469. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Pet je obaveza muslimana prema muslimanu: da mu odvrati selam, da ga obiđe kada se razboli, da mu klanja i isprati dženazu, da se odazove njegovom pozivu i da mu nazdravi kada kihne." (Muttefekun alejhi)
470. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s.: "Svemogući i Uzvišeni Allah će na Sudnjem danu reći: 'O sine Ademov, razbolio sam se, pa me nisi obišao!' 'Gospodaru, kako ću Te obići, ta Ti si Gospodar svjetova?!', reći će on, a Allah će mu odgovoriti: 'Zar nisi znao da se Moj rob, taj i taj, razbolio pa ga nisi obišao? Zar nisi znao da bi Me, da si ga obišao, kod njega našao? O sine Ademov, tražio sam da Me nahraniš, pa Me nisi nahranio!' 'Gospodaru, kako ću Te nahraniti, ta Ti si Gospodar svjetova?!', reći će on, a Allah će mu odgovoriti: 'Zar nisi znao da je Moj rob, taj i taj, tražio da ga nahraniš, pa ga nisi nahranio? Zar nisi znao da bi to, da si ga nahranio, kod Mene našao? O sine Ademov, tražio sam da Me napojiš, pa Me nisi napojio!' 'Gospodaru, kako ću Te napojiti, ta Ti si Gospodar svjetova?!', reći će on, a Allah će odgovoriti: 'Moj rob, taj i taj, je tražio da ga napojiš, pa ga nisi napojio! Zar nisi znao da bi to, da si ga napojio, kod Mene našao?'" (Muslim)
471. Ebu-Musa, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Obiđite bolesnog, nahranite gladnog, oslobodite zarobljenog!" (Buhari)
472. Sevban, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: "Kada musliman ode u obilazak brata muslimana, on je u dženetskoj "harfi", sve dok se ne vrati." "Šta je to dženetska "harfa"?", upita neko, a Poslanik odgovori: "Utrgnuto dženetsko voće!" (Muslim)
473. Alija, r.a., veli: "Čuo sam Resulullaha, s.a.v.s., kad kaže: "Kada musliman jutrom obiđe muslimana, blagosivlje ga (dovu mu uči) sedamdeset hiljada meleka, sve dok ne omrkne, a kada ga obiđe navečer, blagosilja ga sedamdeset hiljada meleka sve dok ne osvane, i ima (za nagradu) ubrane dženetske datule." (Tirmizi)
474. Enes, r.a., kaže: "Jedan dječak Židov služio je Allahovog Poslanika, s.a.v.s., pa se razboli. Poslanik, s.a.v.s., došao je da ga obiđe, sjeo je kod njegove glave i rekao mu: 'Primi islam.' Dječak pogleda u svoga oca, koji bijaše prisutan. Otac mu reče: 'Poslušaj Ebu-Kasima.' Dječak primi islam. Izašao je Poslanik, s.a.v.s., govoreći: 'Hvala Allahu Koji ga je spasio od vatre džehenemske.'" (Buhari)
475. Prenosi Aiša, r.a., da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., prilikom obilaska bolesnika, bliže rodbine, potrao ga svojom desnom rukom i rekao: "Allahumme rabbennasi, ezebilbe se, išfi, enteššafi la šifae illašifauke, šifaen lajugadiru sekama" (Moj Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu, izliječi, Ti liječiš, nema lijeka osim Tvoga, izliječi lijekom poslije koga nema bola). (Muttefekun alejhi)
476. Ebu-Abdullah Osman b. Ebu el-'As, r.a., prenosi da se on potužio Resulullahu (s.a.v.s.) na bolove koje osjeća u tijelu, pa mu je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Stavi ruku na mjesto gdje te boli i reci: 'Bismillah' tri puta, a onda prouči sedam puta: 'Utječem se Allahovoj moći i kudretu od zla što ga osjećam i bojim ga se!'" (Muslim)
477. Ibn-Abbas, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko posjeti bolesnika kojem nije došao njegov edžel (smrt), neka kod njega rekne sedam puta: "Molim velikog Allaha, gospodara velikog Arša, da te izliječi: (ESELULLAHE EL - AZIM, RABBEL ELARŠIL, AZIM EN JEŠFIJEK). Allah će ga izliječiti od te bolesti." (Ebu-Davud, Tirmizi)
478. Ibn-Abbas, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao kod nekog beduina da ga obiđe, a imao je običaj da kada uđe kod bolesnika, rekne: "Ništa, ništa, to je čišćenje od grijeha, inšaallah (tj. bolest te čisti od grijeha)." (Buhari)
