Hvala neka je Uzvišenom Allahu. Njega hvalimo, na Njega se oslanjamo i od Njega oprost tražimo. Utječemo se Allahu od zla naših duša i pokvarenih djela. Koga Allah uputi taj neće zalutati, a koga On u zabludi ostavi niko ga na pravi put neće izvesti. Svjedočim da nema boga osim Allaha Jedinog koji nema sudruga i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik….
Narav, ćud, temperament je, kako kažu islamski učenjaci, unutrašnja slika čovjeka, odnosno slika njegove duše sa svim svojstvima bila ona dobra ili loša. Prema tome, čovjek je spoj psihičke i fizičke komponente iz kojih proizilaze dvije slike odnosno dva izgleda.
Spoljašnji izgled je ona figura u kojoj je Allah, subhanehu ve teala, stvorio čovjeka i varira od osobe do osobe, bilo da je lijep, ružan ili između toga.
Unutarnji izgled je duševno stanje iz kojeg proizilaze djela bila ona dobra ili loša, bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Ovaj izgled stanja čovjekove duše ispoljava se kroz njegovo djelovanje na sredinu u kojoj živi. Na osnovu toga možemo rećI da se plemenitost duše ogleda u plemenitom ponašanju, što značI ako je ponašanje plemenito i duša je plemenita i suprotno.
Obaveza svakog muslimana je da nastoji biti plemenit u svim sferama svog života našto ukazuju i poslanikove riječI Muazu: ”…lijepo postupaj sa njihovom imovinom…” kada ga je poslao da uzme zekat od stanovnika jemena.
Na čovjeku je da se okiti svim lijepim vrlinama. Treba da bude plemenit I javno I tajno, da u društvu ljudi bude vedra lica, da bude širokogrudan I smiren I tome slično. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša…”. Ovaj hadis trebalo bi stalno da bude pred očima vjernika, jer čovjek kad zna da nije potpunog imana ukoliko ne popravi svoje ponašanje to će ga dodatno motivisati da se okiti lijepim osobinama I da ostavi besposlicu I gluposti.
Potpunost Šeri’ata u regulisanju odnosa
Jedan od ciljeva poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem je da upotpuni ljudski karakter. Potvrda za to su riječI Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:” Zaista sam poslan da upotpunim lijepo ponašanje kod ljudi.” Islamski učenjaci navode da su I prethodne objave koje je Allah dž.š. slao robovima Svojim, ukazivale na nužnost lijepih osobina. Međutim, naš šeri’at odlikuje se potpuno I jasno definisanim ponašanjem kako pojedinca tako I zajednice. Na primjer:
Pitanje odmazde za ubijene (El-Kisas):
Ako se desi da čovjek ubije čovjeka da li će se vršiti odmazda ili ne?
Islamski učenjaci navode primjer Jevreja gdje je odmazda bila šeri’atom propisana I nije bilo drugog rješenja. Kod Kršćana je bilo suprotno, što značI da je u njihovom šeri’atu obaveza bilo oprostiti. Naš šeri’at dolazi sa dva rješenja, a to je odmazda ili oprost. Ukoliko se izvršI odmazda biće to sprječavanje zla, a ako se oprosti to će biti dobročinstvo prema krivcu. Ovo upućuje na potpunost našeg šeri’ata koji čovjeku daje pravo izbora između oprosta I kazne, za razliku od prethodna dva. Nema sumnje da je naš šeri’at bolji od jevrejskog šeri’ata koji oštećenom uskraćuje pravo da oprosti, što može da bude njemu od koristi, a isto tako od kršćanskog šeri’ata koji propisuje praštanje a korist je možda u sprovedbi kazne.
Urođene i stečene osobine
U ljudskom ponašanju ima nešto što je nasljedno (npr. lijepo ponašanje), I to čovjek već pri samom rođenju ima kod sebe. Isto tako može da se rodi bez toga I da ga naknadno stekne bilo putem odgojno-obrazovnih ustanova, bilo od svojih roditelja I sl. Na ovo se odnose I riječI Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: ”Zaista kod tebe imaju dvije osobine koje Allah dž.š. voli: dobroćudnost I blagost. Reče Kajs: ”O, Allahov Poslaniče, jesam li te dvije osobine stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” Reče: ”Allah te sa njima stvorio.” Reče Kajs: ”Hvala Allahu koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah I Njegov Poslanik.” Ovaj hadis je dokaz da lijepa ćud može da bude urođena I stečena. Nema sumnje da je urođeno svojstvo bolje I vrijednije od stečenog, jer, čovjek kad se rodi sa lijepim ponašanjem to postaje dio njega I nema potrebe da se trudi da ga praktikuje, što bi bilo dodatno opterećenje za njega. To je blagodat od Allaha koju On daje kome hoće a uskraćuje kome hoće. Koga Allah ne stvori sa tim svojstvima ima priliku da ih naknadno stekne putem svakodnevne prakse, a primjere za to spomenut ćemo poslije.
