srijeda, 13. veljače 2013.

Razgovor sa trenutkom !!!

Sjedio sam jednog dana kajući se pred Allahom zbog vremena koje je prošlo, pa pozvah jedan trenutak mog života i rekoh mu:

"Želim da mi se vratiš, kako bi te u dobro iskoristio."

"Zaista vrijeme ne staje" – odvrati trenutak.

"Hej, trenutak, vrati mi se da se okoristim o tebe i nadoknadim ono što sam propustio."

"A kako da ti se vratim kad su me pokrili listovi ispisani tvojim djelima?" – reče mi trenutak.

"Učini nemoguće i vrati se! Ta, koliko sam trenutaka poslije tebe protraćio."

"Da ja odlučujem, vratio bih ti se, ali onaj koga zoveš nikada u život kročiti neće. Knjiga tvojih djela ispisana je i dignuta Allahu."

"Kako ne možeš da mi se vratiš, a sa mnom razgovaraš?" – rekao sam.

"Zaista su trenuci u životu ili iskreni i voljeni prijatelji koji će se za tebe zalagati, ili mrski neprijatelji koji će protiv tebe svjedočiti, a ja, ja sam tvoj neprijatelj. A zar se neprijatelji sastaju?"

"Jao meni, u što sam to bacio vrijeme svog života! Vrati mi se, da radim dobra djela koja sam propustio."

Trenutak je šutio.

Zakukah. "Trenuče! Slušaš li me? Odgovori mi, molim te!"

On mi odvrati: "O ti koji si sam sebe zapustio, o ti koji si uzaludno rasipao vrijeme, zar ne shvataš da tražeći prošle, gubiš sadašnje trenutke za čiji ćeš povratak ponovo čeznuti. Ali kazat ću ti samo ovo: "Dobra djela zaista poništavaju hrđava." Pa požuri, čovječe, radi i trudi se bojeći se Allaha, a svako loše djelo poprati dobrim."