Grijesi siju njima slične grijehe i jedni druge rađaju, pa je tako robu teško da ih se prođe. Jedan od ispravnih prethodnika rekao je: „Kazna za jedan grijeh jeste grijeh koji dolazi poslije njega, a nagrada za dobro djelo jeste dobro djelo koje dolazi poslije njega. Tako i biva sve dok pokornosti i nepokornosti ne postano duboko urezani oblici i stalane osobine. Kada bi dobročinitelj prekinuo pokornost njegovoj duši bi bilo teško, zemlja bi mu bila tijesna pored sve svoje širine sve dok se ne vrati pokornosti. Kada bi zloćinac prekinuo svoju nepokornost i krenuo činiti pokornost bilo bi mu teško i prsa bi mu bila stiješnjena sve dok se ne bi vratio na grijeh.“
Musliman je dužan da pristupi pokornosti i ostavi nepokornost moleći Allaha, Azze ve Dželle, da mu usliša njegovo vjerovanje i u ukrasi ga u njegovom srce, te mu omrzne nevjerstvo i griješenje, i da ga učini od upućenih.“
21. Grijesi zabranjuju pokornost i odvraćaju od nje. Kada grijeh ne bi imao druge kazne osim da odvraća od pokornosti i da mu to bude zamijena i da se njime prekine put drugoj pokornosti bilo bi dovoljno štete. Grijesi sprječavaju pokornost i prekidaju puteve dobrih djela.
22. Nepokornost je razlog za prezrenost griješnoga roba pred Allahom, Azze ve Dželle, i padanja iz Allahovog oka. El-Hasen el-Basri rekao je: „Bili smo prezreni pa su Mu učinili nepokornost, a da su kod Njega bili ugledni On bi ih sačuvao.“ Kada rob postane prezren kod Allaha, niko mu počast neće ukazati. Uzvišeni kaže: ‘’A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoće radi.’’ (El-Hadž 18) Ako ih ljudi veličaju u vanjštini zbog straha od njihovog zla ili potrebe kod njih, oni su u njihovim srcima najmizerniji i najprezreniji.
23. Nepokornosti uvode roba pod prokletstvo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je prokleo one koji čine te grijehe . Ko ih čini, najpreči je da uđe pod ovo prokletstvo.
Prokleo je onu koja se tetovira i onu koja je tetovira, onu koja uvezuje tuđu kosu i onu koja traži da joj se uvezuje kosa.
Prokleo je one koje utanjuju svoje obrve. One koje se ukrašavaju i mijenjaju Allahovo stvaranje.
Prokleo je onoga koji uzima kamatu i koji daje, ko je zapisuje i ko svjedoči kamatnom ugovoru rekavši da su oni isti.
Prošao je pored magarca koji je bio žigosan po licu pa je rekao:„Neka Allah prokune onoga ko ga je žigosao.“
Prokleo je kradljivca koji ukrade jaje pa mu se ruka odsiječe i koji ukrade konopac pa mu se ruka odsiječe.
Prokleo je onoga koji prinese žrtvu nekome mimo Allahu.
Prokleo je onoga ko da utočište novotaru.
Prokleo je onoga ko proklinje svoje roditelje i mijenja međe.
Prokleo je one žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene.
Prokleo je vino, onoga ko ga pije, ko ga toči, ko ga prodaje, ko ga upuje, ko ga cijedi, kome se cijedi, ko ga nosi, kome se nosi, i ko se njime hrani.
Prokleo je onoga ko stavlja za metu živo biće da bi ga gađao.
Prokleo je slikare.
Prokleo je onoga koji psuje svoga oca, svoju majku, ko zavede slijepca sa pravoga puta, ko opći sa životinjom i ko radi ono što su radili pripadnici Lutovog naroda (homoseksualizam).
Prokleo je onoga ko daje i ko prima mito.
Prokleo je one koji posjećuju kaburove i koji na njima prave džamije i osvjetljavaju ih.
Prokleo je onoga ko ženi priđe u analni otvor.
Obavijesitio je da ona žena koja zanoći izbjegavajući postelju svoga muža meleki je proklinju sve dok ne osvane.
Obavijesitio je da ona žena koja zanoći izbjegavajući postelju svoga muža meleki je proklinju sve dok ne osvane.
Obavijestio je da onaj koji u svog brata uperi željezo (sablju) da ga meleci proklinju.
Allah, Azze ve Dželle, je prokleo u Svojoj Knjizi onoga ko Ga uznemirava ili ko uznemirava Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prokleo je onoga koji čini nered na zemlji i krši Allahov ugovor i prekida ono što je Allah naredio da se usupostavlja.
Prokleo je onoga koji skrije ono što je Allah objavio od jasnih dokaza i Upute.
Prokleo je one koji optužuju časne i nevine vjernice za razvrat.