479. Ebu Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Džibril došao kod Vjerovjesnika, s.a.v.s., pa mu rekao: "O Muhammede, potužio si se (da si bolestan)?" "Da!", odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s., a Džibril reče: "Bismillahi erkike min Kulli šejin ju'zuke min Kulli nefsin evejanin hasidin Allahu ješfike bismillahi erkike." (Allahovim imenom te liječim) od svega što te ezijjeti, od zla svake duše, ili oka koje zavidi; Allah je tvoj liječnik, Allahovim imenom te liječim." (Muslim)
480. Aiša, r.a., veli: "Čula sam Allahova Poslanika, s.a.v.s., kako, naslonjen na mene, kaže: 'Bože moj, oprosti mi, smiluj mi se i sastavi me sa najodabranijom skupinom (poslanicima), tj. (podari mi smrt)!'" (Muttefekun alejhi)
481. Mu'az, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "U koga posljednje riječi (na ovom svijetu) budu: "La ilahe illallah" - ući će u Džennet." (Ebu-Davud, Hakim)
482. Ummu Seleme, r.a., priča: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., ušao je kod Ebu-Seleme, a njegov pogled se već ukočio, pa mu je zatvorio oči, a potom rekao: 'Kada duša izađe, pogled je prati!' Tada su neki ukućani počeli glasno plakati, pa Resulullah, s.a.v.s., reče: 'Ne prizivajte sebi ništa osim dobra, jer meleki aminaju na sve što izgovorite', a zatim dodade: 'Bože moj, oprosti Ebu-Selemi, podigni mu deredžu među onima koji su uputu slijedili i budi mu zastupnik među potomcima. Oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svjetova, i učini mu kabur prostranim i svijetlim!'" (Muslim)
483. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ove riječi: "Uzvišeni Allah kaže: 'Nema druge nagrade sem Dženneta Mome robu mu'minu, kada mu oduzmem najdražu osobu na ovom svijetu, pa mirno i strpljivo podnese gubitak, nadajući se Mojoj nagradi.'" (Buhari)
484. Ibn-Omer, r.a., pripovijeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., u društvu s Abdurrahman b. Avfom, S'ad b. Ebi Vekkasom i Abdullah b. Mes'udom, r.a., obišao S'ad b. 'Ubadeta, pa je zaplakao. Kada su prisutni vidjeli da Allahov Poslanik, s.a.v.s., plače, i oni su se rasplakali, pa im on reče: "Poslušajte! Zaista Allah ne kažnjava zbog suza očnih, niti zbog tuge srčane, nego kažnjava ili milost ukazuje zbog ovoga" - pokazavši na jezik! (Muttefekun 'alejhi)
485. Enes, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., ušao kod sina Ibrahima, a on na izdisaju, pa je zaplakao i suze prolio. Tada mu Abdurrahman b. Avf reče: "Zar i ti, Allahov Poslaniče?!", a on odgovori: "Ibn Avfe, zaista je ovo rahmet, milost Allahova!", a zatim dodade: "Oko suzi i srce žali, ali nećemo izgovoriti ništa osim onog čime je zadovoljan naš Gospodar. Uistinu, smo mi zbog rastanka s tobom, o Ibrahime, ožalošćeni!" (Buhari)
486. Ebu-Hurejre, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Ko prisustvuje dženazi dok se namaz obavi (klanja), imat će za to (nagradu) jedan 'kirat', a ko prisustvuje do njenog ukopa imat će dva 'kirata'." "Šta su to dva 'kirata'?", upita neko, a Poslanik odgovori: "Kao dva velika brda." (Muttefekun alejhi)
487. Aiša, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: "Svakom mejitu, kojem dženazu klanja skupina od stotinu (ili više) muslimana, i svi se za njega zauzmu (šefaat učine), zauzimanje će biti primljeno." (Muslim)
488. Mersed b. Abdullah el-Jezeni pripovijeda: "Malik b. Hubejre imao je običaj, kada hoće klanjati dženaza - namaz pa bude malo ljudi, da ih podijeli na tri safa, a zatim kaže: 'Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: - Kome dženazu klanjaju tri safa ljudi, zaslužio je Džennet!'" (Ebu-Davud, Tirmizi)
489. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Požurite sa dženazom, jer, ako je dobra, onda je nosite dobru (koje je čeka), a ako je loša, onda zlo skidate sa svojih vratova." (Muttefekun alejhi)
