Akida - Islamsko Vjerovanje -
● Širk se uzdigao na Zemlji, s kraja do na kraj, prije da’we šejha Muhammed ibn AbdulVehhaba, rahimehullah.
● Širk se uzdigao na Zemlji, s kraja do na kraj, prije da’we šejha Muhammed ibn AbdulVehhaba, rahimehullah.
● Od najvećih uzroka povratka širka je to što su ljudi koristili samo puke riječi, ne zaustavljajući se kod njihovih značenja, na kojima se grade propisi i koje je postavio Mudri Zakonodavac.
● Islam je predanost Allahu sa tewhidom, poslušnost Njemu kroz pokornost i odricanje od širka i njegovih pristalica.
● Pukim izgovaranjem riječi šehadeta, bez znanja o njegovom značenju niti djelovanja po onome što nalaže, mukelef (obveznik) time ne biva muslimanom, po konsenzusu.
● Potvrđivanje tewhidu rububijeta ne čini čovjeka muslimanom sve dok se ne bude pridržavao tewhidul uluhijeta, kojim se musliman razlikuje od mušrika.
● Neće biti vjera Islam ispravna osim odricanjem od taguta koji se obožavaju mimo Allaha, kao i njihovog proglašavanja nevjernicima.
● El-Illah (Bog) je obožavani, što je poznato značenje konsenzusom među učenjacima.
● Ibadet je skupni naziv za sve ono što Allah voli, od djela i riječi, tajnih i javnih.
● Ibadet je tewhid, jer je neslaganje između poslanika, alejhimusselam i njihovih naroda upravo bilo radi toga.
● Ibadet se neće zvati ibadetom osim sa tewhidom, i on se neće postići osim kufrom u taguta. Ako se sa ibadetom pomiješa širk poništava ga, jer je ostavljanje širka uslov za ispravnost ibadeta.
● Od odlika uluhijeta je opće savršenstvo u svakom pogledu u kojem nema nikakvog nedostatka na bilo koji način, a to nalaže da se ibadet usmjerava samo Allahu bez ikoga drugog.
● Usmjeravanje ibadeta samo Allahu je nešto što je potvrđeno razumom, Šerijatom i prirodom. Širk je nešto čija je odbojnost odbačena u svačijem razumu i prirodi i nemoguće je da sa njim dođe bilo koji od Šerijata.
● Osnove tewhida štite od širka i idolatrije, oko toga su se složile sve objave, na tome su se podudarila vjerovjesništva. Zbog toga niko nema pravo osim puko slijeđenja bez novotarija i idžtihada.
● Onaj ko obožava nekoga mimo Allaha je mušrik makar izgovarao ‘la ilahe illAllah,’ jer on izgovara nešto po čemu ne djeluje niti je ubijeđen u ono na šta ukazuje, niti je izvršio ono što nalaže, tj. tewhid i iskrenost.
● Istinoljubivost i iskrenost su nužno jedno sa drugim, ako ne postoji jednog neće postojati ni drugog. Onaj ko nije iskren on je mušrik, a onaj ko nije istinoljubiv je munafik.
Iz knjige “Vjerovanja imama tewhida”
