Da iseliš svoje srce iz ovozemaljskog doma i da ga nastaniš u ahiretskim divanima, zatim se usmjeriš ka Njemu i u potpunosti se posvetiš dubokom razmišljanju i proučavanju Kur’anskih ajeta i njihovom značenju i povodima njihove objave, tako da iz svakog ajeta uzmeš udio i svoje sudjelovanje. Sve ovo treba pružiti srcu, što je i njegov lijek.
Dakle, ovo su lahki i skraćeni putevi koji vode ka Najuzvišenijem, Allahu tebereke ve te’ala; sigurni putevi na kojima putnik zasigurno neće osjetiti strah, glad, žeđ, niti bilo kakvu neprijatnost. Na njima se neće susresti sa nekom od bolesti na koje se može naići na nekim drugim putevima. Na njima su čuvari koje je Allah, subhanehu ve te ala, postavio da štite i čuvaju (putnike, pobožne) i da ih brane. I niko, doista, neće moći spoznati dužinu tih puteva osim onog koji je spoznao ljudske puteve, njihove zablude, nesreće i presretače na njima.
(Ibn Kajjim, “Medaridžu-s-Salikin,” 2/29)
