nakon 1400 godina, nijedna živa duša na zemlji ne vjeruje da je Musejlema Božji poslanik. Jer Allah mu nije dao to pravo.
Ne prođe ni sekunda u 24 sata, sedam dana u sedmici, a da negdje u svijetu muezzin ne poziva na namaz, u milionima džamija izgovarajući: Svjedočim da je Muhamed Božji Poslanik. Iz tog razloga jer to nisu bili ljudi koji su mu dali to pravo. Niti se on sam proglasio. Vladar Rima Heraklo pitao je muslimanskog glasnika, 679 godine nakon što mu je ovaj predstavio islam: Koji kralj je dao Muhamedu ovo pravo? Odgovor je bio jednostavan: Allah! Allah mu je dao to pravo!
Ja sam odrastao u centralnoj Kanadi, u gradu Winnipeg, gradu koji se poistovjećuje sa pojmom hladnoća. Ljudi koji žive tamo zovu ga Winterpeg(zimski peg). Svak ko te sretne u Kanadi kad čuje odakle si odmah pita kako je to hladno tamo. Išao sam na fakultet ranih 80-tih. Moja porodica i ja smo živjeli u društvu gdje su nam se podsmijavali na cesti ili iz kola. Često smo mogli čuti kako kažu: Hej nindža ženo! Ili Gledaj šta je izašlo iz pustinje! U to vrijeme mi smo bili jedina obojena djeca u školi. Sječam se jednom da sam pričao sa jednim od učenika o najpopularnijem imenu na svijetu. Kad sam mu rekao da je to Muhamed on reče: Ma daj, pa ti si jedini što se tako zoveš u školi. Mora da je Džon ili nešto tako najpopularnije ime na svijetu. Ja ne krivim njega, mnogo ljudi u sjevernoj Americi nisu putovali i nisu vidjeli bogatstvo kulture i šta su narodi dali čovječanstvu. Billi Graham je jednom rekao jednu duboku misao. Kaže: Putovo sam svijetom i otkrio da nije Amerika ta koja drži sve istine svijeta na svome dlanu. On zaslužuje nagradu za ovakav govor, hrabrost da to kaže milionima gledaoca. I dok Amerika ne drži sve istine svijeta, ona je ispunjena onima koji traže istinu, jer nije sramota biti u grešci, već je sramota nakon što se spozna istina ostati na grešci. Islam je najbrže rastuća vjera u Americi, a i u svijetu. U posljednih 50 godina, broj muslimana u svijetu se povećao za 223%! U cijelom svijetu muslimani daleko prelaze cifru od 1 milijarde. Ključ islama je šehadet: Nema Boga sem Allaha, Muhamed je Allahov Poslanik! Izgovoriti ovo uzima samo koju sekundu, ali je ovo prelazna tačka u životima milionima muslimana u svijetu. Samo Stvoritelj zaslužuje da se obožava. Uzmimo primjer iz života onih čiji se život promjenio pozivom u ibadet jednog Boga. Bilal ra je bio abesinski rob, bogataša u Mekki 623 god. Kad je Resul savs došao sa porukom: Nema Boga sem Allaha, Bilal ra je zanijekao svih 360 kipova obožavanih u Mekki i povjerovao je u jednog Boga. Njegov vladar Umejje bi ga vodio na žestokom suncu zbog njegove vjere i spržio bi mu kožu sa leđa na pjesku. Da bi mu povećao patnju, Ummeje bi stavljao velik kamen na Bilalov stomak da bi ga još više pritiskao uz vreli pijesak, koji je pržio kožu. I sve što se moglo čuti od Bilala bilo je Samo je Jedan Allah, samo