490. Ebu Se'id el-Hudri, r.a., prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., govorio: "Kada se dženaza postavi (položi) i ljudi je ponesu na svojim ramenima, pa ako je dobra ona kaže: 'Požurite!' A ako je loša, ona veli svojoj porodici: 'Teško meni, kuda idete sa mnom?' Njen glas čuje sve osim čovjeka, a da ga čovjek čuje, onesvijestio bi se!" (Buhari)
491. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Duša vjernika je privezana za njegov dug (ne stigne na svoje odredište), sve dok se ne podmiri." (Tirmizi)
492. Ebu-'Amr (a neki vele Ebu-'AbduIlah, odnosno Ebu-Lejla Usman b. Affan, r.a., veli: "Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., završio s ukopom umrlog, stao bi nad njim (njegovim kaburom) i rekao: 'Tražite oprosta vašem bratu i molite Allaha da ga učvrsti, jer njega sada ispituju.'" (Ebu-Davud)
493. Aiša, r.a., prenosi da je neki čovjek rekao Vjerovjesniku, s.a.v.s.: "Moja je majka dušu ispustila iznenada, a da je išta progovorila, smatram da bi sadaku učinila, pa hoće li ona imati nagradu ako ja sadaku za nju podijelim?" "Hoće", odgovori Vjerovjesnik, s.a.v.s.. (Muttefekun alejhi)
494. Ebu-Hurejre, r.a., veli da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada čovjek umre, prekidaju se njegova djela, osim u tri slučaja: trajna sadaka, znanje kojim se (iza njega) koristi i dobro odgojeno dijete koje mu dovu čini." (Muslim)
495. Enes, r.a., pripovijeda: "Pronesena je jedna dženaza i ljudi su se o njoj lijepo izrazili, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Vedžebet.' Potom je pronesena druga, pa su se ljudi o njoj ružno izrazili, a Poslanik, s.a.v.s., ponovo je rekao: 'Vedžebet.' Omer b. el-Hattab, r.a., tada reče: 'Šta znači Vedžebet?', a Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'O prvom ste se izrazili lijepo, pa zaslužuje Džennet, a o drugom ste se izrazili ružno, pa zaslužuje vatru (Džehennem). Vi ste Allahovi svjedoci na zemlji.'" (Muttefekun alejhi)
496. Enes, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s.: "Svakog muslimana kojem umre troje maloljetne djece, Allah će, iz Svoje samilosti prema njima, uvesti u Džennet." (Muttefekun alejhi)
497. Ashab Sahr b. Veda'a el-Gamidi, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Gospodaru moj, Ti podari berićet mome ummetu u ranjenju (ranom ustajanju)", a imao je običaj kada pošalje izvidnicu ili vojsku, da ih pošalje ranim jutrom." (Ebu-Davud, Tirmizi)
498. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Kada bi ljudi znali o samotnom putovanju ono što ja znam, ne bi nikada jahač (konjanik) krenuo noću na put sam." (Buhari)
499. Džabir, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., namjeravajući krenuti u borbu, rekao: "O muhadžiri i ensarije! Među vašom braćom ima ljudi koji nemaju ni imetka ni porodice, pa neka svaki od vas pridruži sebi dvojicu ili trojicu od njih, jer niko od nas nema pravo na jahalicu koja ga nosi, sem smjene jednog od njih." Džabir veli: "Pa sam pridružio sebi dvojicu ili trojicu i nisam devu, koju sam posjedovao, jahao ništa više od njih (smjenjivali smo se na njoj podjednako)." (Ebu-Davud)
500. Ibn-Omer, r.a., prenosi da bi Allahov Poslanik, s.a.v.s.,, kada bi zajahao svoju devu da krene na put, tri puta donio tekbir ("Allahu ekber"), a zatim rekao: "Hvaljen neka je Onaj Koji nam je ovo potčinio, mi to sami ne bismo mogli postići, i mi ćemo se sigurno Gospodaru svome vratiti! Gospodaru naš, molimo Te na ovom našem putovanju za dobročinstvo i bogobojaznost, i za djela s kojima ćeš Ti biti zadovoljan. Gospodaru naš, olakšaj nam ovo putovanje i skrati nam njegovu razdaljinu (čineći ga udobnim)! Gospodaru naš, Ti si saputnik na putu i zastupnik porodici. Gospodaru naš, utječem Ti se od poteškoća puta, od tužnih i sjetnih prizora i ružna povratka u imetku, porodici i djeci." A kada bi se vratio, izgovorio bi te riječi i dodao: "Vraćamo se, tevbu čineći, robujući i zahvaljujući Gospodaru našem!" (Muslim)