Ko je bolji
Nameće se pitanje, ko je bolji? Čovjek sa urođenim svojstvima ili čovjek koji se bori I trudi da ih stekne. Odgovor na to je sljedećI:
-Jasno je da čovjek koji ima već urođene lijepe osobine je potpuniji sa strane prakticiranja jer nema potrebe za naporom da to sprovede u praksi. Zatim, neće mu se desiti da ga nešto od toga mimoiđe jer je to njegova priroda tako da ga bilo gdje sretneš naćI ćeš ga sa tim osobinama. S druge strane, čovjek koji ulaže napor da se okiti tim osobinama nema sumnje da će za taj trud biti nagrađen i u ovom pogledu je bolji od prethodnog. Vidimo dakle, prvi je bolji po pitanju potpunosti, dok drugi prednjači kada je u pitanju nagrada za uloženi trud. Potpuniji I bolji od ove dvojice je čovjek kojem Allah da I jedno I drugo. Iz svega ovog proizilazi da imamo četiri vrste ljudi:
1- onaj kome je uskraćena urođena I stečena plemenitost,
2- onaj kome je uskraćena urođena plemenitost,
3- onaj kome je darovana I urođena I stečena plemenitost,
4- onaj kome je darovana urođena plemenitost.
Najbolji su ljudi koji pripadaju trećoj grupi.
Oblasti lijepog ponašanja
Mnogi ljudi pod lijepim ponašanjem prvenstveno podrazumijevaju dobročinstvo među ljudima te zbog svoje kratkovidosti zaboravljaju nešto mnogo važnije a to je odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru. Kako postoji lijep odnos prema ljudima isto tako ima I lijep odnos prema Gospodaru, što značI da lijepo ponašanje dolazi do izražaja na dvije relacije tj,:
1- čovjek – Stvoritelj,
2- čovjek - čovjek.
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj, ogledaju se u tri stvari, a to su:
a) prihvatanje Allahove objave s ubjeđenjem,
b) prihvatanje I primjena Allahovih propisa,
c) prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem I zadovoljstvom.
Ove tri stvari su temelj na kome počiva odnos čovjek – Gospodar
Nastavit će se…. inšallah
preveo: Čaušević Enes
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini- UHUD-
Narav, ćud, temperament je, kako kažu islamski učenjaci, unutrašnja slika čovjeka, odnosno slika njegove duše sa svim svojstvima bila ona dobra ili loša. Prema tome, čovjek je spoj psihičke i fizičke komponente iz kojih proizilaze dvije slike odnosno dva izgleda.
Spoljašnji izgled je ona figura u kojoj je Allah, subhanehu ve teala, stvorio čovjeka i varira od osobe do osobe, bilo da je lijep, ružan ili između toga.
Unutarnji izgled je duševno stanje iz kojeg proizilaze djela bila ona dobra ili loša, bez potrebe za razmišljanjem ili planiranjem. Ovaj izgled stanja čovjekove duše ispoljava se kroz njegovo djelovanje na sredinu u kojoj živi. Na osnovu toga možemo rećI da se plemenitost duše ogleda u plemenitom ponašanju, što značI ako je ponašanje plemenito i duša je plemenita i suprotno.
Obaveza svakog muslimana je da nastoji biti plemenit u svim sferama svog života našto ukazuju i poslanikove riječI Muazu: ”…lijepo postupaj sa njihovom imovinom…” kada ga je poslao da uzme zekat od stanovnika jemena.
Na čovjeku je da se okiti svim lijepim vrlinama. Treba da bude plemenit I javno I tajno, da u društvu ljudi bude vedra lica, da bude širokogrudan I smiren I tome slično. Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ”Najpotpuniji iman je onog vjernika koji se najljepše ponaša…”. Ovaj hadis trebalo bi stalno da bude pred očima vjernika, jer čovjek kad zna da nije potpunog imana ukoliko ne popravi svoje ponašanje to će ga dodatno motivisati da se okiti lijepim osobinama I da ostavi besposlicu I gluposti.
Potpunost Šeri’ata u regulisanju odnosa
Jedan od ciljeva poslanstva Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem je da upotpuni ljudski karakter. Potvrda za to su riječI Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje kaže:” Zaista sam poslan da upotpunim lijepo ponašanje kod ljudi.” Islamski učenjaci navode da su I prethodne objave koje je Allah dž.š. slao robovima Svojim, ukazivale na nužnost lijepih osobina. Međutim, naš šeri’at odlikuje se potpuno I jasno definisanim ponašanjem kako pojedinca tako I zajednice. Na primjer:
Pitanje odmazde za ubijene (El-Kisas):
Ako se desi da čovjek ubije čovjeka da li će se vršiti odmazda ili ne?
