U Bagdadu je živio jedan bogat trgovac tekstilom. Jednom mu dođe neka djevojka i zatraži da nešto kupi. U toku razgovora otkri lice, a on, zapanjen tim, reče: “Tako mi Allaha, iznenađen sam onim što sam vidio”. “Ja nisam došla da nešto kupim, nego, evo već neko vrijeme dolazim u čaršiju ne bih li našla čovjeka koji mi se sviđa da se udam za njega. Kako vidim, ti si taj čovjek. Ja sam i bogata, pa šta misliš da se udam za tebe?”, upita ona. “Ja sam oženjen. Sa ženom sam se dogovorio da je neću mijenjati, a uz to s njom imam i dijete”, reče trgovac. Ona doda: “Zadovoljna sam da mi u sedmici dođeš dva puta”. On se složi s njenim prijedlogom, nakon čega sklopiše ugovor o vjenčanju, a potom se zaputiše do njenog stana gdje on proboravi neko vrijeme. Poslije ode svojoj kući i reče prvoj supruzi kako ga je jedan prijatelj pozvao sebi i zamolio da noći kod njega. Tu noć provede kod nove supruge, a poslije joj je dolazio skoro svakog poslijepodneva.
Tako je trajalo oko osam mjeseci, nakon čega prva supruga poče sumnjati, pa reče sluškinji: “Kada izađe, prati kuda će otići”. Kada je izašao iz kuće, ode do dućana, kao i obično, a kada nastupi podne zaputi se prema kući druge supruge. Sluškinja ga je pratila i kada je stigla u njegov novi komšiluk pitala je za kuću u koju je ušao. Rekli su joj da je to kuća te i te djevojke koja se udala za nekog bezaza - trgovca tekstilom. Brže-bolje vrati se gazdarici i o svemu je izvijesti, nakon čega gazdarica reče: “Nemoj da iko sazna za ovo”. Ona nije davala do znanja mužu da bilo šta zna, niti da je šta primijetila.
Tako je prošla godina, trgovac se teško razboli i ubrzo preseli na ahiret. Iz njega je ostalo osam hiljada zlatnika. Prva supruga odluči da po pravdi podijeli njegovu zaostavštinu, te od toga odvoji sedam hiljada muškom djetetu, a preostalu hiljadu razdijeli na dva jednaka dijela. Pesto zlatnika odvoji i stavi u kesu rekavši sluškinji: “Uzmi ovo i nosi u kuću one druge žene”. Reci joj da je sahibija umro i da je iza njega ostalo osam hiljada zlatnika. Djetetu pripada sedam, a nama dvijema osma hiljada, koju sam razdijelila na dva jednaka dijela. Reci joj da je to njen hakk - pravo, i da je selamim.”
Kada je sluškinja stigla, pokucala je na vrata kapije, ušla u kuću, izvijestila je šta se desilo s njenim mužem i prenijela sve što je poručila njena gazdarica. Ona je zaplakala, otvorila seharu, izvadila papir rekavši sluškinji: 'Vrati se svojoj gazdarici, puno je poselami od mene i kaži joj da me je on već otpustio. Vrati joj ovo zlato jer ja, nakon razvoda, nemam prava u njegovoj ostavštini.' Sluškinja se vratila i ispričala svojoj gazdarici šta se dogodilo.
Prevela: E.Z. (Novi Horizonti)
Tako je trajalo oko osam mjeseci, nakon čega prva supruga poče sumnjati, pa reče sluškinji: “Kada izađe, prati kuda će otići”. Kada je izašao iz kuće, ode do dućana, kao i obično, a kada nastupi podne zaputi se prema kući druge supruge. Sluškinja ga je pratila i kada je stigla u njegov novi komšiluk pitala je za kuću u koju je ušao. Rekli su joj da je to kuća te i te djevojke koja se udala za nekog bezaza - trgovca tekstilom. Brže-bolje vrati se gazdarici i o svemu je izvijesti, nakon čega gazdarica reče: “Nemoj da iko sazna za ovo”. Ona nije davala do znanja mužu da bilo šta zna, niti da je šta primijetila.
Tako je prošla godina, trgovac se teško razboli i ubrzo preseli na ahiret. Iz njega je ostalo osam hiljada zlatnika. Prva supruga odluči da po pravdi podijeli njegovu zaostavštinu, te od toga odvoji sedam hiljada muškom djetetu, a preostalu hiljadu razdijeli na dva jednaka dijela. Pesto zlatnika odvoji i stavi u kesu rekavši sluškinji: “Uzmi ovo i nosi u kuću one druge žene”. Reci joj da je sahibija umro i da je iza njega ostalo osam hiljada zlatnika. Djetetu pripada sedam, a nama dvijema osma hiljada, koju sam razdijelila na dva jednaka dijela. Reci joj da je to njen hakk - pravo, i da je selamim.”
Kada je sluškinja stigla, pokucala je na vrata kapije, ušla u kuću, izvijestila je šta se desilo s njenim mužem i prenijela sve što je poručila njena gazdarica. Ona je zaplakala, otvorila seharu, izvadila papir rekavši sluškinji: 'Vrati se svojoj gazdarici, puno je poselami od mene i kaži joj da me je on već otpustio. Vrati joj ovo zlato jer ja, nakon razvoda, nemam prava u njegovoj ostavštini.' Sluškinja se vratila i ispričala svojoj gazdarici šta se dogodilo.
Prevela: E.Z. (Novi Horizonti)
