Allah Uzvišeni ljudima, bez obzira na njihovu vjersku ili svjetovnu funkciju, oduzima pravo da određuju šta je halal a šta haram, i ostavlja to pravo samo za Sebe, Gospodara Uzvišenoga. Niko, ni rabini, ni svećenici, ni kraljevi, ni sultani nemaju pravo nešto zauvijek zabraniti ili dopustiti ljudima, Allahovim dželle šanuhu robovima. Ako, pak, to neko učini, on svakako prelazi granice uzurpirajući suverenost koja pripada samo Allahu dželle šanuhu, da daje propise za ljude. Oni koji popuštaju ovim uzurpatorima i pridržavaju se onoga što oni propišu, svrstavaju ih u red Božijih partnera, a slijeđenje takvih uzima se kao širk (višeboštvo, politeizam). Kaže Allah Uzvišeni:
„ Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio ? Da nije Riječi prije izrečene, među njima bi već bilo presuđeno. – A nevjernike, doista, čeka patnja nesnosna. “
(Prijevod značenja Kur'ana sura Eš-Šura: 21)
________________________________________________________________