Islamski učenjaci navode primjer Jevreja gdje je odmazda bila šeri’atom propisana I nije bilo drugog rješenja. Kod Kršćana je bilo suprotno, što značI da je u njihovom šeri’atu obaveza bilo oprostiti. Naš šeri’at dolazi sa dva rješenja, a to je odmazda ili oprost. Ukoliko se izvršI odmazda biće to sprječavanje zla, a ako se oprosti to će biti dobročinstvo prema krivcu. Ovo upućuje na potpunost našeg šeri’ata koji čovjeku daje pravo izbora između oprosta I kazne, za razliku od prethodna dva. Nema sumnje da je naš šeri’at bolji od jevrejskog šeri’ata koji oštećenom uskraćuje pravo da oprosti, što može da bude njemu od koristi, a isto tako od kršćanskog šeri’ata koji propisuje praštanje a korist je možda u sprovedbi kazne.
Urođene i stečene osobine
U ljudskom ponašanju ima nešto što je nasljedno (npr. lijepo ponašanje), I to čovjek već pri samom rođenju ima kod sebe. Isto tako može da se rodi bez toga I da ga naknadno stekne bilo putem odgojno-obrazovnih ustanova, bilo od svojih roditelja I sl. Na ovo se odnose I riječI Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas radijallahu anhu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao Ešedždžu Abdu-l-Kajsu: ”Zaista kod tebe imaju dvije osobine koje Allah dž.š. voli: dobroćudnost I blagost. Reče Kajs: ”O, Allahov Poslaniče, jesam li te dvije osobine stekao ili me je Allah sa njima stvorio?” Reče: ”Allah te sa njima stvorio.” Reče Kajs: ”Hvala Allahu koji me je stvorio sa dvije osobine koje vole Allah I Njegov Poslanik.” Ovaj hadis je dokaz da lijepa ćud može da bude urođena I stečena. Nema sumnje da je urođeno svojstvo bolje I vrijednije od stečenog, jer, čovjek kad se rodi sa lijepim ponašanjem to postaje dio njega I nema potrebe da se trudi da ga praktikuje, što bi bilo dodatno opterećenje za njega. To je blagodat od Allaha koju On daje kome hoće a uskraćuje kome hoće. Koga Allah ne stvori sa tim svojstvima ima priliku da ih naknadno stekne putem svakodnevne prakse, a primjere za to spomenut ćemo poslije.
Ko je bolji
Nameće se pitanje, ko je bolji? Čovjek sa urođenim svojstvima ili čovjek koji se bori I trudi da ih stekne. Odgovor na to je sljedećI:
-Jasno je da čovjek koji ima već urođene lijepe osobine je potpuniji sa strane prakticiranja jer nema potrebe za naporom da to sprovede u praksi. Zatim, neće mu se desiti da ga nešto od toga mimoiđe jer je to njegova priroda tako da ga bilo gdje sretneš naćI ćeš ga sa tim osobinama. S druge strane, čovjek koji ulaže napor da se okiti tim osobinama nema sumnje da će za taj trud biti nagrađen i u ovom pogledu je bolji od prethodnog. Vidimo dakle, prvi je bolji po pitanju potpunosti, dok drugi prednjači kada je u pitanju nagrada za uloženi trud. Potpuniji I bolji od ove dvojice je čovjek kojem Allah da I jedno I drugo. Iz svega ovog proizilazi da imamo četiri vrste ljudi:
1- onaj kome je uskraćena urođena I stečena plemenitost,
2- onaj kome je uskraćena urođena plemenitost,
3- onaj kome je darovana I urođena I stečena plemenitost,
4- onaj kome je darovana urođena plemenitost.
Najbolji su ljudi koji pripadaju trećoj grupi.
Oblasti lijepog ponašanja
Mnogi ljudi pod lijepim ponašanjem prvenstveno podrazumijevaju dobročinstvo među ljudima te zbog svoje kratkovidosti zaboravljaju nešto mnogo važnije a to je odnos čovjeka prema njegovom Gospodaru. Kako postoji lijep odnos prema ljudima isto tako ima I lijep odnos prema Gospodaru, što značI da lijepo ponašanje dolazi do izražaja na dvije relacije tj,:
1- čovjek – Stvoritelj,
2- čovjek - čovjek.
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj
Lijepe osobine, u odnosu čovjek – Stvoritelj, ogledaju se u tri stvari, a to su:
a) prihvatanje Allahove objave s ubjeđenjem,
b) prihvatanje I primjena Allahovih propisa,
c) prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem I zadovoljstvom.
Ove tri stvari su temelj na kome počiva odnos čovjek – Gospodar
Nastavit će se…. inšallah
preveo: Čaušević Enes
Fakultet šerijatskog prava, Islamski Univerzitet u Medini- UHUD-
________________________________________________________________________________