je Jedan Allah, razljućujući Umejju koji mu je povećavao patnju. Bilala je oslobodio najbliži prijatelj Muhameda savs Abu Bekr Siddik i Bilal je postao prvi muezzin. Drugi primjer je primjer muslimanke Summeje ra. Ona je takođe bila rob i zbog svog islama i ona i njen muž i sin su bili izloženi mučenju. Nju je mučio Abu Džehl koji je na kraju, razljućen njenim tihim glasom koji je uporno ponavljao: Nema boga sem Allaha, probio je kopljem, i učinio da Summejja bude prvi musliman koji je ubijen zbog šehadeta. Allah joj se smilovao. Iako je bilo dozvoljeno da lažu u ovakvim situacijama, da bi se spasili mučenja, vidjećemo primjer za primjerom muslimana koji radije umiru nego predaju svoje pravo da vjeruju da samo Allah ima pravo da se obožava. Među tiranima u Mekki bio je i čovjek po imenu Omer ibn Hattab. On je bio dobrovoljac kad je trebalo mučiti muslimanske robove. Jedan dan mu je bilo dosta, pa je spremio sablju i zaputio se kući Muhameda savs da mu odsječe glavu i završi sa islamom jednom za sva vremena. Na putu, musliman koji je bio krio svoj islam Nuajm ibn Abdullah, upita Omer kuda tolika žurba. Kaže Omer: Idem Muhamedu, koji je iskidao naše pleme, ponizio naše bogove, ismijao našu vjeru, da ga ubijem. Nuajm se prepao za Resula savs pa je brzo smislio i reče: Što ne počneš sa svojom porodicom prvo? Tvoja sestra i njen muž su takođe muslimani. Omer se još više razljutio i okrenu prema sestrinoj kući.U to vrijeme, muslimanski učitelj Habbab ibn Arat je bio kod njih i učio ih Kuranu, i nekoliko trenutaka je Omer stajao i slušao. Zatim im je povikao da mu otvore vrata. Habbab se sakrio u jednu sobu a Omerova sestra je sakrila smotak na kojem su bili kuranski ajeti. Čim je otvorila vrata Omer ju je ošamario što god je mogao. Ona je pala, izbila zub i krv je oblila. Ona pogleda brata i reče kroz suze: Da Omere mi smo muslimani, i mi vjerujemo u Allaha i Njegova Poslanika. Možda ti nisi u pravu kao što misliš da jesi. Omer se postidio i prestade. Zatim upita: Šta je to bilo što sam maloprije čuo, ono učenje? Njegova sestra reče: Bojim se da ne podereš ako ti dadnem. Pa se Omer zakleo svojim bogovima da neće. Ona mu dade smotak, a on se očisti i pođe čitati: Ta Ha. Ne objavljujemo ti Kuran da se mučiš, već da bude pouka onome koji se boji, objavljuje ga Stvoritelj zemlje i nebesa visokih, Milostivi, koji je iznad Arša. Njegovo je što je na nebesima i što je na zemlji i što je između njih i što je pod zemljom. Ako se ti glasno moliš pa On zna i što drugom tajno rekneš i što samo pomisliš! Allah drugog boga osim Njega nema, najljepša imena ima!(TaHa 1-8). Kasnije tog dana, Omer je otišao Poslaniku savs, pa mu je Resul savs rekao: Nije li vrijeme da i ti postaneš musliman? Kaže Omer: Samo sam zbog toga i došao. Nema boga sem Allaha a Muhamed je njegov Poslanik. Poslanik savs je rekao: Allahu ekber! I svi prisutni su znali da je Omer prešao na islam.
