Hvala Allahu Koji je Svojim bogobojaznim robovima olakšao put do Njegova zadovoljstva, pokazao im Pravi put, vodiljom na njemu učinio slijeđenje Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, uzeo ih za robove koji samo Njega priznaju za Gospodara i mimo Njega ne traže zaštitnika. Izjavljujemo da je Muhammed Njegov odabrani rob i Poslanik koji ne govori po svom hiru nego po Objavi koja mu se obznanjuje. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, se rodio u periodu znatnog mraka koji je predvodio Kurejšije i čitavo čovječanstvo. Nepravda, širk, obožavanje kipova, zlostavljanje, oholost, potčinjavanje ljudi i njihovo prisiljavanje da uvažavaju i uzdižu druge mimo Allaha, dželle ša’nuhu, i poklanjanje svih vrsta ibadeta drugima, a ne Allahu, dželle ša’nuhu, je ogledalo tog mraka. Napokon dolazi do svjetlosti slanjem Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji sa sobom donosi nur objave, svjetlost imana koji ċe za kratko vrijeme osvjetliti dotadašnju tamu i izvesti čovječanstvo iz tjeskobe u prostranstvo, iz tame na svjetlo, iz poklanjanja ibadeta mimo Allahu u potpunu predanost Allahu, dželle ša’nuhu, i obožavanje samo Njega. Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, potiče iz najuglednijeg plemena koje se ističe mnogim odlikama a koje nisu prisutne kod ostalih plemena. Kao što znamo i ovaj detalj ċe igrati veoma značajnu ulogu u misiji našeg Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i taj detalj često ċe dolaziti do izražaja te se neċe moċi osporiti. Taberani bilježi sa dobrim lancem prenosioca od Alije, radijallahu ‘anhu, od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Potičem is braka potomaka Ademovih, a ne iz razvrata. Rodili su me majka i otac i nisam zapahnut ni najmanjim džahilijjetom.” (Sahihul Džamia) Ime mu je odabrao Abdulmuttalib na dan kada ga je osunetio, nazvavši ga Muhammed, ime koje nije bilo poznato kod prijašnjih Arapa. Ovo ime znači hvaljen, kao što je to kazao sam Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, u hadisu koga bilježi imam Buhari od Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Zar se ne čudite kako me je Allah zaštitio od psovki Kurejševiċa i prokleo ih, psovali su neuglednog i proklinjali nepoznatog, a ja sam Muhammed.” Iz ovog hadisa razumijemo da ime Muhammed sāmo sebe hvali. Zaštiċeno je od bilo kakvog iskrivljivanja i ne dozvoljava osim uvažavanje. Zbog toga se ne trebamo čuditi zbog čega je toliki sukob između muslimana i ostalih.
Poruke, pouke i propisi
Bitnost odgajanja djece u prirodi utječe na prirodnost ove vjere. Rezultat uskogrudnosti kod muslimana današnjice je upravo zbog toga što se odrastanje i odgajanje dešavaju na jedan vještački način. To je očekivan rezultat življenja u okruženju grijeha kao što su blud, laž, obmana, razni vidovi zlostavljanja, nenormalan način života, tijesne kuċe, dvorišta, nedostatak prirodnih ljepota kao što su sunce, zelenilo itd. Teško je očekivati da generacije koje stasavaju u ovakvim okolnostima mogu biti predvodnice čovječanstva u izvođenju iz tjeskoba Dunjaluka u prostranstva Dunjaluka i Ahireta. Prvi ders kojeg učimo iz ove lekcije jeste da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgajan u prirodnim uslovima koji su srodni prirodnosti insana. Zbog toga je Muhammed Gazali rekao u svojoj knjizi ‘Fikhu sira’: “Odrastanje djece na selima ubrizgava prirodnost koja je potrebna za prirodan razum, razmišljanje i osjeċaj, te je zbog toga opasno da djeca žive u tjeskobi i uskraċenosti prirodnih blagodati.” Ovaj običaj slanja djece na sela ili u pustinju su imali Arapi prije islama, taj običaj su naslijedili od prijašnjih Poslanika. Pustinja, doline, brda, šume i rijeke imaju velik utjecaj na očuvanje prirodne ljudske svijesti, pa zbog toga su i ostali ashabi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, često izvodili svoju djecu van naselja i u predjele slične ovakvima i zbog toga nije čudno zašto su bili predvodnici dobra i veliki lavovi islama. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pohvalio prostranu kuċu, smatrajuċi je razlogom raspoloženja. Ibn-Hiban bilježi u svome Sahihu od Sa’da, a on od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “U četiri stvari je zadovoljstvo: pobožna žena, prostrana kuċa, dobar komšija i ugodna jahalica. A u četiri stvari je tjeskoba ili nezadovoljstvo: loša žena, loš komšija, loša jahalica i tijesan stan.”