501. Džabir, r.a., pripovijeda: "Kada bismo se (za vrijeme putovanja) popeli na kakav brežuljak (uzvišicu), učili bismo tekbir 'Allahu ekber', a kada bismo sišli u dolinu, učili bismo tesbih 'Subhanallah!'" (Buhari)
502. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je neki čovjek rekao: "O Allahov Poslaniče, hoću putovati, pa me posavjetuj!" Na to mu Resulullah, s.a.v.s., reče: "Drži se bogobojaznosti i tekbir donosi na svakom prijevoju (brežuljku)", a kada je čovjek otišao, dodao je: "Gospodaru moj, skrati mu put i olakšaj mu ga!" (Tirmizi)
503. Od Ebu-Musa El-Ešarije, r.a., prenosi se: "Bili smo na putu sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., pa kada bismo stigli u neku prostranu dolinu, glasno bi rekli: LA ILAHE ILLALLAH ALLAHU EKBER.' Naši glasovi bi se razlijegali. Allahov Poslanik, s.a.v.s., tom prilikom reče: 'O ljudi, budite milostivi prema sebi. Zaista Vi ne dozivate gluhog niti odsutnog. Zaista je On sa vama. On čuje i blizu je.'" (Muttefekun alejhi)
504. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Tri dove su, bez sumnje, primljene (uslišane); dova mazluma - onoga kome je nepravda učinjena, dova musafira i roditeljsko proklinjanje svoga djeteta." (Ebu-Davud, Tirmizi)
505. Havla bint Hakim, r.a., veli da je čula Resulullaha, s.a.v.s., kad kaže: "Ko stigne u neko mjesto, pa rekne: 'Utječem se Allahovim savršenim riječima od zla onoga što je stvorio', neće mu ništa naškoditi sve dok ne ode iz tog mjesta." (Muslim)
506. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi od Allahova Poslanika, s.a.v.s., ove njegove riječi: "Putovanje je dio (džehenemske) patnje: uskraćuje vam hranu, piće i san, pa kada neko od vas postigne cilj svog putovanja, neka požuri svojoj porodici." (Muttefekun alejhi)
507. Džabir, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada neko od vas dugo odsustvuje (od kuće), neka nipošto ne dolazi porodici (ženi) u noćno doba." (Muttefekun alejhi)
508. K'ab b. Malik r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., pri povratku s puta, svraćao prvo u džamiju i klanjao dva rekata. (Muttefekun alejhi)
509. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nije dozvoljeno ženi, koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan, krenuti na put od jednog dana i noći (dužine dana i noći), bez mahrema rođaka za koga se ne može udati." (Muttefekun alejhi)
510. Ibn-'Abbas, r.a., veli da je čuo Vjerovjesnika, s.a.v.s., kad kaže: "Neka se čovjek nipošto ne osamljuje sa ženom (koja mu nije bliži rod), ako s njom nije njen mahrem (osoba za koju se ne može udati), a žena neka ne putuje bez mahrema!" Neki čovjek mu reče: "O Allahov Poslaniče, moja žena krenula je na hadž, a ja sam upisan za taj i taj pohod (vojnu)?" Poslanik mu na to reče: "Idi i hadž obavi sa svojom ženom!" (Muttefekun alejhi)
511. Ebu-Umame, r.a., prenosi da je čuo Allahova Poslanika, s.a.v.s., kad kaže: "Učite Kur'an, jer će on doći na Sudnjem danu da se zauzima (šefaat čini) za svoje učače." (Muslim)
512. Osman b. 'Affan, r.a., prenosi da je Resulullah, s.a.v.s., rekao: "Najbolji među vama je onaj koji Kur'an nauči, a zatim njemu druge poučava." (Buhari)
513. Aiša, r.a., prenosi ove riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: "Onaj ko vješto uči Kur'an, će biti u društvu s pisarima (melekima) časnim i čestitim, a ko ga uči zamuckujući i s poteškoćom, imat će dvije nagrade." (Muttefekun alejhi)
_______________________________________________________________________________