Prokleo je one koji put nevjernika uzmu kao bolji vid upute od puta vjernika.
Allah i Njegov Poslanik su proklinjali za stvari slične ovima. Da je u tome samo zadovoljstvo onoga ko to čini tako što će biti od onih koje proklinje Allah i Njegov Poslanik i Njegovi meleci to bi bilo dovoljno kao poziv na ostavljanje.
Neka se zato pametni udalje od svake nepokornosti kako bi bili spašeni. Neka je Allah na pomoći.
24. Lišenost dove Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i meleka. Allah Uzvišeni naredio je Svome Vjerovjesniku da traži oprosta za vjernike i vjernice. Pojasnio je da meleki traže oprosta za njih. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo - one koji su bili dobri; Ti si, uisitnu, silan i mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela - Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!” (El-Gafir 7-9) Ovo je dova meleka za vjernike koji se kaju i koji slijede Njegovu Knjigu i Sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Koji nemaju drugog puta mimo toga. Niko mimo njih ne teži uslišavanju ove dove.
25. Grijesi uzrokuju Allahov zaborav na roba i zaborav roba na samog sebe. Kada Allah zaboravi Svoga roba onda nastupa propast u kojoj nema nade za spas. Uzvišeni kaže, u prijevodu značenja ajeta: ‘’O vjernici, Allaha se bojte, i neka svaki čovjek gleda šta je za sutra pripremio i Allaha se bojte jer On dobro zna šta radite. I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi griješnici.’’ (El-Hašr 18-19) Allah, Azze ve Dželle, obavijestio je da kažnjava one koji ostave takvaluk tako što sami sebe zaborave, tj., dadne da zaborave na svoje koristi i ono što će ih spasiti od Njegove patnje i što će utjecati na njegov vječni život, potpunu slast, radost i blagodat. Allah je dao da to sve zaboravi, kao kaznu zato što je zaboravio na Allahovu veličinu i strah od Njega. Zato što je zaboravio izvršavanje Njegove naredbe.
Vidiš li grješnika kako zapostavlja i ignoriše vlastitu korist. Allah je dao da zaboravi Njegov spomen, da slijedi svoju strast. Njegove ovodunjalučke i ahiretske koristi su se razišle i zanemario je svoju vječnu sreću. Zamijenio ju je najmanjom nasladom, a to je prolazna naslada u kojoj nema dobra. Rečeno je: „Snovi su poput sjene koja nestaje. Pametan čovjek ne biva zavaran njome.“ Najveća kazna jeste da rob zaboravi na sebe, da se zanemari, zapostavi svoje pravo, da zaboravi pomoć od Allaha i da je proda za obmanu, prezrenost po najnižoj cijeni. Zapostavio je ono bez čega ne može i što se ne može nadoknaditi.
Za sve što si zapostavio postoji nadoknada
A kada zapostaviš odnos prema Allahu
Za to nema nadoknade.
Allah, Azze ve Dželle, nadoknađuje sve što je mimo Njega, a za Njega se ništa ne nadoknađuje.
26. Grijesi izvode čovjeka iz kruga dobročinstva. Kazna griješenja jeste da grješnik bude spriječen da zaradi nagradu dobročinitelja. Kada dobročinstvo bude u direktnom kontaktu sa srcem zabranjuje mu griješenje, jer onaj koji čini dobročinstvo obožava Allaha kao da Ga vidi. To je zastor između njega i između želje da se počini grijeh, a kamoli da se u njega zapadne.