Bio sam na velikim skupovima u toku mog života, i na zapadu i na bliskom istoku. U Winnipegu, najviše ljudi sam vidio na hokejaškim utakmicama, jer kao što sam već rekao tamo ima puno leda. Na jednu utakmicu dođe i do 20 000 navijača. I to je puno za jedan grad kao Winnipeg. U Mekki sam bio među 3 miliona klanjača na jednom namazu! I ovi ljudi nisu bili iz jedne nacije, niti su imali isti jezik. Kao što ćete vidjeti danas kad se mi poredamo u saffove da klanjamo, tako se u Mekki poreda 3 miliona ljudi u krugovima oko Kabe da obožava Allaha! Jednom sam gledao sa hotelskog prozora preko puta Harema taj roj od 3 miliona ljudi. A čim se čuo ezan, taj roj je bio poredan u fine redove za manje od 50 sek. Ko je skupio njihova srca? Samo Allah. Svih 3 miliona iz svih nacija, rasa i klasa nisu došli nizašto drugo osim da čine ibadet Allahu. Bilo je vrijeme kad se u Mekkanskoj dolini Allahu klanjao samo jedan čovjek, Resul savs, a svud oko njega lažni idoli. Mušrici su sjedili oko njega i gledali šta on to radi.Govorili bi: Kako možemo sjediti ovdje i dozvoliti Muhamedu da se klanja Allahu pred našim očima. Ko će ga poniziti među nama? Pa se javio Utba. On je uzeo crijeva od životinje koja je upravo bila žrtvovana njihovim kipovima i bacio ih na glavu Poslanika savs.Mušrici su se valjali od smijeha.Ali Poslanik savs nije ustajao sa sedžde.Njegova ćerka Fatima ra je dotrčala i skinula crijeva sa Poslanika savs. Ovo je samo jedan od primjera kako su pokušavali ismijati Poslanika savs i muslimane dok su oni učili čovječanstvo da se samo Allah obožava.Mušrici u Mekki su koristili tadašnje medije-poeziju- da usmjere mišljenje protiv poziva u Jednog Boga. Jedan doktor Damaud iz plemena Azd je došao da učini hadždž u Mekku, pa su mu rekli da ne sluša tog i tog čovjeka jer je on madžioničar, luđak itd. Pa je Damaud rekao sam sebi: Oni me plaše sa njim, skoro da pomšljam da stavim pamuk u uši da ga ne čujem. Ali onda je on pomislio:Ja sam doktor i prije sam liječio luđake, pa ću možda izliječiti i Muhameda. Pa nakon što je obavio tavaf, vidio je Poslanika savs kako sjedi u haremu Kabe. Priđe mu i reče polako: Muhamede, ja liječim ljude od takvih bolesti i Allah mi je dao da izliječim mnoge ljude, pa bi li htio da i tebi pomognem? Poslanik savs mu se okrenuo i reče:Zaista svaka hvala pripada Allahu, mi Mu zahvaljujemo i tražimo zaštitu od svega,koga Allah uputi niko ga nemože skrenuti a koga Allah ostavi u zabludi niko ga nemože na pravi put uputiti i svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Muhamed Njegov rob i Poslanik. Damaudova usta su ostala otvorena. Pa je progutao i rekao:Možeš li mi to još jednom ponoviti. Pa mu je Resul savs ponovio.Damaud se nasmiješio i reče:Allaha mi čuo sam riječi pjesnika, magičara, luđaka, ali nisam nikad čuo nešto ovako. Daj mi ruku da ti dadnem zakletvu na islam. Nema boga sem Allaha i Muhamed je Njegov Poslanik.
Načićete u Kuranu ajet za ajetom koji otvaraju oči čovječanstvu u realnost da je samo Jedan Bog.
Džubeir ibn Mutem je stajao iza Poslanika savs dok je on savs klanjao salatel magreb, i slušao je kuranske ajete. Resul savs je učio suru Gora, i Džubeir je čuo sljedeće ajete: Zar su oni bez Stvoritelja stvoreni ili su oni sami sebe stvorili?! Zar su oni nebesa i zemlju stvorili!? Ne nego oni neće da vjeruju!Zar su u njih riznice Gospodara ili zar oni vladaju?!(Tur,35-37). Džubeir ibn Mutem kaže: Kad sam čuo ove ajete, imao sam osječaj da mi je srce dobilo krila i znao sam da sam spoznao islam.
Braćo i sestre, gdje ćete biti za 100 godina? Bićete mrtvi. A gdje ste bili prije 100 godina? Bili ste ništa. Allah kaže u Kuranu: Zar je to davno bilo kad čovjek nije bio pomena vrijedan?! Mi čovjeka od smjese sjemena stvaramo da bi smo ga na kušnju stavili i činimo da on čuje i vidi. Mi mu na pravi put ukazujemo a njegovo je da li će zahvalan ili nezahvalan biti(Dahr3,1-3).
U tim ranim danima islama, Poslanik savs bi išao od šatora do šatora, plemena do plemena, govoreći im: Recite da nema boga osim Allaha i uspjećete! Danas, nakon više od 1400 godina, sljedbenici Muhameda savs, vjernici u Allaha, prenosimo te riječi i kažemo našim gostima danas: Recite da nema boga sem Allaha i uspjeh će biti vaš!
2002 Kulturni Centar Skandinavija
__________________________________________