Šejtan neprestano pokušava da odvraća od programa pozivanja Allahu
Uzvišeni je počastio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s tim što mu je oprao njegovo srce imanom. Džibril, ‘alejhisselaam, izvadio je šejtanski udio iz Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, srca i na taj način ga učinio pravim da´ijom koji ċe pozivati istini Milostivog. Ovo je velika pouka svim da’ijama da moraju čistiti svoja srca od srčanih bolesti, tj. šejtanskih vesvesa i imati na umu da će ovaj Allahov neprijatelj neprestalno odvraćati od pozivanja Allahu, dželle ša’nuhu. Muslim bilježi u svom Sahihu od Abdullaha b. Mes’uda da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nema nikog od vas a da sa njim nije saveznik od džinna i saveznik od meleka. Rekoše: “Zar i sa tobom o Allahov poslaniče?” Reče: “Da, i sa mnom, osim toga što me je Allah pomogao protiv njega, pa mi se pokorio I ne naređuje mi osim dobro.” Također, imam Muslim bilježi od ‘Aiše radijallahu ‘anha, žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je on jedne noći izašao od nje pa je rekla: “Probudila mi se ljubomora pa sam došla da vidim šta radi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Zbog čega si ljubomorna o ‘Aiša?’ Odgovorila sam: ‘A zar da ne budem ljubomorna u pogledu tebe?’ Rekao je: ‘Je li to s tobom došao tvoj šejtan?’ Upitala sam: ‘O Allahov Poslaniče, zar je sa mnom šejtan?’ Rekao je: ‘Da.’, Upitala sam: ‘Zar i sa tobom o Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Da, međutim, pomogao me je moj Gospodar protiv njega, pa mi se pokorio.’” Iz hadisa možemo razumjeti da je Poslanikov šejtan primio islam ili da je izrazio predanost i pokornost pa mu nije naređivao zlo. Najbolji vid borbe protiv šejtana je Kur’an i dova, a šejtanu je iz Kur’ana najteže podnijeti, Ajetul Kursi, tj. Suretul-Bakare i sure El-Muavizetejn (Al-Felek i An-Nas). U Buharijinom sahihu stoji da je Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, rekao: “Postavio me je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da vodim brigu o zekatu u Ramazanu, pa mi neko poče krasti hranu. Uhvatio sam ga i rekao: ‘Izvešċu te pred Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem! Pa mi reče: ‘Ja sam potreban, imam dug, porodicu i imam veliku potrebu.’ Pa sam ga pustio. Nakon što osvanu reče mi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘O Ebu-Hurejre, šta ti je uradio tvoj zarobljenik juče?’ Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, zakukao je zbog velike potrebe i porodice pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Reče: ‘Znaj da ti je slagao, vratit ċe se.’ Pa sam znao da ċe se vratiti zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ‘vratit ċe se’, pa sam se pripremio da me ne iznenadi. Dolazi treći put i traži hranu pa sam ga uhvatio i rekao mu: ‘Odvešću te pred Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer ovo je treċi put, pomislih da se nećeš vratiti, a ti si se vratio.’ Reče: ´Pusti me, podučit ću te riječima s kojim će ti Allah pomoći.’ Rekao sam: ‘Koje su to riječi?’ Reče: ‘Kada legneš u postelju, prouči Ajetul-Kursi (Allah je nema drugog Boga osim Njega, Živi i Vječni ….), pa će ti od Allaha neprestano zaštita biti i neće ti se približavati šejtan dok ne osvaneš. Zatim sam obavjestio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa on reče: ‘Istinu ti je rekao, a on je lažov, znaš li s kim razgovaraš veċ tri noċi?’ Rekao sam: ‘Ne znam.’ Rekao je: ‘To je šejtan.’ Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Ne činite svoje kuće kaburovima, jer u kući u kojoj se uči sura Al-Bekara šejtan neće ući.” (Muslim u Sahihu, Ahmed u Musnedu) Iz navedenih predaja koje su samo dio rečenog o šejtanskim prilazima i bolestima koje nosi sa sobom ima pouke za svakog muslimana i muslimanku, a posebno za one koji se bave preuzimanjem misije od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Dakle, uspješan da´ija će Ajetom Kursi, tj. surom Al-Bekara i istovremeno kratkim surama kao Al-Felek, An-Nas i Ihlas, zaštiti sebe, svoju kuċu, kako bi uspješnije obavljao veliku misiju s kojom je zadužen. Nema sumnje da je dova veliko oružje u borbi protiv šejtana pa zbog toga ako vjernik veže svoje srce za Allaha, dželle ša’nuhu, putem dove, moleċi Ga jutrom i večeri bez imalo sumnje bit ċe stavljen pod Allahovu zaštitu, a s druge strane udaljit ċe šejtana od sebe, svoje vjere i svog života. Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “I reci: ‘Tebi se ja, Gospodaru moj, obraċam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraċam da me od njihova prisustva zaštitiš!« (Al-Mu’minun, 97-98) Prenosi se od Ebu-Hurejre da je došao čovjek Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “O Allahov Poslaniče, nisam ništa čudnije vidio od onog što sam juče vidio. Reče: ‘Da si rekao kada si osvanuo utječem se Allahovim riječima od zla koje je stvorio, ne bi ti naškodilo.’” (Sahihul Muslim)
Koristi čuvanja stada u pogledu čišćenja duše
Biti pastir je plemenit posao. Njega su obavljali svi Allahovi poslanici. On poziva i podstiče roba na ustrajno razmišljanje o Allahovim stvorenjima koja su oko nas. To razmišljanje proizvodi jaku vezu između roba i njegova Gospodara, Onog Koji je stvorio ovaj kosmos, nebesa, zemlju, brda, drveċa, mora itd. U ovakvom stanju duša se čisti i uklapa u čistoću prirode. Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “Zar ne znaš da Allaha hvale oni koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako ċe Mu se moliti, i kako ċe Ga hvaliti, a Allah dobro zna šta oni rade.” (Nur, 41) “Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce i Mjesec i zvijezde i planine, i drveċe i životinje i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoċe radi.” (Al-Hadždž, 18) Ako vjernik želi da održava čistoću svoje duše i oslobodi se ovog dinamičnog tempa življenja u kojem se mi nalazimo, neka odvoji dio vremena kako bi boravio u prirodi, razmišljajući o sebi, i stvorenjima oko sebe, spominjući Allaha, dželle ve ‘ala, učio Kur’an, na taj način održavao jaku vezu sa svojim Gospodarom. Ovo spada pod najbolje metode popravljanja duhovnog stanja i udaljavanja svojih strasti od velikih požuda. Molimo Uzvišenog Allaha da životopis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bude naš put do Njega Uzvišenog. Molimo Ga, subhanehu ve te ‘ala, da nam sačuva našu djecu, a i nas same od neprirodnog odgoja, od šejtanskih bolesti koje razaraju ljudska srca, vjeru i zajednicu muslimana. Naša zadnja dova je hvala Allahu na početku i na kraju, i neka je salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
Poruke, pouke i propisi
Bitnost odgajanja djece u prirodi utječe na prirodnost ove vjere. Rezultat uskogrudnosti kod muslimana današnjice je upravo zbog toga što se odrastanje i odgajanje dešavaju na jedan vještački način. To je očekivan rezultat življenja u okruženju grijeha kao što su blud, laž, obmana, razni vidovi zlostavljanja, nenormalan način života, tijesne kuċe, dvorišta, nedostatak prirodnih ljepota kao što su sunce, zelenilo itd. Teško je očekivati da generacije koje stasavaju u ovakvim okolnostima mogu biti predvodnice čovječanstva u izvođenju iz tjeskoba Dunjaluka u prostranstva Dunjaluka i Ahireta. Prvi ders kojeg učimo iz ove lekcije jeste da je Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, odgajan u prirodnim uslovima koji su srodni prirodnosti insana. Zbog toga je Muhammed Gazali rekao u svojoj knjizi ‘Fikhu sira’: “Odrastanje djece na selima ubrizgava prirodnost koja je potrebna za prirodan razum, razmišljanje i osjeċaj, te je zbog toga opasno da djeca žive u tjeskobi i uskraċenosti prirodnih blagodati.” Ovaj običaj slanja djece na sela ili u pustinju su imali Arapi prije islama, taj običaj su naslijedili od prijašnjih Poslanika. Pustinja, doline, brda, šume i rijeke imaju velik utjecaj na očuvanje prirodne ljudske svijesti, pa zbog toga su i ostali ashabi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, često izvodili svoju djecu van naselja i u predjele slične ovakvima i zbog toga nije čudno zašto su bili predvodnici dobra i veliki lavovi islama. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pohvalio prostranu kuċu, smatrajuċi je razlogom raspoloženja. Ibn-Hiban bilježi u svome Sahihu od Sa’da, a on od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “U četiri stvari je zadovoljstvo: pobožna žena, prostrana kuċa, dobar komšija i ugodna jahalica. A u četiri stvari je tjeskoba ili nezadovoljstvo: loša žena, loš komšija, loša jahalica i tijesan stan.”