27. Grijesima se izostavlja nagrada vjernika, a koga ta nagrada i Allahova odbrana mimoiđe, mimoišlo ga je svako dobro koga je Allah posljedično vezao u Svojoj Knjizi za vjerovanje. To se očituje u stotinu odlika, a svaka od tih odlika je bolja od dunjaluka i svega što je na njemu. Evo nekih:
a) Velika nagrada, ‘’.., a Allah će sigurno vjernicima veliku nagradu dati.’’ (En-Nisa, 146)
b) Odvraćanje zala dunjaluka i Ahireta, ‘’Allah doista štiti vjernike, Allah sigurno ne voli nijednog izdajnika, nezahvalnika.’’ (El-Hadž 38)
c) Allahova zaštita, neće biti ponižen onaj koga On zaštiti, ‘’Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo, a onima koji ne vjeruju - zaštitnici su šejtani i oni ih odvode sa svjetla na tmine; oni će biti stanovnici Džehennema, oni će u njemu vječno ostati.’’ (El-Beqara 257) ‘’Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.’’ (El-Enfal 4)
e) Allahova prisnost s njima, ‘’... i nimalo vam neće koristiti tabor vaš, ma koliko brojan bio, jer je Allah na strani vjernika.’’ (El-Enfal 19)
f) Visoka pozicija i na dunjaluku i na Ahiretu, ‘’Allah će na visoke stepene uzdignuti one među vama koji vjeruju i kojima je dato znanje. - A Allah dobro zna ono što radite.’’ (Mudžadela 11)
g) Ponos i snaga, ‘’A snaga je u Allaha i Poslanika Njegova i u vjernika, ali licemjeri neće da znaju.’’(Munafikun 8)
h) Davanje dva udjela u milosti i svjetla pomoću kojeg idu i oprost njihovih grijeha, ‘’O vi koji vjerujete, Allaha se bojte i u Poslanika Njegova vjerujte, On će vam dvostruku milost Svoju darovati, i daće vam svjetlo pomoću kog ćete ići, i oprostiće vam - jer Allah prašta, i samilostan je .’’ (Hadid 28)
i) Sigurnost od straha na Dan kada strah bude žestok, ‘’Mi šaljemo poslanike samo zato da donose radosne vijesti i da opominju; neka se zato oni koji vjeruju i dobra djela čine ničega ne boje i ni za čim neka ne tuguju.’’ (El-En’Am 48)
j) ‘’Kur’an im je Uputa i lijek, “ - Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek..’’ (El-Fusilet 44)
Ovim se želi reći da je iman razlog pridobijanja svakog dobra na dunjaluku i Ahiretu. Svako zlo na dunjaluku i Ahiretu uzrokovano je nedostatkom vjere, pa kako robu može biti lahko da počini kakav grijeh koji će mu uzrokovati propast i na dunjaluku i na Ahiretu.
Ustrajavanje u grijesima uzrokuje prekrivanje srca, a postoji bojazan da se to nastavi i da uzrokuje činjenje djela koja čovjeka u potpunosti izvode iz vjerovanja. Zato je strah ispravnih prethodnika (selefu salih) bio velik, pa je jedan od njih rekao:„Vi se bojite grijeha, a ja se bojim nevjerstva.“
28. Griješenje uzrokuje prekidanje odnosa između roba i Gospodara. Kada se to desi robu se prekinu razlozi dobra, a za njega se vežu povodi zla, pa koji spas, koja nada i koji život postoji za onoga čiji su povodi dobra prekinuti, koji je presjekao između sebe i svoga Zaštitnika odnose, bez kojih ne može ni koliko je treptaj oka.
29. Grijesi čovjeka čine šejtanovim zarobljenikom u zatvoru njegovih strasti i lancima njegovih pohota. Griješnik je pritvoreni i okovani zarobljenik. Nema zatvorenika u gorem stanju od zatvorenika kojeg je porobio njegov najžešći neprijatelj. Nema tješnjeg zatvora od zatvora strasti, niti težeg lanca od lanca pohote. Pa kako će onda putovati ka Allahu i Vječnoj kući srce zarobljenog i okovanog zatvorenika. Neka je Allah na pomoći.
30. Grijesi čovjeka čine da bude na najnižoj društvenoj ljestivici. Allah je stvorio Svoja stvorenja u dva dijela, na višoj i nižoj poziciji. Učinio je Ilijjin kao konačno boravište viših, a ‘Esfele safilin’ kao konačno boravište najnižih. One koji su pokorni uzvisio je i na dunjaluku i na Ahiretu, a one koji su nepokorni učinio je na najnižem stepenu i na dunjaluku i na Ahiretu.
31. Grijeh ruši čovjekovu čast. Od kazni grijeha jeste gubljenje ugleda, stepena i počasti kod Allaha, Azze ve Dželle. Najčasnije stvorenje kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji. ‘’Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.’’ (El-Hudžurat 13)
Najbliži po stepenu Mu je onaj ko Mu je najpokorniji, shodno pokornosti roba Gospodaru, biva njegov stepen kod Njega. Kada Mu počini nepokornost suprotstavi se Njegovoj naredbi, ispadne iz Njegovog oka, a zatim bude izbačen iz srca Njegovih robova. Kada mu prestane ugled kod stvorenja i bude prezren kod njih, oni će prema njemu postupati prema tome. Među njima će najgore živjeti, gotovo neće biti ni spomenut, a niti cijenjen. Bit će prezrena stanja, nezaštićen, bez radosti i sreće. Slab spomen i padanje ugleda donose svaku tegobu, brigu i tugu. Tada nema radosti. Jedna od najvećih Allahovih blagodati prema pokornome robu jeste da Mu između svjetova njegov spomen i ugled podigne.
32. Allah, Azze ve Dželle, prezire grijehe. - ‘’Allah uništava kamatu, a unaprjeđuje milosrđa. Allah ne voli nijednog nevjernika, griješnika.’’ (El-Beqara 276) ‘’I ne brani one koji su u dušama svojim podmukli jer Allah nikako ne voli onoga ko je podmukao griješnik.’’ (En-Nisa 107)
Autor: Dr. Seid El Kahtani
