petak, 15. lipnja 2012.

TEFSIR SURA AL-IHLAS - Ibn Kesir


Povod za njeno objavljivanje: Imam Ahmed od Ubbej b. Ka'ba navodi da su idolopoklonici rekli Muhammedu, a.s.: (713) "Navedi nam rodoslovlje svoga gospodara", pa je Allah objavio: "Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom. Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!'" Et-Taberani od Ebu-Hurejrea navodi da je rekao: "Poslanik, s.a.v.s., rekao je: (714) 'Svaka stvar ima svoje srodstvo, a Allahovo srodstvo je: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'' Onaj ko je utočište svakom nije šupalj." Odabranost ovog poglavlja: (715)"Jedan od ensarija, kao imam, klanjao je u džamiji Kuba, pa bi svaki put kad bi htio da prouči neko poglavlje, prvo proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan! Allah je utočište svakom!'', a onda tek to poglavlje. Tako je radio na svakom rekatu.

 

Oni koji su za njim klanjali, rekli su mu: 'Stalno na početku učiš ovo poglavlje, a onda ti se učini da to nije dovoljno dok ne proučiš još jedno. Ili ćeš ga učiti i zadovoljiti se njime, ili ćeš ga izostaviti i učiti drugo?' On je odgovorio: 'Ja ga neću izostaviti. Ako vam se sviđa da vam tako imamim, nastavit ću, a ako ne, onda ću se povući.' U isto vrijeme, držali su da je najbolji među njima i nije im se sviđalo da im imami iko drugi mimo njega. Kad je došao Božiji Poslanik, s.a.v.s., i o ovome ga upoznali, upitao je pomenutog: 'Šta te sprečava da ne postupiš onako kako od tebe traže tvoji drugovi i šta te navodi da ovo poglavlje obavezno učiš na svakom rekatu?' 'Ja ga volim', odgovorio je. 'Tvoja ljubav prema njemu uvest ćete u Džennet', rekao je." El-Buhari od Ebu-Seida navodi: /716/

 

"Da je neki čovjek čuo od drugoga kako uči: 'Reci: 'On je Allah - Jedan!'' i to ponavlja, pa je, kad je svanulo, otišao Poslaniku, s.a.v.s., i misleći da nije tako značajna, to pomenuo, pa mu je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: 'Tako mi Onog u Čijoj je ruci moj život, ono je ravno trećini Kur’ana.'" El-Buhari od Aiše, r.a., o Vjerovjesniku, s.a.v.s., prenosi:(717) "Da je, kad bi lijegao naveče u postelju, skupljao dlanove, u njih puhnuo i proučio: 'Reci: 'On je Allah - Jedan'', 'Reci: 'Utičem se Gospodaru svitanja'' i 'Reci: 'Tražim zaštitu Gospodara ljudi'', a zatim njima potrao što bi mogao od tijela, počevši od glave i lica pa naniže niz tijelo i ponovivši to tri puta." Ovako ovo predanje prenose sastavljači Sunena preko Ukajla.

 

 "Reci: 'On je Allah - Jedan!'/1/ Allah je utočište svakom!' /2/ Nije rodio i nije rođen, /3/ i niko Mu ravan nije!'"/4/ 

 

"Reci: 'On je Allah - Jedan!'" Znači On je Jedan i Jedini Koji nema Sebi ravna, Koji nema nikakva sudruga ni pomoćnika i Kome nije niko sličan. Ovim imenom naziva se samo Allah, dž.š., jer je On savršen po svim Svojim osobinama i djelima. Ibn-Abbas kaže da riječi Uzvišenog: "Allah je utočište svakom!" znače da kod Njega utočište traže sva stvorenja, da od Njega mole i traže ono što im je potrebno, da za Njega kažu da je Gospodar, Koji nema unutrice, da ne jede, ne pije, te da je vječan, za razliku od svojih stvorenja. Sve ovo je tačno, jer su to svojstva Uzvišenog nam Gospodara. Riječi Uzvišenog: "Nije rodio i rođen nije" znače da On nema ni djeteta ni roditelja ni družice "...i niko Mu ravan nije", tj. među Svojima stvorenjima nema nikog ko bi se sa Njim mogao porediti, niti bliskog koji bi Mu bio ravan.

 

Suviše je On Uzvišen da bi mu nešto takvo dolikovalo!! "On je stvoritelj nebesa i Zemlje! Otkud Njemu dijete kad nema žene, On sve stvara." Uzvišeni, također, kaže: "I oni govore: 'Svemilosni je uzeo dijete!' Vi, doista, nešto odvratno govorite! Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe što Svemilosnom pripisuju dijete. Nezamislivo je da Svemilosni ima dijete, ta svi će oni, i oni na nebesima i oni na Zemlji, kao robovi u Svemilosnog tražiti utočište! On ih je sve zapamtio i tačno izbrojao, i svi će Mu na Sudnjem danu doći pojedinačno."(19:88-95) U Buharijinom Sahihu stoji: /718/ "Nema nikoga da se od Allaha više može strpiti na uznemirenje koje čuje. Oni mu pripisuju da ima dijete, a On ih hrani i daje im zdravlje."

 

 Tefsir: Ibn Kesir