Šejtan neprestano pokušava da odvraća od programa pozivanja Allahu
Uzvišeni je počastio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, s tim što mu je oprao njegovo srce imanom. Džibril, ‘alejhisselaam, izvadio je šejtanski udio iz Poslanikovog, sallallahu ‘alejhi ve sellem, srca i na taj način ga učinio pravim da´ijom koji ċe pozivati istini Milostivog. Ovo je velika pouka svim da’ijama da moraju čistiti svoja srca od srčanih bolesti, tj. šejtanskih vesvesa i imati na umu da će ovaj Allahov neprijatelj neprestalno odvraćati od pozivanja Allahu, dželle ša’nuhu. Muslim bilježi u svom Sahihu od Abdullaha b. Mes’uda da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Nema nikog od vas a da sa njim nije saveznik od džinna i saveznik od meleka. Rekoše: “Zar i sa tobom o Allahov poslaniče?” Reče: “Da, i sa mnom, osim toga što me je Allah pomogao protiv njega, pa mi se pokorio I ne naređuje mi osim dobro.” Također, imam Muslim bilježi od ‘Aiše radijallahu ‘anha, žene Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je on jedne noći izašao od nje pa je rekla: “Probudila mi se ljubomora pa sam došla da vidim šta radi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa je rekao Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘Zbog čega si ljubomorna o ‘Aiša?’ Odgovorila sam: ‘A zar da ne budem ljubomorna u pogledu tebe?’ Rekao je: ‘Je li to s tobom došao tvoj šejtan?’ Upitala sam: ‘O Allahov Poslaniče, zar je sa mnom šejtan?’ Rekao je: ‘Da.’, Upitala sam: ‘Zar i sa tobom o Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Da, međutim, pomogao me je moj Gospodar protiv njega, pa mi se pokorio.’” Iz hadisa možemo razumjeti da je Poslanikov šejtan primio islam ili da je izrazio predanost i pokornost pa mu nije naređivao zlo. Najbolji vid borbe protiv šejtana je Kur’an i dova, a šejtanu je iz Kur’ana najteže podnijeti, Ajetul Kursi, tj. Suretul-Bakare i sure El-Muavizetejn (Al-Felek i An-Nas). U Buharijinom sahihu stoji da je Ebu-Hurejre, radijallahu ‘anhu, rekao: “Postavio me je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da vodim brigu o zekatu u Ramazanu, pa mi neko poče krasti hranu. Uhvatio sam ga i rekao: ‘Izvešċu te pred Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem! Pa mi reče: ‘Ja sam potreban, imam dug, porodicu i imam veliku potrebu.’ Pa sam ga pustio. Nakon što osvanu reče mi Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: ‘O Ebu-Hurejre, šta ti je uradio tvoj zarobljenik juče?’ Rekao sam: ‘O Allahov Poslaniče, zakukao je zbog velike potrebe i porodice pa sam mu se smilovao i pustio ga.’ Reče: ‘Znaj da ti je slagao, vratit ċe se.’ Pa sam znao da ċe se vratiti zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ‘vratit ċe se’, pa sam se pripremio da me ne iznenadi. Dolazi treći put i traži hranu pa sam ga uhvatio i rekao mu: ‘Odvešću te pred Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jer ovo je treċi put, pomislih da se nećeš vratiti, a ti si se vratio.’ Reče: ´Pusti me, podučit ću te riječima s kojim će ti Allah pomoći.’ Rekao sam: ‘Koje su to riječi?’ Reče: ‘Kada legneš u postelju, prouči Ajetul-Kursi (Allah je nema drugog Boga osim Njega, Živi i Vječni ….), pa će ti od Allaha neprestano zaštita biti i neće ti se približavati šejtan dok ne osvaneš. Zatim sam obavjestio Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, pa on reče: ‘Istinu ti je rekao, a on je lažov, znaš li s kim razgovaraš veċ tri noċi?’ Rekao sam: ‘Ne znam.’ Rekao je: ‘To je šejtan.’ Prenosi se od Ebu-Hurejre da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: “Ne činite svoje kuće kaburovima, jer u kući u kojoj se uči sura Al-Bekara šejtan neće ući.” (Muslim u Sahihu, Ahmed u Musnedu) Iz navedenih predaja koje su samo dio rečenog o šejtanskim prilazima i bolestima koje nosi sa sobom ima pouke za svakog muslimana i muslimanku, a posebno za one koji se bave preuzimanjem misije od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Dakle, uspješan da´ija će Ajetom Kursi, tj. surom Al-Bekara i istovremeno kratkim surama kao Al-Felek, An-Nas i Ihlas, zaštiti sebe, svoju kuċu, kako bi uspješnije obavljao veliku misiju s kojom je zadužen. Nema sumnje da je dova veliko oružje u borbi protiv šejtana pa zbog toga ako vjernik veže svoje srce za Allaha, dželle ša’nuhu, putem dove, moleċi Ga jutrom i večeri bez imalo sumnje bit ċe stavljen pod Allahovu zaštitu, a s druge strane udaljit ċe šejtana od sebe, svoje vjere i svog života. Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “I reci: ‘Tebi se ja, Gospodaru moj, obraċam za zaštitu od priviđenja šejtanskih, i Tebi se, Gospodaru moj, obraċam da me od njihova prisustva zaštitiš!« (Al-Mu’minun, 97-98) Prenosi se od Ebu-Hurejre da je došao čovjek Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i rekao: “O Allahov Poslaniče, nisam ništa čudnije vidio od onog što sam juče vidio. Reče: ‘Da si rekao kada si osvanuo utječem se Allahovim riječima od zla koje je stvorio, ne bi ti naškodilo.’” (Sahihul Muslim)
Koristi čuvanja stada u pogledu čišćenja duše
Biti pastir je plemenit posao. Njega su obavljali svi Allahovi poslanici. On poziva i podstiče roba na ustrajno razmišljanje o Allahovim stvorenjima koja su oko nas. To razmišljanje proizvodi jaku vezu između roba i njegova Gospodara, Onog Koji je stvorio ovaj kosmos, nebesa, zemlju, brda, drveċa, mora itd. U ovakvom stanju duša se čisti i uklapa u čistoću prirode. Uzvišeni je rekao, kao što stoji u prijevodu značenja: “Zar ne znaš da Allaha hvale oni koji su na nebesima i na Zemlji, a i ptice širenjem krila svojih; svi znaju kako ċe Mu se moliti, i kako ċe Ga hvaliti, a Allah dobro zna šta oni rade.” (Nur, 41) “Zar ne znaš da se i oni na nebesima i oni na zemlji Allahu klanjaju, a i Sunce i Mjesec i zvijezde i planine, i drveċe i životinje i mnogi ljudi, a mnogi i kaznu zaslužuju. A koga Allah ponizi, niko ga ne može poštovanim učiniti; Allah ono što hoċe radi.” (Al-Hadždž, 18) Ako vjernik želi da održava čistoću svoje duše i oslobodi se ovog dinamičnog tempa življenja u kojem se mi nalazimo, neka odvoji dio vremena kako bi boravio u prirodi, razmišljajući o sebi, i stvorenjima oko sebe, spominjući Allaha, dželle ve ‘ala, učio Kur’an, na taj način održavao jaku vezu sa svojim Gospodarom. Ovo spada pod najbolje metode popravljanja duhovnog stanja i udaljavanja svojih strasti od velikih požuda. Molimo Uzvišenog Allaha da životopis Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, bude naš put do Njega Uzvišenog. Molimo Ga, subhanehu ve te ‘ala, da nam sačuva našu djecu, a i nas same od neprirodnog odgoja, od šejtanskih bolesti koje razaraju ljudska srca, vjeru i zajednicu muslimana. Naša zadnja dova je hvala Allahu na početku i na kraju, i neka je salavat na Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem.
